Kako je William Blake dotaknuo vječnost?

Iako ga suvremenici nisu pretjerano cijenili, ni kao slikara, ni kao pjesnika, William Blake jedini je pjesnik i slikar koji se istovremeno nalazi i u najboljih deset engleskih pjesnika i u najboljih deset engleskih slikara.

Neshvaćen i zanemaren

Blake je u svoje vrijeme bio neshvaćen i zanemaren zato što je bio ispred svog vremena i u svojim slikama, razmišljanjima, pogledima na život i svom pjesničkom stilu, ali i zato jer se tada smatralo da je pomalo lud. Njegovo neobično ponašanja koje je zgrozilo tadašnju javnost i uglednike bi se u današnje vrijeme smatralo tek blago ekscentričnim – na primjer, njegova najgora navika je bila da gol šeta vrtom i ondje se sunča.

No, Blake se nije predavao

No, Blake je bio svjestan svih svojih prednosti, pa je uz svoje pjesme ilustrirao i pjesme drugih pjesnika, poput Chaucera, Dantea i Miltona.

Svojim ponašanjem stekao je mnoge neprijatelje

Ipak, svojim ponašanjem i svojom težnjom za slobodom stekao je mnoge neprijatelje u konzervativnim i crkvenim krugovima, te su oni njegove izložbe dočekali s podsmjehom, a jedan je navodni recenzent napisao da su sve to “gluposti, nerazumljivosti i stravične oholosti”. Drugi je Blake-a nazvao nesretnim luđakom.’ I naravno da danas nitko ne zna i ne pamti tko su bila ta dva uzvišena recezenta, no svi znaju tko je bio William Blake.

U sukobu s crkvom zbog ograničavanja seksualnosti

Poznato je da se Blake žestoko protivio crkvi i religiji, njihovom uplitanju u živote običnih ljudi i načinu na koji je crkva nastojala ograničiti prirodne ljudske aktivnosti, poput seksa. U jednoj od svojih pjesama, Vrt ljubavi , on nedvosmisleno optužuje crkvu. U toj pjesmi kaže da je tijekom šetnje vrtom ljubavi on shvatio da su “svećenici u crnim haljinama šetali / I ograničavali sve njegove radosti i želje.”

Sebe je doživljavao kao slikara koji je onako usput pisao i pjesme

Blake je posao ilustratora i gravera doživljavao kao svoj svakodnevni posao. A, u predasima je pisao pjesme.

Odbacivanje strukture stiha iz 18.-og stoljeća

Stilska odrednica Blake-a kao pjesnika je njegovo odbacivanje strukture stiha iz 18.-og stoljeća, i prihvaćanje običnom narodu puno razumljivije i pristupačnije poezije Shakespearea, Jonsona i Jacobeansa. Koristio je jednostavne riječi i u njih ubacio puno više značenja i osjećaja, nego što je to učinio bilo koji pjesnik njegovog doba. Na primjer, dvije najpoznatije Blakeove zbirke: Pjesme nevinosti i Pjesme iskustva sadrže neke od najljepših stihova u engleskoj poeziji, bez obzira što su napisane najjednostavnijim jezikom.

Ljubav koja uništava život

Analizirajmo Blakeovu pjesmu Bolesna ruža. Ima samo trideset i tri riječi, od kojih samo pet ima dva sloga. Pa ipak, ta pjesma zadire duboko u svijet ljudskih odnosa i iskrivljenih društvenih stavova:

O Rose, ti si bolesna!
Nevidljivi crv
koji leti u noći,
u zavijajućoj oluji,
pronašao je tvoj krevet
grimizne radosti
i njegovu tamnu tajnu ljubav
uništava li tvoj život. ‘

Ideja ljubavi koja uništava nečiji život u središtu je pjesme. Ljubav je mračna i tajanstvena jer je takvom čine društveni stavovi, uvjetovani Crkvom, suprotstavljeni seksualnoj ljubavi. Jezik je izrazito seksualan – grimizna radost, krevet grimizne radosti, crv itd. – a ono što bi trebalo biti nešto radosno postaje bolest.

Pisao je pjesme o nepravdi i društvenoj nejednakosti

Desetljećima prije velikih romana Charlesa Dickensa koji su prikazivali patnju siromašnih,  Blake je pisao pjesme o dimnjačarima, prosjacima, prostitutkama, nepravdi i društvenoj nejednakosti. Lutajući londonskim ulicama on vidi sljedeće strahote:

“Kako plače čistač dimova
Svaka crna crkva se užasava
I nesretni vojnički uzdah
trči u krvi niz zidine palače.”

I to su činili u davnim vremenima

Najpoznatija pjesma Williama Blakea “Jeruzalem” (“I to su činili u davnim vremenima”) i dalje se redovito pjeva kao himna na skupovima brojnih društava i na kraju svjetskog glazbenog festivala Proms u Londonu.

 


 

 

The Great Red Dragon, William Blake


 

Video prilog: Izvedba pjesme Williama Blakea “Jeruzalem” na festivalu Proms u Londonu

Riječi Williama Blakea pozivaju nas na viziju novog Jeruzalema ‘u engleskoj zelenoj i ugodnoj zemlji’. Orkestralnu himnu sir Huberta Parryja, pjevaju zborovi i publika, a tradicionalno čine vrhunac posljednje večeri festivala Proms u Londonu.

 

 


 

Tko je bio William Blake?

William Blake (1757. –  1827.), bio je istaknuti engleski književnik, slikar i grafičar. Zbog neimaštine nije  mogao pohađati tadašnju umjetničku akademiju pa se sam likovno školovao, kopirajući Michelangela, Rafaela i Dürera i crtajući detalje arhitekture i plastike u Westminsterskoj opatiji, a književnu naobrazbu je stekao čitajući engleske renesansne pjesnike i suvremene “predromantike”. Njegov pogled na svijet formirao se u proučavanju Swedenborgovih teozofskih špekulacija i mnogih rasprava o gnosticizmu i druidizmu. No ipak i kao slikar i kao pjesnik, ostvario je mnoga originalna djela.

On se možda najviše približio idealnom poimanju smisla i slike u svojim lirskim pjesmama. Osim “Pjesničkih skica”, njegova prve knjige, nijedno od njegovih djela nije tiskano za njegova života, a u javnost su mogla doprijeti samo u malobrojnim primjercima što ih je izrađivao posebnom tehnikom obojenog bakropisa, koju je sam izumio.

 

 

—–

Napisao, odabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.