Što je to – pseudonim?

Pseudonim (stargrčki = lažno ime) je ime pomoću kojega se neka osoba predstavlja s ciljem skrivanja svog pravog identiteta. Može se nazvati i umjetničko ime, ili alias (od latinskog aliās – na drugi način) ili akronimom a.k.a (od engleskog also known as – poznat kao). Pseudonim je poznat još iz antičkog doba, a tijekom humanizma bio je vrlo omiljen.

Čemu služi pseudonim?

Pisanje je poziv, strast, potreba. Kada knjige napokon osvane na policama ili na Internetu, na naslovnici se nalazi i ime autora koji nam daje uvid u svoja razmišljanja. Ali ta razmišljanja ponekad i ne moraju biti prihvatljiva javnosti ili se mogu čak o zloupotrijebiti i pretvoriti u javni progon ili linč autora od strane države, crkve, kojekakvih udruga i interesnih skupina. Upravo iz tih razloga neki pisci na koricama knjige ne koriste vlastito ime nego pseudonim, odnosno izmišljeno ili lažno ime, kojim sakrivaju svoj pravi identitet i čuvaju svoju privatnost.

Zašto pisci, pjesnici i glumci koriste Pseudonime?

Postoje i pisci koji koriste pseudonim iz zabave ili zato da se njihove kolege na poslu ne bi sablaznili činjenicom da oni troše svoje slobodno vrijeme pišući knjige. Mnogi pisci pseudonim koriste jer imaju uobičajeno, predugo ili teško pamtljivo ime. Recimo zovete se Ivan Horvat što je često ime u našoj državi, a postoje i nekoliko pisaca koji su već objavljivali knjige pod tim imenom. Što tad uraditi nego osmisliti originalni pseudonim, po kojem će vas ljudi zapamtiti i točno znati o kome se radi

Uzimanje drugog imena ili pseudonima ponekad je želja za isticanjem ili anonimnošću, a ponekad i strah od osude, zabrana, političkih progona… Među glumcima se često događa da im studio ili reklamni agent njihovo, uobičajeno, predugo ili teško pamtljivo ime promijeni u neko atraktivnije.

No, vratimo se književnicima, piscima i pjesnicima!

No, vratimo se književnicima, piscima i pjesnicima i njihovoj potrebi da koriste pseudonime:

Prvi koji je koristio pseudonim bio je Ksenofont, atenski povjesničar koji se početkom 4. st. pr. Kr. potpisao kao Temistogen, sin pravde, iz Sirakuze i time započeo dugu povijest korištenja pseudonima.

Jedan od vaših najdražih pjesnika svakako je Pablo Neruda, No, njegov otac nije bio oduševljen njegovom poezijom, pa mu je zabranio da se bavi pisanjem, dapače smatrao je to posve bezveznim poslom. Sve to natjeralo je Neftalia Ricarda Reyesa Basoalta da izmisli pseudonim i postane Pablo Neruda. Pseudonim je izabrao u čast poznatog češkog pjesnika Jana Nerude. Nakon dužeg vremena pisanja pod pseudonimom Neftalio je promijenio i ime te službeno postao – Pablo Neruda.

Alexander Dumas Otac ili Pere zapravo je rođen kao Dumas Davy de la Pailleterie.

François Marie Arouet? Voltaire. Kada su ga strpali u Bastillu u ranim 1700.-ima napisao je roman. Kako bi označio tu prijelomnu točku u svom životu, oprostio se sa svim lošim navikama iz prošlosti, posebno s obitelji i potpisao se kao Voltaire.

Eric Arthur Blair nije htio sramotiti svoju obitelj kada je pisao o svom siromaštvu u knjizi “Gore dolje po Parizu i Londonu”.

George Orwell je odabrao ovaj pseudonim jer je volio tradicionalni engleski krajolik. George je svetac zaštitnik Engleske a rijeka Orwell, mjesto za jedrenje na kojem je proveo puno slobodnog vremena.

Valjda svako dijete u državi u kojoj vjeronauk nije osnovni predmet zna da je Samuel Langhorne Clemens pravo ime Marka Twaina koji je, kao i mnogi drugi, svoja djela na početku karijere objavljivao pod raznim imenima.

Ni John le Carre nije ime, već pseudonim – pravo ime slavnog pisaca je David John Moore Cornwell.

 Vladimir Nabokov je pisao i kao Vladimir Sirin.

Slavni njemački pisac je svoje uistinu predugo ime – Georg Friedrich Leopold Freiherr von Hardenberg skratio na pseudonim – Novalis.

Poznati norveški pisac Jo Nesbo prvi je roman objavio pod pseudonimom jer je u Norveškoj već bio poznat kao glazbenik i nogometaš, pa je mislio da ga nitko neće ozbiljno shvatiti kao pisca.

Stanko Vraz je zapravo Jakob Frass i prvo je koristio pseudonim samo za pisanje da bi na kraju i službeno promijenio svoje ime u Stanko Vraz. Poznato je i da je prije toga koristio i pseudonime Nenad Bezimenović i Jakob Rešetar.

Ksaver Šandor Gjalski je zapravo Ljubomil Tito Josip Franjo Babić koji je kao književni pseudonim preuzeo pravo ime svog djeda.

Martin Lipnjak bio je pseudonim Gustava Krkleca.

Marija Jurić je novinarske tekstove i knjige objavljivala pod raznim imenima: Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, jer je u to vrijeme bilo sablažnjivo da se žena bavi pisanjem. O novinarstvu da i ne govorimo. Pseudonim  Zagorka uzela je iz ljubavi prema svome zagorskom kraju.

 

—————

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.