Predstavljamo vam pisce i književnike – Ante Dolić

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Ante Dolić

———–

Bilješka o piscu:

Rođen je 21.2.1949. godine u selu Suhača, kod Livna.  Od kraja šezdesetih godina živi i radi u Njemačkoj. Po zanimanju je stolar, piše romane, kolumne, priče i pjesme. Njegov prvi roman: “Guantanamo” izašao je u Bosni i Hercegovini, u izdanju “Bosanske riječi” iz Tuzle. U pripremi je i drugi roman: Jedna obična livanjska priča.

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

“Niste me shvatili”; digitalne-knjige.com 2012

http://www.digitalne-knjige.com/dolic.php

—————

Naslovnice knjiga: 

———–

Kritike:

LIRSKI i EKSPRESIVNO O SEBI I ŽIVOTU ANTE DOLIĆ: NISTE ME SHVATILI.

Ante Dolić je u svakom pogledu solidna ljudska i pjesnička konstitucija s pristojnim književnim iskustvom. S obzirom kako je o pjesničkoj knjizi riječ, prethodno rečeno važna je pretpostavka i razlog za čitanje njegove poezije. Prethodna opaska je također od značaja za relativiziranje Dolićeva pogleda na svijet ukusa i mjere sa kojom se književnošću bavi. Njegova životna dob i godine ljudskog iskustva, sugeriraju nam složenost i relativnost njegove ljudske i pjesničke pojave, a njegovo životno/radno i spisateljsko iskustvo upućuju nas da odgovorno procjenjujemo njegovu misao, stihove i spisateljske zahvate.

Dolić kao pjesnik progovara intonacijski sonorno i kako sam kaže sumorno, ali ne pesimistično, jer njegova poezija sve vrijeme čuva jedan zdrav, humoran, nerijetko vedar, ali i ironičan retorički fon komuniciranja sa drugim čovjekom. Sonorni aspekt ovoga pjesništva, ustvari govori o njegovoj unutarnjoj snazi i sposobnostima susretanja sa sobom, životom i svijetom. No, ako bismo Dolićeve

pjesme doživjeli i kao pesimistične, morali bismo shvatiti kako je tu samo riječ o njegovoj ozbiljnosti. Uostalom, nije jednostavno oteti se snazi sintagme iz naslova: Niste me shvatili…

Ante Dolić ispisuje pjesmu rimujući svaki drugi stih, ustvari, on ispisuje distih koji pretvara u katren koji ima po dva rimovana stiha. To je šarmantna opcija koja razbija svaku vrstu monotonije, jer Dolić ne inzistira na rimi, ali, potencijalnom distihu to oduzima gnomski karakter i gnomi pripadajuću intelektualnu snagu. Ponekad, Dolić uspješno i odmjereno piše i u slobodnom stihu.

Ustvari, ako smo u cijelosti svjesni forme, sadržaja i smisla, imamo pravo pomisliti kako je to što Dolić čini, sasvim neslučajan izbor i opcija u kojoj daje da bi uistinu dobio. U tom smislu mogli bismo uočiti samo neujednačenu dužinu stiha i tome pripadajuće odlike koje se negativno odražavaju na ritam. Ali, ako tragamo za suštinom, što nam jeste cilj, moramo biti na strani Autora, jer – i tako dobijamo pjesmu.

Doduše, uz Autora je nerijetko anđeo tuge i tamno intoniranih misli. Dolić puno zna o životu. Njegovo iskustvo je stvarno i nerijetko bolno, ali stvarno. Osim toga, život nije milosrdan, daruje bol i gubitke. Ante Dolić to nosi kao osobnu poputbinu direktno, bez eskivaže. Dolić se ne prenemaže. Njegovi stihovi su natopljeni životnom prolaznošću kojom dokazuje osobno prisustvo i svijest o

okruženju, događajima i ljudima /češće damama!/, o nužnosti osobne patnje i samoće koja oplemenjuje ljudski korpus. Pa će Dolić i reći: Prokleto sporo samoća se vuče. A, manje – više dobro znamo da se sve samoće prokleto sporo vuku.

Inače, obimnu knjigu s više od 130 pjesama posvećuje Svojoj Vladimiri, kojoj posvećuje i posebnu pjesmu. Ova posveta i obraćanje Vladimiri u pjesmi, ponajviše govore o Anti Doliću pjesniku i pouzdanom čovjeku, o stvarnosti njegovoga životnog i pjesničkog progovora. Volim te, u široko, u duboko te volim./ Svakako, nekako, sve više, sve bolje. / Još više te volim, neg’ Livanjsko polje. / …

O stvarnosti pjesničkoga progovora Ante Dolića, puno nam nudi pjesma Naše stanje: Pod repom gluposti, gladan, žedan. / Putuje ovaj cirkus bez kompasa. / Bitka se bije, jedan na jedan. / Juriš i naprijed, nema nam spasa. / … ili u pjesmi Svi smo: … A svi smo vuci, svi samo ovce. / Šavove trgamo, pa neka pucaju. / Ljudstvo za sitne nudimo novce. / Dok srca u nama isprazno kucaju.

Ante Dolić je, van svake sumnje, čovjek koji in continuo duboko humanistički razmišlja o sebi i životu u pjesničkim kategorijama i slikama, zato i on i njegova knjiga zavrijeđuju povjerenje Izdavača, jednako kao Autor i Djelo.

Srpnja, anno Domini, 2012. Atif Kujundžić

 

 

—-

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.