Digitalnu knjigu “Covid – 19”, Borisa Golića, predstaviti ćemo vam uz pomoć predgovora knjige:
Predgovor knjige COVID – 19
“Najgore tek dolazi!” – Artur Schopenhauer
Nije kraj, kad je kraj, nego je kraj kad o tome odluči neka viša sila. A hoćemo li reći da je to Bog, usud, ili sudbina, neka o tome odluči svatko po svom nahođenju. Jer nikako da to sa tim koronom virusom da prestane. Već je valjda i Bogu to dosadilo i dozlogrdilo. I to traje i traje. I nikako da stane. A ja ni ne znam da li Bog zna što smo mi ovdje na brdovitom Balkanu preživjeli?
A preživjeli smo naše ratove, naše privatizacije, naše pretvorbe, naše krize, naše recesije, naš gubitak posla, naš pad i gubitak dostojanstva, a ja sam doživio i svoju prijevremenu mirovinu. Jest da je mala, da je nedostojna života kojeg živim, ali bi meni trebala biti dovoljna. Pa u slobodno vrijeme pišem, jer nema ni legalnog, a ni ilegalnog posla. Jer još uvijek sam pod utjecajem Moravijinog sindroma. Jer moram napisati barem 46 knjiga. A ja sam sada na 44 knjizi.
Stoga, u nedostatku boljeg, pišem i nadam se da ću napisati 46 knjigu i ispuniti Moravijin sindrom. I o čemu ću drugom pisati neko o korona virusu ili COVIDU – 19. Jer sve se s tim korona virusom nastavlja, jer to nikako da prestane. Izgleda da će nas COVID – 19 pratiti do kraja života. Pa će me ili neće pratiti Bambijeva smrt, smrt Dickeya Bettsa, naša matematika i podaci o korona virusu ili COVIDU- 19.
Citat o COVIDU – 19:
“Od kad je nastupilo ovo vrijeme korona virusa ili COVIDA 19, ja ne znam i nisam na čistu trebam li se nekako smiriti, trebam li se povući u osamu, trebam li astralno letjeti ili trebam umrijeti? Jer ja spadam u rizičnu skupinu za taj korona virus.
Jer ja spadam u tu gospodarski lošiju skupinu. Jer i ja sam obolio od šećerne bolesti, sklon sam nekakvim infekcijama, loše mi je regulirana glikemija, imam visok tlak, imao sam blagi moždani udar i sklon sam kardiovaskularnim bolestima. Stoga se pitam, trebam li se predati svojoj sudbini, ili se trebam boriti? Jer sve to je zbunilo moju umornu dušu, pa se pitam trebam li živjeti ili trebam ići u vječna lovišta, kako su nekad govorili Indijanci.
Ali zato znam da se uklanjam i sklanjam od ljudi, da sam postao nedruštven i antisocijalan. Da sam nefunkcionalan, da sam u strahu, da sam u svojevrsnoj apokalipsi, da sam nekad u panici, a nekad u svom užasu. Ali da se pridržavam mjera Civilnog stožera o socijalnom distanciranju, pridržavam se. Jer pridržavam se novih pravila života, ma kakvi oni bili. A oni mi nisu dobri i ne čine mi dobro. Jer ja bih išao s nekim na jutarnju kavu i popodnevno pivo. Išao bih s Perom na kavu i popodnevno pivo.
Jednostavno ne mogu bez toga.
Boris Golić
Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/golic44.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).
Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.
Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.
Srdačan pozdrav
Uredništvo portala http://www.digitalne-knjige.com/
