Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Nikša Eterović
Bilješka o piscu:
Nikša Eterović rođen je 1955. u Splitu. Djeluje kao redatelj, kazališni pedagog, autor i trener. Diplomirao je kazališnu režiju i radiofoniju na ADU Zagreb, te filozofiju i komparativnu književnost u Zadru.
Od 1972. kao redatelj ostvario 130 premijera u Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji, Finskoj, Njemačkoj i Irskoj. Seli 1988. u Berlin, da bi tu realizirao svoje ideje o multinacionalnom i višejezičnom kazalištu.Tako je nastao Wind Spiel Theater, u kojem je ostvario niz projekata, a posebnu pažnju privukao je ciklus programa „Café der Intuition” koje je realizirao redovno svakog mjeseca, punih sedam godina.
Autor je HT – Organically Creative Method, s terapijskim efektima.
Inicirao je 1995. osnivanje „Internationalen Ausbildungsinstituts theakademie Berlin” kojeg vodi sve do listopada 2012. godine.
Djeluje i kao docent za glumu, režiju, kazališnu pedagogiju, te kao trener za studentske redateljske projekte. Nikša Eterović djelujući kontinuirano i kao redatelj 2002. osniva teNTheater Berlin. Od 2006. – 2013. realizira James Joyce ciklus od pet naslova, praizvedbu su doživjele četiri predstave.
Nikša Eterović je objavio različite radove iz područja kazališta, baveći se kreativnošću kao njegovom centralnom temom.
Njegov rad na projektima iz djela i života Augustina Tina Ujevića i Jamesa Joycea, dokumentiran je u knjigama koje su objavljene uz predstave.
Živi i radi u Berlinu.
———–
Kontakt:
e-mail: niksaeterovic@web.de
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
“Oštrica dijagonale“; digitalne-knjige.com 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic.php
“Kako je pitanje postalo odgovor“; digitalne-knjige.com 2020.
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic2.php
“Filozofija stiha Apoteke poezije“; digitalne-knjige.com 2020.
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic3.php
“Koje je boje zrak“; digitalne-knjige.com 2021.
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic4.php
“Koje je boje zrak (2.dio)“; digitalne-knjige.com 2022.
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic5.php
Osjećaj goluba; digitalne knjige, 2023.
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic6.php
Apoteka poezije – 21 misao; digitalne knjige, 2024.
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic6.php
—————
Naslovnice knjiga:
———–
Kritike:
Osvrt na knjigu “Oštrica dijagonale”, Nikole Nikše Eterovića
Nikša Eterović je cijenjeni kazališni radnik, redatelj i pedagog. Djeluje i kao docent za glumu, režiju, kazališnu pedagogiju, te kao trener za studentske redateljske projekte.
Svoje iskustvo stečeno dugogodišnjim radom s glumcima i bavljenjem kazališnom pedagogijom sabrao je, objavio i učinio dostupnim u knjizi “Oštrica dijagonale”
Već prilikom prvog listanja knjige shvatiti će te da se u ovom slučaju radi o osobi, koja ne samo da dobro poznaje kazalište i odnose u njemu, nego da je i riječ o osobi koja kazališnoj pedagogiji istovremeno pristupa i studiozno (vodeći računa o svakom detalju), i opušteno (dopuštajući svojim studentima glumcima i redateljima da sami stvaraju i doživljavaju svoj uloge i kreacije).
Očito je da je autor knjige kroz vlastito iskustvo shvatio da je takav pristup jedina garancija onog što on želi postići i kazališta onakvog kakvim bi on želio da bude.
Možda upravo zbog toga autor odmah na početku knjige navodi sljedeće:
Na sljedećim stranicama bilježim razmišljanja o školovanju scenskih umjetnika. Prihvatite, molim vas, ovaj zajednički naziv za glumce, redatelje, dramaturge, kazališne pedagoge, tj. osobe koje svojim konceptima i akcijama osmišljavaju prostor igre (SpielRaum), odnosno igru u prostoru (Spiel in Raum), da izbjegnemo terminološke nesporazume.
Školovanje umjetnika je tema koja uvijek otvara čitav niz pitanja. Pitanja na koja se odgovara protupitanjima.
Na početku bi igra! Igra u prostoru – rodi prostor igre!
Igra je nastali redoslijed zbivanja i značenja.
Da bismo igru mogli ponavljati, trebamo dogovoriti neke koordinate i orijentacijske točke te tako ponavljamo neki redoslijed zbivanja.
Isti redoslijedi zbivanja nikad ne rezultiraju istim značenjima. Jesu li vaša iskustva drugačija?
Ako ponavljamo neki redoslijed zbivanja, znači li to da ponavljamo igru?
Nije li karakteristika igre – da je neponovljiva?
Bez sumnje je da upravo takav pristup kazališnoj pedagogiji doveo i do stvaranja ove knjige koja će svojom razigranošću, pedagoškom jednostavnošću te studioznim i vrlo detaljnim pristupom sasvim sigurno zainteresirati mnoge ljubitelje kazališta i glume da je pažljivo pročitaju i detaljno prouče.
U Zagrebu 24.10.2013. Nenad Grbac.
——
KNJIGA PROTIV AUTOMATIZACIJE ŽIVOTA
Kako je pitanje postalo odgovor , NACQ : necklace of answers created with questions by Nikše Eterovića
U svojoj knjizi Kako je pitanje postalo odgovor? NACQ-necklace of answers created by questions (osvježavajuće) neobične konstrukcije Nikša Eterović, umjetnik i terapeut umjetnošću, upoznaje nas s metodom terapije NACQ – metodom koju je sam osmislio i koju uspješno primjenjuje u svom radu dugi niz godina.
Kako nisam psiholog, neću govoriti o knjizi sa strane psihologije kao znanosti (i struke), već ću govoriti kao filologinja i (možda) pjesnikinja.
Nikša Eterović jedan je od onih autora (a ovo upotrebljavam u puno širem smislu nego samo u odnosu prema ovom tekstu) koji poseban naglasak stavljaju na jezik – čak i kada to nije eksplicitno navedeno. Velik dio onoga što su njegova terapijska oruđa izgrađeno je od jezika ili, bolje rečeno, jest – jezik. Upotrijebiti poeziju u terapiji znači upotrijebiti jezik u, da citiramo Romana Jakobsona, u svom najformaliziranijem obliku.
Forma svake stvari djelomično je tu zbog automatizacije (pojednostavnjivanja) postupka komunikacije (tako i, primjerice, kirurška odjeća ili radna vojna uniforma pojednostavnjuju mnoge elemente rada u svojim strukama), ali vrlo često je forma simbol (primjerice epolete) koji u komunikaciju donosi dodatnu poruku.
Forma u jeziku osim što pomaže u svakodnevnoj komunikaciji (gramatika) u nekim svojim segmentima donosi i svoje simbole dodatnih značenja, ali omogućava i igru s formom – čega smo posebno svjesni upravo u poeziji (ali ona ne postoji samo u poeziji – tu su i reklame, grafiti i sl.).
Ta igra s formom koja je sastavni dio poezije omogućava dodatne elemente komunikacije koje najčešće zanemarujemo u svakodnevnoj upotrebi jezika (što nije samo po sebi loše, zamislite komunikaciju koja bi u svakom trenutku bila „sadržajnija”).
Dodatni elementi komunikacije poeziji su potrebni kako bi ostvarila svoj cilj – komunikacija o najkompleksnijim temama. I Nikši Eteroviću u terapijskom radu potreban je jezik sposoban da govori o najkompleksnijim temama. Zato se koristi tehnikama „manipulacije jezikom” – tj. radom s jezikom. Osim rada neposredno s poezijom on koristi i „svakodnevni, običan” govor i „oneobičava ga” – upotrijebiti pitanje, tj. svjesno upotrijebiti niz pitanja, znači svjesno razlikovati pitanje od odgovora (ili usklika).
A važno je to jer čovjek nije sazdan samo od tetiva, mišićja i kostiju – već i od jezika. Čovjek je biće jezika. Govorim – dakle jesam.
I pronaći u tome što nas čini, što nam je toliko svojstveno kao udisanje zraka da na to više i ne mislimo, nešto što će nas ponovo povezati s tim dijelom sebe (a time i sa sobom) neizmjerno je važno za svakog pojedinca, a tako i za društvo koje je od tih pojedinaca i sastavljeno.
Jer odgovoriti na pitanje pitanjem – čini promisliti pitanje na drugačiji način, osvijestiti ga na drugačiji način, postaviti se prema njemu na drugačiji način – i time osvježiti, de-automatizirati razgovor, razmišljanje i život.
Ta novina u komunikaciji prema drugome, reflektira se i na sasvim drugačiji način komunikacije sa samim sobom. Bijeg s tračnica na kojima automatski ne-živimo život. Pitanje nas vraća samima sebi, vraća nas životu – vraća nas zapravo pravom dijalogu.
Pitanje-odgovor kamenčić je u cipeli koji nas žulja i čini da ponovo postanemo svjesni svojega stopala. Možda i boli ponekad, ali nikada ga ne možemo zanemariti. A kao i kamenčić u cipeli i pitanje-odgovor natjerat će nas da zastanemo na trenutak i aktivno učinimo nešto što će „promijeniti situaciju”.
Knjige poput ove bore se protiv automatizacije života i prihvaćanja definicija samih sebe koje nas dočekuju već na ulasku u život, a koje nismo uvijek u stanju sami razbiti.
Odgovor pitanjem na pitanje odličan je čekić u borbi protiv svakog oblika opresije (pa one i samima nad sobom), što su jako dobro znali i naši stari na području Bukovice i Dalmatinske Zagore – naučeni na različite državne opresije jedan od temeljnih načina obrane bilo je upravo odgovoriti na svako pitanje pitanjem.
Sjajno je što je Nikša intuitivno „obnovio” rješenje naših starih i stavio ga u moderan i na neki način još puno korisniji koncept. Jer tek smo odnedavno zapravo postali svjesni koliko je borba protiv političkih zlostavljača jednostavnija od borbe protiv psiholoških zlostavljača. Pitanje danas postaje možda i glavno oruđe u borbi za dostojanstven i sretan život pojedinca i društva.
Izv.prof.dr.sc.Rafaela Božić
——
RIJEČ U MENI MNOME ZAHVAĆENA
Postoje riječi koje ostaju nedorečene u svojoj izrečenosti i postoje riječi koje i neizrečene nose svoju dorečenost. Negdje između te dvije krajnosti odvija se životnost ovog našeg svakodnevnog. Negdje u raspuću tih datosti kriju se naši uviri i izviri, smiraji i nemiri, negdje u procjepu riječi i bezriječi utkan je život. Život s hukom svojih gorostasnih uspona i padova, strm i bregovit, tih i ravan, plošna udolina koja gubi rubove u izmaglici nadolazećih stoljeća. I jedna duša razapeta poput jedra koja hita kroz ovo olujno sada noseći svoj sud i usud kroz dane koji joj se daruju, koje vremenu krade, koje poput bisera zarobljava u svoja sjećanja.
Na tom platnu šarenolikosti razliku su se stihovi rođeni iz dubine jastva, stihovi koji su svoj prvi krik doživjeli u praskozorje svakodnevice. Stihovi su to nošeni u posteljici vlastite nutrine i porođeni rukom vještog apotekara poezije čija uloga nije iste stvoriti nego im pomoći da se osvijeste, prodišu, dogode… Možda su naizgled razbacani i nedorečeni, kao i život sam u sebi, naizgled teško smišljen, poput raznolikih švrljotina u razlistanoj svaštari. Ne izgledaju li i zvijezde jednostavnom oku promatrača razbacano, neorganizirano, nedovršeno? Nije li njihova veličina upravo u rubu beskraja koji ostaje nedorečen u svojoj životnosti?
Ovo možda nije knjiga za svakoga, iako je svakome namijenjena. Ovo možda nisu reci za neke odrasle ozbiljne ljude koji u svemu traže brojčani red. Ovo su nakupine životnosti darovane budnim sanjarima, onima koji još imaju hrabrosti zaroniti u vlastitu nutrinu i iz nje iznjedriti jedan potpuno novi svijet. Ovo je knjiga za Odiseje svakodnevice koji tragaju za pravim ja unutar sebe samih. Potrebna je odvažnost za takvu avanturu, potrebna je hrabrost posegnuti za poezijom, jer opoezena riječ mijenja, ključa, rađa…
Raditi na prvim retcima ove knjige, promatrajući kako nastaje, propitkujući je i ispitujući joj granice, bio je izazov i zadovoljstvo. Ulazeći u diskurs s njom ulazila sam u diskurs vlastitih svjetova i to je njeno bogatstvo, to je njena snaga.
Duboko vjerujem da smo svi mi škrinje pune riječi, izrečenih i neizrečenih, dosanjanih i nedosanjanih, svjesnih i nesvjesnih… Riječi snažnih kao što je svatko od nas snažan u svojoj velebnoj krhkosti. Riječi koje nam i rođeno sjećanje zaboravlja. Riječi koje se u vedrim visinama naših jastava obrušuje svojim pogledom na magle koje se tmaste nabijaju u udolinama naših prosječnosti. Treba hrabrost usuditi se iznjedriti te riječi, dopustiti im da postanu poezija vlastitog života. Ova knjiga sa svojom razigranošću pokušava izazvati upravo na to…
Apoteka poezije vrelo je koje svojom svježinom izaziva svoje konzumente na životnost…
Karla Schühler Njegrić, mag. phil.
——
Knjiga Apoteka poezije: Svijet je stih-stih kojeg živim 21 misao autora Nikole Nikše Eterovića
Knjiga Apoteka poezije: Svijet je stih – stih kojeg živim 21 misao nastavak je rada njenog autora Nikole Nikše Eterovića na popularizaciji i primjeni Apoteke poezije čiji je orginalni inicijator i kreator. Ovaj interdisciplinarni i interaktivni Projekt pod orginalnim nazivom Apoteka poezije Nikša je kreirao 2013. godine u Berlinu i od tada nesebično živi s njim i u kontinuitetu ga popularizira i primjenjuje u radu s kronično bolesnima, traumatiziranima, psihijatrijskim bolesnicima s pokušajnima suicida, depresivnima, kao i u radu sa studentima i učenicima te dodatnom usavršavanju zaposlenika u obrazovnom sustavu, zdravstvu i socijalnoj skrbi.
Knjigu čini 21 misao posvećena Apoteci poezije, tj. njenoj ljekovitoj moći i snazi. Sigurna sam da će ova knjiga zainteresirati svakog čitatelja za širenje misli o ljekovitosti poezije i/ili prakticiranje Apoteke poezije. Autorova namjera u kojoj je zasigurno uspio je bila osvijestiti stih kao lijek i to posebno kod onih potencijalnih čitatelja kojima poezija, kao i njeni ljekoviti učinci, nisu bliski i poznati. Kroz 21 misao ova knjiga budi interes i znatiželju te eksplicitno ili implicitno poziva na primjenu Apoteke poezije. U njenom fokusu je čovjek, pojedinac, kreator vlastitih misli, emocija, ponašanja i akcija, koji stvara vlastitu poeziju koja djeluje kao samorefleksija, otvarajući putove u bitno, nesvjesno, skriveno i prikriveno što u konačnici budi, krijepi, oporavlja i liječi, poput prirodne medicine. Nikšinim riječnikom kazano: „Apoteka poezije je hitna pomoć. Stih je kutija za prvu pomoć. Otvaramo kutiju, uzimamo ono što nam treba, primijenimo to na sebi i gledamo kako se rane polako iscjeljuju. ….Shvatimo neke nove stvari, utvrdimo već poznate …..”. Apoteka poezije aktivno vodi pojedinca na njegovom putu od tihog do glasnog, od nejasnog prema jasnom, od nesvjesnog prema svjesnom, od spoznaje do odluke, i u konačnici od odluke do djelovanja i završne akcije. Ukratko, to je najčešće put od boli, patnje i/ili traume do konačnog iscjeljenja, prožet različitim mislima i emocijama poput tuge, izgubljenosti, ljutnje i bijesa.
Pomoćni alati koji se koriste u Apoteci poezije su stihovi i proza pjesnika čija poezija je neka vrsta autobiografije (Augustin Tin Ujević, Vesna Krmpotić, Mehmedalija Mak Dizdar, Antun Gustav Matoš i Antun Branko Šimić i dr.). U svojoj Apoteci poezije Nikša koristi i poeziju njegovih studentica i studenata koje je poučavao i kojima je predavao. Kroz misli koje iznosi u ovoj knjizi autor nas poučava o vrlo važnim segmentima Apoteke poezije koji se odnose na ostvarenje odnosa sa drugima i komunikaciju s drugima uz poruku da svi možemo uspjeti zalječiti ili izlječiti se. Autor upoznaje čitatelja i o još nekim važnim dijelovima primjene Apoteke poezije koji se povezuju s našim glasom i glasnošću te rezonancijom, čitanjem i pisanjem. Apoteka poezije nudi lijek stihom, ali potiče i kreaciju života.
U retcima ove knjige i 21 misli koju iznosi, Nikša dodiruje i duboka pitanja poput pitanja vrijednosti i/ili važnosti, sebičnosti, granica sreće i nesreće, razumijevanja i nerazumjevanja, koristi i dobiti, čovjeka u trenutku i trenutka u čovjeku, života na vremenskoj dimenziji prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Dotiče se Nikša i pojma smrti i glagola koji ga određuju, koncepta Samoće straha i njegove verbalizacije, pitanja urođenosti poezije ljudskim bićima i njene ljepote u spoznaji samog sebe. S lakoćom Nikša niže misli, slaže ih u redove, rečenice i pitanja, kreirajući tako dinamiku života s jasnom porukom o Apoteci poezije koja liječi, potiče kreativnost, jača samopouzdanje te u konačnici doprinosi osobnom rastu i razvoju pojedinca.
Čestitke Autoru na još jednoj vrlo vrijednoj knjizi !
Prof.dr.sc. Nataša Šimić
——-
Uredio i obradio: Nenad Grbac
———————————–
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
