Jiří Šotola: A, koliko si ih imala?

Šotolovi pjesnički počeci sredinom 40-ih godina povezani su s duhovnom tradicijom češke poezije i složenom egzistencijalnim iskustvom Drugog svjetskog rata i Protektorata, a djelomično nadahnuti i poezijom pjesnika po imenu Josef Hory.

Nakon 1956. Šotolov pjesnički izričaj počela je karakterizirati izražajna dvosmislenost: pisao je i društvenu i politizirajuću poeziju, donekle u skladu s programom takozvane svakodnevne poezije, kako su je nazivali pjesnici okupljeni oko časopisa Květen. Pod tim utjecajima u njegovu poeziju ušli su motivi skepticizma i razočaranja, kao i trenuci bezvremene fascinacije životom i otkrivanja ljepote u bizarnosti.

Šotolovi stihovi iz 1960-ih, kao i njegova kasnija proza, bili su suštinski skloni dijalogu, i stoga ne čudi što je autor svoju filozofiju života nastojao pokazati i kroz dramska djela namijenjena ne samo kazalištu već i filmu, televiziji i radiju.

 


 

A, koliko si ih imala?

A, koliko si imala ljubavnika? I gdje si sve s njima spavala?
I što su ti govorili? I kako je kako je bilo? Daj mi mira.

Čuješ, daj mi mira, fućka mi se za tvoje
fotografije spremljene u kutiji od cipela,
pisamca u vjernoj ljubavi sakrivena po manžetama
i u policama pod rubljem, prestani,
prestani, idi već, kao nesnosnu muhu
pratim očima tvoj lik po svim kutovima, idi,
izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vramena,
moram se ispavati, idi, rasplini se,
rastopi se negdje u toj narančastoj lokvi pod svjetiljkom,
izgubi se među slovima ove glupe knjige što je čitam.

Idi, ne volim te, ništa neću, ništa ne pitam,
to me ne zanima,
fućkam ja na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed,
i sijed, ću te još voljeti, no za ime Isusovo,
koliko, koliko si ih imala?

Jiří Šotola

 


 

Tko je bio Jiří Šotola?

Jiří Šotola ( 1924. – 1989. ), bio je češki pjesnik, pisac, dramatičar, glumac i kazališni režiser, najpoznatiji po povijesnim romanima “Piletina na ražnju” i “Družba Isusova”.

Nakon diplome (1942.) zbog neimaštine bio je prisiljen raditi kao pomoćni radnik u ljevaonici u Plotiště nad Labem. Započeo je studij dramskog odjela Državnog konzervatorija, ali nije mogao završiti studij – zbog zatvaranja škola. Istovremeno se upisao na Filozofski fakultet Sveučilišta Charles (gdje je šest semestara studirao filozofiju i estetiku , ali također nije završio studij).

Zajedno s Miroslavom Florianom i Karlom Šiktancom, bio je jedan od takozvanih svakodnevnih pjesnika oko časopisa Květen, koji je pokušao promijeniti poeziju i vratiti joj stvarnost kao glavnu temu. Također je bio glavni urednik, od 1958. do ukidanja, nakon čega je radio u časopisu Kultura i u Literární noviny. Od 1964. do 1967. bio je i tajnik Unije čeških književnika .

Objavljivanje mu je zabranjeno od 1970; u 1975 on je napravio „samokritike” i isprićao se vladajućem režimu, a njegovi radovi mogli su biti ponovno objavljeni.

Kao glumac i režiser radio je u kazalištu u Hradec Královéu.

 

———–

Nadopisao, preveo, obradio i uredio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.