Aleksandar Sergejevič Puškin: Ruski aristokrata i književni klasik

Aleksandar Sergejevič Puškin je bio začetnik realizma u ruskoj prozi, jedan od najvećih liričara, te pisac nekih od najznačajnijih djela ruske književnosti, među kojima su “Evgenije Onjegin”, “Boris Godunov”, “Pikova dama” i “Kapetanova kći”.

Kojem ruskom književniku pripada vrh svjetske književnosti

U svijetu do danas traju rasprave o tome kojem ruskom književniku pripada vrh svjetske književnosti – Lavu Nikolajeviču Tolstoju ili Fjodoru Mihajloviču Dostojevskom, ali u samoj  Rusiji  ponajprije zahvaljujući utjecaju ruske pravoslavne crkve tu nema dileme. Tamo svaka anketa o najvećoj književnoj figuri ima samo jednog pobjednika – Puškina, pa tek  onda slijede svi ostali.

Puškin je među prvima u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom i distancirao se od romantičarske književnosti, popularne u Zapadnoj Evropi. Napravio je stil koji je miješao satiru, romantiku i dramu.

Pradjeda po majci bio mu je crni Etiopljanin

Rođen je u obrazovanoj, aristokratskoj porodici. Pradjeda po majci bio mu je crni Etiopljanin – Ibrahim Petrovič Hanibal, kog je u Carigradu kupio srpski grof Sava Vladislavić Raguzinski. Grof Sava je Puškinovog pradjeda “poklonio” ruskom caru po povratku u Rusiju, a on ga je potom usvojio za kumče Petra Velikog.

U ranom djetinjstvu o Puškinu su se starale dadilje i učitelji francuskog jezika.

Bavljenje politikom odvelo ga je u egzil 

Puškin je brzo uplivao u liberalne političke vode i zbog revolucionarnih pjesama poslat je u egzil u južnu Rusiju, gdje je ostao 1820-1823. godine. Nakon što je otkriveno njegovo pismo u kome iskazuje pozitivan stav prema ateizmu, Puškin je po drugi put protjeran, ovaj put u sjevernu Rusiju, na seosko imanje svoje majke – Mihajlovsko.

Decembra 1825. godine u Sankt Peterburgu su održani protesti i kod mnogih učesnika pronađene su Puškinove pjesme, što mu je ponovo ugrozilo život.

A, onda upoznaje Nataliju Gončarevu

Puškin 1829. godine upoznaje fatalnu Nataliju Gončarevu, kojom se i oženio 1831. Dvije godine kasnije, proglašen je za kamerjunkera (dvorski čin koji se obično dodjeljuje mladim aristokratama). On se, međutim, uvrijedio zato što je vjerovao da mu je čin dodijeljen da bi njegova supruga mogla da odlazi na dvorske balove.

Finacijski problemi i zloglasni dvoboj nakon kojeg je preminuo

Puškin je ubrzo zapao u lošu finansijsku situaciju, velikim dijelom zbog velikih troškova svoje supruge. Uspio je dobiti pozajmicu, zahvaljujući kojoj izdaje svoj žurnal 1836. godine. Konačno, 1837. godine Puškin izaziva na dvoboj Žorža D’Antesa zbog sumnje da se udvarao njegovoj supruzi.

Dvoboj je održan 8. veljaće 1837. godine. Dueli su bili česta pojava u Rusiji i prihvatljiv način među ruskom aristokratijom, iako godinama nezakonit, da neko brani čast. Prvo bi pucao jedan učesnik, zatim drugi, ukoliko je u stanju.

Prvi metak je opalio D’Antes

Hitac je pogodio Puškina u stomak. Pisac se uhvatio za ranu i pao u snijeg, zatim se rukama pridigao na koljena, uperio pištolj u protivnika i pokušao pucati, no je pištolj bio mokar. Puškin je tražio da zamijeni pištolj, što mu je dozvoljeno. Opalio je, ali je metak samo okrznuo D’Antesa. Doktor je pokušao sanirati ranu. Ipak, Aleksandar Sergejevič Puškin preminuo je dva dana kasnije, 10. veljaće 1837. godine, odnosno 29. januara po starom kalendaru.

Pošto je bio liberal, u strahu od nereda na ulicama, ruska vlada je naredila da Puškin bude sahranjen bez ceremonije, u tajnosti, i prevezen u kolima natovarenim sijenom.

Najpoznatija Puškinova djela

Najpoznatija Puškinova djela su romani u stihovima “Evgenije Onjegin”, “Grof Nulin”, “Kućica u Kolomni”, drame “Boris Godunov”, “Rusalka”, prozna djela “Pikova dama”, “Kapetanova kći”, “Egipatske noći”, “Pripovijetke pokojnog Ivana Petroviča Belkina”, male tragedije u stihovima “Gozba za vrijeme kuge”, te “Vitez-tvrdica”.

Zatim “Kameni gost”, “Mocart i Salijeri”, poeme “Cigani”, “Poltava”, “Bronzani konjanik”, “Gavrilijada”, “Ruslan i Ljudmila”, “Kavkaski zarobljenik”, bajke u stihovima “Bajka o caru Saltanu”, “Bajka o ribaru i ribici”, te “Bajka o popu i sluzi njegovom Baldi”.

 


 

Tko je bio Aleksandar Sergejevič Puškin?

Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. – 1837.), bio je ruski pjesnik, dramatičar i prozaik.

Aleksandar Puškin bio je jedan od najvećih ruskih pjesnika, te ga se smatra utemeljiteljem suvremenog književnog ruskog jezika. Puškin je među prvima u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom i distancirao se od književnosti romantizma popularne u Zapadnoj Europi. Stvorio je stil koji je miješao satiru, romantiku i dramu.

Najpoznatija djela su mu: Jevgenij Onjegin, Boris Godunov, Pikova dama i Bajka o ribaru i ribici.

Imao je nezgodnu narav te je  za života sudjelovao u čak 29 dvoboja. U dvoboju je i poginuo: u visokom ruskom društvu krenula su govorkanja, možda i utemeljena, da njegova supruga Nadežda ima aferu s Georgesom d’Anthèsom, francuskim časnikom na službi u Rusiji. Dana 8. veljače 1837. u zoru dolazi do dvoboja u kojemu su oba sudionika ranjena.

Puškinu je metak probio kuk i prodro u trbuh. U to je vrijeme takva vrsta ranjavanja bila smrtonosna. Carska se policija bojala nemira, pa je pokopan tajno, uz prisustvo uskog kruga obitelji i prijatelja, u ponoć, a tijelo mu je preneseno u Mihajlovsko.

 

 

——————-

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

———————————-

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.