Elizabeth Bishop: Umijeće gubljenja

Elizabeth Bishop bila je američka pjesnikinja poznata kao književni perfekcionist, naime za Elizabeth nije bilo neobično da na jednoj pjesmi radi godinama, a objavila ih je samo stotinjak za života. A, ono što je na kraju objavila, književni je svijet s oduševljenjem prihvatio. Smatra se jednom od najuglednijih američkih pjesnikinja 20. stoljeća.

Jednom prilikom je rekla: Moje su mi pjesme služile kao kompas koji me je vodio kroz sve životne oluje i preko mnogih nemirnih mora, sve do druge strane.

 


 

Umijeće gubljenja

Umijeće gubljenja nije teško naučiti;
Toliko je stvari, čini se, ispunjeno namjerom
Da budu izgubljene. I da njihov gubitak nije nikakva katastrofa,

Izgubi nešto svaki dan. Prihvati smetenost zbog
izgubljenih ključeva, uzaludno potrošenog vremena.
Umijeće gubljenja nije teško naučiti.

A, onda uvježbaj gubljenje dalje, gubi brže:
Mjesta i imena prostora gdje si trebao putovati.
Nijedan od ovih gubitaka neće donijeti katastrofu.

Izgubila sam mamin sat. I gledaj! Moja zadnja, ili
predzadnja, od tri voljene kuće je otišla.
Umijeće gubljenja nije teško naučiti.

Izgubila sam dva grada i voljene. I zagubila sam
neka kraljevstva koja sam posjedovala, dvije rijeke, i jedan kontinent.
Nedostaju mi, ali nije katastrofa.

– Čak i gubljenje tebe (tvog glasa, kretnji koje
volim) Nisam trebala lagati. Očigledno je,
umijeće gubljenja nije teško naučiti.
Iako ono može izgledati (Zapiši to!) kao katastrofa.

Elizabeth Bishop

 


 

Prilog – Tko je bila Elizabeth Bishop?

Elizabeth Bishop (1911. – 1979.) bila je američka pjesnikinja. Bila je konzultant za poeziju u Kongresnoj knjižnici od 1949. do 1950. godine. Bila je dobitnik Pulitzerovu nagrade za poeziju (1956. godine), Državne nagrade za knjige, (1970. godine). Dobitnik Međunarodne nagrade za književnost 1976. godine. Dwight Garner tvrdio je da je ona možda „najnadareni pjesnik 20. stoljeća“.

Na Elizabeth je velik utjecaj imala pjesnikinja Marianne Moore, s kojom se upoznala 1934. godine. Mariann se zanimala za Elizabethin rad i odgovorila ju je od pohađanja Medicinske škole Cornell, gdje se Elizabeth upisala nakon preseljenja u New York. Marianne je pomogla Elizabeth da objavi neke od svojih pjesama u antologiji nazvanoj “Probne ravnoteže”, u kojoj su etablirani pjesnici predstavljali rad nepoznatih, mlađih pjesnika.  Prijateljstvo između dviju žena, obilježeno opsežnom prepiskom, trajalo je sve do Marianine smrti 1972.

Tijekom njezinog boravka u Brazilu zainteresirali su je jezici i književnosti Latinske Amerike. Zadivili su je latinoamerički pjesnici, ponajviše meksički pjesnik Octavio Paz i brazilski pjesnici João Cabral de Melo Neto i Carlos Drummond de Andrade, te je njihova djela prevela na engleski jezik. U Brazilu je upoznala arhitekticu Lotu de Macedo Soares s kojom je provela sljedećih petnaest godina života.

1971. godine Elizabeth  je započela vezu s Alice Methfessel.  Jednom prilikom rekla je da će  započeti mnoge projekte i ostaviti ih nedovršenima. Dvije godine nakon objavljivanja svoje posljednje knjige Geography III, umrla je od cerebralne aneurizme u svom stanu u Lewis Wharfu u Bostonu. Pokopana je na groblju Hope (Worcester, Massachusetts). Alice Methfessel bila je njezina književna izvršiteljica.

Nakon njene smrti, u znak sjećanja osnovan je Elizabeth Bishop House, umjetnički centar u Great Villageu. Knjižnica Vassar College otkupila je sve književne i osobne radove Elizabeth Bishop, a njena osobna pisma i rukopisi pojavljuju se i u brojnim drugim književnim zbirkama u američkim istraživačkim knjižnicama.

 

———

Napisao, odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.