Predstavljamo vam pisce i književnike: Anto Stanić

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Anto Stanić

Bilješka o piscu:

Rođen je 2.2.1942. godine u Crnićkom Kameniku kod Kreševa. Osnovnu školu završio je u Fojnici, a Učiteljsku školu u Sarajevu. Nakon završetka Učiteljske škole, pet godina radio kao učitelj u kreševskom kraju.

Godine 1969. odlazi sa suprugom Lucom na privremeni rad u Njemačku. Tu stječe početni kapital te bogato radno i životno iskustvo, koje ga kasnije usmjerava na pokretanje i razvijanje privatnog biznisa. U tom poslu roditeljima se pridružuju i trojica sinova: Zvjezdan, Svjetlan i Goran, koji nastavljaju poduzetničku obiteljsku tradiciju i danas su vlasnici tvrtki koje posluju u BiH i Hrvatskoj.

Uporedo s poslovnim aktivnostima, Anto Stanić bavi se i književnim stvaralaštvom. Do sada je objavio više od 30 knjige poezije i proze. Poetske i književne radove objavljuje u časopisima i listovima te radijskim i televizijskim programima. Snimio je i film pod naslovom “Pečat moje duše” u kome prezentira svoje pjesničko stvaralaštvo.

O knjigama Ante Stanića pisali su brojni profesori, književnici i književni kritičari. Djela su mu prevedena na više stranih jezika. Roman „Bako, zašto plačeš“ proglašen je 2014. romanom godine od Udruženih 48 TV stanica Srbije.

Utemeljitelj je i predsjednik Književne zaklade/fondacije „Fra Grgo Martić“ iz Kreševa.

Član je Društva pisaca BiH, Društva hrvatskih književnika HB, te Akademije znanosti u umjetnosti u Mostaru.

Kontakt:

 Tel: 0038762348712

E-mail: stanicanto@hotmail.com

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Knjiga osvrta, Pjesnik i spisatelj Ivo Mijo Andrić; digitalne knjige, 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/stanic.php

Roman, Život ispostavlja račune; digitalne knjige, 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/stanic2.php

Roman, Bili su k’o braća; digitalne knjige, 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/stanic3.php

Navigatori života” digitalne knjige, 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/stanic4.php

—————

Naslovnice knjiga:

—————

Kritike:

Krik protiv iracionalnog ljudskog razmišljanja

U najnovijem romanu Ante Stanića Bili su k’o braća čitalac će odmah prepoznati događaje iz nedavno minulog vremena na bosanskohercegovačkim prostorima. I prije početka pisanja romana on je jasno znao o čemu želi da piše i da sasvim suvereno vlada materijom od koje želi da gradi svou priču. Svoju zamišljenu priču izlaže na veoma zanimljiv način, sa svoga stanovišta. Posebnu pažnu obraća na genezu koja je dovela do krvavog ratnog sukoba u BiH, kada smo danima i mjesecima preživljavali trenutke straha koji se ni sa čime ne mogu porediti, romanopisac pokušava da odgovori na pitanje zašto se to desilo? Na samom početku čitaoce uvodi u radnju jednom veoma idiličnom i uspješno datom slikom
predratnog Sarajeva kada, naizgled, ništa ne sluti na ono strašno i krvavo koje će uskoro uslijediti.

Radnja romana je veoma intrigantno komponovana te čitaoce neodoljivo vuče naprijed jer to je baš ono štivo koje oni vole.

Roman je svojevrstan munkovski krik protiv iracionalnog ljudskog razmišljanja, protiv ubijanja i rata. Ali zastrašujuće je što je, i nakon toliko vremena od završetka rata, nemali broj onih koji svojom lažljivom retorikom ponovo pokušavaju da daju doprinos eventualnom ponavljanu svega toga na ovim prostorima. Na stranicama ovog djela autor iznosi čiste nepatvorene događaje koji na čitaoce ostavljaju utiske što se trajno pamte, čvrsto stojeći iza svojih likova, njihovih postupaka i onoga što oni kažu. Stojeći na stabilnim nogama povjesničara i svjedoka događaja o kojim piše, Stanić je zabilježio i ono što je ispod ili iznad vidljive realnosti. Djelo mu je pisano čvrstim, građenim stilom, koherentno i homogeno, kao rezultat spoja književnog senzibiliteta i oštroumnog sagledavanja svijeta i događaj u njemu.

Stoga moglo bi se kazati da je Anto Stanić svojom velikom ljubavlju prema pisanoj riječi čitaocima ponovo podario veoma vrijedno književno djelo prepuno dragulja, koje obogaćuju riznicu bosanskohercegovačke savremene književnosti.

Momčilo Spasojević

—————

ISPOSTAVLJENI ŽIVOTNI RAČUNI

Um je mjesto za sebe i u skladu s tim od raja može načiniti pakao i od pakla raj. Tako je to opisao u svom remek-djelu Izgubljeni raj engleski književnik John Milton. Um je mjesto gdje sve počinje i završava: dobre i loše misli, riječi, djela, utjecaji i sl. Naš junak ili anti-junak (ovisno o percepciji) Peter Bergkvist nije bio iznimka.

Čitajući retke romana Život ispostavlja račune, autora Ante Stanića i pripremajući se za prijevod istoga, kao i recenzije gdje je Peter vrlo oštro kritiziran pokušala sam se staviti u njegove cipele. Naša htijenja i želje su rijetko harmonizirane sa stvarnošću i izazovima koje svaki dan sa sobom nosi. Što je, naposljetku, pogrešno da s tim da stremimo nečemu višem? Najčešće je pogrešno to što u žarkoj želji da to više postignemo previdimo sudbine drugih ljudi u tom cijelom procesu i kako će se sve to odraziti na njih. Želeći se obogatiti i uživati u životu, Peter je odabrao lakši način ostvarenja svog zacrtanog cilja ne mareći tko će sve na tome putu nastradati. No, zaboravio je na nešto vrlo bitno, a riječ je o savjesti i zakonu karme, Svevišnjega, neke više sile. Oni mirno i tiho sjede u nekom skrivenom kutku i promatraju sve naše podvige čekajući pravi trenutak da se jave i natjeraju nas da preispitamo svoje riječi i djela. Obično pomislimo da je tada prekasno. Ja bih ipak rekla da se tu radi o drugoj prilici koju rijetko dobivamo, a samim tim je i trebamo pametno iskoristiti.

Nakon bliskih susreta s onima kojima je krojio sudbinu ( u ovom slučaju ovisnika/ca), gubitaka vlastite djece i nemogućnosti izgradnje života o kakvome je sanjao uslijed trulih temelja na kojima je trebao počivati, Peter je dobio drugu priliku da se iskupi za svoja nedjela kroz jedan vid skromnog života i pomaganja drugima u skladu s novonastalom situacijom. Uspio je ostvariti ponovni kontakt sa svojom djecom, okrenuo se kreposnom načinu života i gorko se pokajao za svoje grijehe iz prošlosti.

Peter ne mora nužno biti utjelovljenje jednog zločestog, ambicioznog dečka koji je gazio preko leševa ne pitajući za cijenu bilo čega. Peter ne mora biti isključivo diler iz romana Ante Stanića. Peter vrlo lako može biti i utjelovljenje današnjeg prototipa čovjeka. Živimo u vremenu kada je novac božanstvo kojem se klanjamo i u kojeg ufamo i pri tome ne biramo načine i sredstva da dođemo do njega. Za to nije potrebno da budemo dileri. Potrebno je samo da budemo dovoljno bešćutni i sebični, kakav je bio i Peter dobar dio
svog života, i već smo tu u gore navedenom romanu. Većinu današnjih Petera nije briga da li je njihovoj/m zaposlenici/ku dijete bolesno, da li će neki/a dječak/djevojčica imati priliku za bezbrižno djetinjstvo i obrazovanje, da li je njihov susjed/a u mogućnosti skucati barem jedan obrok dnevno. A oni, začudo, nisu dileri. Mi kao društvo podupiremo gore navedene vrste Petera, dok Petera Bergkvista oštro i nepokolebljivo osuđujemo ne pitajući se da li smo danas nekog Petera potapšali po ramenu zbog svega što čini pod krinkom dobra. Ovime ne opravdavam djela junaka ovog romana, ali me natjerao da se zapitam koliko sam licemjerna i koliko u svom licemjerju, nažalost, nisam usamljena.

Stvaranje likova poput Petera Bergkvista, koji vas naprosto tjeraju da propitkujete svijet oko sebe je maestralan čin koji iziskuje duboku zahvalnost budući da budi u svakome čitatelju duboko usnuli dio svijesti uslijed bjelosvjetske kontaminiranosti. Stanić, vodeći nas kroz Peterov životni put, i suptilno ukazujući na njegove propuste i povremena buđenja svijesti do vrhunca spoznaje da je život i naš bitak općenito nešto sasvim suprotno od njegovog dotadašnjeg života, šalje snažnu poruku da je vrijeme da se probudimo i osvrnemo oko sebe i napravimo vapijuću promjenu u današnjem svijetu. Svakako ne smijemo zanemariti i pedagoško-didaktičku notu ovog romana koja se krije iza jednog temeljitog „kopanja“, istraživanja i iskustva koje je autor pretočio na papir i velikodušno podijelio sa svima nama i još jednom upozorio na opasnost koja vreba iz znatiželje, očaja i halapljivosti.

Jezik kojim je roman pisan prilagođen je svakome uzrastu. Razumljiv, nesputan, pitak i vrlo otvoren omogućuje nesmetano praćenje radnje i promišljanje dok se „guta“. Iako pomalo gorak, sve se to lijepo na kraju posloži.

Na kraju, kraja nema. Naš um, naši Peteri i naša djela ostaju kao stalni podsjetnik da je svatko od nas dužan taksi ratu. Niti jedna naša misao, riječ, djelo neće proći nezapaženo i nekažnjeno. Svakome od nas će biti suđeno u skladu s tim. Ne čekajmo da izgubimo sve poput našeg junaka, nego se zapitajmo na trenutak što smo to danas učinili bez obzira na prirodu djela. Naposljetku, postoji nešto dobro na ovom svijetu i za to se vrijedi boriti, a autoru hvala što nam je ovim romanom ostavio vječnu potvrdu gore navedenih riječi.

Livno, 2017. Profesor Anja Maksić

 

 

—–

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.