Predstavljamo vam pisce i književnike: Jadranka Varga

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Jadranka Varga

———–

Bilješka o pjesnikinji

Jadranka Varga, rođena je 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS.

Od 1976. do 2013. je bila zaposlena, a od 1.1.2014. je u mirovini, živi u Zagrebu, udata, bez djece.

Poeziju piše od 1969. godine kad je napisala svoje prve 3 pjesme i od tad se nije zaustavila.

Zbirke njenih pjesama, nastajale su u dužem razdoblju  i prožimaju cijeli njen život, okrećući je njoj samoj u jedinstven izričaj refleksivno-ljubavne poezije, čije objavljivanje je krenulo na internetu, odnosno na web stranici http://shadowofsoul.blog.hr da bi se nastavilo pisanjem i izvan gore navedene web stranice.

E-mailshadowofsoul57@gmail.com

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Sjena duše“; digitalne-knjige.com 2011.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

Predvorje bijele tišine“; digitalne-knjige.com 2012.

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

Gola žena“; digitalne-knjige.com 2013.

http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php

Plesač na žici“; digitalne-knjige.com 2013.

http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php

Na trgu ptica“; digitalne-knjige.com 2013.

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

Duša anđela“; digitalne-knjige.com 2014.

http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php

Izbrisano lice“; digitalne-knjige.com 2014.

http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php

Moj tajni svijet“; digitalne-knjige.com 2015.

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

Kamen nije sam“; digitalne-knjige.com 2016.

http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php

Oči pune zvijezda“; digitalne-knjige.com 2017.

http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php

Tajna bijelih snova“; digitalne-knjige.com 2017.

http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php

Glasnici”; digitalne-knjige.com 2017.

http://www.digitalne-knjige.com/varga12.php

Isus, ta vječna zvijezda sjajna“; digitalne-knjige.com 2018.

http://www.digitalne-knjige.com/varga13.php

Ruža mog srca“; digitalne-knjige.com 2018.

http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php

Skriveno u momentu smiraja“; digitalne-knjige.com 2019.

http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php

“Noć duše”; digitalne-knjige.com 2020.

http://www.digitalne-knjige.com/varga16.php

———–

Naslovnice knjiga:

———

 

—————

Zajedničke zbirke poezije:

Njene pjesme dostupne su i u pet zajedničkih zbirka poezije:

———–

“Poezija svemira”, Željke Košarić – Safiris, Jadranke Varge i Dr. Zlatana Gavrilovića Kovača,zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2018

http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php

———–

“Kapi rose”, Anđe Jotanović, Željke Košarić – Safiris, Tanje Repinac, Jadranke Varga i dr. Zlatana Gavrilovića Kovača, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019

http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php

———–

Eho poezije”, Jadranke Varge i Ivana Dragičevića, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019

http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php

———–

4 maštovite duše“, Alemke Brazzoduro, Anđe Jotanović, Biserke pl. Vuković i Jadranke Varge, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2019

http://www.digitalne-knjige.com/mastovite.php

———–

Srca puna ljubavi“, Alemke Brazzoduro, Anđe Jotanović, Biserke pl. Vuković, Jadranke Varge, Mire Orlić, Snježane Segnan, Snježane Spasojević, Tanje Repinac, Tatjane Jedriško Pančelat i Tee Slama Žigman, zajednička zbirka poezije, www.digitalne-knjige.com, 2020

http://www.digitalne-knjige.com/srcapunaljubavi.php

———–

Naslovnice knjiga:

————————–

Intervju – Jadranka Varga

Naš intervju s pjesnikinjom Jadrankom Vargom,  moći ćete pročitati

ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link:

https://digitalne-knjige.com/?p=1562

———

Kritike:

„NOĆ DUŠE” HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGE

Ono što mi od literature tražimo nije činjenična, već životna istina, ali što to znači nije baš lako reći, mada je u izvjesnom smislu svima razumljivo. Ukratko, ta se razlika može otprilike vidjeti u vrlo jasnom suglasju sa realnim životom, ali ne u suglasju samo u pojedinačnom i neponovljivom individualnom životu, iako je to također stvar realistične literature, nego u načelnom i ljudski bitnom, u onome što nije zajedničko svim ljudima, već samo određenoj vrsti ljudi.

Ukoliko je karakter u sebi nešto cjelovito i jedinstveno, to istovremeno znači kako je tu literaturi postavljen zahtjev za istinom koji se povezuje u zahtjev za jedinstvom i unutrašnjom nužnošću. Inače je riječ o neistinitoj literaturi.

Odatle proizilazi, da literatura u svoj svojoj konkretnosti nema posla sa tipovima kao što je na primjer bio slučaj sa starim realizmom Lukacsa, već s izvanredno individualnim pojedinačnim karakterima, ali također ide i dalje od toga pa se zahtjev za životnom istinom tiče isto tako situacija, konflikata i riješenja, uzajamnog preplitanja načina djelovanja, konzekvenci i iznenađenja, uloge slučaja, sudbije ili zle sudbine.

S obzirom na ova određenja literature, tako bismo mogli reći, ono što je životno istinito kod naše spisateljice je upravo njen bolni strah od usamljenosti i samoće, a odatle i njena životna unutrašnja potreba, da svijetu objavi svoje životno iskustvo i na taj način literatura otvara čitateljstvu jedan dio svijeta ili također samo neki dio ljudskog života, jer to je način čovjekovog postojanja da živi kao biće otvoreno spram svijeta, ali je ta otvorenost zadatak i svako je za sebe treba izboriti.

Prema tome ovdje se njena bol od samoće otvoreno predstavlja čitateljstvu, jer je čovjek obično otvoren prema svijetu samo onoliko koliko dopire njegova praktična potreba za poznavanjem ljudi i života. Izvan toga za njega je svijet obično zatvoren i tu onda treba literatura uskočiti i otvoriti sva životna područja koja su nam bila nedostupna, a samoća ili usamljenost, individualna patnja obično su nedostupni sve dok se ljudima ne objave.

Odatle i smisao literature i pisanja općenito govoreći – ostaviti iza sebe riječi za koje se nadamo, da neće biti zaboravljene. Odatle se može reći, da je literatura „otkrivalačka”, ona otkriva svijet ili još više, ona otkriva ono nešto drugo, veliko, što ljudima često nije niti potrebno, ali je ono što je vrijedno ljubavi i što obogaćuje pogled na život i što ga čini sudionikom obilja.

A to je ukratko rečeno najvažnija intencija ove zbirke poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga koja nosi ime „Noć duše”, jer se literatura stvara u tišinama, u smirajima dana kada usamljeni progovaramo o samoći koje se plašimo i koja nas ubija svojom težinom i koja nam konačno pokazuje što je u našim životima značajno i što je vrijedno, da kraj toga zastanemo bez obzira na mnoštvo drugih interesa koje u sebi nosimo.

Po toj fundamentalnoj intenciji literature ovo djelo Jadranke Varga sigurno će biti zapamćeno kao vrijedni doprinos suvremenom hrvatskom realizmu koji se danas nalazi pred zadatkom sinteze: da primi u svoje forme relativni maksimum životne istine, da bi se moglo pustiti da se pojave dublji smisaoni odnosi.

U tom smislu rečeno koliko je to rješiv zadatak bio, dolazuje njeno radikalno odustajanje od svakog jeftinog idealiziranja i uljepšavanja i na tome joj jedno veliko Hvala!

Poezija u knjizi „Noć duše” hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga je kratka zbirka pjesama koje se odnose na neke jako važne momente autoričinog života. Utoliko je ovdje riječ o realističnom prikazivanju životne istine koja unekoliko sabire cjelokupnu umjetnost i filozofiju koje karakterizira jedna fundamentalna potraga za slobodom i nema nikakve sumnje kako je ovdje Istina dovedena u svezu sa Slobodom kao ishodištima cjelokupne filozofije i literature, jer Sloboda po svom bivstvu postoji i kao mogućnost, ali i kao nužnost po kojoj i Bog i Čovjek u svojoj slobodnoj Istini mogu biti, a to je, dakako, stvar cjelokupne filozofije. Sloboda je početak i kraj svake filozofije uopće i svake literature uopće, jer mi pjevamo ili pričamo o našim životnim istinama kako bismo došli do Slobode i kako bismo se slobodno osjećali u svijetu koji je na krivo nasađen i koji se često suprotstavlja našim intencijama.

Ukoliko bismo krenuli Kantovim putom, onda bismo mogli reći kako „Kritika čistoga uma” luči u svemu Slobodu kao ideju ili ideju Slobode, „Kritika praktičnog uma” slobodu kao samoodređenje, a „Kritika snage suda” slobodu kao samosvrhu. Ova tri uzroka ili principa koja nalazimo kod Kanta konstituiraju pojam slobode u njegovoj cjelovitosti.

„Pojam derivirane apsolutnosti ili božanskosti tako je malo proturječan, da je on naprotiv središnji pojam cijele filozofije. Takva božanskost pripada prirodi. Tako si malo proturječe imanencija u Bogu i Sloboda, da upravo samo ono što je slobodno i ukoliko je slobodno, je u Bogu, ono neslobodno i ukoliko je neslobodno, nužno je izvan Boga.”

(Schelling, „Filozofska istraživanja”, str. 24)

Literatura je jedno, tako bismo mogli reći, inteligibilno bivstvo koje djeluje slobodno i može otuda djelovati primjereno svojoj vlastitoj unutrašnjoj prirodi, jer je upravo ono slobodno što djeluje samo primjereno zakonima svog vlastitog bivstva i nije određeno ničim drugim niti u njemu niti izvan njega. Ova unutrašnja nužnost je sama Sloboda, bivstvo čovjeka je bivstveno negov vlastiti čin, nužnost i Sloboda stoje jedna u drugoj kao jedno bivstvo što se samo promatrano s raznih strana pokazuje kao jedno ili kao drugo, ali je po sebi Sloboda.

Literatura je prije svega takav čovjekov vlastiti čin, to je upravo samopostavljanje literarne svijesti koja nije puko spoznavanje kao što je to kod Lukacsa, već pretpostavlja pravi bitak, a ovaj prije spoznavanja slučeni bitak nije, dakle, nikakvo spoznavanje ili nije samo spoznavanje, nego je realno samopostavljanje literature, on je jedno pra i temeljno htijenje koje sebe sama čini nečim i temelj je i baza sve bivstvenosti. Zato možemo kao i Schelling reći:

„Samo čovjek jest u Bogu i baš kroz ovaj bitak u Bogu sposoban za slobodu.”

 (ibid 63)

Tako je i literatura u Čovjeku i baš kroz ovaj bitak u Čovjeku, Čovjek i Literatura sposobni su za slobodu.

Dr Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 07.02.2020.

———

RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE “RUŽA MOG SRCA“
HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGE

Nalazimo se pred četrnaestom zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varge koja nosi ime „Ruža mog srca“. To je zbirka pjesama koje su nastajale pretežno ranije, a i u 2017. i 2018. godini, a svjedoče bitna razmišljanja autorice o mnogim svakodnevnim životnim događanjima pa opet, to nisu obične teme, nego one koje doista mnogo znače u našim životima, iako rijetko o njima progovaramo. Tako je jedna od tih tema i tema mir o kojoj nam auorica svjedoči najbolje u pjesmi istoimenog naslova:

MIR

Bio jednom jedan mali mir,
pošao u šumu i našao žir,
pogledao u nebo, zatvorio oči
i pitao se hoće li moći
zaviriti u svoje srce,
iako svaki dan gleda svoje lice
u ogledalu ujutro kad ga umiva,
i kad svaka misao iz glave izbiva
pa je zaključio jedan mali mir,
da će ipak na miru pregledati nađeni žir,
jer kako kaže poslovica stara,
život i rat i mir sam stvara.

Ovdje, dakle, ne nailazimo na istinu koja se logički izlaže i dokazuje, nego je riječ o sentimentima i osjećajima, a to ovdje nema ničeg zajedničkog sa sentimentalnošću ili pretjeranom osjetljivošću. Ono što se ovdje suprotstavlja realnoj logici života bolje sažima riječ ‘’srce’’ na što upozorava i autorica i ta riječ bolje izražava realitet ove poezije, nego kada kažemo da je riječ o čistom sentimentu ili osjećaju. Međutim, srce ne podrazumijeva nešto iracionalno ili mutno emocionalno, a u opreci prema racionalnom i logičnom, ali također niti ne podrazumijeva dušu u opreci prema duhu.

Srce znači duhovno središte čovjeka – osobe simbolično označeno tim tjelesnim organom, njegov najprisniji centar djelovanja, ishodište njegovih dinamičkih i personalnih odnosa prema drugim ljudima, egzaktni organ ljudskog poimanja cjelovitosti. Srce do kraja znači ljudski duh, ali ne ukoliko on čisto teoretski misli, zaključuje, već ukoliko spontano nazočan intuitivno osjeća, egzistencijalno spoznaje, vrednuje putem cjeline, dapače, u najširem smislu ljubi, ali i mrzi pa bi se ovdje moglo reći isto ono što je i Pascal govorio, da srce ima svoje umne razloge koje sam um ne poznaje i da se to zna po tisuću stvari.

Dakle, istinu ne spoznajemo samo umom, nego i srcem i upravo je srce ono koje nam govori što je dobro u našim životima, a što je nevaljalo i što treba odbaciti pa zato ono nema samo spoznajnu funkciju, nego ima prije svega moralnu, a koja je usmjerena prema kategoričnom imperativu da ne radim drugim ljudima ono što ne želim da se i meni radi i to je velika istina ove zbirke poezije koja zapravo cijelo vrijeme izlaže logiku srca i duše u našim svakodnevnim potragama za smislom života. Jedan važan konstitutivan element tog smisla je svakako i naše opredjeljenje za mir u svijetu i među zavađenim nacijama, a njega nema ukoliko nema i osobnog mira i čiste savjesti pa je on razumijevan srcem, jer je ono što srcu godi, zbog šega smo radosni i od čega očekujemo da vjećno traje.

Vječni mir i čitav naš svijet kao i naša nastojanja treba usmjeriti prema jednoj svjetskoj građevini vječnog mira koji bi bio nešto nalik na dostojanstvo slobodnog čovjeka i u tome vidimo najveću vrijednost ove krasne zbirke poezije koja će ostati ubilježena u suvremenu hrvatsku liriku upravo temama o neophodnosti mira kao fundamenta smislena života čovjeka u svijetu opterećenom nihilizmom i negativizmom vladajućih elita. I konačno trebalo bi reći, da autorica u svim elementima svoje poezije zapravo izgovara jednu životnu istinu u kojoj se otkriva sva dramatika našeg života, jer se dramatika života sastoji u neprekidnom lancu situacija u koje autorica zapada i u njenim naporima da ih savlada.

Cjelokupno ljudsko planiranje, uspjeh i neuspjeh, svo efemerno djelovanje sa svojim posljedicama koje samo opet dovodi do neželjenih situacija, svo predviđanje i svo netočno predviđanje, svo proziranje tuđih namjera i mišljenja kao i sve zablude o njima, sve zaplitanje raznih interesa i inicijativa, sva krivica i nevinost, pogrešno i ispravno okrivljavanje i opravdavanje, sve do većih sudbonosno djelujućih razvoja, sve to pripada dramatici njena života, bitno je samo to, da se iznosi na sud javnosti kao puna životna
istina.

U tom smislu mogli bismo reći, da je literatura naše pjesnikinje zapravo „realistična“, jer se estetska prijatnost sastoji u onome što je ljudski ozbiljno, u onom tragičnom, u moralnoj veličini i savladavanju, a što nas dakle povlači za sobom i uvlači u događanje sa našim vlastitim osjećajnim reakcijama, učešćem, bolom ili uzdizanjem, dakle, što nas tjera da budemo sudionici u toj velikoj jedinstvenoj slobodi onoga koji umjetnički promatra i stvara.

Dr Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 22.12.2017.

 

 

—-

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.