Najčešće pogreške u pravopisu i gramatici

Pravopis (ili ortografija od grč. (orthos) pravilno (grafein) pisati) je naziv za skup pravila koji određuje način pisanja nekog jezika.

 O pravopisu bi vam sasvim sigurno mogli reći još štošta počevši od i više nego dosadnih hrvatskih političara i jezikoslovaca, koji svako malo donose i izglasavaju neki novi pravopis, no ovaj put vas nećemo maltretirati s tim mračnim kreaturama modernog doba, nego ćemo vam ponuditi pregled najčešćih pogrešaka pri pisanju.

 Tko zna možda vam to i pomogne…

Napisao i obradio: Nenad Grbac

—————————

1. S i sa

Pogrešnoj upotrebi prijedloga s/sa svjedočimo svakodnevno, a kako bi ta pojava bila sve rjeđa – slijede kratka (i jasna) pravila. Inačica sa upotrebljava se samo ispred riječi koje počinju glasovima c, s, z, č, ć, š, ž, đ, dž (npr. idem sa sestrom/sa Željkom/sa Sonjom), ispred riječi koje počinju suglasnikom, a iza kojega se nalaze s, z, š ili ž (npr. sa psom) ili skupina koje se teže izgovaraju (npr. sa mnom). Inače se upotrebljava prijedlog s.

2. Č i ć

Ovi suglasnici često uzrokuju ”probleme”, no pravila koja se na njih odnose posve su jednostavna. Riječi koje u korijenu imaju č ili ć zadržavaju ih i u svim ostalim oblicima, a kada je riječ o palatalizaciji, treba imati na umu da suglasnik č ispred e ili i zamjenjuje glas k (npr. vuk -> vuče, vojnik -> vojniče). Ponekad se i c mijenja u č ispred e ili i (hotimice -> hotimičan).

Č ili ć dobit ćemo i nakon jotacije: c + j ili k + j tvore č (npr. klicati -> kličem, vikati -> vičem), a t + j daju ć (čvrst -> čvršći).

3. Zarez

Zarez je rečenični i pravopisni znak kojim se odvajaju manji dijelovi unutar rečenice radi lakšeg razumijevanja, a obilježava nizanje, naknadno dodavanje ili suprotnost. Postoji više podskupina i pravila kada je o zarezima riječ, a izdvojit ćemo samo one slučajeve u kojima se najčešće pogrešno koriste ili se ne koriste na pravome mjestu u rečenici.

Zarezom se odvajaju suprotne rečenice s veznicima a, ali, nego, no, već, dok se ispred sastavnih (i, pa, te, ni, niti) i rastavnih (ili) rečenica zarez ne piše.

Napomena: U iznimnim slučajevima, zarezi se mogu pisati ispred sastavnog ili rastavnog veznika ako je riječ o umetnutoj ili rečenici koja nešto objašnjava.

3. Futur 1

Futur prvi glagolski je oblik kojim se izražava buduće vrijeme, a tvori se od infinitiva glagola i prezenta pomoćnoga glagola htjeti (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će). No ono što svakako treba imati na umu pri njegovoj tvorbi jest da kad infinitiv na –ti dolazi prije oblika pomoćnoga glagola, završno –i se ispušta te treba pisati gledat ću, pjevat ću, bit ću, čitat ću. Drugim riječima, pogrešno je pisati i izgovarati: gledati ću, pjevati ću, biti ću, čitati ću.

4. Sljedeći i slijedeći

Riječi slijedeći i sljedeći razlikuju se svojom vrstom – riječ sljedeći je pridjev, a slijedeći je glagolski prilog sadašnji. U praksi to znači da je sljedeći onaj ”koji slijedi, koji je na redu” tj. ”idući, naredni” (npr. ”Sljedeći ćemo vikend više učiti”, ”Neka uđe sljedeći pacijent”, ”Sljedeći put idemo u drugi restoran”). Slijedeći se, pak, odnosi na ”nešto što slijedi”, ”hodati za kim, pratiti koga” (npr. ”Slijedeći djevojku, došao sam do njezine kuće”, ”Slijedio sam Anu i pronašao Marka”).

5. Pleonazmi

Pleonazmi su skupine riječi u kojima je jedna od njih suvišna, odnosno njezino je značenje istoznačno ili pak sadržano u značenju druge riječi. Primjerice ”mala beba” je pleonazam jer beba je sama po sebi mala, pa je uz nju nepotreban pridjev koji je kao takvu opisuje. Neki od pleonazama koji se svakodnevno upotrebljavaju su: ”mala kućica”, ”velika većina”, ”oko desetak”, ”nužno potrebno”, ”često puta”, ”žena vozačica”, ”mjesec veljača”, ”ja mislim”, ”četvrta godina zaredom”.

6. Mala početna slova

Primjećujemo kako se nekim fan stranicama upravlja kao s privatnim profilima i obično se ne vodi računa o tome hoće li rečenice započeti velikim ili malim početnim slovom. Takva praksa na službenim fan stranicama ili profilima, ovisno o kojoj je društvenoj mreži riječ, često odaje dojam neozbiljnosti pa o tome itekako treba voditi računa.

7. Odnosni pridjevi

S druge strane, odnosni se pridjevi (na –ski, –ški, –ćki, –čki) izvedeni od vlastitih imena često pišu velikim slovom, a ispravno ih je pisati malim slovima (npr. istarski, hrvatski, zagrebački).

8. Pretjerivanje s točkama

Točke se često koriste kao ukras, no njihova primarna funkcija je označavanje nezavršenosti rečenice te služe kao oznaka nenavedenog ili izostavljenog teksta, pa treba pripaziti i izbjegavati pretjerivanje.

9. Negacija

Kad je riječ o niječnoj čestici ne, ona se piše odvojeno od glagola – ne učim, ne čitam, ne radim. Međutim, glagolhtjeti je poseban slučaj. Njegov nenaglašeni oblik (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) i čestica ne – pišu se zajedno (neću).

10. Deklinacija kratica

Kratice nastale od početnih slova određenoga naziva, koje se pišu bez točke iza pojedinih (velikih) slova, primjerice HT – Hrvatski telekom, HBO – Home Box Office, HNK – Hrvatsko narodno kazalište, dekliniraju se tako da dobivaju padežni nastavak koji se od kratice odvaja spojnicom i piše se malim slovima (HT-a, HT-u; HBO-a, HBO-u). No ta pravila ne vrijede za kratice koje imaju oblik promjenjivih riječi (npr. Nama).

Dakle, nećemo pisati ”Bio sam u Nama-i”, nego ”Bio sam u Nami”.

 

 

 

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.