Pobuna Srba u Hrvatskoj! (iz knjige “Srpski zločini u Hrvatskoj tijekom Domovinskoga rata”, Dr. Marka Jukića)

Knjiga je kratki podsjetnik na srpske zločine tijekom Domovinskoga rata od 1991. do 1995. godine u Hrvatskoj. Kratko su navedeni osnovni uzroci rata i ratna stradanja hrvatskoga pučanstva. Navedeni su najvažniji događaji tijekom srpske agresija na Republiku Hrvatsku od 1991. do 1995. godine te zločini koje su počinili Srbi. Tekstovi koji se nalaze u ovoj knjizi objavljivani su na portalu croativ.net prigodno pri obilježavanju godišnjica tragičnih događaja te održavanju komemoracija za žrtve rada.

Srbi nisu željeli živjeti u Hrvatskoj unatoč svim povlasticama i manjinskim pravima te su uz pomoć Srbije i JNA izvršili oružanu pobunu i agresiju na Republiku Hrvatsku.

Tijekom agresije na Republiku Hrvatsku od 1990. do 1995. agresor je napravio mnogobrojne zločine: ubijanje civila i zarobljenika, zatočenje i mučenje u koncentracijskim logorima, pljačku, uništavanje kuća i stanova, uništavanje industrijskih postrojenja i obiteljskih imanja, uništavanje odašiljača veze, blokadu prometa, razaranje bolnica, uništavanje muzeja, knjižnica, crkava, škola, parkova… Cilj agresora bio je potpuno uništenje Hrvata (ubijanje i progon) na zamišljenom prostoru Velike Srbije, uništenje identiteta hrvatskoga naroda na okupiranim područjima i šire. Etničko čišćenje i brisanje znakova postojanja Hrvata na njihovim ognjištima, uništavanje crkava do temelja i gradnja srpskih crkava na temeljima hrvatskih crkava, to je bio obrazac genocidne srpske politike.

Tijekom agresije poginulo je i ubijeno više civila (51,3%) nego vojnika (48,7%), ukupno je ubijeno i poginulo više od 14.000 osoba, a ranjeno je 37.180 osoba. Agresor je ubio 3.182 žene (43,8% od ukupnog broja ubijenih civila) i ranio 3.560 žena. Od ukupnoga broja stradalih, žene čine 39,3%!!! Tijekom Domovinskoga rata ubijeno je više od 400 djece, ranjeno 1.260, a 108 djece ostali su trajni invalidi. Od ukupnoga broja stradalih, djeca čine 8,9%.

Ubijeno je 13 zdravstvenih radnika, 14 hrvatskih novinara, 3 svećenika, a ranjeno je 48 zdravstvenih radnika i 4 svećenika.

Tijekom Domovinskoga rata ukupno je uništeno i oštećeno 1.426 crkava i sakralnih objekata. Potpuno je uništeno 380 crkava i drugih sakralnih objekata.

U Republici Hrvatskoj pronađeno je više od 150 masovnih grobnica te više od 1400 pojedinačnih grobnica žrtava srpske agresije. Navedeni su srpski zločini po mjestima u RH. Tijekom Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj Srbi su počinili ratne zločine nad 2.033 Hrvata (1560 odraslih civila, 386 pripadnika HV-a te 87 djece). Navedeni brojevi žrtava odnose se samo na ubijene civile i zarobljene pripadnike HV-a i Hrvatske policije koji spadaju u kategoriju ratnog zločina (bez žrtava nastalih u borbi).

Ovim kratkim podsjetnikom želi se dati informacija o srpskim zločinima u RH tijekom agresije na Hrvatsku, tijekom Domovinskoga rata od 1991. do 1995. godine. Knjiga je namijenjena onima koji nemaju dovoljno vremena za istraživanje i čitanje knjiga koje detaljno opisuju ratna zbivanja i zločine koji su počinjeni.

Najveći broj ratnih zločina nad Hrvatima nije procesuiran niti kažnjen jer je protupravno primijenjen Zakon o oprostu koji se ne odnosi na ratne zločine!

U današnje vrijeme (2022. g.) težnja je da se zločinačka politika Srbije i mnogobrojni zločini koje su počinili prepuste zaboravu. Zločini se prešućuju, istina se negira i piše se nova povijest kojoj je cilj relativizirati i izjednačiti krivnju za rat pa se govori o građanskom ratu. Ne radi se o građanskom ratu već o brutalnoj agresiji Srbije na Republiku Hrvatsku koja je rezultirala mnogobrojnim ratnim zločinima.

Pobuna Srba u Hrvatskoj!

U Kninu je organiziran prosvjed (28. veljače 1989. godine) protiv navodne hrvatske i slovenske potpore „albanskom separatizmu“ (štrajk albanskih rudara). Dana 9. srpnja 1989. godine kod pravoslavne crkve Lazarica na Kosovu Polju kod Knina organiziran je veliki miting potpore Miloševiću. Mitingaši su izvikivali parole: Ovo je Srbija, Ne damo te, zemljo Obilića…. Tijekom mitinga došlo je do incidenta u kojem je iz zasjede ubijen policajac iz Drniša.

U Hrvatskoj se održavaju srpski mitinzi: u Karlovcu (4. veljače 1990.), na Petrovoj gori (4. ožujka 1990.), uz nacionalističke parole i ikonografiju te prijetnje Hrvatima. Vođa srpske pobune u Hrvatskoj bio je psihijatar Jovan Rašković (član SANU).

U Kninu je 17. veljače 1990. osnovana Srpska demokratska stranka (SDS) koja je uz pomoć Srbije vodila i organizirala vojnu pobunu Srba u Hrvatskoj.

Komunistička vlast pod vodstvom Ivice Račana predala je 14. svibnja 1990. oružje Teritorijalne obrane RH saveznoj vojsci JNA. Oružje hrvatske Teritorijalne obrane JNA je dala pobunjenim Srbima.

Odmah nakon prvih slobodnih izbora (u svibnju 1990.) ničim izazvana započinje srpska pobuna u Hrvatskoj.

21. svibnja 1990., na sjednici Srpske demokratske stranke (SDS) u Kninu donesena je odluka o istupanju općine Knin iz Zajednice općina Dalmacija. Pobunjeni Srbi stvaraju novu Zajednicu općina sjeverne Dalmacije i Like koja je uključivala sljedeće općine: Benkovac, Donji Lapac, Gračac, Knin, Obrovac, Titovu Korenicu.

21. svibnja 1990. SDS suspendira odnose s Hrvatskim saborom.

Nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj jugoslavenska (srpska) propaganda širi glasine i paniku, stvara i izmišlja incidente te tako priprema srpsko pučanstvo na vojnu pobunu, stvara se osjećaj nesigurnosti i ugroženosti. Sve je organizirano i vođeno iz Beograda. Političke vođe Srba iz Hrvatske odlaze po upute i podršku u Beograd.

3. srpnja 1990., 50 pripadnika SUP-a iz Knina šalju otvoreno pismo Saveznom SUP-u gdje odbijaju poslušnost Vladi Hrvatske tako što odbijaju nositi nove policijske odore i odbijaju preimenovanje službe iz milicija u redarstvo.

Dana 23. srpnja 1990. sastali su se predsjednik dr. Franjo Tuđman i vođa srpske pobune, predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS-a) psihijatar Jovan Rašković.

Rašković je izjavio „… da se može govoriti o ustanku srpskog naroda, koji još nije oružani, ali da do takvog nedostaje ‘jedna mala distanca’ i da je srpski narod ‘lud narod’, odnosno: To je lud narod, ja sam psihijatar, to je lud narod. Ja Vam to kažem, da je lud… To je lud svijet. Oni su naoružani neviđeno. To je svijet koji je naoružan, isto kao i komandosi.“ (izvor: Nikica Barić)

Jovan Rašković najavio je oružanu pobunu Srba. Izjavio je da su goloruki Srbi „lud narod“ i da su „naoružani neviđeno“!

Na velikom mitingu mržnje u Srbu 25. srpnja 1990. usvojena je Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskoga naroda u Hrvatskoj.

Poruke mitingaša bile su: „Živio Milošević!“, „Ovo je Srbija“, „Ne bojimo se ustaša“, „Zaklat ćemo Tuđmana“ (Izvor Mirko Valentić)

Prije mitinga pobunjeni su Srbi održali sastanak i donijeli odluku o osnivanju Srpskoga nacionalnog vijeća (SNV), koje se danas naziva Srpsko narodno vijeće. U sastav SNV-a ušli su: Jovan Rašković, Milan Babić (predsjednik Skupštine općine Knin), David Rastović (predsjednik Skupštine općine Donji Lapac), Slavko Dokmanović (predsjednik Skupštine općine Vukovar), Velibor Matijašević (predsjednik Skupštine općine Glina), Simo Rajšić (predsjednik Skupštine općine Dvor na Uni), Mile Dakić (predsjednik JSDS-a), Vojislav Lukić, jerej Savo Bosanac (predstavnik Srpske pravoslavne crkve), kao i zastupnici SDS-a u Hrvatskom saboru: Jovan Opačić, Dušan Zelenbaba, Radoslav Tanjga, Ratko Ličina i Dušan Ergarac“ (izvor: Nikica Barić)

Srpski sabor u hrvatskoj državi

„Deklaracija u svojoj programskoj dimenziji unosi u pobunjenički program dva glavna cilja: dvojni suverenitet i poseban teritorij“. Pobunjeni Srbi su sebe proglasili suverenim narodom te da imaju pravo na autonomiju. Politički predstavnik srpskog naroda u Hrvatskoj bio bi Srpski sabor, a njegovo izvršno tijelo bit će Srpsko nacionalno vijeće (izvor: Mirko Valentić).

Srpski sabor (miting) u Srbu je proglasio ništavnim sve ustavne promjene i odluke Hrvatskoga sabora. Time pobunjeni Srbi u Hrvatskoj ne priznaju hrvatsku zastavu i grb. Za njih je hrvatsko službeno znakovlje – „ustaško“ znakovlje.

Ministarstvo pravosuđa i uprave Vlade RH zaključilo je 4. kolovoza 1990. da je organiziranje referenduma nelegalno. SNV je u Dvoru na Uni 16. kolovoza na svojoj drugoj sjednici odlučilo da ne će provesti referendum, već „izjašnjavanje“. Ono je i provedeno među pobunjenim Srbima u Hrvatskoj „od 19. avgusta do 2. septembra“. Rezultat izjašnjavanja: „U opštinama i dijelovima opština u kojima je sprovedeno izjašnjavanje izjasnilo se o srpskoj autonomiji ukupno 567.731 od toga: za srpsku autonomiju 567.127, protiv je bilo 144, a nevažećih listića 46“ (izvor: Pauković, Piskač).

Temeljem Deklaracije o suverenosti i autonomiji srpskoga naroda i rezultata „izjašnjavanja“ pobunjenih Srba u Hrvatskoj, „Srpsko nacionalno vijeće u Hrvatskoj na sjednici u Srbu 30. rujna 1990. g. proglasilo je srpsku autonomiju na etničkim i istorijskim teritorijama na kojima ovaj narod živi, i koje se nalaze unutar sadašnjih granica Republike Hrvatske kao Federalne jedinice SFRJ“ (izvor: Pauković).

13. kolovoza 1990. Borisav Jović prima u audijenciju u Beogradu srpske izaslanike iz Krajine na čelu s Milanom Babićem. Izaslanstvo traži intervenciju Saveznih vlasti od navodne opasnosti od nove hrvatske vlasti.

13. kolovoza 1990. pojavljuju se prve straže u većinskim srpskim općinama.

13. kolovoza 1990., sastanak sekretara unutrašnjih poslova općina: Gospić, Zadar, Split i Šibenik s ministrom unutrašnjih poslova u Zagrebu. Donesena je odluka da se pokupe arsenali pričuvnog oružja iz pobunjenih općina.

„Balvan revolucija“

17. kolovoza 1990. započela je velikosrpska oružana pobuna u Hrvatskoj (tzv. Balvan revolucija). U okolici Knina postavljene su cestovne barikade napravljene od balvana i velikoga stijenja.

Nakon izbijanja pobune u Kninu hrvatska policija htjela je uspostaviti javni red i mir, ali je bila blokirana od JNA. Dva vojna MiG-a presrela su tri helikoptera MUP-a Hrvatske nad Likom (17. kolovoza 1990.) i prisilila ih da se vrate u bazu.

17. kolovoza 1990. specijalci iz zadarskog MUP-a uspjeli su odnijeti izvjesnu količinu automatskog oružja iz benkovačke policijske stanice, dok ova nakana propada u Obrovcu i Kninu zbog intervencije lokalnog stanovništva. Oružje iz arsenala u Obrovcu i Kninu predali su lokalnom građanstvu tih mjesta; nakon toga nastaju prve barikade po lokalnim cestama. U 18 sati Radio Knin prenio je vijest da je proglašeno ratno stanje odlukom Milana Babića. Bio je to početak „Balvan revolucije“.

17. kolovoza 1990. započinje nasilna pobuna Srba. Srbi u Gračacu, Obrovcu, Benkovcu, Korenici i drugdje napadaju policijske postaje i uzimaju oružje.

17. rujna 1990. Srbi područje svog trenutnog interesa nazivaju „Srpska autonomna oblast Krajina“ pozivajući se na navodne etničke i povijesne granice koje nikada nisu postojale.

18. rujna 1990. Srpsko nacionalno vijeće“ proglasilo je „autonomiju srpskog naroda“ u dijelu Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom.

17. prosinca 1990. godine pobunjeni Srbi osnivanje „Srpske autonomne oblasti Krajina“ (SAO Krajina).

17. siječnja 1991. policijske postaje u Kninu, Obrovcu, Benkovcu, Gračacu, Korenici, Donjem Lapcu, Dvoru na Uni, Vojniću i Hrvatskoj Kostajnici otkazale su poslušnost Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) RH i ušle u sastav tzv. krajinskog Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP).

 Doc. dr. sc. Marko Jukić

—————————————–

Doc. dr. sc. Marko Jukić

Marko Jukić rođen je u Sinju 1950. godine. Završio je Klasičnu gimnaziju „Natko Nodilo” u Splitu, potom Medicinski fakultet u Zagrebu, specijalizaciju, poslijediplomski studij i doktorski studij također u Zagrebu. Specijalist je anesteziologije i intenzivne medicine, supspecijalist intenzivne medicine, u mirovini. Sudski je vještak na području anesteziologije i intenzivne medicine.

Bio je osnivač i voditelj Ambulante za liječenje boli u KBC-u Split. Docent je na Medicinskom fakultetu u Splitu.

Oženjen je, a članovi su njegovi obitelji supruga Milka, magistra farmacije i specijalistica farmakoinformatike te kćeri Ane (dipl. ing. farmacije) i Paole (dipl. ing. grafike).

Dragovoljac je Domovinskoga rata iz 1991. godine. Član mobilnih kirurško-anestezioloških ekipa, koordinator saniteta pri Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Domoljub i branitelj, nestranačka osoba. Aktivni je član Hrvatske udruge Benedikt.

—————————————–

Preuzmite knjigu – “Srpski zločini u Hrvatskoj tijekom Domovinskoga rata”, Dr. Marka Jukića

Knjigu “Srpski zločini u Hrvatskoj tijekom Domovinskoga rata od 1991. do 1995.“,

Dr. Marka Jukića moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/jukic11.php te pažljivo slijedite daljnje

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

 

 

Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.