Francuski znanstvenik i zaljubljenik u umjetnost Pascal Cotte došao je do velikog otkrića proučavajući sliku Leonarda da Vincija “Dama sa hermelinom*”, koja baca novo svjetlo na Leonardove tehnike slikanja.
Naime Cotte je tri godine proučavao 500 godina stari portret slavnog umjetnika, koristeći pri tome i tehnologiju reflektirajućeg svijetla. Do sada se vjerovalo da je hermelin* oduvijek na toj slici, no tehnologija reflektirajućeg svijetla pokazala je da je Vinci prvo naslikao portret bez životinje i kasnije dva sa različitim verzijama hermelinovog krzna.
Stručnjaci koji godinama proučavaju i istražuju djela velikog slikara, govore da se ovdje radi o „uzbudljivom“ otkriću koje otvara razna pitanja o povijesti slike – portreta Cecilije Galerani, ljubavnice vojvode od Milana, Ludovica Sforze. Za sliku se pretpostavlja da je naslikana 1489. ili 1490. godine. A, vojvoda je bio glavni Leonardov mecena dok je živio u Milanu i bio je poznat po nadimku „Veli hermelin”.
Poslije Cottovog otkrića pojavile su se i teorije da je Leonado da Vinci naknadno naslikao hermelina kao vojvodin simbol te da ga je poslije dotjerao kako bi se dodvorio meceni.
Druga teorija je da je Cecilia bila ta koja je sama tražila od Leonarda da naslika životinju, kako bi cijeli Milano saznao za njezinu vezu sa vojvodom.
———
*Hermelin ili zerdav (lat. Mustela erminea) je mali sisavac iz roda lasica, porodice kuna.
Prilog: Više o slici: Dama s hermelinom
Dama s hermelinom (tal. Dama con l’ermellino) je slavni portret Leonarda da Vincija koja se danas nalazi u Muzeju Czartoryski u Krakovu u Poljskoj. Naslikan je uljenim bojama na dasci krajem 15. stoljeća, a prema tvrdnjama povjesničarima dama na slici je Cecilia Galerani, ljubavnica vojvode od Milana, Ludovica Sforze. Kćerka siromašnog dvoranina, čija je ljepota prijetila da izazove politički prevrat, imala je svega 15 godina kada je slika naslikana.
Leonardo je bio opsjednut dinamikom pokreta i njegov blok za crtanje je bio ispunjen crtežima vode koja teče, ptica u letu i trave koja se povija pod vjetrom. Zbog toga je Cecilia naslikana u pokretu dok mazi pitomog hermelina. Ova životinja se u umjetnosti pojavljuje kao simbol čistoće i nevinosti novorođenčeta. Upravo zato povjesničari umjetnosti smatraju da je u vrijeme slikanja portreta nosila Ludovicovo dijete. Također, portret ima i određeno erotsko značenje jer Cecilia nježno mazi vrat hermelina, što portretu daje dozu senzualnosti. Cecilia oko vrata nosi skupocjenu crnu ogrlicu, što je suptilno upućivanje na Ludovica kao njezinog ljubavnika. Naime, Ludovicov nadimak je bio Il Moro ili Mur („Tamni”), zbog njegova tamnog tena.
Na ovom portretu Leonardo je usavršio metodu sjenčenja poznatu kao sfumato, a koja se može vidjeti na Cecilijinim grudima i vratu. Također je koristio je bijelu točku na zjenicama kako bi ukazao na refleksiju svjetlosti koja dolazi od otvorenog prozora ili svijeće, što je očima davalo svojevrsnu svjetlucavu živost.
Sliku je u Italiji kupio poljski državnik i pisac Adam Czartoryski 1798. godine. U Drugom svjetskom ratu završila je u nacističkoj Njemačkoj. Na kraju rata slika je vraćena u Krakov i u vlasništvu je obitelji Czartoryski.
————
Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.
