Projekt Google Books i pitanja koja se postavljaju uz digitalizaciju knjiga od strane tvrtke u privatnom vlasništvu?

Google je osnovan 1998. godine i smatra se najpopularnijom internetskom tražilicom na svijetu. Njegove ambicije međutim, daleko premašuju granice internetskog pretraživanja i oglašavanja. Jedan od zadataka koji je sebi dao google je skenirati, 15 000 000 knjiga i učiniti ih dostupnima i korisnima.

Digitalizacija knjižničnih zbirki nije bila novost kad je Google u prosincu 2004. najavio novi projekt Google Print (nazvan kasnije Google Book Search i konačno Google Books, u daljnjem tekstu GB). Svrha toga projekta bila je je “olakšati ljudima pronalazak značajnih knjiga”.

Potaknuta drugim pothvatima digitalizacije (Million Book project, Project Gutenberg i drugi), skupina Googleovih stručnjaka kreće na teren utvrditi mogućnosti digitalizacije knjiga velikih knjižnica. Knjižnica Sveučilišta u Michiganu, kao prva knjižnica suradnica, dala je na digitalizaciju glavninu svog fonda od 7 milijuna jedinica čije će skeniranje trajati oko šest godina. 2003. godine Google razvija metodu skeniranja i rješava tehničke probleme u svezi veličine i oblika slova u 430 raznih jezika. U prosincu 2004., Google objavljuje vijest o pokretanju projekta Google Print Library u kojeg je uključeno 5 velikih knjižnica sveučilišta Harvard, Stanford, Michigan i Oxford te New York Public Library. Zbirke ovih znamenitih knjižnica procjenjuju se na preko 15 milijuna knjiga. Godinu dana kasnije, 2005. godine Google objavljuje da su se projektu pridružili suradnici iz osam europskih zemalja: Austrije, Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske, Španjolske i Švicarske.

Konačno, u ožujku 2010. godine, talijansko je Ministarstvo za kulturnu baštinu potpisalo s Googleom ugovor za digitalizaciju starih knjiga u Nacionalnim knjižnicama u Rimu i Firenzi – skenirat će se do 1 milijun knjiga. Uobičajeni problemi s autorskim pravom neće biti u pitanju, jer su to knjige objavljene prije 1868. godine. To je prvi put da je jedna država napravila ugovor s Googleom i prvi put da će veliki dio bogatstva tih knjižnica biti opće dostupan.

Zaštita autorskih prava 

U početku su izdavači, osobito neprofitni kao što su sveučilišne naklade, bili oduševljeni projektom Google Book, smatrajući da će tako mnogi korisnici znati da postoji knjiga koju žele. Međutim, odluka o širenju projekta na digitalizaciju zbirki 5 znanstvenih knjižnica, izazvala je nezadovoljstvo mnogih izdavača, uključujući i dotadašnje suradnike u projektu. Izrazili su sumnju da će ovakva masovna digitalizacija dovesti do povrede autorskih prava i donijeti gubitke prihoda izdavačima. Udruženje američkih sveučilišnih nakladnika (Association of American University Presses), koje uključuje 125 izdavača već je u svibnju 2005. poslalo javno pismo Googleu u svezi projekta.41

Postavljena su pitanja npr., o duljini isječka (snippet) koji se dobije kao rezultat pretraživanja, o broju digitalnih kopija koje će Google napraviti i pohraniti i o načinu na koji Google namjerava koristiti kopije ubuduće. Uslijedilo je slično pismo Udruženja američkih izdavača (Association of American Publishers) i izjava Udruženja izdavača stručnih i znanstvenih društava (Association of Learned and Professional Society Publishers). Oba udruženja tražila su od Googlea obustavu projekta.

U kolovozu je Google najavio obustavu projekta do 1. studenoga 2005. i zatražio od izdavača da pošalju popis knjiga zaštićenih autorskim pravom za koje ne žele da budu uvrštene u projekt. Izdavači su bili zadovoljni proglašenim moratorijem, ali nisu pristali preuzeti na sebe obvezu identificiranja i popisa knjiga. Autorska komora (Authors Guild) je u rujnu 2005. inicirala tužbu protiv Googlea optužujući ga za sustavno kršenje autorskih prava, a to je učinilo još pet izdavača. Nakon isteka moratorija u studenome iste godine, Google je, međutim, nastavio sa skeniranjem knjiga.

U  svoju obranu navodi da njegove aktivnosti pripadaju u iznimke i ograničenja autorskih prava (engl. fair use) tj. slobodno korištenje (umnožavanje, raspačavanje) djela bez dopuštenja nositelja autorskog prava iznimno u određene svrhe (kao, na primjer, citiranje ili nastava).42 Iznimke i ograničenja od zaštite navode se u međunarodnim konvencijama i ugovorima kao što je Bernska konvencija, dok specifičnije iznimke propisuju nacionalni zakoni.

Kritičari projekta smatraju, također, da Google koristi knjige kako bi izravno promovirao svoju mrežnu stranicu. U suprotnom, omogućio bi pretraživanje knjiga na mrežnim stranicama knjižnica i ne bi zadržavao kopije digitaliziranih djela. Konačno, kako je već spomenuto, u listopadu 2008. Google sklapa sporazum s tužiteljima i prihvaća da im plati 125 milijuna dolara kao naknadu za skenirane knjige zaštićene autorskim pravima.

Međutim, od 20. rujna 2005., kad je Autorska komora SAD-a podnijela tužbu do 22. rujna 2009., uz postupak se vezuje ukupno 732 dokumenta, uglavnom primjedbi na tekst sporazuma pojedinačnih autora ili ustanova i sl. U primjedbama prednjače nositelji autorskih prava izvan SAD: Njemačka, Francuska, Japan, Novi Zeland, Švedska, Finska, Nizozemska, američka akademska zajednica, a u posljednje vrijeme sve više i knjižnice.

Zanimljivo je da se nedavno u ovaj postupak uključila vlada jedne zemlje. 31. kolovoza 2009. stigao je na sud memorandum Savezne Republike Njemačke čija se vlada vrlo jasno i oštro izrazila protiv Sporazuma.

Kritike projekta i stavovi knjižnične zajednice

Usporedo s razvojem GB, rastao je broj kritika i tužbi protiv Googlea kao i literatura, od stručnih članaka do napisa u dnevnim novinama. Bibliografija GB već je doživjela 6. izdanje i dalje se dopunjava novim člancima.

Niti jedan drugi projekt digitalizacije nije privukao toliku medijsku pažnju i izazvao toliko reakcija i rasprava. Reakcije izdavača i ustanova koje brinu o zaštiti autorskih prava, knjižničara, informacijskih stručnjaka i ustanova, kao i ostalih koji se bave pohranom, zaštitom i diseminacijom pisane građe, kretale su se od zadivljujućih pohvala do žestokih kritika. Prijepori su se najvećim dijelom ispleli oko pristupa digitaliziranim djelima zaštićenima autorskim pravom. Kritike su se odnosile i na lošu kvalitetu skeniranja, zbog koje su, prema tvrdnjama kritičara, mnoga djela zapravo nečitljiva.

Projekt je izazvao i u knjižničnoj zajednici podvojene stavove. Jedni su u tome vidjeli ubrzanu promjenu prema digitalnom okruženju, a drugi su bili zabrinuti zbog komercijalne prirode pothvata i upitne krajnje kvalitete rezultata pretraživanja. M. Gorman (SAD) je izjavio da se Googleove tražilice “ne mogu niti početi uspoređivati s dobrim knjižničnim katalogom, a da će većina knjiga predloženih za digitalizaciju imati vrlo ograničenu iskoristivost s obzirom da  su svedene na natuknice izvan konteksta.”55 Najviše je pažnje javnosti privukla kritika koju je iznio Jean-Noel Jeanneney, ravnatelj Francuske nacionalne knjižnice. Naglasci su kritike na pet ključnih točaka:

1.) Odabir: 

Google planira u 6 godina digitalizirati 15 milijuna knjiga što je oko 15 posto literature samo zapadnoga svijeta. Građa se, dakle, mora odabrati, pri čemu ogromnu prednost imaju tekstovi engleskoga govornog područja. Postoji mišljenje da Google ovakvim aktivnostima narušava duh Deklaracije o kulturnim različitostima (UNESCO, 2001).

2.) Prezentacija:

Loša kvaliteta skeniranih knjiga (otkinute stranice knjiga, vide se ruke preko slika, tekst iz iskrivljenih kutova itd.), navela je kritičare projekta na tvrdnju da je opasno davati ovakav postupak u ruke onima koji imaju poslovne planove drukčije od zaštite kulturnog dobra. Osim toga, prikaz tekstova pomoću ključnih riječi izvan konteksta, omogućuje učinkovito povezivanje riječi (što je Googleu potrebno za oglašavanje), ali zanemaruje pažljivija pretraživanja i daje površnu sliku o knjizi.

3.) Vrednovanje rezultata:

Pretraživanje skeniranih stranica pokazalo je da se traženi rezultat nalazi daleko iza prvog mjesta tako da može zauvijek biti izgubljen. Jeanneney smatra da na ovaj način Google proizvodi ogromnu količinu neorganiziranih informacija.

4.) Budućnost digitalizirane građe:

Kritika nije okrenuta protiv Googla kao takvog, nego je kritika tržišta i komercijalnog upletanja. Nije dobro da privatna tvrtka ima vlasništvo nad svjetskom digitalnom knjižnicom slika i OCR tekstova. Postavlja se pitanje: što će se dogoditi u budućnosti ako Google propadne ili bude prodan? Što ako netko tko kupi Google, zabrani ili ograniči korištenje digitaliziranih sadržaja?

5.) Autorska prava: 

Jenneney smatra da Googleov pristup pitanjima autorskih prava nije u skladu s europskim, posebno francuskim poimanjem moralnih prava autora. Svaka javna ustanova u Europi najprije bi se upustila u pregovore s nositeljima autorskih prava dok se ne postignu uzajamno prihvatljivi uvjeti za digitalizaciju njihovih djela. Google se nije potrudio to učiniti, nego je svojim postupkom izazvao tužbu. Problem je u tome što nijedno rješenje, koje sud donese, neće biti dobro. Ako ono bude u korist tužitelja (nositelja autorskog prava), postoji mogućnost da se ukine čitav automatizirani postupak tzv. dodanih vrijednosti (engl. added values). S druge strane, ako bude u korist Googlea, može se očekivati da će izdavači ubuduće koristiti mnogo više tehničkih metoda zaštite koje im omogućuju da dopuste (ili ne dopuste) razne oblike korištenja građe.

 

—————

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.