Zvonko Špišić – izabrane pjesme i šansone

Malo je skladatelja iza kojih ostaju toliko pamtljive i popularne pjesme kao iza Zvonka Špišića: Milioner, Kockar, Bicikl, Barbara, Spi, Suza za zagorske brege, Trešnjevačka balada i brojne druge bez kojih su, desetljećima nakon njihovih nastanaka, nezamislivi radijski programi, koncerti i priredbe evergreena pa i svadbe, proslave i pučke svečanosti. Svojim tekstovima i majstorskom glazbom ovaj samouki umjetnik ostavio je neizbrisiv trag u popularnoj umjetnosti ali i u hrvatskoj kulturi.

 


 

Suza za zagorske brege

Mnogi danas kad čuju pjesmu “Suza za zagorske brege” pomisle da je to narodna pjesma, odnosno pjesma koju je narod čuvao, pjevao i usavršavao stoljećima. No, ova pjesma usprkos svojoj melodioznosti i prihvaćenosti ipak ima sasvim drugačiju priču. Tekst pjesme odnosno stihovi napisani su za Krapinski festival 1960-te. Tu pjesmu odnosno stihove je Ana Bešenić kao “čudo od djeteta” napisala i objavila u svojoj petnaestoj godini. Pročitavši stihove uglazbio ju je skladatelj Zvonko Špišić. Prvi izvođač pjesme “Suza za zagorske brege” bio je Vice Vukov, ali ona ipak u izvedbi svog skladatelja Zvonka Špišića zvući daleko bolje i vjerodostojnije. Zašto? Zato jer se u izvedbi Vuce Vukova jednostavno osjeti da on nije kajkavac i da mu kajkavsko narječje nije blisko. Upravo zato izvedba skladatelja te pjesme Zvonka Špišića zvuči puno, puno uvjerljivije.

 


 

Bicikl

Pjesma “Bicikl” prvi put je izvedena i nagrađena na Zagrebačkom festivalu 1971. godine. Ta pjesma u sebi ima sve ono što šansona, odnosno prava šansona treba imati. Sjajan tekst koji će vam odmah privući pažnju i melodioznost koja će vas postepeno osvojiti. Uvjerljivost stihova koju su tek mnogo kasnije na tadašnjoj sceni postigli samo Branimir Štulić i Đorđe Balašević. No, posebnu pažnju treba obratiti na stih “I kum sam mu sinu u crkvi bio, kad nitko od naših nije to htio, izgubiš člansku (partijsku knjižicu) zbog takvoga gafa, a mi smo zvali čak i fotografa”. Ta pjesma ili taj stih vodi nas u povijest.  1971. godina je. Godina Hrvatskog proljeća. Ljudi su i otvoreniji i slobodniji nego što smo mi danas. Odlazak u crkvu nije najpoželjniji, no nije ni zabranjen kako nas “Izmišljeni Hrvati” iz Bosne i Hercegovine i njihova “Ustaška dijaspora” danas pokušavaju uvjeriti. A, Zvonko Špišić – on je imao dovoljno slobode ali i hrabrosti da se na račun toga i našali. I nitko mu to nije zamjerio i nije završio u zatvoru. Za ne vjerovati rekla bi Kolinda Grabar Kitarović…

 


 

Barbara

Osim brojnih skladbi koje se povezuju s Gradom Zagrebom, Zvonko Špišić napisao je i niz mediteranskih skladbi među kojima je i “Barbara”. Pjesma je to koju vjerojatno ni jedan današnji pjevač i skladatelj ne bi mogao otpjevati na način kako ju je uglazbio i otpjevao  Zvonko. Stihove te pjesme napisao je poznati Hrvatski pjesnik “Ivan Slamnig”. Prvi put je izvedena na jednom Splitskom festivalu. Zanimljivo je da je trešnjevački dečko skladao neke od najljepših mediteranskih pjesama, pa se usporedba s Vlahom Paljetkom, koji je napisao neke najljepše kajkavske pjesme, nekako sama po sebi nameće.

 


 

Milioner

Odrastajući u Zagrebu svakako ste morali čitati kultnu knjigu “Kužiš stari moj”, kultni strip “Alan Ford” i gledati kultnu seriju “Mućke”. I baš kako Del boy kaže “Sljedeće godine u ovo doba biti ćemo milioneri” tako i naš Zvonko u šali kaže  “Moja moneta je šira od svijeta i zove se osmijeh ili stih”. Ipak prava istina je drugačija pa je Zvonko jednom rekao: “Da sam mislio na lovu, nikada se ne bih bavil glazbom”.

 


 

Zagrebečke španciracije

Ne znam kako je vama, no meni kao rođenom Zagrepčanu, ovo je uz neke pjesme Vikija Glovackog, Jadranka Črnka i Branimira Johnnija Štulića, jedna od najljepših pjesma o Zagrebu. A, Zvonko Špišić jedan je od dobrih duhova ovog našeg grada i jedan od malobrojnih skladatelja i pjevača koji je velik dio svog repertoara posvetio upravo našem voljenom gradu Zagrebu.

 


 

 

Grič vu suncu, Grič vu seni

U Zvonkovom glazbenom opusu najpoznatije su skladbe koje se vežu uz Zagreb: “Zagrebačke špancirancije”, “Grič vu suncu, Grič vu seni”, “Trešnjevačka balada”, “Zagrebačko ljeto”, “Zagreb i ja”, “Zakaj volim Zagreb”, “Od Selske do vječnosti”, “Tango argentino”, “Trešnjevački plac”, “Stari dečki” i “Pisma gosponu J. Prevertu v Pariz”.

 


 

Dvorišće

Ak ste Kajkavac se bute razmeli. Ak, niste bute probali. No, ja bum vam rekel da “Dvorišće” ili “Japin Beciklin brez zvonca” uz pjesmu “Suze za Zagorske brege” možda najbolje oslikava život, ljubav, skromnost i veselje karakteristično za kajkavce i kajkavsko narječje.

 


 

I za kraj ćemo samo dodati da je Zvonko Špišić kao likovni umjetnik priredio 18 samostalnih i veliki broj skupnih izložbi. Objavio je i tri knjige s tekstovima svojih pjesama, od kojih mnogi pripadaju antologiji hrvatske lirike.

 

 

Napisao odabrao i uredio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.