Pisanje je među najdepresivnijim zanimanjima!

Pisanje je jedno od deset zanimanja koje će kod ljudi, izazvati depresiju, nelagodu, otuđenje i nezadovoljstvo pokazalo je novo istraživanje!

Prema rezultatima tog istraživanja, umjetnici i pisci su među deset najdepresivnijih zanimanja. Neredovita plaća, boravak u osami, neprestano istraživanje ljudskih motiva i ponašanja, traženje dobra i zla u ljudima, te svojevrsna  izolacija preduvjeti su za depresivno raspoloženje pisaca i umjetnika.

Tim zaključcima u prilog idu i mnogobrojni primjeri iz prošlosti.

Velikani pisane riječi Virginia Woolf,  Ernest Hemingway, Anne Sexton i Arthur Koestler, Sylvia Plath, Ivana Brlić Mažuranić, Ulderiko Donadini, Edgar Alan Poe, Sergej Jesenjin samo su neki su od pisaca čija je borba s depresijom završila  samoubojstvom.

Dok se kod nekih u njihovim najboljim djelima ne može ni naslutiti kakav su život vodili izvan svog književnog stvaranja, drugi su bili opsjednuti mračnim temama, pa su njihova djela i preslika njihovih teških života.

U znanosti je poznat tzv. Sylvia Plath efekt, nastao na temelju istraživanja koje je pokazalo da su književnici, koji pišu poeziju skloniji depresiji i samoubojstvu nego oni književnici, koji objavljuju romane i dramska djela.

Pisac Simon Brett s medijima je podijelio vlastito iskustvo s tom bolešću. “Mnogo vremena provodimo sami kod kuće. Isto tako, brojni pisci su staloženi, tihi ljudi kojima je prilično stresno javnosti predstaviti svoja djela”, rekao je.

Kao posljedice depresije, koja se ponekad javlja zbog problema s inspiracijom i nezadovoljstva vlastitim radom kod pisaca su vrlo često prisutni problemi s alkoholom i drogom.

Sljedeći veliki razlog depresije kod pisaca je i neprihvaćanje njihovih djela, zato jer se recimo usuđuju progovoriti o zabranjenim temama i u vječnoj potrazi za istinom suprotstaviti vladajućoj politici, kriminalu ili kleru što neminovno dovodi i do zabranjivanja njihovih riječi, misli i djela, odnosno cenzure.

Zanimljivo je spomenuti i to da se depresija češće javlja kod najboljih i najtalentiranijih pisaca, koji zbog svoje talentiranosti i posvećenosti pisanju uvijek zadrže i određenu dozu dječje naivnosti, iskrenosti, ljudskosti, sklonosti iznošenja nezgodne istine u pogrešan trenutak i ne žele se ponižavati suradnjom i klanjanjem trenutnoj vlasti i političarima. Manje talentirani ili netalentirani pisci i književnici, koji uzorno surađuju s vlašću i političarima najčešće ne boluju od depresije, materijalno i stambeno su osigurani, no svojim pisanjem takvi “pisci i književnici”, gotovo da ne ostave nikakav trag.

A, svi oni koji ne vjeruje u tu moju tvrdnju neka dobro prouče životopise vjerojatno najboljih i najtalentiranijih pjesnika na ovim prostorima – Tina Ujevića i Vesne Parun. Prava istina je da oni bez obzira na sav svoj talent, veličinu djela i značaja za hrvatsku kulturu nikad nisu bili ljubimci političara, pa shodno tome nikad nisu bili ni nagrađivani književnim nagradama, stanovima, putovanjima i počasnim titulama. Nikad nisu bili izabrani za predsjednika društva pisaca, a ni nagrađeni članstvom u Jugoslavenskoj ili Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

Jer sve te silne počasti i nagrade rezervirane su isključivo za one podobne. I pri tome nije nimalo važno znaju li takvi navodno “ugledni” članovi naše zajednice, “književnici i akademici”, uopće čitati i pisati.

Zvuči li vam to kao opravdan razlog za depresiju?

 

———–

Uredio i napisao: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.