Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:
———–
Kristina Koren
———–
Bilješka o pjesnikinji:
Kristina Koren rođena je 28.07.1978.godine u Zagrebu gdje i danas boravi i stvara. Aktivno je sudjelovala u novinarskim natjecanjima za vrijeme školovanja i bila urednik školskog časopisa „Izidor“. Piše ljubavnu i duhovnu poeziju te romane. Završila je osnovnu i srednju školu u Zagrebu, te 2007.godine tečaj za ECDL specialist u školi za odrasle „Algebra“. Majka je troje djece.
Svoje prve stihove zabilježila je još u školskoj klupi kada je umjesto zadanog sastavka napisala svoju prvu pjesmu „Moj prijatelj robot“ i od tada emocije prenosi kroz stihove, a svojim je literarnim izražavanjem postigla današnje rezultate.
Tako su se redale pjesme: „Kako zamišljam sreću“, „Tihi Božić“, „Prvi snijeg“, „Bez majke“ i „Budi slobodna moja Hrvatska“ koja je pisana za vrijeme rata.
Njene duhovne pjesme objavljivane su u tadašnjem župnom listu u Čučerju 1995.godine. Aktivno sudjeluje u internetskom časopisu „Plamen” humanitarnog karaktera u kojem je objavila svoje osobno svjedočanstvo i vlastite molitve pisane 2009.god. Suradnik je još nekoliko portala od kojih na nekima objavljuje kolumne o situacijama iz stvarnog života.
Njena poezija obogatila je i mnoge međunarodne zbirke u izdanju „Providenca“, „ KLD Rešetari“, „Književno pero“, „Mili dueli“ i „Kultura snova“ , od kojih su neke u digitalnom izdanju „Kiprijanov Kladenac“, „Udruženje balkanskih umetnika“, „Urlik“, „Garavi Sokak“, te duhovna poezija u izdanju „Lipin cviet“.
Rado se odaziva na razne manifestacije i festivale na kojima se javno izvodi poezija. Svoju prvu zbirku javno je objavila 2013.godine te je postigla do sada veliki uspjeh time što su sve njene zbirke koje su objavljivane na portalu digitalne-knjige.com rado prihvaćene kod čitatelja diljem svijeta.
Član je KLD Rešetari, Udruge Vjekoslav Majer, KULTure Snova, Udruge Balkanskih Umetnika te udruge „Pisci bez pravila Lič“. Njeni uzori su: Marija Jurić Zagorka, Ivana Brlić Mažuranić, Vesna Parun koju je imala čast i sresti, te američka spisateljica Danielle Steel.
———–
Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:
Zbirka pjesama „U sjeni izgubljenog vremena”; digitalne knjige, 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/koren.php
Zbirka pjesama “Kada tuga zavlada tišinom”; digitalne knjige, 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/koren2.php
Zbirka pjesama “Pogled zaljubljene žene” digitalne knjige, 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/koren3.php
Zbirka pjesama”Zalutala u magli”; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/koren4.php
Zbirka duhovne poezije “Evo me moj gospodine”; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/koren5.php
Zbirka pjesama “Pokidane niti”; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/koren6.php
“Gabriellina tajna”; roman, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2016.
http://www.digitalne-knjige.com/koren7.php
“Zagrljaj umirućeg leptira”; roman, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2017.
http://www.digitalne-knjige.com/koren8.php
—————
Naslovnice knjiga:
—————
Intervju – Kristina Koren
Naš intervju s Kristinom Koren, moći ćete pročitati
ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link:
https://digitalne-knjige.com/?p=327
—————
Kritike:
Recenzija zbirke pjesama “Pogled zaljubljene žene”
U stvarnosti doživljenih osjećaja i izvrsnosti poezije Kristine Koren, pjesnikinje doznajem mnogo, te ujedno i o samoj autorici. Žena, majka i biće govori na pjesnički način osjećajući u svojoj nutrini tijela i toplinom srca koliko može pružiti ljubavi makar osjećala bol. Već u prvim napisanim stihovima koji su jednostavni i bliski svakom čovjeku, koncentrira se na postojanje ljubavi za koju je potrebno boriti se srcem, dušom i tijelom. Upečatljive slike koje se redaju jedna za drugom , prikazuju doživljaj ljubavi, neostvarenih želja i strah, a posebno bi naglasila snagu kojom autorica ublažava postojanje istih s tim da otvoreno izražava osjećaje, predstavljajući ženu kao čvrstu ličnost i ulogu koju joj je predodredio život.
Posebnu pažnju privlači stil upotrebe rime u strukturi vezanih stihova u kojima se pojačava ritam i duh koji se jednostavno zavole već u prvom čitanju.
Život nam je poklonjen od Boga, na koji način ga živimo naša je odluka i veliko iskušenje. Stvoreni smo da hodamo već iscrtanim putovima, a od života da uzmemo najbolje što umijemo, pa čak da ga i kritiziramo. Ponekad si postavljamo pitanje shvaćamo li tko smo, pružamo li dovoljno, da bi nam se uzvratilo, odnosno, volimo li dovoljno?
„Evo me.
Mladosti.
Zagrli u meni ljubav svu.
Obuci me u svjetlo.
I zauvijek ostani tu.“ – citat iz ciklusa „Obuci me u svijetlo“ iz istoimene pjesme.
Već u zrelim godinama, kad smo već pružili korak i razlučili dobro od lošega ipak nas misli vrate, ali sada smo zreliji, snažniji umom i poželimo one divne trenutke koji su označili najljepše godine našeg života, s tim da vječno traju u nama i to iz najvećeg razloga, naučili smo voljeti i podnositi žrtvu za ljubav.
Rijetko susretnem da na bjelini papira uočim osjećaje i dubinu pogleda u kojem žena izražava iskrenost i jednostavnost, a svježina izražavanja izvire iz snažne potrebe biti voljen, pa čak i omalovažavanjem sebe, no u Kristininoj poeziji upravo se uočava i naglašava dorasla poezija koja zahtjeva, nepisanim pravilima, da ljubav ipak zauzima mjesto uz sve što stvara ushićenje života.
Posebnost izražavanja u ciklusu „Anđeo“ ponovo susrećemo predavanje žene samoći zbog želje da bude voljena, jer kako kažu stihovi
„/Kao da ne znaš što je sreća/Ni zašto svaki puta odaje me glas…/I ovoga ću puta lagati sebi/Jer uzalud se ljubav budi bez nas“
Da je žena spremna učiniti sve za ljubav, zaustavlja vrijeme. Osjeti li neuzvraćenu ljubav, ostaje snažna iako u sebi nosi trenutke proživljene boli. „Hajde jednom kreni pa da ti ne oprostim/Hajde jednom kreni da ne bude namjerno“.
Tonovima kojima se služi u svom cjelokupnom autorskom radu pridaje mnogo pažnje i pravi smiraj se pronalazi u riječima ispunjenim bez upotrebe mašte. Stabilnost pronalazi u liku žene koja se otvoreno predaje: „Sve me još podsjeća na te/I svaka me zora budi bez imena“, što je na mene osobno ostavilo zaista veliku pažnju čitanja.
Kontinuirano provlačenje tuge kroz zaista osebujno djelo, što čini i tematiku ove zbirke poezije uz motiv samoće, autorica nesebično daruje sebe, te kroz vrijeme u traženju svega što je bilo i da se vrati barem dio čiste i iskrene ljubavi, živi u nadi kako se sve greške mogu ispraviti bez obzira tko ih je počinio.
Predaje li se žena olako boli koja joj je nanesena, a da u njoj ne proradi snaga kojom je žena zapravo žena u punom smislu riječi koje predstavljaju vječitu tajanstvenost, kako bi se reklo: „nikada ne znaš što žena misli, ali saznaš ako joj povrijediš srce“, Kristina u stihovima iz ciklusa „Kako je teško reći…“
„/Uništio u meni svaki komad sreće/Ne mogu ti reći ni ono što znam…/Svu ovu bol, oprosti, ali ne zaboravljam/“,
upravo izražava općenito sudbinu žene, na žalost koju susrećemo u svakodnevnici, te koliko god žena poklanjajući sebe prevaljuje mnoge granice kao žrtva, ipak sama odlučuje, ne uzvratiti, već pamtiti.
Ciklus „Sjena iz prošlosti“ – snaga, ponos žene za koju ništa nije nedostižno. Svijet ukrašava bojama koje sama stvara, spremna je uzdignuti se do savršenstva, jer u biti ona to i je, svjesna sebe da još uvijek može voljeti:
„Nije svijet propao ako ostanem sama/Ja ću i dalje ostati ona nasmijana i ista/i dalje ću biti dama!“
Buđenjem u svom novom svijetu žena kroz Kristininu poeziju spremna je na novi početak. Stvarnost gleda drugim pogledom. Zatomila je tugu i prihvaća je samo kao dio beznačajne prošlosti, i nadalje uzdiže lik u svojim pjesmama kao ikonu sa kojom govori, kojoj se obraća, a negativnost osjećaja tuge, snažnim riječima pretvara u tonove svjetlosti. „Ako me ostaviš u boli/vratit ću se i opet biti ona ista“ .
Ciklusom „Izgubljene misli“ nastavlja se vječito traženje izgubljenoga, ali u konačnici shvaćanje da krenuti dalje postaje jedino ispravno uz dozu sjećanja koja se nikada ne zaboravljaju.
„/Hodam ti po snovima/Nečujno i tiho da ne probudim ljubav/Koja u tebi spokojno spava/“
Čitatelji Kristinine poezije pronaći će strpljivost i svaki svijetli trenutak izazvan mislima, ali bez snova, jer prevladava „borba“ u kojoj žena daruje sebe voljenom biću kako bi sreću činila potpunom i ispunjenom disanja u stvarnosti. „Ako odeš bez „zbogom“ i zatvoriš vrata, Čuvat ću tebe ispod kože…“
Cijela pjesnička zbirka autorice Kristine Koren, mojim skromnim mišljenjem, mogla bi se usporediti s citatom kojeg sam odabrala za kraj
„Volim ne samo da budem voljena već i da mi ta osoba kaže da me voli; kraljevstvo tišine u grobu dovoljno je veliko“. – Džordž Eliot (Meri En Evans), engleska pjesnikinja (1819-1880)
Mirjana Pejak Peki
——
Uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
