U današnjem svijetu pritisak da se upravlja vlastitom sudbinom sve je prisutniji nego ikad. Uspon društvenih medija, zajedno sa sve većim društvenim očekivanjima uspjeha i postignuća, stvorio je okruženje u kojem pojedinci neprestano mjere svoje živote s drugima.
Ljudi su bombardirani porukama koje im govore da mogu “sami stvoriti svoju sreću” i “kreirati vlastitu budućnost”. Ovaj pritisak da se kontrolira svaki aspekt života može dovesti do tjeskobe, stresa i depresije.
I upravo zato potresno opažanje palestinskog pjesnika Mahmouda Darwisha— “Otišli smo predaleko misleći da zaboravljamo da su sudbine već zapisane.” — služi kao snažan podsjetnik na besmislenost brige o onome što se ne može kontrolirati. Život, u svoj njegovoj neizvjesnosti, ne može se u potpunosti savladati, ma koliko se trudili.
Čovjek bez briga
Njega ništa ne brine.
Ako mu zavrnu vodu u kući, on kaže:
Nema veze! Sad će zima.
Ako mu isključe struju, on kaže:
Nema veze! Dovoljno je i sunce.
Ako mu zaprijete smanjenjem plaće, on kaže:
Nema veze! Ovog mjeseca živjet ću bez vina i duhana.
Ako ga odvedu u zatvor, on kaže:
Nema veze! Malo ću se družiti sa uspomenama.
Ako ga vrate kući, on kaže:
Nema veze! Ja nemam ljepšeg doma.
Jednom ga upitah ljutit: Pa, kako ti to živiš?
On reće: Ne mislim o tome što će sutra biti.
Meni je ovako: Ništa me neće promijeniti,
Kao što ni ja sam ništa neću izmijeniti…
I zato, skloni se, zaklanjaš mi sunce!
Odgovorih mu: Ja nisam Aleksandar Veliki,
Ali ni ti nisi Diogen mudri.
Na to mi on reće: Ne zanima me filozofija bezbrižja
Jer preostaje nam samo mogućnost nadanja
Mahmoud Darwish
Tko je bio Mahmoud Darwish ?
Mahmoud Darwish rođen je 1941. u al-Birwa u Zapadnoj Galileji, kao drugo dijete Salima i Houreyyah Darwish. Njegova obitelj bili su zemljoposjednici. Majka mu je bila nepismena, ali ga je djed naučio pisati i čitati. Tijekom arapsko-izraelskog rata 1948. godine, njegovo selo su zauzele izraelske snage i obitelj je pobjegla u Libanon, prvo u Jezzine, a zatim u Damour .
Svoju prvu knjigu poezije, Asafir bila ajniha, ili “Ptice bez krila”, objavio je u dobi od 19 godina. Pjesme je isprva objavljivao u Al Jadidu, književnom časopisu Izraelske komunističke partije, da bi na kraju postao njegov urednik. Kasnije je bio pomoćnik urednika Al Fajra, književnog časopisa koji izdaje Izraelska radnička partija (Mapam).
Darwish je napustio Izrael 1970. kako bi studirao u Sovjetskom Savezu ( SSSR ). Pohađao je Moskovsko državno sveučilište Lomonosov jednu godinu, prije nego što se preselio u Egipat i Libanon. Kada se 1973. pridružio PLO-u (Palestinska oslobodilačka organizacija), zabranjen mu je ponovni ulazak u Izrael.
Godine 1995. vratio se kako bi prisustvovao sprovodu svog kolege, Emilea Habibija, dobivši dozvolu da ostane u Haifi četiri dana. Te je godine Darwishu dopušteno da se naseli u Ramallahu.
Darwish se dva puta ženio i razvodio. Njegova prva žena bila je spisateljica Rana Kabbani. Nakon što su se razveli, sredinom 1980-ih, oženio se prevoditeljicom egipatskog Hayat Heeni. Nije imao djece. “Rita” Darwishovih pjesama bila je Židovka koju je volio dok je živio u Haifi; otkrio je u intervjuu francuskoj novinarki Laure Adler da se zove Tamar Ben-Ami. Ta veza je bila tema filma “Zapiši, ja sam Arapin”, režisera Ibtisama Mara’ana.
Njegov posljednji posjet Izraelu bio je 15. srpnja 2007., kako bi prisustvovao recitalu poezije u dvorani Mt. Carmel Auditorium u Haifi. Tamo je kritizirao frakcijsko nasilje između Fataha i Hamasa kao “pokušaj samoubojstva na ulicama”.
Darwish je imao dugu povijest bolesti, a doživio je srčani udar 1984. Imao je dvije operacije srca, 1984. i 1998 godine. Preminuo je 9. kolovoza 2008. godine
—————-
Odabrao, nadopisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
