Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Dragutin Domjanić

———–
Bilješka o piscu:
Domjanić, Dragutin Milivoj, hrvatski pjesnik (1875 – 1933). Završio je Pravni fakultet 1898. u Zagrebu, gdje je 1899. i doktorirao. Službovao kao sudac; bio vijećnik Banskoga stola.
Iako poznat u prvom redu kao pjesnik kajkavskoga književnog izraza, književni je put započeo štokavskom zbirkom Pjesme (1909), u kojoj je izrazio svoje temeljne osjećaje i poglede na svijet, što je ponovio i u kajkavskim pjesničkim zbirkama (Kipci i popevke, 1917; V suncu i senci, 1927; Po dragomu kraju, 1933). Kajkavština njegovim pjesmama daje veću snagu glazbenosti i ugođajne uvjerljivosti.
Izvorište tematskih nadahnuća osjećaj je neizbježnosti prolaženja, nestajanja i pomisli na smrt, što ga dovodi do zanemarivanja obične životne svakodnevice i traženja utočišta u svojevrsnom aristokratizmu osamljene i povrijeđene duše koja u izmišljenome svijetu plemićkih dvoraca i perivoja traži mir. Katkad se u toj lirici nazire i diskretna nota erotike.
Krajobraznu motiviku kritika je ocijenila kao njegov najviši umjetnički domet. Priroda, ugođaji jutra ili večeri, slikoviti krajolici, Domjaniću su se imperativno nametnuli kao najidealniji oblik mogućega životnog sklada. Takve je motive pjesnički ponajbolje mogao oživjeti u izravnom dodiru s rodnim krajem i jezikom zavičajne sredine. Usprkos tomu nije se uvijek uspijevao osloboditi poetskih konstrukcija i nategnute dekorativnosti.
U najboljim pjesmama uspio je ipak uskladiti subjektivnu pjesničku misao s ambijentom i jezikom, pri čemu je do punog izražaja došao smisao i osjećaj za boju, zvuk, melodioznost i slikovitost u skladu s impresionističkim pjesništvom karakterističnim za razdoblje moderne na prijelazu stoljeća. U takvim pjesmama treba tražiti vrhunske domete njegove umjetnosti, kao i u nekim stihovima s ratnom tematikom (Prošecija; Ciklame, krvave ciklame), u kojima je progovorio i pjesnik društvene optužbe, iako i tu s prizvukom sentimentalizma.
Pod pseudonimom Vujec Grga objavio je marionetsku igru za djecu “Petrica Kerempuh i spametni osel” (1921).
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
Zbirka pjesama; “Izabrane pjesme“, digitalne-knjige.com, 2026
https://www.digitalne-knjige.com/domjanic2.php
—————
Naslovnice knjiga:

—————
Kritike:
—————
O Dragutinu Domjaniću:
Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u plemenitaškoj obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1893. godine.[1] Završio je pravo na fakultetu u Zagrebu (1898.), gdje je i doktorirao 1899. Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom Pjesme (1909.) koja je bila napisana na štokavici.
U svojim pjesmama Domjanić strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire. Ljubav prema prošlosti najčešće iskazuje na kajkavskom narječju.
Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921. – 1926). Prevodio je svjetski poznate liričare Goethea, Heinea, Verlainea itd. U borbi “starih” i “mladih” u okviru hrvatske moderne na strani je “mladih”. Najpoznatija su mu djela: Kipci i popevke, Fala i Popevke sem slagal.
Autor je i malo znane marionetne igre “Petrica Kerempuh i spametni osel” u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce 1920-ih godina. Pisac je koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza.
U Zagrebu dana 30.06.2026. Nenad Grbac
——-
Uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
