Miroslav Krleža: Jeruzalemski dijalog

Miroslav Krleža u pjesmi Jeruzalemski dijalog opisuje tragikomičnost malograđanštine i elitizma, te nedostatak razumijevanja i dijaloga između bogatih i siromašnih, koji se sudeći i po ovoj pjesmi proteže kroz cijelu povijest.

Koristeći se novozavjetnom pričom o skromnom porijeklu Isusa krista, Krleža nam je kroz pjesmu ispričao i satiričnu priču o malograđanštini, netrpeljivosti i elitizmu, navodno uglednih građana, prema siromahu čije se porijeklo podudara s porijeklom Isusa Krista.

Zanimljivo je da ova pjesma prvi put objavljena u “Srpskom književnom glasniku”, 1931. godine. Da nije objavljena u knjizi “Pjesme u tmini” (Zagreb 1937), nego tek 1949. u zbirci “Lirika” (Zagreb 1949), te kao dio ciklusa “Ranjavi motivi” u knjizi “Poezija” (Zagreb 1969).

 


 

Jeruzalemski dijalog

– A tako? On je iz Nazareta?
– Pa naravno: piljarica na uglu – to mu je rođena teta!
– A ja sam čula, da je on nezakonito dijete
i da mu otac ulice mete.
– Rođen je u štali, to je stalno;
uopće: podrijetlo tog dječaka je nejasno i kalno.
S nekakvim starcem da mu se klati mati.
Tko bi mogao, gospa, sve te skandale znati?
– Pa dobro. Ima li on kakve škole?
Je li svršio maturu?
– Ali!
Gospa se po svoj prilici šali!
Kakvu božju maturu?
Neki dan na cesti
poljubio je jednu javnu curu!
S dangubama pije; za njim idu
sami bokci, sljepci i ribari,
a sad je stao i djecu da nam kvari.
Već su i prijave stale da protiv njega
policiji stižu.
Pazite dobro, gospa,
taj će dečko svršiti na križu!

Miroslav Krleža

 


 

Tko je bio Miroslav Krleža?

Miroslav Krleža (1893 – 1981) bio je najznačajniji i najutjecajniji hrvatski književnik. Autor je najznačajnijih tekstova hrvatske književnosti XX. stoljeća i kreator mnogih kulturnih inicijativa utemeljenih na kritičkom osvješćivanju hrvatskog društva, što je njegov književni i životni opus učinilo jednom od središnjih odrednica u izgradnji moderne Hrvatske. U hrvatskoj književnoj i kulturnoj povijesti Krležino se djelo u cjelini smatra izvanrednim, neusporedivim doprinosom, a u vanjskoj stručnoj i općoj opservaciji hrvatskog nasljeđa najvažnijom modernom referencijom. Polemična i beskompromisna, njegova su djela stvarala nove životne, književne i poetske vrijednosti.

Prema mnogim kriterijima, Krleža je jedan od najvećih europskih i zapadnih pisaca 20. stoljeća, i to u žanrovima poezije (“Balade Petrice Kerempuha”), romana (“Na rubu pameti”), eseja (“Eseji”), i dnevničko-memoarske proze (“Davni dani”). Do toga zaključka nije teško doći usporedi li se umjetnički doseg njegovih djela s onim daleko priznatijih književnika iz tog vremena, Thomasa Manna, Virginije Woolf, Alberta Camusa, Williama Faulknera ili Aleksandra Solženjicina. No, njegova najveća mana kao književnika je  – “rubnost” i mali utjecaj hrvatskoga jezika i kulture u svjetskoj kulturi i književnosti, što se se može vidjeti i na primjerima skandinavskih, japanskih, čeških ili poljskih pisaca, koji usprkos kvaliteti i značaju svojih književnih djela nisu uspjeli  uči u općeprihvaćeni kanon svjetskih književnih klasika.

 

—-

Nadopisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.