Povijest Hrvatske Književnosti

Hrvatsku književnost možemo kronološki podijeliti u četiri razdoblja:

– srednjovjekovna književnost (IX do potkraj XV stoljeća)

– starija književnost (od humanizma i renesanse do preporoda – XV st. do 1835.)

– novija književnost do 1914 godine

– suvremena književnost (od 1914. do današnjih dana)

Tekstovi koji se odnose na srednjovjekovnu književnost uglavnom su pisani glagoljicom i staroslavenskim jezikom, koji u Hrvatsku donose učenici Ćirila i Metoda. Najznačajniji dokument toga razdoblja je tzv. “Ljetopis popa Dukljanina” (kraj XII stoljeća). Paralelno se javljaju i pravni spomenici, pisani glagoljskim pismom (“Bašćanska ploča”, oko 1100; “Vinodolski zakon” 1288…) u kojima se javljaju i elementi narodnog govora.

Starija književnost teritorijalno je rascjepkana i vremenski nekontinuirana, te prolazi kroz više faza (humanizam, renesansa, protestantizam, katolička reakcija, prosvjetiteljstvo). Najznačajniji predstavnik tog razdoblja svakako je Marko Marulić(1450 – 1524). Njegovo najvažnije djelo je epski spjev “Judita” napisana 1501.

U razdoblju renesanse javlja se Marin Držić (1508 – 1567), svestrano nadaren dramski pisac, prvenstveno komediograf.

Razdoblje reformacije zahvaća Hrvatsku samo periferno, a poznatiji predstavnik te faze je Istranin Matija Vlačić ili Flacius Illyricus (1520 – 1575).

Književnost baroka obilježava Dubrovčanin Ivan Gundulić (1589 – 1638) epovima “Osman” i “Dubravka”. Od poznatijih književnika toga razdoblja spomenimo još i Andriju Kačića Miošića (1704 – 1760), Adama Baltazara Krčelića (1715 – 1778), te svakako učenjaka, filozofa i pisca Ruđera Boškovića(1711-1787).

  

Novija književnost započinje razdobljem ilirizma i književnim krugom okupljenim oko Ljudevita Gaja (1809 – 1872). Kao pisci poetski vrjednijih djela istakli su se Ivan Mažuranić (1814 – 1890) svojom poemom “Smrt Smail-age Čengića” i dopunom Gundulićeva “Osmana”, te Stanko Vraz i Petar Preradović(1818 – 1872).

Godine 1867. osniva se Jugoslavenska (danas Hrvatska) akademija znanosti i umjetnosti, a 1874. i Sveučilište. Centralna je književna ličnost tog vremena August Šenoa (1838 – 1881), koji je u prvom redu tvorac hrvatskog povijesnog i društvenog romana i pripovijetke, ali i književni i kazališni kritičar, feljtonist, pjesnik i dramatičar, te urednik književnog časopisa “Vijenac”.

Razdoblje realizma počinje nakon Šenoine smrti. Veliki pjesnik ovog razdoblja je Silvije Strahimir Kranjčević (1865 – 1908), koji je u nekoliko svojih najboljih pjesama dao najzreliji poetski dokument svog vremena, djelujući svojom poezijom na mnoge pjesnike XX. stoljeća. Ostali književnici djeluju pretežito na regionalnoj osnovi, pa se tako izdvajaju:

– Eugen Kumičić (1850 – 1904), pisac Istre, Zagreba i hrvatske prošlosti,

– Ante Kovačić (1854 – 1889), pisac Hrvatskog zagorja i oštar kritičar zagrebačkih prilika, čije je djelo “U registraturi” najvrednije djelo hrvatskog realizma.

– iz Hrvatskog zagorja je i Ksaver Šandor Gjalski (1854 – 1935)

– Vjenceslav Novak (1859 – 1905) u svojim je djelima opisivao Zagreb i Prag, ali i propadajuće senjske patricije (“Posljednji Stipančići”).

– slavonsku ravnicu i šumu opisivao je Josip Kozarac (1858 – 1906).

  

Hrvatska Moderna obilježena je preobražajem u vrijeme još uvijek neriješenih minimalnih političkih uvjeta za razvoj nacionalnog života. Ideolozi hrvatske Moderne bili su Milivoj Dežman Ivanov (1873 – 1940) i Milan Marjanović (1879 – 1955). Razdoblje moderne dalo je i niz pjesnika koji su se afirmirali već u prvom nastupu:

– Milan Begović (1876 – 1948), 

– Dragutin Domjanić (1875 – 1933), 

– Vladimir Vidrić (1875 – 1909). 

– Ivo Vojnović, 

– Josip Kosor,

– Janko Polić Kamov,

– Antun Gustav Matoš (1873 – 1914).

  

Tijekom ratnog vihora na hrvatsku književnu scenu stupa nova generacija književnika, koji predvode razdoblje hrvatske suvremene književnosti. Radi se o velikim imenima hrvatske književnosti:

 – Miroslav Krleža, 

– Tin Ujević (1891 – 1955), 

– Antun Branko Šimić (1898 – 1925), 

– Gustav Krklec, 

– Dobriša Cesarić,

– Dragutin Tadijanović,

– Ivan Goran Kovačić, 

– Vjekoslav Kaleb, 

Ranko Marinković,

Petar Šegedin.

   

 

 

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.