George P. Landow: Knjiga je sve egzotičnija vrsta, a novine se trebaju saživjeti s digitalnom epohom

Digitalne tehnologije koje omogućuju digitalizaciju teksta, slika, zvuka, videa i tako dalje promijenile su položaj knjige. Ona više nije u središtu naše kulture kao primarno mjesto pohranjivanja i prenošenja informacija

U okviru XI. znanstvenog kolokvija Sveučilišta u Rijeci, Landow je za profesore i studente Filozofskog fakulteta održao predavanje pod nazivom «The Victorian Web and the Victorian Course Wiki – Comparing the Educational effectiveness of Identical Assignments in Web 1.0 and Web 2.0.»

Ovom prilikom Landow je predstavio internetsku stranicu «Victorian Web» (www.victorianweb.org), koja postoji već dvadeset godina, sadrži 48.000 dokumenata i slika, a posjetilo ju je na milijune korisnika. Profesor Landow govorio je o perspektivama integrirane primjene informacijskih tehnologija pri uspostavljanju interdisciplinarnih humanističkih programa i kurikuluma, kao i o mogućnostima hipertekstualnog pristupa studijskim sadržajima.

Pitanja praktične primjene utemeljio je teorijski, sukladno pristupima prezentiranim u brojnim njegovim knjigama (npr. Hypertext and Critical Theory), a kao studiju slučaja predstavio je The University Scholars Programme koji je utemeljio na Sveučilištu u Singapuru.

Prvi modernisti

Otkud vaš interes za viktorijansku epohu?

– Kao i većina ljudi, imao sam izvrsnog učitelja koji me potaknuo na proučavanje američke moderne književnosti. Odabrao sam seminar kod tog izuzetnog čovjeka. On mi je skrenuo pažnju na viktorijance koji su bili prvi modernisti. Već su se oni suočavali s problemima kao što su slamovi, epidemije, nezaposlenost, s temama rada i drugo. A kada je riječ o umjetnosti i književnosti, u viktorijansko doba veliku važnost počinje imati masovni tisak.

Tada, slično kao i u Shakespeareovo vrijeme, dolazi do značajnog porasta broja čitatelja. U eri viktorijanaca događa se i jedan od najvećih uspona romana u Engleskoj, a također i nekih novih oblika poezije. Vrijeme je to ne samo eksplozije tiska, već i arhitekture, dizajna i dekorativnih umjetnosti. U kontekstu suvremene književnosti i umjetnosti, viktorijance ističem kao iznimno interesantne.

 Oni su nas kulturno obogatili, a otvorili su i brojne probleme s kojima se i danas susrećemo. Istaknuo bih, primjerice, da je to bilo prvo razdoblje uspona feminizma. Tada se pojavljuju prve žene liječnice, a žene općenito postaju svjesnije sebe i svojih mogućnosti.

Što su nam viktorijanci ostavili u naslijeđe?

– Viktorijanci su nam mnogo toga što danas shvaćamo kao datost ostavili u naslijeđe, no tih datosti ne bi bilo da nije bilo viktorijanskog preosmišljavanja mnogih do tada tvrdokornih koncepata. Primjerice, danas nam se čini da je sasvim normalno živjeti izvan gradskoga središta, no ideja predgrađa rodila se tek u viktorijansko vrijeme. Prolazeći kroz Zagreb zapazio sam zgrade u art nouveau stilu te da je plan grada sličan onome iz viktorijanskog 19. stoljeća.

U vrijeme epidemija mnogi životi spašeni su zahvaljujući konceptu decentralizacije urbanih središta koja je pridonijela, ne manje nego antibiotici, očuvanju zdravlja. Iz toga vremena datira i model javnog obrazovanja, kao i formiranje svijesti o građanskim pravima. Sve su to bili pionirski iskoraci. Osim toga, i roman kako ga danas shvaćamo nastao je slijeđenjem viktorijanskih uzora ili pak oponiranjem tim uzorima. Neki suvremeni pisci – recimo Sarah Waters – kreću upravo od viktorijanskih predložaka preispisujući ih na vrlo zanimljive načine. Mnogi pisci vraćaju se autorima iz viktorijanskog doba.

Detektivski romani

Jedan od takvih popularnih autora je Bram Stoker, otac Drakule. I danas je dosta raširen žanr vampirske književnosti.

– Da, a u to vrijeme također se pojavljuju i detektivski romani. Isto tako, javlja se i fantasy žanr. Stvar je u tome da ne možete imati fantasy dok nema realizma. Fantasy mora biti u opreci s nečim. Za istraživanje je vrlo zanimljiv kompleksan odnos između fantasy umjetnosti i realizma, te fantasy fikcije i realizma. Prvi pravi fantasy autori u modernom smislu nisu njemački pisci bajki, nego recimo škotski književnik George MacDonald.

Postoji li veza između vaših interesa za viktorijansku epohu i onih za hipertekst. Na koji način su hipertekst i hipermedija promijenili našu uobičajenu percepciju klasičnog teksta?

– Viktorijanske romane čini kompleksnima to što je sve u njima povezano na način koji možemo smatrati hipertekstualnim, iako su nastali mnogo prije hiperteksta. Teško je reći u kojoj je mjeri hipertekst promijenio našu predodžbu teksta, ali je zasigurno pomogao da bolje razumijemo brojne načine na koje tekst može funkcionirati. «The Victorian Web» zorno pokazuje kako teme, nove i stare, mogu zaživjeti kroz nove tehnologije i u novim medijima. Video, digitalni mediji i hipertekst omogućuju nam da na nov način poimamo knjigu; oni je ne dokidaju, nego joj dapače pridružuju novi način postojanja.

Odgoda replike

Kakav je odnos World Wide Weba i hiperteksta? Kakav je, primjerice, vaš stav prema Wikipediji?

– Hipertekst je kompleksniji od World Wide Weba; WWW je jako pojednostavljena ideja hiperteksta. Originalna ideja je da svatko može uspostavljati linkove prema nekom sadržaju. Wikipedija je bez sumnje dragocjena. Iako ona sadrži i grešaka, ipak je najbliža ideji enciklopedije budući da nudi nove mogućnosti organizacije znanja, a omogućuje i kontinuirano širenje korpusa.

U jednom razgovoru rekli ste da je e-mail mnogo zanimljiviji od telefonskih razgovora. Zašto?

– Telefonski se razgovor odvija neposredno; replika je trenutačna i može biti neadekvatna. Za razliku od toga, na e-mail poruku ne mora se odmah odgovoriti. Mislim da mnogi griješe što na poruke odgovaraju neposredno, kao da vode živi razgovor. Neposredna reakcija, kada je zapisana, može biti opterećujuća za komunikaciju. Valja iskoristiti mogućnost odgode replike, kao i prednosti brzine kojom replika stiže do adresata, a takvoj se komunikaciji moramo učiti. E-mail nije zamjena za glas koji možemo čuti preko telefona, već dopuna takvoj komunikaciji, kao što ni elektronička knjiga nije zamjena za klasičnu knjigu – i jedno i drugo ima svoje prednosti koje valja znati koristiti.

Što mislite o Facebooku?

– Facebook se može doživjeti kao neka vrsta utočišta, kao što su to nekad bile srednjovjekovne utvrde. Iz pozicije sigurnosti sam odabireš tko ti je prijatelj, a isto tako možeš se riješiti onih s kojima ne želiš biti prijatelj. Mislim da je

Facebook vrlo koristan, ali u njegovu korištenju često nedostaje svijesti o širim implikacijama takvoga zajedništva. Događa se da netko objavi neku svoju duhovitu fotografiju, a onda za deset godina netko može takav materijal koristiti s najrazličitijim, pa i kompromitirajućim nakanama. Na webu ništa ne nestaje. U digitalnom svijetu adresa postaje meta. Zanimljivu knjigu na tu temu napisao je William J. Mitchell. Naslov je «Me++, The Cyborg Self and the Networked City».

Mitchell raspravlja o raširenosti informacijske tehnologije u svakodnevnom životu. Suvremena tehnologija mijenja naše odnose s drugim ljudima i okruženjem u kojem živimo. Prisjetimo se samo poziva s mobilnih telefona prilikom napada na nebodere World Trade Centera u New Yorku 11. rujna – granice realnosti se pomiču; tehnologija nam omogućuje da virtualno prisustvujemo mjestima iz kojih izbivamo, da se oprisutimo iz odsutnosti. Primjer utjecaja tehnologije na živote ljudi su i o online romanse – pada mi na pamet crtić «Doonesbury» koji baš o tome govori. Tehnologija je promijenila horizonte i način poimanja realnosti – primjera ima bezbroj.

Digitalna epoha

Kako gledate na budućnost knjige? Možemo li govoriti o njezinu nestajanju?

– Kad je riječ o knjizi kao objektu, u tom smislu ona postaje sve egzotičnija vrsta. Digitalne tehnologije koje omogućuju digitalizaciju teksta, slika, zvuka, videa i tako dalje promijenile su položaj knjige. Ona više nije u središtu naše kulture kao primarno mjesto pohranjivanja i prenošenja informacija. Kad su se ljudi prvi put susreli s mogućnošću elektroničkog teksta i elektroničkih knjiga, prigovorili su da se čitanjem na kompjutorskom ekranu gube blagodati koje nudi tiskana knjiga. Međutim, danas je tehnologija toliko usavršena da tekst na ekranu može biti i bolje kvalitete nego onaj u tiskanoj knjizi. I ekrani postaju sve raznovrsniji i prilagođavaju se najrazličitijim svrhama.

Možete li komentirati Kindle?

– To je izvrsna stvar, ali osobno mi je draži iPad. S njega mogu čitati i u mraku. Kad idem na put ne moram sa sobom nositi četrdeset knjiga koje mi trebaju za pisanje i istraživanje. Mnogo je jednostavnije ako ih imam u digitalnom obliku.

A kakva je po vašem sudu sudbina tiskanih dnevnih novina?

– Na to pitanje odgovorio bih vam stripom Willeya Millera. U tom stripu zatječemo skupinu dinosaura u novinskoj redakciji. Glavni urednik kaže svojim novinarima: «Ne brinite, to je samo prolazna moda. Sve dok mi postojimo, dnevne novine vladat će medijima». Moje je mišljenje da bi novine ipak trebale iznaći način da se sažive s digitalnom epohom. Ona je naša nova realnost.

Biografija

George P. Landow osnivač je, webmaster i glavni urednik «The Victorian weba». Profesor je engleskog i povijesti umjetnosti na Brown Universityju. Od 1999. do 2002. godine bio je predavač engleskog i digitalne kulture na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru. Landow održava predavanja diljem svijeta, a između ostalog podučavao je na sveučilištima Columbia,  University of Chicago, Brasenose College, Oxford…Bio je Fulbrightov i Guggenheimov stipendist, te je dobitnik brojnih nagrada.

Autor je knjiga: The Aesthetic and Critical Theories of John Ruskin; Victorian Types, Victorian Shadows: Biblical Typology and Victorian Literature, Art, and Thought; Images of Crisis: Literary Iconology; Hypermedia and Literary Studies; The Digital Word; Hypertext: The Convergence of Contemporary Critical Theory and Technology; Hypertext 3.0: New Media and Critical Theory in an Era of Globalization.

Pokrenuo je i web-stranice «The Contemporary, Postcolonial, & Postimperial Literature in English» te «The Cyberspace, Hypertext, & Critical Theory web». George Landow jedan je od vodećih autoriteta za viktorijansku književnost, umjetnost i kulturu.

Također je jedan od pionira kritike i teorije elektronske književnosti, hiperteksta i hipermedije. Njegovi članci i knjige nezaobilazni su za sve one koji se bave utjecajima digitalne tehnologije na jezik. U raspravama o efektima elektronskih medija na književnost, Landow čini zanimljive poveznice prema teoretičarima kao što su Jacques Derrida, Roland Barthes, Gilles Deleuze, Paul de Man i Michel Foucault. To ga stavlja u pomalo drugačiju poziciju u odnosu na one koji se bave futurološkom temom o «kraju knjige».

Autor: Kim Cuculić

 

 

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.