Ted Hughes: Gavranovo pričešće

Rana pjesnička djelo Teda Hughesa inspirirana su prirodom, a naročito životinjama koje je volio od djetinjstva. Često je pisao o ljepoti i nasilju u prirodnom svijetu. Životinje mu služe kao metafora za njegov pogled na život. Životinje žive u borbi za opstanak na isti način na koji ljudi teže uzdizanju i uspjehu.

Hughesova kasnija djela oslanjaju se na mit i britansku bardsku tradiciju, snažno okrenutu modernističkim, jungovskim i ekološkim gledištem.

 


 

Gavranovo pričešće

„A onda“, reče Gavran, „što prvo?“
Bog, izmožden Stvaranjem, hrče li hrče.
„Kuda?“, reče Gavran, „kuda prvo?“
Božje rame bila je planina
Na kojoj sjedeše Gavran
„Daj“, reče Gavran, „razmotrimo stvar“.
Bog, velika lešina,
Ležao je otvorenih usta.
Gavran uzme zalogaj i proguta ga.

„Hoće li se ova šifra otkriti probavi
Pri slušanju izvan razumijevanja?“

(Bila je to njegova prva dosjetka.)

Ipak, živa istina, iznenada
Osjetio se snažnim.
Gavran, hijerofant*, grbav, nedokučiv.
Poluprosvijećen. Nijem.
(Užasnut.)

Ted Hughes

hijerofant* – u antičkoj Grčkoj,
jedan od najuglednijih svećenika
koji je upravljao obredima
eleuzinskih misterija.

 


 

Tko je bio Edward James Hughes?

Edward James Hughes (1930. – 1998.) bio je engleski pjesnik, prevoditelj i dječji pisac. Kritičari ga često svrstavaju u red najboljih pjesnika svoje generacije i jednog od najvećih pisaca dvadesetog stoljeća. Imenovan je pjesničkim laurelatom Ujedinjenog kraljevstva1984. godine i tu je dužnost obnašao do svoje smrti. Godine 2008. The Times je Hughesa svrstao na četvrto mjesto na listi “50 najvećih britanskih pisaca od 1945.”

Hughes je bio oženjen američkom pjesnikinjom Sylvijom Plath od 1956. do njene smrti samoubojstvom 1963. u dobi od samo 30 godina. Njegovo posljednje pjesničko djelo, Birthday Letters (1998) istraživalo je njihovu vezu.

Kao Sylvijin udovac, Hughes je postao izvršitelj njenog književnog naslijeđa posjeda. Nadzirao je objavljivanje njezinih rukopisa. Neki kritičari bili su nezadovoljni njegovim izborom pjesama i propustima u knjizi, a neki kritičari Hughesa tvrdili su da je kriv za njeno samoubojstvo te stoga ne bi smio biti odgovoran za njezino književno naslijeđe. Tvrdio je da je uništio posljednji svezak Sylvijinog časopisa, koji opisuje njihovih posljednjih nekoliko zajedničkih mjeseci. U svom predgovoru za Journal of Sylvia Plath on navodi da je to uradio zbog obzira prema njihovoj djeci.

Nakon Sylvijin samoubojstva, napisao je dvije pjesme “Zavijanje vukova” i “Pjesma štakora”, a zatim tri godine nije napisao poeziju. U kolovozu 1970. oženio se s Carol Orchard, medicinskom sestrom. Kupio je kuću Lumb Bank u blizini Hebden Bridgea , West Yorkshire i održavao imanje u Court Greenu.

Hughes je imenovan pjesničkim laureatom u prosincu 1984., nakon Sir Johna Betjemana. Te godine objavio je i zbirku pjesama za djecu “Što je istina?”. Za to je djelo osvojio godišnju nagradu Guardian Children Fiction Prize, nagradu za knjigu koja se dobiva samo jednom u životu. Hughes je napisao mnoga djela za djecu i blisko surađivao s Peterom Brookom i National Theatre Company.

Hughes je imenovan član Reda za zasluge od strane kraljice Elizabete II prije nego što je umro. Nastavio je živjeti u kući u Devonu, sve dok 28. listopada 1998. nije doživio smrtonosni srčani udar dok je bio na bolničkom liječenju od raka debelog crijeva. Sprovod mu je održan 3. studenog 1998. u crkvi North Tawton , a kremiran je u Exeteru .

Govoreći na sprovodu, pjesnik Seamus Heaney rekao je: “Nijedna smrt izvan moje uže obitelji nije me oviše rastužila. Nijedna smrt u mom životu nije me povrijedila više nego ova. Bio je toranj nježnosti i snage, veliki luk pod koji su djeca moglo ući i osjećati se sigurno. Njegovom smrću, veo poezije je raskinut, a zidovi učenja slomljeni.

 

 

—————-

Nadopisao, obradio i uredio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.