Czesław Miłosz: Stimulacija memorije!

U 4. sata ujutro, 9. listopada 1980., zazvonio je telefon Czeslawa Milosza. Pozivatelj je bio švedski novinar koji ga je obavijestio da je upravo dobio Nobelovu nagradu za književnost. “To ne može biti istina”, rekao je Milosz, spustio slušalicu i vratio se na spavanje.

Mnogi ljudi, ne samo Milosz, mogli su pomisliti: “To ne može biti istina”, kad su saznali da je tada 69-godišnji pjesnik i autor, iznenada pretvoren u slavnu osobu osvojivši najprestižniju književnu nagradu.

U Americi je kao književnik bio gotovo nepoznat; naime u to vrijeme većina njegovog djela nije bila prevedena na engleski jezik. U Poljskoj su njegovi zapisi bili zabranjeni desetljećima, još od njegova bijega na Zapad 1951. godine. Istina postojali su ljudi u Poljskoj koji su ga se sjećali, neki s mržnjom, smatrajući ga izdajnikom, a drugi s naklonošću i divljenjem. Jer njegove su knjige potajice kružile, često u malim, ručno izrađenim formatima, usprkos svim naporima poljskog režima da ih zabrane.

 


 

Stimulacija memorije

Ne zna da svijetli,
ne zna da leti,
ne zna da je to i ništa drugo.
I sve češće
sa otvorenim ustima
i guloazom koji se dimi
nad čašom crnog vina
razmišljam o tome,
što znači biti to i ništa drugo.

Czesław Miłosz

 


 

Tko je bio Czesław Miłosz?

Czesław Miłosz (1911.–2004.) bio je poljski pjesnik i pisac, dobitnik nobelove nagrade za književnost.

U književnosti se javio zbirkom poezije “Poema o ukočenom vremenu”. 1931. godine je kao stipendist boravio u Parizu, gdje se susreo s novim pravcima u književnosti. 1937. godine vraća se u Varšavu. Sluteći da dolazi rat pokušava pobjeći u Rumunjsku, no ne uspijeva, tako da vrijeme rata i dalje provodi u Varšavi i uporno piše pjesme i eseje.

Nakon Varšavskog ustanka 1944. godine, sa ženom Janinom odlazi u tada slobodni Krakov, a tamo uspijeva dobiti diplomatski posao u SAD-u. Neko vrijeme živi u New Yorku, a zatim u Washingtonu. Za vrijeme boravka u SAD-u nije se bavio književnošću.

Godine 1949. bez supruge ponovo dolazi u Poljsku, gdje su mu oduzeli putovnicu, i nazvali ga ga izdajicom. No, na kraju ipak uspijeva dobiti svoju putovnicu te odlazi u Francusku kao kulturno-politički emigrant tražeći politički azil jer se želi vratiti obitelji u Ameriku. No, i u Francuskoj ga nazivaju izdajicom i napadaju ga sa svih strana.

U političkom azilu je napisao svoje najpoznatije djelo “Zasužnjeni um”, za koje je 1980. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Osim toga napisao je brojna druga djela od kojih su najpoznatija: “Dolina Issy”, (Dolina rijeke Isse, 1953.-1955.), “Rodzinna Europa”, (Rodbinska Europa, 1959.), “Widzenia nad zatoką San Francisco”, (Priviđenja nad zaljevom San Francisco, 1969.), “Ziemia Urlo”, (Zemlja Urlo, 1977.) i druge.

Nakon pada komunizma 1989, Czeslaw Milosz vratio se u svoju Poljsku. Preminuo je u Krakovu, 14. kolovoza 2004 u dobi od 93 godine.

 

 

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

———————————-

Sva prava i Copyright :  Nenad Grbac i Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.