Predstavljamo vam pisce i književnike: Stjepan Crnić

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Stjepan Crnić

Bilješka o piscu:

Stjepan Crnić rođen je 1959. godine u Rijeci. Osnovnu školu pohađao je u Žarovnici, pokraj Lepoglave i Špišić-Bukovici, pokraj Virovitice, a srednju školu, studij elektrotehnike i poslijediplomski studij završio je u Zagrebu, gdje živi i radi. Po završetku poslijediplomskog studija jedno se vrijeme bavio znanstvenim radom.

Više od trideset godina tragao je za logičnim i smislenim odgovorima o smislu postojanja života na Zemlji proučavajući brojnu literaturu, kako religijsku tako i znanstvenu te znanstveno-fantastičnu.

Pisanjem pripovijedaka i poezije počeo se baviti još tijekom osnovne škole. Radovi su mu objavljivani u različitim časopisima, na radijskim postajama te u više od sedamdeset zbornika poezije i kratkih priča.

Objavio je roman “Alfa svijet – rodilište” (Parvus d.o.o., Zagreb, 2014. godine), novelu “Tajna divljeg kestena” (Redak d.o.o., Split, 2016. godine) i roman “Uskrsni krijes” (CeKaPe – Centar za kreativno pisanje d.o.o., Zagreb, 2018. godine).

Za roman Uskrsni krijes dobio je književnu nagradu “Rikard Jorgovanić” (2019. godine) koju dodjeljuje Hrvatsko-zagorsko književno društvo i Općina Hum na Sutli.

Kontakt:

e-mail: stjepan.crnic2@optinet.hr

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

ALFA SVIJET – život naš vječni”, 2021.

http://www.digitalne-knjige.com/crnic.php

—————

Naslovnice knjiga:

————–

Kritike:

PREDGOVOR

Ovo je knjiga o nama, ljudima, o vječnom životu duše, o svemu što nas okružuje… Ovo je knjiga o našim vječnim putovanjima, o našim razmišljanjima o sebi, o vječnim pitanjima, “tko smo i zašto smo ovdje?” Ovo je knjiga o smislu života na Zemlji i o smislu postojanja čovjeka uopće.

Zašto napisati još jednu knjigu o tome kad je već napisano tisuće tekstova? Zašto pisati o životu nakon smrti, o pričama koje su opisane u Bibliji i drugim duhovnim knjigama? Čemu pisati o filozofskim temama koje ionako čitaju rijetki, navikli da su takvi tekstovi teški za čitanje, a još teži za razumjeti? Ima li takav tekst svoju draž? Ima li svjetlost koja ga osvjetljava i čini zanimljivim pogleda, zanimljivim za čitanje?

Što znači jedna mala krijesnica, jedno malo razmišljanje, jedna mala misao u beskrajnom moru misli, u beskrajnom moru života? Pa ipak, to more misli, to more života ne bi postojalo da nema bezbroj malih krijesnica, bezbroj malih misli. One ga stvaraju i mijenjaju, bez obzira kako malene bile. I najveća vatra, na početku, bila je tek malena, neprimjetna iskra. Tako i ovaj tekst može biti mala iskra koja će nekome osvijetliti misao i pomoći raspoznati neraspoznato, može mu otvoriti potpuno nove vidike, pomoći pri odabiru puta kojim korača bespućima života, unijeti radost i vjeru u sebe i druge….

Siguran sam da sadržaj ove knjige mogu razumjeti mnogi i s njim mogu razmišljati o realnim i logičnim odgovorima na pitanja s kojima su se susreli tijekom života. Mogu razmišljati o ponuđenim rješenjima i odgovorima koji se dijelom poklapaju s onim što su čuli i vidjeli, a dijelom su drukčiji. Čitajući ovu knjigu, svatko može tražiti i naći “čvršće” i jasnije odgovore od onih do kojih je već došao. Pa i oni koji su u potpunosti prihvatili odgovore koje im nudi religija, školstvo, tradicija ili vlastito iskustvo i smatraju da su sve shvatili i nema potrebe za preispitivanjem, mogli bi svoje znanje učvrstiti uklopivši ga u sliku koju ova knjiga daje. Trebaju se samo odvažiti i prepustiti traganju…

I tako, nakon mnogo godina traganja, logičan slijed događaja vezanih uz stvaranje materijalnog svijeta i čovjeka te logičan smisao postojanja Zemlje i ljudi, pretočen je u ovu knjigu. Sadržajno, ona se naslanja na moj roman “Alfa svijet – rodilište”, objavljen u travnju 2014. godine te su neki dijelovi direktno preuzeti iz njega. Knjiga je napisana razumljivo, s ciljem da sva nedovoljno odgovorena pitanja, sve dvojbe o nastanku i svrsi postojanja svega što nas okružuje, pa i nas samih, osvijetli drugim svjetlom i stavi u logičan, razumljiv slijed. Upravo takvo sagledavanje naše stvarnosti izuzetno je važno jer kada bi ljudi točno znali kako funkcionira ovaj život na Zemlji i koji je njegov krajnji smisao, puno bi se toga promijenilo u načinu života. U ovom trenutku, to očito još nije važno, ali u nekom skorom, stvari će se promijeniti. Tu promjenu pretkazuju mnoga proročanstva, a događaji koji se zbivaju vjesnici su njenog skorog dolaska.

Svijest ljudi se razvija, mijenja. U današnje doba, ljudi za svoga života primaju mnogo više informacija nego samo pedesetak godina unazad. Međusobna suradnja velikog broja osoba na razvoju tehnologije i znanosti sve je raširenija i daje nevjerojatno dobre rezultate. Čovjek gotovo svakodnevno dolazi do novih spoznaja. Znanost i religija približavaju se u izučavanju čovjeka kao dvojne osobe – materijalne i duhovne. Usađeni istraživački duh “tjera” čovjeka u nova i sve značajnija otkrića. Čovjeku se “otvaraju oči” i on “vidi” sve ono što je oduvijek bilo tu, pored njega, s njim, ali nije bio u mogućnosti to shvatiti. Istina – informacije su oko nas, u nama, treba ih samo prepoznati. No pitanje je jesmo li sposobni za to? Ili je li nam otvorena mogućnost da ih prepoznamo? I na kraju trebamo li ih u ovom trenutku našeg razvoja uopće prepoznati? Bismo li ih shvatili? Pa još smo djeca, Božja djeca…

Ipak, sigurno je jedno, čovječanstvo je došlo na prag spoznaje kako koristiti sveprisutnu energiju koja prožima sve stvoreno, sve što postoji. Hoće li ga i kada prekoračiti?

Autor

————————-

PREDGOVOR knjizi “Alfa svijet – rodilište”

– travanj 2014. godine –

Djetinjstvo, to čudesno doba odrastanja, posebno je doba u životu svakog čovjeka. Ono je najčešće neopterećeno životnim problemima odraslih ljudi i prožeto intenzivnim učenjem kroz svakodnevni život i igru. To je doba ranog istraživanja svijeta, u kojem se čovjek našao rođenjem, doba radoznalosti, veselja i prvih razočaranja, doba kojeg će se svaki čovjek, sa sjetom, sjećati sve do smrti.

Čovjek kao dijete ulazi u život potpuno neopterećen, “čiste duše”, s pozitivnim shvaćanjem svega oko sebe. Prihvaća svoju okolinu kao otvoreno, prijateljsko mjesto pa se tako i odnosi prema svima. Kroz roditeljski dom i društvene institucije stječe prijeko potrebna znanja za uspješno snalaženje u avanturi života koja se našla pred njim.

No, život ga ubrzo nauči da postoje dobro i zlo te da okruženje u kojem živi najčešće nije dobronamjerno. Iako u bajkama, koje je kao dijete rado slušao, dobro uvijek pobijedi zlo, u životu dobro ima težak put do pobjede nad zlom, a često se čini da ga uopće ne pobjeđuje.

Odmah po rođenju čovjeka svrstaju u određenu skupinu, odrede mu smjernice za svjetonazor, odaberu mu religijsku ili neku drugu zajednicu kojoj će pripadati i stvore mu prihvatljiv okvir ponašanja u kojem se mora kretati. Odupre li se tome, pojedinac biva obilježen i odbačen, najčešće ostaje usamljen, teško se uklapa u zajednicu u kojoj živi, pa je prisiljen potražiti novu okolinu koja će ga prihvatiti.

S vremenom, dolazi do spoznaje o prolaznosti života te postaje svjestan da će jednog dana i sam umrijeti.

To otvara vječno pitanje: što je zapravo čovjek i što će se dogoditi s njim kada umre? Svi odgovori na koje će naići kroz život, ostat će nepotpuni jer ni jedna “nepobitna istina” ili teorija nije dokaziva dostupnim sredstvima koje čovjek razumije. Uvijek ostaje dio koji se “podrazumijeva” i koji se ne dokazuje. Stoga se većina ljudi priklanja nekoj od teorija ili religija i ne istražuje dalje jer u njima “pronalazi sve odgovore”. Slijepo prihvate određene dogme i žive sukladno njima.

Međutim, oni koji odluče promišljati o smislu života te čovjeku kao pojavnosti na Zemlji vrlo brzo mogu doći do različitih teorija koje se bave tim pitanjima. Današnje informatičko doba pruža neslućene mogućnosti za istraživanje. Podaci su dostupni sa svih strana kroz svakodnevne medije: novine, televiziju i radio te internet kao umreženu bazu podataka.

U potrazi za istinom čovjek će se već na početku suočiti s problemom oko odgovora na pitanje: kako je uopće nastao svijet u kojem živi te kako je nastao on kao najinteligentnije biće u tom svijetu?

Znanstvena zajednica tumači nastanak svemira teorijom velikog praska, a nastanak čovjeka na planetu Zemlji kao vrh evolucije životinjskih oblika postojanja. Religijske zajednice tumače stvaranje svemira, a time i planeta Zemlje smislenim djelovanjem Boga stvoritelja, koji je zatim od “blata” stvorio čovjeka i udahnuo mu dušu.

Tu se čovjek susreće s misterijem poimanja Boga. Najveći je problem u tome što ga ne može vidjeti, jer Bog se uvijek javlja putem svojih posrednika (anđela), ali može opaziti njegovo djelovanje. Zbog toga čovjek predočava Boga na razne načine: kao veliku silu, nadnaravnog čovjeka ili kao ljubav koja ne postoji kao osoba, već kao emocija, čije se djelovanje vidi na ljudima.

Slična analogija može se pokazati na primjeru skupa zakonskih akata neke zemlje. Kao cjeloviti zakon oni propisuju norme ponašanja. Za njihovo provođenje brinu se policija, sudstvo, odvjetništvo i druge institucije. Nerijetko se pri pogledu na policajca na ulici kaže: “Gle, ide zakon”. Međutim, policajac je samo “izaslanik” zakona, čovjek koji se brine da odredbe zakona budu poštivane i da intervenira u slučajevima njihova kršenja. Sam zakon se ne može vidjeti licem u lice, premda je prisutan svugdje i “sve vidi, čuje i zna” kroz svoje “izaslanike” (policajce, odvjetnike, suce pa i same građane). Nije li pozicija i djelovanje Božjih anđela slična poziciji i djelovanju policajca? Nije li pojam i način djelovanja zakona sličan pojmu i načinu djelovanja Boga?

Religijska priča o stvaranju čovjeka polazi od njegova idilična života u idealnim rajskim uvjetima. Priča je to o Adamu i Evi. Njihov idealan život u Raju prestaje nakon grijeha koji su počinili slušajući Sotonu. Bog ih proganja na Zemlju, u teške uvjete života s bremenom “istočnog grijeha”, koji će se prenositi na sve buduće generacije. Sotona, koji je bio jedan od najboljih anđela, proglašen je palim anđelom, također prognan na Zemlju te postavljen za njena upravitelja.

Poznato je da sve religije govore o Bogu kao o svemogućoj osobi-sili koja je sveprisutna, sve vidi, čuje i zna. Bog je uvijek pravedan, milosrdan i oličenje je čiste ljubavi. Postavlja se pitanje kako to da Bog, koji je milostiv i koji, po kazivanjima u biblijskim tekstovima, poziva svakoga da svom bratu oprosti i tisuću puta, nije mogao oprostiti grijeh, ako ne Adamu i Evi, onda barem njihovoj djeci te djeci njihove djece. Osim toga, Bog je znao da će Sotona zavesti Adama i Evu i ništa nije učinio da to spriječi. Ako, pak, jest, onda to nije posebno zabilježeno.

Za očekivati je da roditelji brinu o svojoj djeci na svakom njihovu koraku i da im pomažu da ne upadnu u nevolje zbog neznanja ili nesmotrenosti. Nije li se Bog mogao umiješati u događaj koji je Adama i Evu odveo u propast?

Očito je da ili nije htio, ili nije mogao. Teza da nije mogao kosi se sa shvaćanjem Boga kao svemoguće osobe-sile. Njemu ništa nije nemoguće. Upravo ta konstatacija nameće pitanje: zašto Bog kao svemoguća osoba-sila nije “doradio” čovjeka nakon njegova grijeha kako bi postigao upravo ono što je početno i želio?

Mnogi će reći da je Bog namjerno ostavio čovjeku mogućnost da bira između dobra i zla. Dao mu je mogućnost da ako izabere dobro, bude u Raju, a da će ga u slučaju pogrešnog izbora, osobno drastično kazniti. Postupaju li sadašnji ljudi tako sa svojom djecom? Ne bi li bližnjem trebalo i tisuću puta oprostiti pogrešku? Može se prihvatiti da su neke pogreške doista neoprostive, ali zar onda moramo kazniti sve nove, još nerođene, naraštaje? Ne zaboravimo: Bog je posebno milostiv i ljubi čovjeka kao samoga sebe.

Moglo bi se zaključiti da je Bog bio milostiv prema Sotoni jer ga je, prema biblijskim tekstovima, nakon što se odmetnuo od njega za kaznu poslao na Zemlju i dao mu ovlast da navodi ljude na zlo. Čak i nakon uništenja sadašnje Zemlje i izgradnje sasvim nove s ljudima-dušama koje će otići u Raj, Bog će nakon tisuću godina pustiti zatočenog Sotonu da ponovo zavodi ljude.

Pitanje je zašto Bog jednostavno ne uništi zlo, a time i Sotonu, te stvori čovjeka kakvog doista želi? Zašto ne uspostavi željene rajske uvjete? Očito postoji jaki razlog da se to ne dogodi.

Ne radi li se tu možda o velikoj Božjoj “organizaciji”, koja se bavi procesom učenja i usmjeravanja neiskusnih i neobrazovanih mladih duša na njihovu putu u duhovni svijet? Nije li, unutar te “organizacije”, Sotona voditelj tima, koji provjerava napredovanje svake duše u procesu učenja, dok drugi Božji izaslanici (anđeli) organiziraju i usmjeravaju proces učenja? Provjerava li Sotona, zajedno sa svojim “timom”, duše tako da ih iskušava i navodi na zlo?

U konačnici, možda cijela ta priča uopće nije takva kakvom je poznamo. Možda je prilagođena kako bi se stalnom prijetnjom velike kazne zbog grijeha koji se nosi u sebi, omogućilo “pedagoško” djelovanje na ljude pozivanjem na skladan život po normama iskazanim u deset Božjih zapovjedi. Nije li i to samo bajka za djecu, poput Crvenkapice, Pepeljuge ili mnogih drugih? Bajka kojoj je cilj naučiti ljude da žive sukladno Božjim zakonima jer će ih u suprotnom stići Božja kazna. Svrha je priče pokazati kako treba živjeti, kazna je samo sredstvo da se to lakše shvati.

Slično postupaju roditelji s djecom. Znajući da ona neće odmah shvatiti potrebu za određenim socijalno prihvaćenim ponašanjem, često ih zastrašuju izjavama poput: “Ne budeš li dobar, doći će babaroga po tebe”. Naravno, babaroga ne postoji, ali djeca to ne znaju. Povijest kao “učiteljica života” bilježi zastrašivanje i prisilu u svim segmentima života od rođenja do smrti čovjeka.

Je li moguće drukčije?

Religijske zajednice, kao institucije koje okupljaju Božji narod, cijelo su vrijeme najupečatljiviji stupovi društvenog odgoja. Što više idemo nazad u povijest, očito je da su upravo te zajednice apsolutno dominirale u odgoju čovjeka. Tek u današnje vrijeme, kada se naglo razvila tehnologija komunikacije koja je omogućila širok pristup znanjima i svakodnevnim informacijama, religijske zajednice počinju gubiti svoj “monopol” u odgoju čovjeka.

Razlog tome ponajprije je što se nisu prilagodile novim okolnostima u društvu, već i dalje temelje svoj odgoj na načelima postavljenim prije više tisuća godina. Osnova tog odgoja i nadalje je zastrašivanje. Ljude se plaši da će nakon smrti njihove duše završiti u Paklu ako se za života na Zemlji ne budu držali propisanih normi ponašanja. Pri tome se detaljno opisuju muke koje će te duše proživljavati tijekom vječnog života u Paklu. S druge strane, nagrada za pravedne bit će život u Raju, o kojem se ne zna gotovo ništa, osim da je to mjesto neslućenih uživanja.

Slijedom takvog obrazovnog modela u narodu su nastale poslovice: “Batina je iz Raja izašla!” te “Dobar je strah kome ga je Bog dao”. Takav model odgoja se može najbolje definirati kao “više batine, a manje mrkve”. U životu odraslih ljudi on određuje sveopći način razmišljanja i rada te pogoduje stvaranju raznih modela diktature manjine nad većinom i pridonosi izrabljivanju najvećeg broja ljudi za dobrobit manje skupine moćnika.

Na taj se način obezvređuju sva moralna načela koja se, kao osnovni postulati svakog društva, spominju u svim religijskim kulturama. Svijetom dominiraju nasilje i jagma za materijalnim prestižem te u konačnici materijalno bogatstvo postaje imperativ i san svakog čovjeka.

Može li drukčije?

I konačno, čemu sve to? Što je konačni smisao svega? Kakav smisao ima jagma za posjedovanjem materijalnog bogatstva kada se sve to mora napustiti u nekom trenutku?

Neminovnost smrti zbunjujuća je činjenica za svakog čovjeka. Postavlja se vječito pitanje kamo vodi smrt? Čovjek ostaje u nedoumici.

Teorije koje govore da poslije smrti nema ničega, da se čovjek jednostavno stapa s ništavilom, ostavljaju uznemirujuće mučan dojam. Zar je moguće da je svrha života samo nastavak vrste i ništa drugo?

Činjenica je da je na Zemlji sve iznimno logično i vrlo smisleno međusobno povezano. Kako je onda moguće da je konačnica čovjekova života besmisao ništavila? Zar je moguće da čovjekov život nema logičan slijed nakon smrti?

Možda je pravo rješenje ono koje nude religijske zajednice? One vjeruju da se čovjek sastoji od materijalnog tijela i duhovne duše te da je konačni čovjekov cilj u životu doživjeti prosvjetljenje i po smrti tijela vratiti se Bogu. Nakon smrti čovjekova duša nastavlja život, sukladno djelima tijekom zemaljskog života, odlazi u Raj, Pakao ili Čistilište, a tijelo se “pretvara u prah i pepeo iz kojeg je i stvoreno”.

Bez obzira na opredijeljenost za neku od navedenih teorija, u čovjeku ostaje dvojba što je prava istina. Stoga, cijeli život traži čvrste, opipljive i nedvojbene dokaze kako bi odgovorio na to pitanje. Ipak, neki se ljudi zadovolje činjenicama koje im nude religijske zajednice ili znanstvene institucije i ne tragaju dalje. Smatraju da su došli do nedvojbene istine i čude se drugima koji nastavljaju potragu.

U cijeloj toj zbrci, sigurno je jedno: život ljudi na zemlji bio bi sasvim drukčije uređen kada bi svi ljudi, u potpunosti i bez ikakvih sumnji, znali što je pravi smisao života i što se događa poslije smrti tijela.

Zar ne bi?

Autor

————————-

SAŽETAK

Knjiga “Alfa svijet – život naš vječni” pred čitatelja stavlja rezultat dugogodišnjeg istraživanja – traganja za odgovorima na pitanja koja kao sjene prate čovjeka od rođenja do smrti. Te sjene, nekad vidljivije, nekad gotovo nevidljive, uvijek ostaju nedokučive i nerazumljive pa ih se često ostavlja po strani i ne razmišlja o njima, kao da i ne postoje. A onda, one se vrate puninom svojih neodgovorenih pitanja.

Tko sam ja? Tko je Bog, duh, duša? Tko su anđeli? Zašto živim? Što je smisao mog života i svega oko mene? Kako je nastala Zemlja? Što je nastalo prije: kokoš ili jaje? Zašto postoji zlo? Pohlepa? Zašto je važno misliti pozitivno? Može li se razgovarati mislima? Postoje li raj i pakao? Postoje li paralelni svjetovi – dimenzije? Ima li života na drugim planetima u svemiru? Može li se jednostavno i brzo (ili trenutno) putovati unutar svemira i na druge svjetove? Može li se “putovati kroz vrijeme”? Živimo li samo jednom (jedan život) na Zemlji? Što se događa kada nastupi smrt tijela? Kakva je budućnost života na Zemlji?

Knjiga otvara ta pitanja, stavlja ih na stol kao slike, slaže ih u cjelinu kao mozaik i povezuje odgovore u skladnu logičnu cjelinu, razumljivu svakome. Čitatelju se osvjetljavaju poznate religijske priče i znanstvene teorije iz drugog kuta, ukazuje se na drugačiji pogled koji stvara temelj za logičan slijed veličanstvene priče o nama, ljudima, o spoznaji tko smo, zašto smo na Zemlji i kamo nas taj život vodi. Sugeriraju se logična rješenja koja svakom čitatelju daju podlogu za propitivanje, razmišljanje i zaključivanje te u konačnici, ostavljaju mu na izbor što će prihvatiti, a što odbaciti.

 

 

——

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.