Miroslav Krleža: Bijeda svoje ruke dotiče

U vremenu Tuđmanovih 200 bogatih obitelji, priglupih političara, najgorih lopova, izdajnika hrvatskog naroda i kriminalaca, stranih bankara i korporacija, policije i pravosuđa, koji kriminalce oslobađaju bez obzira koliko milijuna eura ukrali ili koliko slučajnih prolaznika pregazili, a običan narod kažnjavaju i za najbezazlenije prekršaje, hrvatskom narodu je sve teže. A, bijeda zajedno s ovrhama sve više kuca na njihova vrata.

I upravo zato vrijedi se prisjetiti velikog Miroslava Krleža, koji je danas u vrijeme velike prevare, velike privatizacije, velikih lopova, kriminalaca i izdajnika aktualniji nego ikad.

 


 

Bijeda svojim rukama dotiče se svega

Bori Prodanoviću

Svojim blijedim sagnjilim licem i svojim suhim rukama
bijeda se dotiče svega što jedemo i što pijemo:
pod brašnjavim licem pajaca kome se siti smijemo
umorna bijeda kunja u svojim nijemim mukama.

Stvari ni predmeta nema ni bijele kružnice stola
što je ne dotaknu bijeda svojom smrdljivom prnjom;
košulje naše, sagovi, posuđe, sobe, tanjiri,
iz svega zeleno, gladno oko bijede viri.

Pod strunom u potezu gudala, u žaru us’jane pegle,
sjene su bijede preko svega legle,
negve osuđenika ruke su bijede stegle,
u rudniku bijedina djeca nijemo umorno tegle.

Parkete je bijeda lizala da nama blistaju voštani,
a iza izloga mesarskih kosturi gladuju koštani.
Bijeda cvrlji spise, optužuje, sudi i vješa,
prstom se dotiče mrtvoga gavana i nepoznatog leša.

Bijeda svira glazbalom i nosi crvene frakove,
servira divljač, gljive, skupocjene morske rakove
i žedna rastače pivo i ogromne vinske akove.

Bijeda rastvara zavjese tihih gospodskih soba,
da je dotakla nije, nema ni posude ni kvake.
Bijeda je dvorkinja gozbe, prstom zatvara rake,
gola i prezrena, klecava, nemoćne bijedne šake.

I što će bijedi riječi šepavog hidalga svetoga Lojole
i pjesma suncu gospodina mladog iz grada Asizi?
To su skupocjene riječi u brokatnoj rimskoj rizi,
a bijedu peče bijeda u njenoj krvavoj brizi.

Što će joj pisane strofe u božjoj premudroj knjizi
kad bijedu bolovi piju i krvave rane bole.
U bijedi se ljudi klanjaju i sklopljenim rukama mole,
u svijetu gdje bližnji bližnjega ko sami sebe vole,
pod nebom svetoga Franje, svetoga Tome i svetoga Lojole.

Miroslav Krleža

 


 

Tko je bio Miroslav Krleža?

Miroslav Krleža (1893 – 1981) bio je najznačajniji i najutjecajniji hrvatski književnik. Autor je najznačajnijih tekstova hrvatske književnosti XX. stoljeća i kreator mnogih kulturnih inicijativa utemeljenih na kritičkom osvješćivanju hrvatskog društva, što je njegov književni i životni opus učinilo jednom od središnjih odrednica u izgradnji moderne Hrvatske. U hrvatskoj književnoj i kulturnoj povijesti Krležino se djelo u cjelini smatra izvanrednim, neusporedivim doprinosom, a u vanjskoj stručnoj i općoj opservaciji hrvatskog nasljeđa najvažnijom modernom referencijom. Polemična i beskompromisna, njegova su djela stvarala nove životne, književne i poetske vrijednosti.

Prema mnogim kriterijima, Krleža je jedan od najvećih europskih i zapadnih pisaca 20. stoljeća, i to u žanrovima poezije (“Balade Petrice Kerempuha”), romana (“Na rubu pameti”), eseja (“Eseji”), i dnevničko-memoarske proze (“Davni dani”). Do toga zaključka nije teško doći usporedi li se umjetnički doseg njegovih djela s onim daleko priznatijih književnika iz tog vremena, Thomasa Manna, Virginije Woolf, Alberta Camusa, Williama Faulknera ili Aleksandra Solženjicina. No, njegova najveća mana kao književnika je  – “rubnost” i mali utjecaj hrvatskoga jezika i kulture u svjetskoj kulturi i književnosti, što se se može vidjeti i na primjerima skandinavskih, japanskih, čeških ili poljskih pisaca, koji usprkos kvaliteti i značaju svojih književnih djela nisu uspjeli  uči u općeprihvaćeni kanon svjetskih književnih klasika.

 

—-

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.