Anegdote iz života poznatih književnika

Tri anegdote dostatne su za oslikati čovjeka, rekao je njemački filozof po imenu Friedrich Nietzsche. A, upravo zato odlučili smo vam ispričati nekoliko anegdota o poznatim i slavnim književnicima. No, da ih ne bi baš predobro upoznali odlučili smo vam ispričati samo jednu anegdototu o svakom od nabrojanih književnika.

Ferenc Molnar

Mađarskog književnika Ferenca Molnara (1878. – 1952.) zamolili su da napiše kritiku o premijeri prve komedije nekog mladog autora.

– Ne prihvaćam! – odgovori Molnar.

– Komad je loš, autor je dvostruko jači od mene i kao što se iz njegove komedije vidi, ne zna za šalu.

————————

Theodor Storm

Na nekoj večeri jedna je dama, koja je sjedila do njemačkog pjesnika Theodora Storma (1817. – 1888.), počela razgovor o mnogoženstvu jer su lokalne novine upravo objavile članak o toj temi. Nakon nekog vremena upita ga:

– Što mislite, gospodine Storm, koja je najstroža kazna za mnogoženstvo?

– Najstroža?! – zamisli se, ali ubrzo odgovori:

– Dvije punice.

————————

George Gordon Byron

Engleski književnik Lord Byron (1788. – 1824.) našao se u društvu u kojemu se raspravljalo o Petrarcinim sonetima.

U jednom trenutku, kada više nije mogao slušati, sve što je izrečeno. Rekao je:

– Da mu je Laura bila žena i da su imali djece, zar mislite da bi Petrarca cijeli život pisao sonete?

————————

Jonathan Swift

Jednog je dana engleski književnik Jonathan Swift (1667. – 1745.) bio u društvu čovjeka koji se pretjerano hvalio svojim precima i njihovim djelima.

Nakon što je Swiftu dosadilo slušati, pogledao ga je i rekao mu:

– Kada Vas pogledam, odmah se sjetim krumpira.

– Krumpira? A zašto baš krumpira?

– Zato što je i kod njih sve što valja pod zemljom! – objasni, bez puno ustručavanja, Swift.

————————

Tin Ujević

Jednu večer došao je Tin Ujević (1891. – 1955.) u prestižnu i finu zagrebačku kavanu, sjeo za stol i naručio kavu.

Međutim, konobar je odbio njegovu narudžbu zato jer po njegovom mišljenju Tin nije bio prikladno odjeven za tako “otmjeno” mjesto.

Bez ljutnje Tin se podiže i ode. A, nakon nekog vremena se opet vrati u svom najboljem odjelu, te opet naruči kavu.

Nakon što ga je konobar napokon poslužio, on ustane, rastegne džep od sakoa, prolije u njega kavu, te se obrati konobaru:

– “To sam učinio zato jer ste Vi zapravo ovu kavu donijeli mom odjelu, a ne meni”.

 

 

————

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac
————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.