Ljudi kao pokusni kunići (Iz knjige Medicinska etika III. – Klinička etika, Doc. dr. sc. Marka Jukića)

Ljudi – pokusni kunići?

Većina informacija objavljenih u britanskom časopisu „The Independent” rezultat je opsežna istraživanja koje je proveo dr. Chandr Gulhati. Istraživanjem je obuhvaćeno puno desetljeće testiranja lijekova na indijskoj populaciji. Dr. Gulhati ističe da je manjkava kontrola, prije svega, stvorila okruženje u kojemu su se u ispitivanja koja krše nacionalne i međunarodne smjernice uključile i mnoge vodeće institucije. „Indijce zapadne tvrtke iskorištavaju da bi zaradile novac prodajom skupih lijekova na Zapadu! Koriste se nepismenima i siromašnim Indijcima koji si nikad neće moći sami priuštiti ove vrste lijekova”! rekao je dr. Gulhati.

Početkom 2011. godine indijski ministar zdravstva Ghulam Nabi Azad u tamošnjem je parlamentu podnio zapanjujući izvještaj prema kojemu je 10 stranih farmaceutskih tvrtki rodbini 22-oje ljudi koji su umrli tijekom ili nakon ispitivanja lijekova prethodne (2010.) godine isplatile u prosjeku samo 238.000 rupija ili 3.000 funti po čovjeku. Među tvrtkama koje su navedenu naknadu isplatile ističu se neke od najutjecajnijih farmaceutskih kompanija današnjice: Pfizer, PPD, Bristol-Myers Squibb, Amgen, Bayer, Eli Lilly, Quintiles, Merck KGaA, Sanofi-Aventis i Wyeth. Većina navedenih kompanija ustrajno odbija dati bilo kakve pojedinosti o načinu dogovaranja i isplaćivanja naknada ožalošćenim obiteljima. Prema upitnim informacijama naknade su dogovorene i određene u suradnji s Etičkim povjerenstvom i Indijskim uredom kontrole lijekova.

Sudionici ispitivanja navode da su u pokusima sudjelovali po preporuci svoga liječnika koji je u velikom broju slučajeva bio i osoba koja je obavljala ispitivanje.

Prema navodima „Independenta”, masovna testiranja novih lijekova i dalje se intenzivno provode na stanovništvu Kine, Brazila, Južne Koreje, Ukrajine i Poljske. U istraživanja velikih farmaceutskih tvrtki (Astra Zanec, Pfizer, Merck, Brysto-Myers, Bayer, Sanofi-Aventis…) trenutačno je uključeno više od 150 000 ljudi. U periodu od 2007. do 2010.  umrlo je čak 1730 „ljudskih kunića”.

Istraživanja ovoga tipa našla su svoje pokrovitelje u nekima od najutjecajnijih pojedinaca današnjice. Zaklada Billa i Melinde Gates financirala je testiranje cjepiva na stotinama malodobnih djevojaka. Većina djevojaka uključenih u navedena testiranja nisu imale roditeljsku suglasnost za to, a ishod je bio tragičan s nekoliko izgubljenih mladih života prije prekida izvođenja testiranja.

Kompanija Merck također je provodila nadasve neetična testiranja cjepiva  na populaciji mladih djevojaka. Riječ je o anti-HPV cjepivu (GARDASIL-u). Tijekom provođenja testiranja smrt jedne od djevojaka uključenih u testiranje čelnici kompanije Merck proglasili su samoubojstvom!!! Za ostale tragične smrtne ishode ispitivanja kompanija odbija odgovornost. Apsurdna je izlika na temelju koje se proglašavaju nedužnima: smrt je uslijedila nekoliko tjedana nakon primjene cjepiva! U našoj zemlji spomenuto se cjepivo primjenjuje se za procjepljivanje populacije, a cijena procjepljivanja iznosi 3.300 kn!!

Kompanija Astra Zaneca jedna je od rijetkih farmaceutskih tvrtki koja je priznala svoje „etičke propuste” u testiranjima koja je provodila. Indijska se vlada pri tome nedvojbeno suglasila s tim da je tijekom izvođenja testova bilo mnogo propusta te da su ispitivanja često obavljana bez ikakve kontrole.

Upozorenja Europskoga parlamenta s početka 2011. godine ističu da samo u 36 zemalja svijeta postoje valjani zakoni koji reguliraju testove i omogućuju da se nad njima uspostavi adekvatna kontrola. Samo jedna afrička zemlja ima takvo zakonodavstvo, a slična je situacija i u Latinskoj Americi. Prava obećana zemlja za testiranje lijekova na ljudima jest Brazil gdje se trenutačno testira čak 2520 različitih lijekova! Zemlje Europske unije također su (u manjoj mjeri) plodno tlo za neetično postupanje vodećih farmaceutskih kompanija. Među navedenima svakako se ističe Poljska, gdje se slična ispitivanja lijekova provode na brojnoj populaciji beskućnika i skitnica.

U testove su uključivane i žrtve najgore industrijske katastrofe u povijesti: žrtve Bhopala. Trećeg prosinca 1984. pri curenju metil izocijanata iz lokalne tvornice na stanovništvo slamova  došlo je do katastrofe neslućenih razmjera s brojnim ljudskim žrtvama i posljedicama na zdravlje stanovništva vidljivima i danas. U nekoliko dana zbog posljedica curenja plina umrlo je više od 15 000 ljudi. Tijekom provođenja testiranja na žrtvama Bhopala umrlo je 14-ero ljudi. Lijekovi koji su bili ispitivani mahom su bili najrazličitiji antibiotici i lijekovi za srce. Nažalost, većina žrtava ovoga nesretnoga događaja nije znala da služe moćnicima kao pokusni kunići. Živjeli su u uvjerenju da im se lijekovima nastoji pomoći i izliječiti ih od problema koje imaju. Budući da je, ipak, većina njih nepismena, o svojoj sudbini nisu znali mnogo. Nekima je od njih, nakon testiranja, ipak rečeno da nisu bili liječeni, već da su poslužili kao predmet testiranja lijekova.

Tijekom 2002. godine diljem SAD-a, ali i na svjetskoj razini, provodila se promocija novog (spasonosnog) lijeka protiv AIDS-a, Nevirapina, čija je osnovna primjena planirana u Africi. Promocija novoga lijeka provodila se velikim dijelom pod pokroviteljstvom političke moći i veličine tadašnjeg američkog predsjednika Georgea Busha. Prema navodima agencije Associated Press, najviši javnozdravstveni dužnosnici znali su i pri tome bili posebno upozoreni da lijek izaziva vrlo teške popratne posljedice, uključujući i smrt. Usprkos navedenome,  javnozdravstveni sektor pod pokroviteljstvom političkih vođa države objavljuje plan distribucije novoga lijeka diljem Afrike!

Očekivanja Amerike i cijeloga svijeta bila su dramatičnih razmjera. Govorilo se i pisalo po dnevnim tiskovinama većine civiliziranih i razvijenih zemalja o dostupnosti lijeka milijunu afričkih žena godišnje uz redukciju prijenosa virusa HIV-a na dijete tijekom porođaja za 50%.

Tadašnji američki predsjednik davao je pompozne izjave svim medijima veličajući uspjeh ispitivanja i očekivane zadivljujuće rezultate primjene lijeka.

Jedna od izjava Georgea Busha koja je tada obišla svijet jest i ova: „Moja administracija planira osigurati 500 milijuna dolara za prevenciju prijenosa virusa HIV-a s majke na dijete!”

U međuvremenu, na površinu je isplivalo sve ono loše o samom istraživanju, što predsjednik u svojim govorima nikada nije priopćio široj javnosti. Nacionalni institut za zdravlje (vladina medicinska znanstvenoistraživačka agencija) u istom razdoblju odlučuje se obavijestiti Bijelu kuću o popratnim pojavama uporabe lijeka: potencijalno smrtonosnom oštećenju jetre i teškim osipima. Iz priopćenja navedene organizacije, koje je naknadno citirao Asssociated Press, doznaju se široj populaciji neprihvatljive informacije koje su zgrozile cijeli svijet. Tijekom testiranja lijeka u Ugandi zabilježene su tisuće teških reakcija ispitanika, a 14 smrtnih slučajeva zabilježenih tijekom ispitivanja nikada nisu predočeni kao njegova najstrašnija posljedica. Podatci slični, ili gori od ovih, tajili su se od javnosti jer vodeći američki dužnosnici nisu željeli ugroziti jeftin način prevencije prijenosa HIV-a s majke na novorođeno dijete primjenom lijeka zabrinutošću zbog dvojbene sigurnosti lijeka. Testiranja lijeka u Ugandi, uz upozorenja tamošnje vlade na probleme testiranja, prekinuta su tijekom perioda od 15 mjeseci. Razdoblje od 15 mjeseci bilo je i više nego dovoljno da proizvođač lijeka povuče svoj zahtjev za dozvolu uporabe lijeka u zaštiti novorođenčadi u Sjedinjenim Državama!

Unatoč protivljenju svoga osoblja, voditelj programa istraživanja djelovanja Nevirapina naredio je nastavak studije, odbacujući sve probleme testiranja lijeka kao prenapuhane. Voditelja programa istraživanja podržali su i dužnosnici Nacionalnog instituta za zdravlje. Oni su i dalje (i nakon ponovnog razmatranja ispitivanja u Ugandi i nakon objavljivanja rezultata drugih studija o Nevirapinu) isticali da se lijekom kao takvim afričke majke mogu potpuno sigurno koristiti u jednoj dozi za sprječavanje prijenosa virusa HIV-a na svoje dijete tijekom porođaja.

Jonathan Fishbein, ekspert za lijekove u Nacionalnom institute za zdravlje, oštro je, međutim, kritizirao poteze svoje agencije glede Nevirapina. Jedna od njegovih, hvalevrijednih, izjava, u kojima se kritički osvrnuo na problem ispitivanja Nevirapina jest sljedeća:

„To je jedan od najsramotnijih medicinskih skandala za koje sam ikad čuo. Znamo za smrtne slučajeve zbog otkazivanja jetre. Znamo za strašne rane i vjerojatne smrtne ishode u vezi s osipom.”

Suprotno je mišljenje imao je tadašnji glasnogovornik bivšega američkog predsjednika Georgea Busha, Svott McClellan. Svojom je izjavom jasno dao na znanje da se zalaže za daljnju primjenu lijeka usprkos svim navedenim tragičnim posljedicama njegova testiranja.

Rekao je: „Taj je lijek odobren za uporabu u Sjedinjenim Državama. On pomaže u spašavanju života. Američke javnozdravstvene smjernice i dalje preporučuju kratkoročnu terapiju Nevirapinom kao opciju za žene koje počinju liječenje u kasnome stadiju trudnoće.”

Istraživanje lijekova za liječenje AIDS-a

U razdoblju između 1988. i 2001. uprava New Yorka za dječju službu počinje dopuštati da se djeca koja žive u dvadesetak dječjih domova koriste pri testiranju eksperimentalnih lijekova protiv AIDS-a. Testiranja je sponzorirao Nacionalni instituti za zdravstvo (NIH). Ta su djeca (465)  iskusila ozbiljne nuspojave koje su uključivale nemogućnost hodanja, proljeve, povraćanje, otečene zglobove i grčeve. Zaposlenici dječjih domova nisu bili svjesni da su djeci davani eksperimentalni umjesto standardnih lijekova protiv AIDS-a.

„Sindrom Zaljevskog rata”

Godine 1990. SAD šalje 1,7 milijuna pripadnika oružanih snaga u Zaljevski rat („Pustinjska oluja”). Naređeno je da više od 400 000 vojnika dobije eksperimentalni lijek za živce naziva piridostigmin za koji se vjeruje da je poslije uzrokovao „sindrom Zaljevskog rata” čiji su simptomi varirali od kožnih bolesti, neuroloških poremećaja, inkontinencije do nekontroliranog slinjenja i problema s vidom. Godine 1996. Ministarstvo obrane priznalo je da su vojnici koji su sudjelovali u Zaljevskom ratu bili izloženi kemijskim sredstvima. Međutim, 33 % svih vojnih osoba koje su bolovale od sindroma nisu nikada napustile SAD, što je diskreditiralo popularno uvjerenje da su ovi simptomi posljedica izloženosti iračkom kemijskom oružju.

Cjepivo protiv ospica

Centar za borbu protiv raka i Kaiser Farmaceutika (1990. godine) uštrcavaju šestomjesečnoj dojenčadi (1500  dojenčadi) eksperimentalno cjepivo protiv ospica koje nije licencirano za uporabu u SAD-u. Rizik je bio utoliko veći jer djeca mlađa od godine dana nemaju adekvatnu količinu mijelina oko svojih živaca, što je rezultiralo oštećenjem razvoja živčanog sustava zbog cjepiva. Centar poslije priznaje da roditelji nisu bili obaviješteni da je cjepivo eksperimentalno.

Istraživanje o serotoninu

Godine 1992. Psihijatrijski institut Sveučilišta Columbia u New Yorku i Medicinska škola Mount Sinai daju djeci 10 miligrama fenfluramina po kilogramu tjelesne težine. Istraživanje je provedeno na 100 afroameričke i latinoameričke djece u dobi između 6 i 10 godina kako bi testirali teoriju da su niske doze serotonina povezane s nasilnim ili agresivnim ponašanjem. Svaki je od sudionika dobio po 125 USD, uključujući i poklon-bon za igračke u vrijednosti od 25 USD.

Amfetamin

Godine 1994. u eksperimentu u newyorškoj VA bolnici istraživači oduzimaju lijekove (23 bolesnika) psihičkim bolesnicima na 30 dana. Šestorici shizofreničara tada je dan placebo, a 17 njih dobivalo je 0,5 mg/kg amfetamina, nakon čega su slijedila PET skeniranja u laboratorijima Brookhaven. Prema istraživačima, svrha je eksperimenta bila „konkretna procjena metaboličkih učinaka u ispitanika s različitim stupnjevima amfetaminima induciranih psihotičnih pogoršanja”. Jedan od pacijenata počinio je samoubojstvo.

Zračenje

Američki odjel za energiju (DOE) 1995. godine, objavljuje Pokuse zračenja nad ljudima, gdje se navodi 150 plus dodatnih 275 eksperimenata zračenja koje su proveli DOE i Komisija za atomsku energiju u razdoblju između 1940-ih i 1970-ih godina.

Godine 1997. istraživači daju kemikaliju naziva johimibin radi namjernog izazivanja Posttraumatskoga stresnog poremećaja (PTSP).

 

—————————————–

 

Doc. dr. sc. Marko Jukić

Marko Jukić rođen je u Sinju 1950. godine. Živi i radi u Splitu, specijalista anesteziologije i intenzivne medicine, subspecijalista intenzivne medicine. Osnivač i voditelj Ambulante za liječenje boli do umirovljenja.  Domoljub. Nije nikada bio član nijedne političke stranke. Aktivni član Hrvatske udruge Benedikt.  Dragovoljac Domovinskog rata, član mobilnih kirurško-  anestezioloških ekipa (1991.-1994.) , – Koordinator saniteta pri Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske (1994.-2000.).

 

 

—————————————–

 

Preuzmite knjigu – “Medicinska etika III. – Klinička etika”, Doc. dr. sc. Marka Jukića

Knjigu “Medicinska etika III. – Klinička etika”, Doc. dr. sc. Marka Jukića moći ćete

preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/jukic2.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

 

 

Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.