Utjecaj masovne digitalizacije knjiga na knjižnice

Najveći projekti masovne digitalizacije knjiga počivaju na suradnji velikih informacijskih tvrtki s knjižnicama. Velika je novost u zadnjih nekoliko godina da su te tvrtke prirodnu suradnju s izdavačima pomalo zamijenile suradnjom s knjižnicama. Izgledno je da su obje strane u tome našle svoje interese.

Najbolji primjer za to daje Google Books. Knjižnice su s ciljem boljeg pristupa građi i očuvanja odavno počele digitalizirati svoje zbirke. Ipak, riječ je o manjim, odabranim dijelovima fonda jer knjižnice nisu u stanju ekonomski pokriti visoke troškove ovakvih projekata. S druge strane, velike informacijske tvrtke (Google, Yahoo, Microsoft) pronalaze u knjižnicama izvore dobro uređene građe, do kojih dolaze na jednostavan način i pomoću kojih šire svoje “informacijsko carstvo”. Ciljevi obiju strana u ovom slučaju se podudaraju, obje strane žele učiniti znanje i informacije sveopće dostupnima.

No, problemi i izazovi su nastali oko načina na koji se sve to želi izvesti. Kritike projekta masovne digitalizacije kao što je GB od velikog su značenja za knjižnice jer su potaknule niz drugih projekata koji nastoje riješiti na drukčiji način probleme oko autorskih prava, kvalitete skeniranja, dostupnosti itd. Kritike ovog projekta imaju osim toga pravne, socijalne i političke implikacije.

Postavlja se i pitanje o budućnosti knjižnica i načinu na koji ljudi koriste informacije, oko kojih i knjižnična zajednica izražava podvojene stavove. Nasuprot mračnim prognozama da ovo označava početak kraja knjižnica, nalaze se drukčija razmišljanja. D. Webster, izvršni direktor Udruženja znanstvenih knjižnica ALA/ARL, smatra projekt digitalizacije značajnim za razvoj cijelog društva, a osobito za znanstvene knjižnice pred kojima su novi izazovi: zaštita digitalnih dokumenata, promjena uloge znanstvenih knjižnica i pitanja autorskih prava.

Knjižničari Sveučilišta Michigan ovo smatraju pravom prigodom da se struka nanovo oživi i dobije dublji smisao. Danas, kad manje korisnika dolazi u knjižnice, opadaju statistike referentnih usluga i cirkulacije, ali je zato međuknjižnična posudba narasla za 148 posto od 1991. godine.

Nekad su knjižnice bile podizane kao javno dobro za zavičajnu zajednicu, a masovna digitalizacija je to javno dobro pretvorila u masovno javno dobro. Knjižnice ne moraju više imati primjerak svega, više nije važno tko zapravo posjeduje knjigu. Korištenje digitaliziranih časopisa pokazalo je visoku korištenost. Zapravo, pokazalo se da se građa koja nije u digitalnoj formi i ne koristi. Studenti danas uče pomoću digitalnih informacija i jedva da znaju za neki drugi način.

Mijenja se pojam knjižničnog korisnika. Knjižničari svjedoče o promijenjenom ponašanju korisnika koji postaju nestrpljivi ako moraju pronaći tiskanu knjigu, fotokopirati je ili prepisati neki dio. Projekti masovne digitalizacije će, po svemu sudeći, pojačati korištenje knjižnice. Koliko bude više spremnih informacija o knjižničnom fondu, to će više porasti njegovo korištenje.

Knjižnice trebaju, također, obratiti pažnju na veliku količinu djela koja nisu zaštićena zakonom o autorskom pravu. Baze OCLC sadrže 32 milijuna zapisa građe iz cijelog svijeta. 40 posto tih djela pripada samo jednoj knjižnici, a polovica njih su u javnoj domeni. Knjižnice trebaju surađivati u digitalizaciji kako se ista knjiga ne bi digitalizirala više puta. Knjižnice, također, mogu pomoći autorima, izdavačima i korisnicima u izradi smjernica za digitalizaciju, kao i s nositeljima prava na poboljšanjima u primjeni tih prava.

Knjižnice kao fizička mjesta neće nestati, nego će virtualne i stvarne knjižnice živjeti zajedno. One, međutim, trebaju sve manje biti spremišta građe, a svoje prostore trebaju preobraziti u tzv. intelektualna raskrižja, prostore  za rad, učenje, poučavanje i nove programe.

 

 

————

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.