Nova knjiga na portalu www.digitalne-knjige.com

Zbirku poezije “Jedrenjak kapetana Kuke”, Nade Crnogorac, predstaviti ćemo uz pomoć manjeg djela recenzije knjige:

Pogovor – Pogled van i pogled unutra

U pjesmi Ovo je moja kuća Nada Crnogorac izražava dvojbu koja se može razumjeti kao pitanje o smjeru pjesničkog pogleda: „Ali kamo gledati? / Kroz prozor van ili kroz prozor unutra?” Njezina druga zbirka Jedrenjak kapetana Kuke obuhvaća obje ove perspektive – pjesme u kojima je pogled lirske junakinje gotovo analitički uperen u vlastitu nutrinu smjenjuju se s onima koje su na različite načine zaokupljene prizorima vanjskoga svijeta, koji postaju predmet poetizacije, ali i kritike.

Kao u netom spomenutoj pjesmi, pogled unutra najprije je vrlo konkretan – to je pogled u kuću ili sobu, unutrašnje prostore u kojima se traži mir, u kojima je moguć povratak nekom zamišljenom početku, kako piše Gaston Bachelard u Poetici prostora: „Prije nego je bio ‘bačen u svijet’ (…), čovjek biva položen u zipku kuće.” U pjesmi Soba za trave, snove i verse nove, uz priziv imena Virginije Woolf, riječ je o sobi i kao kreativnoj sferi, gdje se osnažuje pjesnički glas i traže „versi novi”, dok je u pjesmi Puna i isprekidana imaginativnim transferom funkciju sobe preuzeo automobil, uspoređen sa svemirskim odijelom i majčinom posteljicom, koji lirskoj junakinji u vožnji omogućuje da potpuno neobavezno ispisuje svoje misli „punom i isprekidanom crtom na asfaltu”.

Ipak, u poeziji Nade Crnogorac prostor mira i sigurnosti češće je predmet želje nego stvarno stanje, koje je bliže onome što se egzistencijalistički naziva „bačenošću u svijet”, a što je predočeno osjećajnom lepezom koja ide od tjeskobe i boli do melankolije i rezignacije. U tom smislu i kuća može postati poprište borbe, kako predočava pjesma Kuća na sedam vjetrova, u kojoj junakinja ustvrđuje da je kuća zapravo „čista personi?kacija / ona je ja na sedam vjetrova”, pri čemu su vjetrovi utjelovljenje nemira, baš kao i mrakovi koji „čuče u kutovima (…) sobe” odakle „pucaju svoje ubojite priče” (u pjesmi Imaju li svi mrakove s kojima se tuku). Spomenuti osjećaj „bačenosti” dobrim dijelom određuje identitet lirske junakinje Nade Crnogorac, što se naročito ogleda u introspektivnim pjesmama koje govore o tijelu – koje se osjeća kao teret (Potreba) ili tvar podložna rasapu (Implozija) – odnosno u pjesmama koje tematiziraju vrijeme i prolaznost (Na traci i Zveket) te osjet hladnoće, koji se konkretizira na različite načine, najizravnije u Polarnoj hladnoći, kao opća zaleđenost svijeta.

Kao i pogled unutra, i pogled van obojen je stanovitom dvojnošću. Riječ je o pogledu sabrane i maštovite promatračice, kojoj se svijet u svojim pojedinostima pojavljuje kao „ogroman i
nesaglediv”, kako se kaže u pjesmi Drugi svijet, a ljudsko mu se oko može tek donekle približiti, jer u suštini ostaje zagonetnim tajanstvenim. Ovakav je odnos na djelu ponajprije u tekstovima kojima je tema priroda, odnosno životinje – promatranje skakavca, dupina, ptica ili macaklina postaje okidač lirske meditacije i bogatih opisa, kao i uzrok oduševljenja, što najbolje izražava usklik: „kako si lijep prijatelju moj” u pjesmi Macaklin.

Pohvala prirode međutim ima svoje naličje u prijekorima upućenima čovjeku koji je ugrožava ili nagrđuje, kao što je slučaj u pjesmama o moru koje otvaraju zbirku. Pjesmu Ptice lirska junakinja tako zaključuje pitanjem: „Čemu se trebamo vratiti / morali bismo pitati Rousseaua / on bi rekao / prirodi / i ja bih rekla / kada bi još postojala”. Ovakvi stihovi indikativni su za još jednu važnu komponentu zbirke, a to je društvena kritika, izražena u pjesmama koje teže demaskirati fenomene sadašnjice, od turizma do konzumerizma, ističući njihove negativne strane.

Jedrenjak kapetana Kuke knjiga je, dakle, koja u određenom smislu objedinjuje suprotnosti, iako se one ne nadaju u oštrini, već u prijelazima, u jedinstvenom tijeku teksta u kojemu se teme i motivi međusobno prepleću i odzvanjaju. Stil Nade Crnogorac pitak je i refeksivan, ali i zaigran, pa mjestimično zaiskri rima ili kalambur, dok se ponavljanjem sintagmi ili riječi postižu diskretni ritmički učinci. Riječ je o lirici čija se misao najefektnije ostvaruje u poredbama i metaforama kojima se neka apstrakcija spušta na konkretnu i opipljivu ravan, a osjećaj dobiva svoje utjelovljenje. Naročito su pritom intrigantne pjesme u kojima metafora postaje temelj čitavoga teksta, pa se prizor ili situacija u cijelosti imaginativno preosmišljavaju, kao u Lovcu, Pjesmi o pravokutniku ili naslovnom tekstu zbirke. U ovoj zbirci Nada Crnogorac osvjedočuje se kao zrela pjesnikinja koja s lakoćom nalazi prikladnu sliku ili formulaciju za određenu misao i emociju, bez obzira radilo se o radosti ili strahu, o divljenju ili gorčini.

Branislav Oblučar

Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/crnogorac.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.