Nova knjiga na portalu www.digitalne-knjige.com
Digitalnu knjigu “Kako uništiti grad Vukovar”, Borisa Golića, predstaviti ćemo vam uz pomoć predgovora knjige:
Predgovor knjige “Kako uništiti grad Vukovar”
“Nadasmo se svjetlosti, a ono ponovo tama! Nadali smo se blagoslovu, a doživjeli smo svoje prokletstvo.”- Izaija
Kakav bih ja to bio Slavonac ili Šokac, kad ne bih pisao o Vukovaru? Papir može štošta podnijeti, pa i moje pisanje. Inače Vukovar nije na kraju svijeta. Udaljen je od mog mjesta 70 kilometara. Iako baš ne volim tamburicu, iako posebno ne volim kulen i kobasice jer ih svi previše zaljute ili dodaju previše paprike. Zato volim slavonski fiš paprikaš, pa bio on blago ljut ili opako ljut. Izgleda da mi njegova ljutina ne smeta, ali paprika mi smeta. I iako ne volim folklor i drmež, iako baš ne volim slavonske običaje, iako ne volim slavonska kola, ipak volim Vukovar i držim i cijenim njegovu žrtvu i tragediju. Imam kolegicu u Zagrebu, mama i tata su joj odavde iz Slavonije, a ona ne voli Osijek. Inače ona kaže da joj je u Osijeku sve primitivno, iz svakog ugla se čuje turbo – folk, a ljeti je nepodnošljivo od muha, komaraca i obada. Meni ni jedan grad ili gradić nije primitivan, a muhe, komarci i obadi mi ne smetaju. Zato valjda volim i Berlin i Pariz i Firencu i Lvov i Partizanske.
Ali ne idem ja na obljetnice pada ili oslobođenja Vukovara, ne idem ja na mimohode i u kolone sjećanja, nije to za mene. Ja želim svoj mir. Taj dan zapalim svijeću i popijem svoju šljivovicu, nekome u čast i slavu. Nemam ja ni volje, ni novaca za nešto drugo, a nitko me i ne zove. To je za besposlene političare, besposličare raznih vrsta i umirovljene branitelje. Ja se još uvijek bavim, pored ostalog, mojim rašomonskim pitanjima: tko je sve započeo, tko je više kriv, tko je odgovoran za sve to i zašto se ne pronalaze nestale osobe? Nekad sam poznavao Željku i Višnju iz Vukovara i nekad sam pitao za njih, ali kao da su u zemlju propale, kao da su stvarno nestale, nitko mi ne zna odgovoriti gdje su i gdje da ih tražim. Znam da su bile u autobusu za Vukovar i više ništa ne znam o njima. I dok ih ne pronađem, ja ne idem ni na kakve obljetnice, ni na kakve mimohode, ni na kakve kolone sjećanja.
Citat o tome da razmišljam kako razriješiti našu lošu situaciju:
“Kad bih bio veliki vjernik, kao što nisam, kad bih vjerovao da je sve zlo to što nam se dogodilo Sotonino djelo, pozvao bih oca Gabriela Amortha da i kod nas obavi svoj egzorcizam i svoju veliku duhovnu obnovu i borbu nad silama zla i tame. Jer kažu za njega da je svojim molitvama i svojom vjerom obavio 70.000 uspješnih obreda egzorcizma i da je odagnao od ljudi njihovo zlo, njihova sotonska djela i demonsku opsjednutost. Ali što mi jadni možemo, kad nad nama vlada ta povećana demonska aktivnost, kad mi nanosimo zlo drugima, kad činimo svoje smrtne grijehe, kad smo roba s greškom, kad smo psihopati i sociopati. Živimo u svom izopačenom svijetu i što god činili, činimo krivo. Pa nam tako iz Crkve ili iz nekih udruga govore da smo komunjare, titoisti, antikristi i crkveni otpadnici, i tako nam je, kako nam je. A mi njima govorimo da su naši paraziti, uhljebi i lešinari i da se i oni trebaju mijenjati.”
Citat da nama ništa ne pomaže:
“Kažu da su u Americi, na sveučilištu Stanford obavili nekakav eksperiment: “Kako prepoznati zamke zloga” ili kako: “Odagnati kralja tame”. Pokus je bio u vezi sa zlom u ljudima, s onim što nas čini zlima i što je to zlo u nama. Amerikanci su istražili to ako se ljude stavi u zle okolnosti, hoće li oni poprimiti zao karakter i hoće li oni postati zli. I naravno da su rezultati za nekoga bili šokantni i nepovoljni. Nitko nije mogao vjerovati u to što se dogodilo. A dogodilo se to da su gotovo svi ljudi postali zli, nitko se nije suprotstavio zlu u nama i oko nas. Međutim, za mene ti rezultati i nisu bili novost. Pa ja oduvijek živim okružen zlom, mržnjom i netrpeljivošću. Pa, ja živim na brdovitom Balkanu, a kod nas je zlo smisao života. Nas ovdje na ovim prostorima stalno psihički drilaju, tiskaju i maltretiraju i ne daju nam normalno živjeti. I to je više nego pravilo, zakon i način ponašanja. Nad nama netko stalno obavlja svoje rituale, orgije i crne mise. Nas stalno netko zlostavlja.”
Boris Golić
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/golic37.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com/