Priča o pjesmi: “Suza za zagorske brege”

Pjesmu “Suza za zagorske brege” mnogi opisuju kao himnu Hrvatskog zagorja, mnogi misle da je riječ o izvornoj narodnoj pjesmi koju je narod stoljećima pjevao, dotjerivao i usavršavao, mnogi se ne slažu s time, no svi se slažu da je riječ o jednoj od najljepših pjesama koje nam dolaze iz Hrvatskog zagorja.

Odmah na početku otkriti ćemo vam da to ipak nije narodna pjesma, no i ispričati vam priču o tome kako je ta pjesma nastala…

—————-

Bilo je to 1967. godine.

Pred vratima stana velikoga hrvatskog šansonijera Zvonka Špišića stajala je tada petnaestogodišnja djevojčica..

Zvonko je otvorio vrata i pomislio: „Eto mi još jedne obožavateljice koja želi autogram“, pa je zamolio suprugu da mu donese fotografiju na koju bi se potpisao.

A, onda je djevojčica progovorila: „Molim vas, biste li pogledali riječi ove pjesme? Da li bih se mogla s njom prijaviti na festival Kajkavske popevke?“

Pjevač odgovori: „Joj dete, pa ja već imam napisanu pjesmu za festival u Krapini“.

„Onda dobro… nema veze“ rekla je djevojčica. A, onda se okrene i izusti kako je to posebna pjesma o Zagorju.

Špišić zastane pa doda: „Dobro, daj mi je, bum ju pogledal…“

Ostavši sam, počne čitati čudesne stihove. Neki kažu možda najljepše ikad napisane u slavu tim lijepim, veselim i sjetnim „bregima“.

Uglazbio ih je jednako uspješno. I tako je nastala skladba: “Suza za zagorske brege”.

Stigla je na Festival u Krapinu. I svima se svidjela…

Djevojčica-pjesnikinja je bila Ana Bešenić iz Varaždinskih Toplica. Nakon pjesme “Suze za zagorske brege”, pisala je i dalje, no, nikad više tako nadahnuto…

 


 

Tko je bila Ana Bešenić?

Hrvatska pjesnikinja Ana Bešenić rodila se u Varaždinskim Toplicama, 14. ožujka 1952. a široj je javnosti poznata kao autorica pjesme “Suza za zagorske brege”. Napisala ju je za Krapinski festival i ponudila na uglazbljivanje skladatelju i šansonjeru Zvonku Špišiću.

Svaki umjetnik doživi jedan vrhunac! Njen vrhunac bio je tekst pjesme “Suza za zagorske brege”. Zbirku pjesama “Suza za zagorske brege”, objavila je 1988., a 2002. i roman “Jagma”, koji govori o zločinu u pretvorbi i privatizaciji u Hrvatskoj..

No, zauvijek ostaje pitanje kakvim je to nadahnućem bila nadahnuta ta mala petnaestogodišnja pjesnikinja kad je napisala prekrasne stihove o stanovniku Zagorja, koji napušta svoj rodni dom:

… A ja nis ni jemput pogledal za sobom,
Od tuge nis mogel pozdraviti kraj,
Samo sem bregima dragim obećal
Da vrnul bum se nazaj.

Na sam Badnjak 2012., poslije 60 godina života, Ana Bešenić je preminula.

Oproštajne riječi na internetskom forumu ostavili su joj mnogi poznati i nepoznati prijatelji, neki možda i mlađi nego što je ona bila u trenutku kad je pokucala na Zvonkova vrata.

Na forumima smo pročitali i slijedeće:

„Unatoč tomu što sam Slavonac, moram reći da je po mojem skromnom mišljenju “Suza za zagorske brege” najljepša hrvatska pjesma svih vremena.

“Meni najljepša hrvatska pjesma ikada. Mada sam ja roker. Gospođo Ana, počivajte u miru.

“Kad smo bili u gljivama u Mihovljanu, pjevali smo tu pjesmu u šumi i plakali kao mala djeca. Teta Ana, puno hvala.“

 


 

Video zapis – Zvonko Špišić: “Suza za Zagorske brege”

Pjesmu “Suza za zagorske brege” napisala je pjesnikinja Ana Bešenić, a uglazbio veliki hrvatski šansonijer Zvonko Špišić.  Prvi put je izvedena na Krapinskom festivalu 1969. godine, Otpjevao ju je Vice Vukov. No, bez obzira na velike glasovne mogućnosti tog pjevača u toj izvedbi se jasno osjeti da on nije kajkavac, pa je općenito prihvaćenija izvedba te pjesme njenog skladatelja Zvonka Špišića.

—————-

———–

 Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

———————————-

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.