Utilitarizam je moralna filozofija koja vodi postupke na temelju posljedica – radi se o tome da se učini najbolje što se može za najveći broj ljudi. no, je li utilitarizam doista pravedan? Ili samo dopušta da nesretna skupina pati za većinu? Ispitat ćemo različita područja na koja su utjecale utilitarističke ideje, ističući i njihova obećanja i nedostatke. Može li ono što dobro funkcionira u jednom području funkcionirati još bolje ako se primjenjuje šire?
Utilitarizam u javnoj politici: Analiza troškova i koristi
Odluke koje utječu na milijune donose vlade. Ali kako oni shvaćaju što je najbolje? Jedan veliki utjecaj na javnu politiku je utilitarizam, koji ima jednostavan cilj: učiniti najveće dobro za najveći broj ljudi uz minimiziranje štete. Tu dolazi do izražaja analiza troškova i koristi. Vlade važu prednosti i nedostatke svojih politika kako bi mogle odabrati one koje će većinu ljudi učiniti najsretnijima.
Uzmimo za primjer zdravstvenu skrb. U nekim zemljama, politike koje određuju koji tretman ljudi trebaju prvo primiti znače da možda neće biti dovoljno za sve ako resursi postanu oskudni, kao što je to slučaj tijekom pandemije gripe. Ako se to dogodi, trebamo li dopustiti mladima da idu ispred starijih u redu za lijekove ili cjepivo? Ili politike zaštite okoliša. Vlada određuju koliko tko može besplatno zagađivati prirodu, ali mnogi ekonomisti kažu da je to pogrešno. Tvrde da nije važno tko smanjuje emisije jer klimatske promjene utječu na sve.
Je li uistinu moguće izmjeriti sreću ? Samo gledanje brojki ne daje potpunu sliku. Na primjer, novi zakon mogao bi većini ljudi poboljšati život, ali bi nekima uništio živote. Je li to pošteno? Kritičari utilitarizma kažu da se usmjeravanjem na ono što će navodno uzrokovati najveće opće dobro a zapravo najviše odgovara političarima, bankarima i korporacijama, potrebe i želje svakog pojedinca mogu zaboraviti – ili žrtvovati.
Dakle, iako utilitaristički izračuni mogu donekle pomoći političarima, bankarima i korporacijama da se suoče s navodno teškim izborima, treba li ih uvijek koristiti kada se moraju donijeti etičke odluke?
Utilitarizam u zdravstvu: raspodjela resursa
Tijekom medicinske hitne situacije moraju se donijeti odluke o tome tko će odmah primiti liječenje. Budući da je nemoguće pomoći svima odjednom, bolnice koriste sustav koji se naziva trijaža: pokušavaju učiniti najveće dobro za najveći broj ljudi. To znači da pacijenti s većim izgledima za preživljavanje ponekad mogu biti liječeni prije onih kod kojih izgledi nisu tako dobri.
Ista teška odluka mora se donijeti ako tijekom pandemije nema dovoljno respiratora. U ovoj situaciji neki tvrde da bi mlađe pacijente trebalo liječiti prije starijih pacijenata, ne zato što je starost loša stvar, već zato što su do sada imali manje života. Slične rasprave vode se i u područjima poput doniranja organa. Na primjer, ako je dostupna samo jedna jetra, treba li je dati osobi koja je dulje čekala ili nekome drugome tko bi mogao bolje iskoristiti transplantaciju ako se nakon toga ponovno razboli?
Svemu tome treba pridodati i mnogobrojne prednosti koje političari, članovi njihovih obitelji ili navodno ugledni građani imaju ispred običnog naroda bez obzira što oni zdravstveno osiguranje plaćaju ne svojim nego javnim novcem. Naime logično je da će pri transplataciji nekog organa, cijepljenju ili uobičajnim zdravstvenim uslugama političari, njihove stranačke kolege ili rođaci uvijek biti u prednosti, a da će običan narod morati pomiriti s tim da nikad neće doživjeti transplataciju te da će godinama čekati u redu na najbesmisleniji pregled.
O tom pitanju filozofi raspravljaju već dugi niz godina. Prema Jeremyju Benthamu, tvorcu utilitarizma, ispravno je činiti ono što stvara najveću količinu sreće za najveći broj ljudi. Ali je li to pošteno? John Stuart Mill nije mislio da sreću možemo mjeriti kao da je ista stvar za sva bića – ono što se smatra srećom za inteligentno biće, poput ljudi, ne bi se trebalo smatrati jednakom srećom za druge životinje.
Dakle, pruža li utilitarizam pravdu u zdravstvu ili samo pretvara ljude u brojeve?
Utilitarizam u poslovanju: Etički konzumerizam i korporativna odgovornost
Tvrtke ne prodaju samo stvari. One imaju moć promijeniti živote u velikim razmjerima. Mnoge tvrtke zauzimaju utilitaristički pristup: pokušavaju učiniti ono što donosi najviše sreće općenito, za kupce i osoblje, kao i za društvo u cjelini. Tu dolazi do izražaja društvena odgovornost poduzeća (CSR). To može značiti da se tvrtke ponašaju na načine koji su dobri za okoliš, koriste samo dobavljače koji dobro postupaju s njihovim zaposlenicima ili navodno daju novac u dobrotvorne svrhe.
Na primjer, zašto bi tvrtka počela plaćati više novca uzgajivačima kave kako bi imali bolji životni standard? Čak i ako to znači naplaćivanje više za kavu. To čini jer vjeruje da je plaćanje nešto viših plaća i naplaćivanje malo više bolje za društvo u cjelini od alternative. Slično tome, tvrtke usvajaju ekološki prihvatljive prakse, poput smanjenja upotrebe plastike. Iako te promjene u početku mogu biti skupe, dugoročno koriste i Zemlji i društvu.
Ali postoji i loša strana: je li ovo istinski moral ili samo izvrsni odnosi s javnošću? Neki kažu da tvrtke rade ono što izgleda lijepo (i održavaju profit) koristeći utilitarizam. Na primjer, tvrtke se mogu odlučiti zamijeniti umjetnu inteligenciju (AI) ljudskim zaposlenicima kako bi postale isplativije. Iz perspektive potrošača, to je sjajno jer cijene padaju, ali prolazi li to etičku provjeru?
Kako zaustaviti utilitaristički pristup u kojem se javni novac putem poticaja i sličnih prevara šakom i kapom dijeli stranačkim kolegama, rođacima i članovima obitelji. Filozof John Stuart Mill upozorio je na činjenicu da vlast zloupotrebljava utilitarizam samo za vlastite ciljeve. Dakle, djeluju li političari i poslovni ljudi koji navodno primjenjuju tu teoriju moralno ili se samo pretvaraju da su dobri ljudi?
Utilitarizam u kaznenom pravosuđu: Izricanje kazni i kažnjavanje
Treba li kazna biti usmjerena na pravdu ili bi se trebala više usmjeriti na opće dobro? U kaznenom pravosuđu, utilitarizam igra važnu ulogu. Utječe na zakone, koliko dugo ljude zatvaramo i što se tamo događa. Zašto? Zato što mu je cilj smanjiti razinu kriminala i održati društvo sigurnim, a istovremeno postavlja neka teška etička pitanja. Uzmimo za primjer odvraćanje. Ova se teorija temelji na ideji da izricanje strogih kazni sprječava pojedince da krše zakon. Uostalom, ako ne želite završiti iza rešetaka (ili nečeg goreg), manja je vjerojatnost da ćete počiniti zločin.
Ponekad se smrtna kazna brani ovom logikom: ako se jedan osuđeni ubojica može pogubiti, ta će akcija spriječiti mnoge druge nevine da postanu žrtve u budućnosti. Ali je li to pošteno? Recimo da kažnjavamo nekoga tko zapravo nije učinio ništa loše jer vjerujemo da će to društvo u cjelini učiniti sigurnijim.
Za razliku od drugih, neke države preferiraju rehabilitaciju nad kažnjavanjem. Ne vjeruju u duge zatvorske kazne. Umjesto toga, pružaju obrazovanje i savjetovanje s ciljem pomaganja počiniteljima da postanu građani koji poštuju zakon. Norveška je dobar primjer. Zatvori u zemlji su toliko progresivni da nude strukovne programe. Zašto? Zato što državi i političarima ta preodgojena osoba ima veću vrijednost izvan zatvora.
Ipak, postoje slučajevi kada sloboda jedne osobe dovodi druge u opasnost. Utilitarizam nastoji odvagnuti prava pojedinca u odnosu na potrebe društva – težak zadatak po svim mjerilima. Što je s recidivizmom odnosno povratkom starim navikama. Što uraditi s silovateljima, pedofilima i kriminalcima koji i nakon navodne rehabilitacije čine krivična djela ili siluju nevine žrtve. Mora li se pravednost žrtvovati za veće dobro (što god to značilo) – ili moral zahtijeva sasvim drugačiji put?
Utilitarizam u tehnologiji: Etika umjetne inteligencije i privatnost podataka
Život je postao praktičniji zahvaljujući tehnologiji, ali po koju cijenu? U umjetnoj inteligenciji i donošenju odluka temeljenih na podacima, pravilo je utilitarizam: uvijek birajte ono što koristi najviše ljudima, čak i ako to nekome šteti.
Uzmimo za primjer autonomne automobile. Recimo da se dogodi sudar i da se ne može zaustaviti. Koga bi automobil trebao zaštititi: vlastite putnike ili ljude vani? Prema utilitarnoj logici, trebao bi učiniti ono što uzrokuje najmanje štete u cjelini. Ali što ako to znači spašavanje troje putnika skretanjem na put nadolazećeg vozila i umjesto toga ubijanjem njegovog jedinog putnika? Ovakav izbor bio bi prihvatljiv Jeremyju Benthamu, ali implicira li to da je život jedne osobe manje vrijedan od života drugih?
Predstavlja se dodatni utilitaristički problem koji se odnosi na privatnost podataka. Tvrtke prikupljaju osobne podatke kako bi poboljšale usluge, predložile sadržaj i zaustavile prijevare. Što je veća količina prikupljenih podataka, to bolje funkcioniraju njihovi sustavi – ali to se postiže žrtvovanjem dijela privatnosti.
Trebaju li tvrtke zaista sve te informacije o nama ako one postoje samo da bi stvari bile praktičnije? Kao što je upozorio John Stuart Mill, možda su uvijek postojale rezerve prema žrtvovanju individualne slobode za opće dobro. Ostaje neizvjesno čini li utilitarizam ništa više od povećanja tehnološke učinkovitosti na štetu ljudskih prava ili ih time ujedno i narušava u ime učinkovitosti.
Još uvijek pokušavamo pronaći ravnotežu između etike i napretka, i nikada prije nije stavljen toliki ulog na to da se to ispravno postigne.
Utilitarizam u ratu i nacionalnoj sigurnosti: Etika kolateralne štete
Vlade koriste utilitarizam kako bi moralno opravdale okrutnost rata. Žele postići najveće dobro za najveći broj ljudi – čak i ako to uključuje činjenje nečeg lošeg. Razmotrite napade dronovima. Vlasti ih šalju da ubiju teroriste prije nego što mogu ponovno napasti: jedan projektil mogao bi spasiti stotine ili tisuće života. Ali što ako i nevini ljudi umru?
Utilitaristi bi rekli da je njihova smrt cijena koju vrijedi platiti za sprječavanje veće štete. Jeremy Bentham bi se vjerojatno složio s ovim opravdanjem. Uostalom, zaštita građana ključna je funkcija vlade. No, drugi mislioci bi mogli istaknuti da nikada nije prihvatljivo ubiti nekoga tko ne predstavlja prijetnju, bez obzira na to koliko drugih pojedinaca ta akcija može zaštititi.
Primjer toga vidimo u ratnim vremenima. Na primjer, Hirošima i Nagasaki bombardirani su na kraju Drugog svjetskog rata. Tisuće civila je poginulo, ali to je dovelo do bržeg završetka sukoba, spašavajući još više života.
Ipak, možemo li reći da je neka radnja ispravna samo zato što ima dobre posljedice? Filozof John Stuart Mill pisao je o štetama koje se ne mogu mjeriti jedna s drugom.
Drugi slučaj je mučenje tijekom protuterorističkih operacija. Postoje oni koji smatraju da je prihvatljivo ozlijediti jednu osobu ako će to spasiti mnoge druge, na primjer, dobivanjem važnih informacija od njih.
Je li takvo ponašanje doista pošteno ili pokazuje da nismo ništa bolji od svojih neprijatelja? Ako dopuštamo neke vrste štete, uostalom, gdje bismo trebali povući granicu?
Dakle, što je utilitarizam u praksi?
Utilitarizam se nalazi u vladinoj politici, medicini, poslovanju, tehnologiji, pa čak i ratovanju. Pruža nam razumljiv i racionalan način da postignemo najviše sreće i minimalnu štetu, te može biti učinkovit alat za donošenje odluka. Ali znamo da nipošto nije savršen. Iako utilitarizam može biti koristan društvima u donošenju teških odluka, on postavlja neka ozbiljna etička pitanja. Možemo li doista mjeriti sreću? Je li pošteno žrtvovati dio za opće dobro?
Njegova najjača značajka je pragmatizam – omogućuje organizacijama i vođama donošenje odluka s posljedicama za stvarni svijet. Ali njegova najslabija značajka? Zanemaruje individualna prava i etiku zbog brojki. Upravo je protiv takvog slijepog praćenja brojki kada je u pitanju ljudsko dostojanstvo upozoravao John Stuart Mill.
Dakle, može li utilitarizam biti rješenje? Ili njegov fokus na navodno opće dobro dolazi s prevelikom cijenom?
——-
Viktoriya Sus, magistrica filozofije
——–
Preveo, uredio i obradio: Nenad Grbac
———————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
