Digitalne knjige

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Elfrida Matuč Mahulja

——————————

Bilješka o književnici:

——————————

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Zbirka poezije: “Diskrecija zajamčena”

http://www.digitalne-knjige.com/mahulja.php

Uspomena na Luku Ritza

http://www.digitalne-knjige.com/mahulja3.php

Zbirka poezije: “Vrijeme zaključanih vrata”

http://www.digitalne-knjige.com/mahulja4.php

——————————

Naslovne stranice knjiga:

———

Kritike:

Posveta knjizi Mirno spavaj anđele…

Drugo nadopunjeno izdanje knjige “Mirno spavaj anđele…”, nastalo je na osnovu želje autorice knjige Elfride Matuč Mahulje, da sav prihod koji se ostvari prodajom tiskanog izdanja knjige, bude preusmjeren u korist Savjetovališta “Luka Ritz” koje se, shodno svom imenu, zalaže za promicanje tolerancije i nenasilja među mladima.

Tu tiskanu knjigu moći ćete naručiti tako da svojim mišem kliknete na sljedeći link. Kupnjom knjige pomoći ćete u ostvarivanju mirnijeg suživota i promicanja tolerancije i nenasilja među mladima.

Svi oni koji ne vole kupovinu knjiga putem interneta, knjigu će moći kupiti i tijekom svih budućih akcija Savjetovališta “Luka Ritz”.

A za kraj ćemo samo napomenuti da su i tiskana i digitalna verzija knjigu realizirane u suradnji autorice knjige Elfride Matuč Mahulje i redakcije portala digitalne-knjige.com te da se i mi i ona nadamo da će izdavanje te knjige biti naš mali doprinos stvaranju humanijeg, sigurnijeg i tolerantnijeg društva od ovog u kojem trenutno živimo.

U Zagrebu 2009, Nenad Grbac

———

O knjizi Mirno spavaj anđele…

Što reći o knjizi koja vas poslije zadnje stranice ostavi u potpunoj tišini…tišini koje postanete svjesni tek onda kada se ponovo pojavi prva misao kojom vi ponovo postajete dio svijeta oko sebe… žamor ljudskih glasova i buka glasnih motora s ulice opet ulaze u vaš život…isti onaj život koji je samo nekoliko sekundi prije, pod dojmovima knjige, bio izbrisan iz vašeg uma…

Davor Suhan, prof.

———

POGOVOR – DIJETE S TOBOM, DIJETE U TEBI

Nova zbirka pjesama Elfride Matuč Mahulja Vrijeme zaključanih vrata opsegom je opširni, no tematski vrlo usko strukturirani poetski uradak.

Sastoji se od pet ciklusa naslovljenih stihovima pjesama koje se javljaju unutar pojedinog ciklusa, a glavna okosnica zbirke su pjesme ljubavne tematike u kojima pjesnikinja pokazuje sav svoj poetski šarm, oštrinu zapažanja važnih motiva svakodnevice i jačinu odnosa spram sebe same, prirode i svijeta koji ju okružuje.

Prvi ciklus nosi naslov Svečano obećavam da izabirem ponovno biti djevojčica i karakterizira ga pjesnikinjina potreba da se “vrati u misao djeteta” (u: Razdisana), u neka davna vremena u kojima se, kako se sjeća, osjećala slobodno. Veseli se nekim svakodnevnim radostima u kojima je uživala dok je bila dijete – u kiši, pljusku, moru…

Usto, pjesnikinja iskazuje zahvalnost svojoj obitelji koja je na kraju dana uvijek uz nju, u mladenačkoj ili u zreloj fazi (Obitelj), a spokojna je i sretna jer “nekako je lijepo unatoč svemu kad imaš svoj mir” (u: Domoljubna). Simbolično, autorica završava prvi dio porukom: neka bude svjetlo! (u: I bi svjetlo), naznačujući time daljnji ton u zbirci pjesama.

Drugi ciklus pod naslovom Na kraju dana vrjednujem dan gotovo bezvrijedno započinje pjesmom Fantazma u kojoj, na samome početku, pjesnikinja citira velikog pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića. U ovom je ciklusu pjesnikinja više posvećena svom odnosu prema prirodi kojega će razvijati do samoga kraja knjige, pa tako ona zahvaljuje prirodi koja joj je inspiracija (Solaris). Momente poput munje ili oluje

pjesnikinja doživljava kao visok stupanj energije koji joj puni dušu (Pred oluju). Naslov ovog ciklusa zbirke stih je iz pjesme Unconfortable u kojoj se osjeća blaga autoričina “nervoza” kako se oluje dižu i kako sjene padaju na njezine užitke u svakodnevnim, dječjim radostima.

Već se u trećem dijelu (Kad me toplina uzme grliti besramno zaboravim u glavi podignuti ograde) pjesnikinja okreće onome što nosi čitavu zbirku, a to je ljubav – prema sebi i prema svijetu. Ona želi doživjeti “Živu ljubav” (u: O ljubavi), raduje se iščekivanju nepoznatog (Adrenalin), želi se osloboditi sputanosti svog tijela i sebe same (Ero(s) by the way), kao što to već na početku prvog ciklusa najavljuje pjesmom Žena dijete.

Za Elfridu Matuč Mahulja ljubav je sinonim za bezuvjetnu pripadnost drugome i samoj sebi i tu ne pristaje ni na kakve kompromise (Sasvim trezvena studija o ljubavi – ukratko). Naravno da ljubav ne nosi samo zadovoljstvo, stoga se i pjesnikinja suočava s pitanjima poput odlazaka i opsesije (Šupljikavi blues, Omča od ludila).

U pretposljednjem, četvrtom ciklusu zbirke pod naslovom Ne branim svoj prozor od mjesečine rasute otokom pjesnikinja nešto više autobiografski progovara o svome odnosu s majkom (Od udaram, Gordana), o svojim odnosima s ljudima koji su joj mahom nezanimljivi (Mea culpa) i o životu samom – koji je velika porcija prilika i neprilika u plitkom tanjuru (u: Elegija se čita s osmijehom).

U posljednjem, petom dijelu naziva Uzet’ nam je gitare na ramena, krenut’ nam je spasiti grad pjesnikinja se polako umara od silne želje da bude sretna kao dijete, sumnja u ljude koji su robovi sebe samih i onoga koji njima upravlja (Metabolizam duha- Slave(n)s, Tiranija), sumnjičava je prema svijetu (Naš dekorater je umoran, Smisao vreće), a promatra grad kao dosadu koja doslovno ubija i djecu i odrasle (u: Brutalna). No, ona ovaj posljednji ciklus ne završava uznemirenim ili melankoličnim tonom, već onim pomirljivim, želi se očistiti od “prljave svijesti i znanja” (u: Prasak), želi sići u samu sebe, promotriti se i otuda ponovo čista, kao dijete, krenuti u svijet

(Nulta točka).

Ne treba zaboraviti ni neke motive koji se često pojavljuju u pjesama, a to su – more, sunce i anđeli. Kao pjesnikinja otoka, Matuč Mahulja s morem živi, u moru se rađa i umire svakoga dana sa zalaskom sunca, dok su anđeli oni njezini simboli nadanja i vjere u postojanost sebstva i opstojnost duše u nekada ne baš ružičastom svijetu.

Premda već na početku ove poetske zbirke pjesnikinja kazuje kako joj “dođe nekada krivo što više ne piše ljubavne pjesme, a onda se sjeti kako su iste zapravo izraz najcrnjeg dijela nje” (u: Love story) ona, zapravo, pokazuje potpuno suprotno, a to je da iz njezinoga najdubljeg dijela duše, koliko god on ponekad bio i crn, izviru najjednostavnije, (u)kratke ljubavne pjesme.

Kristina Posilović, prof.  Rijeka

——-

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.