Antun Gustav Matoš: Utjeha kose

O Matošu se često govorilo kao o kontradiktornom i protuslovnom piscu. Ujević je rekao: „Ne bijaše mislilac, ali bijaše nešto daleko bolje od toga”. Albert Bazala sažeo je: „dosljedan samo u nedosljednosti”.

A, kada je riječ o naciji, Matoš nije izgradio čvrsti stav, ali je stvorio začudno dosljednu koncepciju nacije koja je u literaturi ostala skrivena. Matošev opis Hrvata (glasoviti „hrvatski jal”, „Croatia Croatae lupus”, „Kroboti” i „kroboterije”, „Mi Hrvati rado se izgovaramo i okrivljujemo drugog sa vlastitu nesreću. Za sve nedaće nikad Hrvat ne okrivljuje  sam sebe. Uvijek mu je drugi kriv” i sl.) pripadaju u Matošev  koncepct nacije.

No, Matoš nikako nije protuslovna i jednostrana ličnost, Matoš je i mislilac i prozaik i feljtonist i kritičar i polemičar i pjesnik o čemu svjedoći i njegova pjesma – “Utjeha kose”.

 


 

Utjeha kose

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

Antun Gustav Matoš

 


 

Tko je bio Antun Gustav Matoš?

Antun Gustav Matoš je rođen u Srijemu u Tovarniku, u petak trinaestoga. U drugoj godini života seli se s roditeljima u Zagreb, pa je znao reći da je: “Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčan odgojem”. Do sedmoga razreda gimnazije bio je učenik gornjogradske gimnazije, sedmi razred polazio je dva puta, ocjenu nije dovoljan osim iz fizike i propedeutike dobio je i iz hrvatskog jezika.

Pokušaj studiranja na Vojnomu veterinarskom fakultetu u Beču završio je neuspjehom i izgubio je stipendiju zbog nepoloženog kolokvija. Godine 1893. odlazi u vojsku, ali već slijedeće 1894. dezertira, pa iz Hrvatske tj. Austrije bježi u Srbiju, najprije u Šabac, a zatim u Beograd.

U siječnju 1898. godine odlazi preko Beča i Münchena u Ženevu, a odatle 1899. u Pariz, u kojemu će ostati punih pet godina i za vrijeme toga boravka napisati najznačajniji dio svoje proze. U vrijeme Svjetske izložbe u Parizu 1900. Hörmann je Matoša angažirao kao novinara, “imenovao me vrstom sekretara bosanskog pavillona, pribavio mu je i novinarsku kartu od ministarstva trgovine”, te je Matoš tad punih džepova živio najsretnije u zadnjih 5 ili 10 godina.

Godine 1904. opet je u Beogradu, da bi – još uvijek kao vojni bjegunac – u četiri navrata potajno dolazio u Zagreb tijekom 1905, 1906. i 1907. godine.

Konačno, 1908., poslije trinaestogodišnjeg izbivanja iz Hrvatske, pomilovan je i definitivno se vraća u Zagreb. Umro je od karcinoma grla, ostavivši iza sebe dvadesetak što tiskanih, što neobjavljenih knjiga: od pripovijedaka, feljtona i putopisa, do pjesama, kritika i polemika. Cijeli je život bio izrazito domoljuban, a u politici je bio naklonjen tadašnjoj Stranci prava. Po njegovim riječima: “Stekliš sem bil i stekliš bum vumrl”. (stekliš – član stranke prava dr. Ante Starčevića).

Matoš je središnja ličnost hrvatske moderne, te radikalne inovacije hrvatske književnosti, koja se ubrzano europeizirala i modernizirala, apsorbiravši suvremena strujanja od simbolizma, modernizma, impresionizma i ostalih pokreta, s oslonom na francusku književnu kulturu od Baudelairea do Mallarmea, Barresa i Huysmansa. Esteticizam i umjetničke norme su postali primarnim kriterijem vrednivanja, dok je nacionalni i društveni angažman, dotle praktični jedini credo, ostalo uklopljen u cjelovitu vizuru.

Matoševo je djelo prijelomno u povijesti hrvatske književnosti: slobodno se može reći da bez njegova zaokreta i ostvarenja, posebno na polju kritike, eseja i poezije, ne bi bilo hrvatske književnosti kakvu ju poznajemo. Ni Krleža, ni Ujević, ne bi bili mogući da legendarni AGM nije ponovno pokrenuo hrvatsku književnost i uveo je u maticu svjetske pisane riječi.

 

 

Nadopisao, obradio i uredio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.ć.-č-*