Tajna crne knjige (Iz knjige “Toranj bijelog anđela”, E.A.Banaj)

Za to je vrijeme Emma hodala po jednoj od mnogobrojnih kula u dvorcu. Stalno je zazivala Roba, ali nitko se nije odazivao. “Što ako su ga već ubili?” pomisli užasnuto. Prije svega, bilo joj je čudno što do sada nije srela niti jednu utvaru. “Ma gdje li su nestale?” mrmljala je.

Sasvim slučajno, bacila je pogled kroz prozor i ostala zatečena. Vani se cijeli perivoj crnio od utvara. Bilo ih je preko tristo, samo ispred dvorca.

“Ooo, Bože,” procvili, “ovo ne može biti dobro.”

Palo joj je na pamet što bi Carter rekao da ovo vidi.

Ideš!

“Da,” pomisli, “idem, što dalje odavde!”

Praktički se nacrtala u predvorju. Još ni jedna utvara nije ušla u dvorac. Za sada.

“Moram upozoriti Cartera, moram upozoriti Cartera,” stalno si je ponavljala.

Carter se probudio s jakom boli u glavi. Oči su mu zasuzile, a niz lice mu je tekao tanak mlaz krvi. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati da su mu i ruke i noge vezane. Okrenuo se i vidio uski, željezni stup za koji je bio svezan.

Podignuo je glavu i vidio da ispred njega stoji Rob Douglas s kipom anđela u rukama. Carter je tek sada dobio potvrdu svoje teorije. Više nije bilo sumnje u to. Rob je stajao leđimo okrenut hodniku, a s vanjske je strane hodnika stajala Emma. Kada je došla, htjela je ući u ćeliju i pozdraviti Roba, ali onda je na podu ugledala svezanog Cartera i Douglasa s kipom u rukama.

Zbunjeno je stajala i gledala kip koji je i sama držala u ruci. Očito je bio lažnjak. I Carter ju je ugledao. Rob mu se približi za korak, a on vikne Emmi:

“Ne prilazi! Makni se!”

Rob je mislio da njemu govori pa se nasmijao. Izgledao je isto kao i na slici s Victoriom i Jackom. Kratka, smeđa, na stranu začešljana, pomalo masna kosa i brkovi. Koža mu je djelovala debelo i na čelu je imao nekoliko dubokih bora. Usne su mu bile tanke i blijede, a zubi pomalo požutjeli. Ali onaj sjaj koji je imao u očima, sada je zamjenio neki bolesni pogled. Držao je kip u ruci i gledao ga kao božanstvo.

Carter je tek onda uočio koliko je on ustvari poremećen. Znao je što se događa, još otkako su primili prvo prijeteće pismo, ali nije imao dokaza.

Čim je ono viknuo, Emma se maknula u malu, prljavu ćeliju punu boca i slame.

“Odmah sam znao da je tu,” progovori on dubokim glasom.

“Ti nisi normalan,” bez daha će Carter.

Samo se nasmijao.

“Ne, mali, varaš se. Upravo je fascinantno kako ste mogli povjerovat u moju priču.”

Carter mu uputi zgađen pogled. Emma je sad bila toliko zbunjena da joj više ništa nije bilo jasno.

“Da, da,” nastavi Rob. “Siroti, jadni vodič, koji je nestao u ukletom dvorcu. Dojmljivo, zar ne? Pogotovo ako se dobro upakira u priču jadne, povrijeđene djevojčice u potrazi za ocem.”

“Gade bolesni, ti si htio Emmu posvađati s Lindom! Ti si podmetnuo pisma u kojima piše da je ona ostavila Jacka!” zgađeno će Carter.

“To si bio ti, od početka!”

“Ma bravo, klinjo. Kako bi inače saznala? Njezina je draga majka činila sve da nas udalji od nje. Da mi ispaštamo za ono što je njoj suđeno da radi! I ja? Ja bolestan? A sirota, ucviljena majčica koja brani onu zvijer? To je normalno?”

Carter se na tren zbunio, a onda mu sine o kome govori.

“Xena?”

“Kako god,” odmahne Rob. “Što je? Misliš da će doći po vas? Da će vas spasiti od svog sotonskog okota?”

“Da je nisi taknuo!”

“Ili što?” nasmijao se. “Očito ti nije sve rekla.”

“Molim?”

“Što misliš, kako je umrla?”

“Utvare su je ubile.”

“Netočno!” prošetao je po ćeliji. “Priča kaže da je umrla na porođaju, što također nije istina. Seljani su se dogovorili da izbace taj detalj iz urbane legende, kako bi prikrili pravo lice njezine kćeri.

Ona ju je ubila!” nasmijao se. “Isto kao što bi mogla i tebe.”

“Ti si provalio u školu one noći i pokidao knjigu! Sakrio si informacije o lady Angelici da ne znamo da će ustati, da doista postoji!! I ostavio si kutiju s kartama i slikovnicom! Osim Jacka i Victorie, jedini si imao pristup tajnoj prostoriji. Odmah je bilo očito. Nema nikakve otmice, sve je bila tvoja namještaljka!”

“Fasciniran sam,” sarkastično će on. “I malo bi dijete shvatilo, ali ne i vi! Iznenađujuće koliko par pravih informacija može biti opasno ako ih sazna netko pogrešan.”

“Platit ćeš za sve.”

Rob se luđački nasmije i šutne pred njega knjigu crvenih korica.

“Znaš li što je to?”

“Da nije možda knjiga?” pretpostavi sarkastično.

“Ovo je jedini način da se lady Angelici oduzme besmrtnost, znaš to? Ali, kako kaže zagonetka… Što je uspava, može opet da je i probudi.”

“I?”

“Srećom ja ubrzo odlazim odavde pa mi više neće trebati. A mislim da ona ne bi baš bila presretna da to nađe kod tebe.”

“Ti si je probudio. Prije petnaest godina. Kad je poginula ona djevojka…Jessica Jefferson sa svoja dva prijatelja.”

“Jess?” upita on. Mahnuo je kao da tjera dosadnu muhu. “Ona je uvijek bila njuškalo. Zabadalo, da budem precizniji. Dobila je što je zaslužila. I ona i ona njezina dva glupa tikvana. Na žalost, tu si zaslugu ne mogu pripisati, iako bi mi bila čast.”

„Što to pokušavaš reći?“

„Angelica ih je sredila, ne ja.“

“A što ako Angelica sada dođe ovamo?”

“Ona zna da ja imam moć nad njom. Ja sam je probudio pa me ne dira. A ostali, tko im kriv,” slegnuo je ramenima. „Vjerujem da baš i neće biti presretna nađe li kod tebe jedinu stvar koja je opet može vratiti na vječni počinak.“

“Ti nemaš ni duše ni savjesti.”

“Savjest?” podrugljivo će on. “Možda moja ne radi, ali zato vaša pretjeruje. Vidiš li gdje vas je to sve dovelo? Ali upravo sam na to i računao. Upravo mi je to bio put do Evansove kćeri.”

Rob je na jednom počeo djelovati ljutito. Emmine se oči ispuniše suzama. Nije mogla vjerovati u to što čuje. Carter je znao da se nalazi u susjednoj ćeliji i da sve ovo sluša. Iskreno se nadao da je do sad već smislila kako da se živi izvuku odavde.

“Izgubio sam strpljenje, Jenkins! Čekao sam dugo. I predugo. Onda sam shvatio da me nećete pronaći ako vas ne potaknem!”

“Pa si nam poslao prijeteća pisma.”

“Tako je,” potvrdi. “Da to nisam napravio, vi me, budale glupe, nikada ne biste potražili ovdje!”

“Iskreno, iako sam to predložio, ja te nisam ni htio ići tražiti! Od početka sam sumnjao na tebe.”

“Ali ipak si došao,” podsjeti ga.

Carter se nasmije.

“Što je smiješno?”

“To koliko si glup. I to nevjerojatno glup! Znao si da ćemo te na kraju razotkriti. Pogotovo nakon drugog pisma. Mislio si da neću shvatiti da su i tvoja i prijeteća pisma pisana istim rukopisom? I ona poruka koja je u Mittchellicino ime ostavljena Brownovoj. To je bilo tvoje maslo, je li? Ti si nahuškao utvare na nas?”

Sada se Rob nasmije.

“Ispravak, molit ću lijepo. To je bila moja ideja. Moj mali ljigavi prijatelj mi je pomogao poslati ih na pravo mjesto. A budimo realni, da nema mene, vi vjerojatno nikada ne biste ni saznali za Kamenje.”

Carter isprva nije shvaćao na što to Rob cilja, ali onda mu se vratio prizor sjene koja bježi niz stepenice kad su se vraćali z Mittchellicinog ureda one noći kad je sreo Matta.

“Ti si nam podmetnuo crnu knjigu!”

“Mali, ti si zbilja najpametniji klinac kojeg znam,” reče na granici sarkazma.

“Drugi put se nećeš tako lako izvući, Doug,” naruga se Carter.

“Neće biti drugog puta,” prkosno će on.

 

—————————————–

E.A.Banaj

Rođena je 13.2.1993 u Slavonskom Brodu, gdje je završila osnovnu i srednju školu.

Piše znanstveno fantastičnu, kriminalističku i avanturističku prozu. Njena ljubav prema pisanju rodila se još u nižim razredima osnovne škole, a od tada je neizostavan dio njenog života.

Svoje stvaralaštvo započela je serijalom romana pod naslovom ‘Tajna Kamena.’ Trenutno boravi u Zagrebu gdje i dalje nastavlja sa svojim stvaralaštvom.

 Kontakt:

 E-mail adresa: elenaaleksandra.banaj@gmail.com

 

—————————————–

Preuzmite knjigu – “Toranj bijelog anđela”, E.A.Banaj

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/banaj.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

 

 

———-

Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.