Tin Ujević, anegdote…

Ovaj put ispričati ćemo vam nešto više o skitnici i boemu o kojem kruži anegdota kako se jednom davno nakon što ga je konobar u jednoj Zagrebačkom kavani odbio poslužiti jer nažalost tako skromno odjevene goste ne smiju posluživati, pojavio u svom najboljem izdanju, te zatim šalicu kave izlio u džep uz primjedbu: “Kad poslužujete odijelo, a ne čovjeka!”

Naravno riječ je o Tinu Ujeviču čovjeku čiji je skromni grob na Mirogoju poznat samo insiderima, koji tamo hodočaste, ne bi li mu ostavili bocu Kašteleta i pokoju cigaretu.

No, da bi vas što bolje upoznali s Tinom kao čovjekom, a ne samo pjesnikom nabrojat ćemo i sljedeće anegdote:

——————————

Tin nije volio sudjelovati u razgovorima za vrijeme brijanja u brijačnici.

Ipak, brijač mu je često dosađivao nametnutim razgovorima.

Jednom ga upita: “Kako hoćete da vas obrijem?”.

“Bez riječi”, odgovori mu mirno Tin.

—————

Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Tina je probudio policajac.

No, čim je vidio da je riječ o tada već slavnom književniku, počeo se ispričavati.

“Ma ne morate mi se ispričavati”, rekao je Tin, “iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara”, pokazujući na beskućnika koji je spavao pod klupom.

—————

Jedan veseljak iz njegovog društva, vidjevši ga kako s praznom čašom stoji u gostionici, prišao mu je i rekao: “Ispričaj nam neku laž na brzinu i platit ću ti gemišt.”

Tin ga i ne pogleda već mu preko ramena dobaci: “Ne, prijatelju, rekao si dva!”.

Kako je upravo slagao, ovaj šaljivdžija mu je morao odmah platiti gemišt.

—————

Ujevića, koji je ostao neženja do kraja života, neki prijatelji upitaše zašto se ne ženi. “Ljudi se trebaju ženiti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju”, odgovori im Ujević.

—————

Jednoga dana Krleža ulazi u kavanu u kojoj je sjedio Ujević.

Krleža pozdravi: “dobar dan ljudi, a i tebi pijani pjesniče”.

A, Tin mu ni ne razmišljajući odgovori: “Dobar dan i tebi zastavo svih boja”.

—————

Jednu večer ušao je Tin Ujević u prestižnu i finu zagrebačku kavanu, sjeo za stol i naručio kavu. No, konobar odmah i bespogovorno odbije njegovu narudžbu jer Tin navodno nije bio prikladno odjeven za tako “otmjeno” mjesto.

Bez ljutnje Tin otiđe doma i vrati se u svom jedinom i najboljem odjelu te opet naruči kavu. Nakon što mu ju konobar donese, on ustane, rastegne džep od sakoa, prolije kavu te kaže:

“To sam učinio zato jer ste Vi ovu kavu donijeli mom odjelu, a ne meni”.

———————

A za kraj ćemo samo dodati pjesmu zapis na pragu.

ZAPIS NA PRAGU

Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao
Ovi jauci, to nisam ja, premda sam ih zbilja uzdisao.
Moj pravi život, ja sam samo disao.

Jer ja živim i kad pjesma umre. Ja živim i kad patnja mine.
Ima u meni nemira dragog, a ima i moje širine.
Ja puštam i drugog da govori za me.
A i sam govorim druge same.

Ja ne marim čovjek biti ako sam umio ljude bogovski reći.
O, ja. Ja sam od sebe i manji i veći.
O, ja. Moj drugi i moj treći.

Ja ne sanjam o sreći. No ne sumnjam o sreći.
Gle ovog dvojstva i trojstva moga:
ima u meni tmine,
no ima u meni i vedrine,
i moja divna sloga.

 

—————

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.