Nekoliko vrlo zbunjujućih razloga za zabranu knjiga

Teško je vjerovati, no bez obzira što živimo u 21 stoljeću, knjige se i dalje zabranjuju. Dežurni cenzori pronalaze svakakve razloge da bi zabranili knjige, koje im se ne sviđaju. I svako od njih o toj knjizi ima svoje mišljenje. Možda najbolji primjer takvih zabrana je knjiga Georga Orvela po imenu “1984”. Nju su recimo u Americi zabranili zato jer promiče komunizam, a u tadašnjoj komunističkoj Rusiji (SSSR-u) su je zabranili zato jer nije dovoljno komunistička. Sličnih primjera zabrana knjiga ima još mnogo, a i objašnjenja tih zabrana su ponekad i više nego zbunjujuća.

—————–

“Dnevnik Anne Frank” – previše je depresivan

Dnevnik mlade djevojke Anne Frank (često nazvan Dnevnik Anne Frank), je književni portret mlade židovske djevojke, koji opisuje strahote etničkog čišćenja tijekom Drugog svjetskog rata. Ta knjiga upozorava nas na opasnost od nacizma, nacionalizma, pogrešnog razmišljanja i manipulacija, kojima su ljudi sve češće podvrgnuti. Knjiga nas ujedno podsjeća i na snagu nade i ljudske dobrote i to baš onda kad se čini da je sve izgubljeno.

Ali jednom od školskih odbora u Američkoj državi Alabami, takve životne lekcije su se učinile previše depresivne i zato su odlučili zabraniti tu knjigu. U drugom slučaju u Američkoj državi Virginiji, zaključili su da Dnevnik Anne Frank sadrži previše seksualnih poruka zato jer je knjigu pisala djevojka koja je bila u pubertetu.

—————–

Scarlet letter – previše pornografije

Grimizno slovo je priča o Hester Prynne, ženi koju puritanskom naselju u Bostonu iz 17. stoljeća proglašavaju preljubnicom u i prisiljavaju je da u svoju odjeću ušije slovo “A”,  kako bi svima bilo jasno da je preljubnica (očito je da njemački nacisti ipak nisu izmislili običaj označavanja i nošenje trake oko ruke). Zanimljivo je da se u samoj knjizi nigdje se ne spominje sex i nema nikakvih opisa sexa. No, već bavljenje temom preljuba dovoljno je da se neki mozgovi blokiraju i zatraže zabranu knjige.

Knjiga je nekoliko puta zabranjena izravno, ali 1977. grupa pobiješnjelih roditelja pokušala je opet zabraniti tu knjigu tvrdeći da je roman “pornografski”. Ono što je roman zapravo prikazao nije bio sam čin, već posljedice preljuba koje su u primitivnom i zaostalom društvu puno neugodnije nego što bi trebale biti. I da naravno uvijek se zabranjuju knjige u kojim preljub učini žena. Kad preljub učini muškarac onda je to dokaz njegove snalažljivosti i šarma, pa takve knjige nema smisla zabranjivati.

—————–

Gdje pločnik završava – tu počinje kanibalizam

Zabrane knjiga najčešće su usmjerene na knjige za djecu. Dežurni cenzori su jako zabrinuti zbog toga što bi djeca od rane dobi mogla početi razmišljati i svojom glavom, a ne onako kako im to političari, stranka na vlasti ili crkva nalažu. Upravo zbog toga susrećemo se i s mnogim zabranama knjiga za djecu. A, zabrana knjige “Where the Sidewalk Ends” Shela Silversteina samo je jedan takav primjer.

Inače knjiga Where the Sidewalk Ends je zbirka pjesama za djecu, a jedna od pjesma koje se nalaze u toj knjizi ima i vrlo zastrašujući naslov – “Strašno”.

No, godine 1993. školski okrug u Bloomsburgu u Pennsylvaniji zabranio je tu knjigu jer se u jednoj pjesmi, nalazio stih “Netko je pojeo dijete”. Njihovo objašnjenje zabrane te knjige bilo je da su se bojali da bi djeca mogla odlučiti isprobati kanibalizam nakon čitanja te knjige.

—————–

Captain Underpants – praviše djelomične golotinje

Vjerojatno je da ste negdje vidjeli knjigu Captain Underpants ili bar crtež glavnog junaka. Knjige pod tim naslovom, pisane su za djecu i prate dva mlada dječaka i njihovog prijatelja superjunaka Captaina Underpantsa (Underpants – gaće), koji na sebi nosi samo gaće i tako razgolićen se bori protiv zločina. Te knjige koje je napisao i ilustrirao Dav Pilkey, prilično su neobične, imaju smisao za humor koji djeca vole i razumiju, a svaku avantura završava s jasnom poukom o tome što su glavni likovi knjige iz tih zbivanja naučili.

No, odjednom je nekome pametnom cenzoru silno zasmetalo to što je glavni lik Captain Underpants na svakom crtežu odjeven samo u gaće, pa je knjiga pod hitno zabranjena s objašnjenjem da se u njoj nalazi – previše djelomične golotinje. I nema veze što osmogodišnjacima, koji najčešće uživaju u avanturama Captaina Underpantsa, to nimalo ne smeta.

—————–

Orvelova “1984” – Nije bila dovoljno komunistička

Knjiga 1984. Georga Orvela objavljena 1949. godine je znakovita priča o vlasti koja koristi nadzor i manipulaciju kako bi upravljala državom i nadzirala stanovništvo.

Odmah nakon objave knjiga je zabranjena na Floridi jer je navodno promicala komunističke vrijednosti i poglede na svijet. Ali komunisti se s time nisu složili, te je knjiga u trenutku kad je  prevedena na ruski, u tadašnjem Sovjetskom Savezu također odmah zabranjena i spaljene su sve njene kopije. Zašto? Nije bila dovoljno komunistička! Očito je da je i zapad i istok u knjizi vidio samo ono što su oni željeli i što je njima odgovaralo. No, istina je da je knjiga između ostalog, bila djelomično i napad na Staljinov komunizam. Istina je i da Staljin, baš kao i Veliki Brat u romanu, nije podnosio kritike. Posebno ne, one duhovite i istinite.

Svoje najbizarnije i najgrotesknije utjelovljenje Orwellov je roman doživio u nastanku reality showa imena “Big Brother”, koji ako ste dovoljno glupi možete gledati i na navodno našoj hrvatskoj RTL televiziji. Ali, da zabrana knjige “1984” i u Americi i u SSSR-u nije shvaćena preozbiljno pokazuje nam i anketa časopisa The Times, koji je Orvela na popisu “najvećih britanskih pisaca poslije 1945. godine”, stavio na drugo mjesto, odmah iza Philipa Larkina.

 

 

———-

Uredio i napisao: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.