Bertolt Brecht: Pet teškoća u pisanju istine!

Onaj tko danas namjerava da se suprotstavi laži i neznanju i da piše istinu, mora da zaobiđe najmanje pet teškoća. Mora da ima hrabrost da piše istinu, iako se ona svuda potiskuje, pamet da je prepozna, iako se ona svuda prikriva, umijeće da je učini upotrebljivom kao oružje, promišljenost da izabere  one u čijim rukama istina postaje djelotvorna, lukavstvo da je među njima proširi. Za one koji pišu pod fašističkim režimom ove teškoće su velike, ali one postoje i za sve one koji su prognani i izbjegli, pa čak i za one koji pišu u zemljama s građanskim slobodama.

Hrabrost da se piše istina

Logično je da pisac istinu treba da piše  tako da je ne potiskuje i ne prešućuje i da ne piše ništa što je neistinito. Ne smije se savija pred moćnima, ali ne smije ni varati slabe. Naravno da je jako teško ne savijati se pred moćnima, kao što i varanje slabih može biti vrlo udobno. Ne dopadati se posjednicima znači odreći se posjeda. Raditi bez naknade pod tim okolnostima znači i odreći se rada, a odbiti priznanje od strane moćnih često znači i odreći se svih priznanja. Za to je potrebna hrabrost.

Vremena najveće represije uglavnom su vremena kada se govori o velikim i uzvišenim stvarima. Potrebna je hrabrost da se u takvim okolnostima govori o nečem  sitnom i prizemnom, kao što je hrana, uvjeti života i rada, da se okružen nasilnom vikom govori da je smisao žrtvovanja glavno pitanje. Dok se seljaci obasipaju počastima, hrabro je govoriti o strojevima i jeftinim prehrambenim sirovinama, što bi olakšalo njihov cijenjeni rad. Kada svi mediji galame o tome kako je čovjek bez znanja i obrazovanja bolji od onog koji zna, hrabro je zapitati  za koga bolji? Kada se govori o čistim i nečistim rasama, hrabro je pitati – zar nisu upravo glad i neznanje i rat ti koji dovode do malformacija?  Hrabrost je isto tako potrebna da bi se izrekla istina o sebi samom, o sebi kao pobijeđenom. Mnogi od progonjenih izgube sposobnost da prepoznaju vlastite pogreške. Progonstvo je za njih najveća nepravda. Progonitelji su, a zato što ih progone, nosioci Zla, a oni, prognani, bivaju progonjeni zbog Dobra koje predstavljaju. Ali ovo Dobro je napadnuto, pobijeđeno i onesposobljeno i bilo je jedno i slabo Dobro, jedno loše, neodrživo, nepouzdano Dobro, jer Dobru se ne može pripisati slabost onako kako se kiši pripisuje vlažnost.

Reći da dobri nisu pobijeđeni zato što su bili dobri, već zato što su bili slabi – za to je potrebna hrabrost. Naravno da u borbi protiv neistine istina mora da se piše i ona ne smije biti ništa nalik nečem općem, uzvišena, višeznačna. Od ove opće, uzvišene, višeznačne vrste upravo je neistina. Kada se za nekog kaže da je rekao istinu, to znači da je prije njega nekolicina ili mnoštvo govorilo nešto drugo, neku laž ili nešto opće, ali da je upravo on rekao istinu, nešto praktično, suštinsko, neosporno, nešto o čemu se radi.

Nije potrebno mnogo hrabrosti, u dijelu sveta gdje je to i dalje dozvoljeno, da bi se žalilo zbog toga što je svijet loš i zbog trijumfa prostaštva prijetiti pobjedi duha. Tamo nastupaju mnogi, kao da su u njih upereni topovi a ne samo kazališni dvogledi . I izvikuju svoje  zahtjeve u jedan svet prepun prijatelja i bezazlenih ljudi. Zahtijevaju jednu opću pravdu, za koju sami nikad ništa nisu učinili, i jednu opću slobodu da im pripadne dio plijena koji se ionako već dugo s njima dijeli. Istinom smatraju samo ono što lijepo zvuči. Ako je istina nešto brojivo, suho, faktičko, nešto za čije je pronalaženje neophodan trud i što zahtjeva proučavanje – to onda za njih i nije istina, ništa dakle što ih dovodi do zanosa. Oni imaju samo vanjske držanje onih kojih govore istinu. Nevolja je sa njima: oni istinu ne znaju.

Pamet da se istina prepozna

Pošto se istina svuda potiskuje i zbog toga ju je teško pisati, većina u tome – da li se istina piše ili ne – vidi pitanje stava. Vjeruje se da je za to potrebna samo hrabrost. A zaboravlja se na drugu teškoću, na pronalaženje istine. Ne može biti govora o tome da je pronaći istinu lako.

Prije svega, teško je već i odrediti koja je istina vrijedna biti izrečena. Tako npr.. sada pred očima cijelog sveta jedna za drugom najveće civilizirane države tonu u krajnje barbarstvo. Uz to svako zna da ovaj unutardržavni rat, vođen najsurovijim sredstvima, svakog dana prijeti da  se pretvori u međunarodni, koji će naš dio svijeta možda ostaviti u ruševinama. To je nesumnjivo jedna istina, ali naravno da istina ima još mnogo. Tako npr.. nije neistinito da stolice imaju sjedala i da kiša pada odozgo nadolje. Mnogi pisci pišu ovakve istine. Oni su nalik slikarima koji zidove brodova koji tonu prekrivaju mrtvom prirodom. Naša prva teškoća za njih ne postoji i oni povrh svega imaju i mirnu savjest. Neometani od strane moćnih, ali i neosjetljivi na vapaje zlostavljanih, oni slikaju svoje slike. Besmislenost njihovog pristupa izaziva u njima samima jedan “duboki” pesimizam, a koji prodaju po dobroj cijeni i koji bi, imajući u vidu ovakvo majstorstvo i dobru prodaju, bio svojstveniji nekom drugom. Pritom nije uvijek lako prepoznati da su njihove istine one o stolicama i kiši, jer one obično zvuče sasvim drugačije, upravo onako kako zvuče i istine o važnim stvarima. Jer se umjetničko oblikovanje sastoji upravo u tome da se nekoj stvari dodjeli važnost. Tek se pažljivim promatranjem može prepoznati da oni kažu samo: stolica je stolica i ništa ne može da se “uradi” protiv toga da kiša pada dole. Ovi ljudi ne pronalaze istinu koja zavređuje da bude napisana.

Drugi se opet i bave najhitnijim zadacima, ne plaše se ni moćnika ni siromaštva, ali istinu ipak ne mogu pronaći. Njima nedostaju znanja. Puni su starog praznovjerja, poznatih i još u stara vremena nastalih preduvjerenja. Svet je za njih previše zamršen, oni ne poznaju činjenice i ne uviđaju odnose. Pored stava neophodna su im i osvojiva znanja i naučne metode. Svim piscima je u ovom vremenu zamršenosti i velikih promjena potrebno poznavanje materijalističke dijalektike, ekonomije i povijesti. Ako se uloži neophodan trud, ovo znanje se može osvojiti iz knjiga i kroz praktične upute.

Mnoge istine se mogu otkriti i na jednostavniji način, polazeći od dijelova istine ili stanja stvari koja do istine vode. Kada postoji namjera da se traži dobro je imati metodu, ali moguće je pronalaziti i bez metode, pa čak i kada se ne traži. Ali na ovakav slučajan način teško se ostvaruje takvo predstavljanje istine na temelju kojeg bi ljudi znali kako rade. Ljudi koji bilježe samo nevažne činjenice nisu u stanju stvari ovog sveta da učine upotrebljivim. Ali istina ima samo ovaj cilj i nijedan drugi. Izazovu da pišu istinu ovi ljudi nisu dorasli.

Bertolt Brecht

Ovaj programski spis Brecht je napisao u francuskom egzilu. Prvi put je objavljen 1935. u njemačkom emigrantskom časopisu Unsere Zeit (Paris, Heft 2-3, Travanj).

 


 

Tko je bio Bertolt Brecht?

Bertolt Brecht (1898 –1956), bio je njemački dramski pisac, teoretičar kazališta i kazališni redatelj. Nakon studija prirodnih znanosti posvećuje se kazalištu, piše tekstove i režira.

Nakon dolaska na vlast nacista, emigrira i živi u Švicarskoj, Danskoj i SAD-u, djelujući protiv Nacizma. Godine 1948. vraća se u Istočni Berlin, gdje osniva Berliner Ensemble. U njegovim dramama osjeća se ekspresionistički utjecaj i snažna kritika postojećih društvenih odnosa a, kasnije njegovu satiru i humanistički politički angažman snažno obilježava marksistička ideologija.

U svojim komadima koristio se eksperimentalnim postupcima, elementima naracije, montažom, scenskim efektima, glazbenim sadržajima i temama iz svjetske književnosti, miješajući sentimentalno i ironično, naturalističke slike i bajkovit ugođaj, ističući groteskno i apsurdno te njegujući paradoks i jezične igre.

Razvio je program “epskoga kazališta”, posebno se posvećujući efektu otuđenja koji bi trebao misaono angažirati kazališnoga gledatelja i navesti ga na aktivnu ulogu u teatru i izvan njega. Osim po dramskim radovima, Brecht je poznat i po pjesmama i iznimno utjecajnim estetičkim esejima. Pisao je tekstove za film, kratku prozu, dnevnike i radioigre.

Njegov književni opus čini ga jednim od najznačajnijih pisaca XX. stoljeća.

 

—————-

Odabrao, nadopisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.