Predstavljamo vam pisce i književnike: Nikša Eterović

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Nikša Eterović

Bilješka o piscu:

Nikša Eterović rođen je 1955. u Splitu. Djeluje kao redatelj, kazališni pedagog, autor i trener. Diplomirao je kazališnu režiju i radiofoniju na ADU Zagreb, te filozofiju i komparativnu književnost u Zadru.

Od 1972. kao redatelj ostvario 130 premijera u Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji, Finskoj, Njemačkoj i Irskoj.  Seli 1988. u Berlin, da bi tu realizirao svoje ideje o multinacionalnom i višejezičnom kazalištu.Tako je nastao Wind Spiel Theater, u kojem je ostvario niz projekata, a posebnu pažnju privukao je ciklus programa „Café der Intuition” koje je realizirao redovno svakog mjeseca, punih sedam godina.

Autor je HT – Organically Creative Method, s terapijskim efektima.

Inicirao je 1995. osnivanje  „Internationalen Ausbildungsinstituts theakademie Berlin”  kojeg vodi sve do listopada 2012. godine.

Djeluje i kao docent za glumu, režiju, kazališnu pedagogiju, te kao trener za studentske redateljske projekte. Nikša Eterović djelujući kontinuirano i kao redatelj 2002. osniva  teNTheater Berlin. Od 2006. – 2013. realizira James Joyce ciklus od pet naslova, praizvedbu su doživjele četiri predstave.

Nikša Eterović  je objavio različite radove  iz područja kazališta, baveći se kreativnošću kao njegovom centralnom temom.

Njegov rad na projektima iz djela i života Augustina Tina Ujevića i Jamesa Joycea, dokumentiran je u knjigama koje su objavljene uz predstave.

Živi i radi u Berlinu.

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Oštrica dijagonale“; digitalne-knjige.com 2013

http://www.digitalne-knjige.com/eterovic.php

Kako je pitanje postalo odgovor“; digitalne-knjige.com 2020

http://www.digitalne-knjige.com/eterovic2.php

—————

Naslovnice knjiga:

———–

Kritike:

 

Osvrt na knjigu “Oštrica dijagonale”, Nikole Nikše Eterovića

Nikša Eterović je cijenjeni kazališni radnik, redatelj i pedagog. Djeluje i kao docent za glumu, režiju, kazališnu pedagogiju, te kao trener za studentske redateljske projekte.

Svoje iskustvo stečeno dugogodišnjim radom s glumcima i bavljenjem kazališnom pedagogijom sabrao je, objavio i učinio dostupnim u knjizi “Oštrica dijagonale”

Već prilikom prvog listanja knjige shvatiti će te da se u ovom slučaju radi o osobi, koja ne samo da dobro poznaje kazalište i odnose u njemu, nego da je i riječ o osobi koja kazališnoj pedagogiji istovremeno pristupa i studiozno (vodeći računa o svakom detalju), i opušteno (dopuštajući svojim studentima glumcima i redateljima da sami stvaraju i doživljavaju svoj uloge i kreacije).

Očito je da je autor knjige kroz vlastito iskustvo shvatio da je takav pristup jedina garancija onog što on želi postići i kazališta onakvog kakvim bi on želio da bude.

Možda upravo zbog toga autor odmah na početku knjige navodi sljedeće:

Na sljedećim stranicama bilježim razmišljanja o školovanju scenskih umjetnika. Prihvatite, molim vas, ovaj zajednički naziv za glumce, redatelje, dramaturge, kazališne pedagoge, tj. osobe koje svojim konceptima i akcijama osmišljavaju prostor igre (SpielRaum), odnosno igru u prostoru (Spiel in Raum), da izbjegnemo terminološke nesporazume.

Školovanje umjetnika je tema koja uvijek otvara čitav niz pitanja. Pitanja na koja se odgovara protupitanjima.

Na početku bi igra! Igra u prostoru – rodi prostor igre!

Igra je nastali redoslijed zbivanja i značenja.

Da bismo igru mogli ponavljati, trebamo dogovoriti neke koordinate i orijentacijske točke te tako ponavljamo neki redoslijed zbivanja.

Isti redoslijedi zbivanja nikad ne rezultiraju istim značenjima. Jesu li vaša iskustva drugačija?

Ako ponavljamo neki redoslijed zbivanja, znači li to da ponavljamo igru?

Nije li karakteristika igre – da je neponovljiva?

Bez sumnje je da upravo takav pristup kazališnoj pedagogiji doveo i do stvaranja ove knjige koja će svojom razigranošću, pedagoškom jednostavnošću te studioznim i vrlo detaljnim pristupom sasvim sigurno zainteresirati mnoge ljubitelje kazališta i glume da je pažljivo pročitaju i detaljno prouče.

U Zagrebu 24.10.2013. Nenad Grbac. 

 

——

 

KNJIGA PROTIV AUTOMATIZACIJE ŽIVOTA

Kako je pitanje postalo odgovor , NACQ : necklace of answers created with questions by Nikše Eterovića

U svojoj knjizi Kako je pitanje postalo odgovor? NACQ-necklace of answers created by questions (osvježavajuće) neobične konstrukcije Nikša Eterović, umjetnik i terapeut umjetnošću, upoznaje nas s metodom terapije NACQ – metodom koju je sam osmislio i koju uspješno primjenjuje u svom radu dugi niz godina.

Kako nisam psiholog, neću govoriti o knjizi sa strane psihologije kao znanosti (i struke), već ću govoriti kao filologinja i (možda) pjesnikinja.

Nikša Eterović jedan je od onih autora (a ovo upotrebljavam u puno širem smislu nego samo u odnosu prema ovom tekstu) koji poseban naglasak stavljaju na jezik – čak i kada to nije eksplicitno navedeno. Velik dio onoga što su njegova terapijska oruđa izgrađeno je od jezika ili, bolje rečeno, jest – jezik. Upotrijebiti poeziju u terapiji znači upotrijebiti jezik u, da citiramo Romana Jakobsona, u svom najformaliziranijem obliku.

Forma svake stvari djelomično je tu zbog automatizacije (pojednostavnjivanja) postupka komunikacije (tako i, primjerice, kirurška odjeća ili radna vojna uniforma pojednostavnjuju mnoge elemente rada u svojim strukama), ali vrlo često je forma simbol (primjerice epolete) koji u komunikaciju donosi dodatnu poruku.

Forma u jeziku osim što pomaže u svakodnevnoj komunikaciji (gramatika) u nekim svojim segmentima donosi i svoje simbole dodatnih značenja, ali omogućava i igru s formom – čega smo posebno svjesni upravo u poeziji (ali ona ne postoji samo u poeziji – tu su i reklame, grafiti i sl.).

Ta igra s formom koja je sastavni dio poezije omogućava dodatne elemente komunikacije koje najčešće zanemarujemo u svakodnevnoj upotrebi jezika (što nije samo po sebi loše, zamislite komunikaciju koja bi u svakom trenutku bila „sadržajnija”).

Dodatni elementi komunikacije poeziji su potrebni kako bi ostvarila svoj cilj – komunikacija o najkompleksnijim temama. I Nikši Eteroviću u terapijskom radu potreban je jezik sposoban da govori o najkompleksnijim temama. Zato se koristi tehnikama „manipulacije jezikom” – tj. radom s jezikom. Osim rada neposredno s poezijom on koristi i „svakodnevni, običan” govor i „oneobičava ga” – upotrijebiti pitanje, tj. svjesno upotrijebiti niz pitanja, znači svjesno razlikovati pitanje od odgovora (ili usklika).

A važno je to jer čovjek nije sazdan samo od tetiva, mišićja i kostiju – već i od jezika. Čovjek je biće jezika. Govorim – dakle jesam.

I pronaći u tome što nas čini, što nam je toliko svojstveno kao udisanje zraka da na to više i ne mislimo, nešto što će nas ponovo povezati s tim dijelom sebe (a time i sa sobom) neizmjerno je važno za svakog pojedinca, a tako i za društvo koje je od tih pojedinaca i sastavljeno.

Jer odgovoriti na pitanje pitanjem – čini promisliti pitanje na drugačiji način, osvijestiti ga na drugačiji način, postaviti se prema njemu na drugačiji način – i time osvježiti, de-automatizirati razgovor, razmišljanje i život.

Ta novina u komunikaciji prema drugome, reflektira se i na sasvim drugačiji način komunikacije sa samim sobom. Bijeg s tračnica na kojima automatski ne-živimo život. Pitanje nas vraća samima sebi, vraća nas životu – vraća nas zapravo pravom dijalogu.

Pitanje-odgovor kamenčić je u cipeli koji nas žulja i čini da ponovo postanemo svjesni svojega stopala. Možda i boli ponekad, ali nikada ga ne možemo zanemariti. A kao i kamenčić u cipeli i pitanje-odgovor natjerat će nas da zastanemo na trenutak i aktivno učinimo nešto što će „promijeniti situaciju”.

Knjige poput ove bore se protiv automatizacije života i prihvaćanja definicija samih sebe koje nas dočekuju već na ulasku u život, a koje nismo uvijek u stanju sami razbiti.

Odgovor pitanjem na pitanje odličan je čekić u borbi protiv svakog oblika opresije (pa one i samima nad sobom), što su jako dobro znali i naši stari na području Bukovice i Dalmatinske Zagore – naučeni na različite državne opresije jedan od temeljnih načina obrane bilo je upravo odgovoriti na svako pitanje pitanjem.

Sjajno je što je Nikša intuitivno „obnovio” rješenje naših starih i stavio ga u moderan i na neki način još puno korisniji koncept. Jer tek smo odnedavno zapravo postali svjesni koliko je borba protiv političkih zlostavljača jednostavnija od borbe protiv psiholoških zlostavljača. Pitanje danas postaje možda i glavno oruđe u borbi za dostojanstven i sretan život pojedinca i društva.

Izv.prof.dr.sc.Rafaela Božić

 

 

 

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.