10 sjajnih pisaca koji nikad nisu osvojili nobelovu nagradu

Kao i kod mnogih drugih nagrada i kod nobelove nagrade postoje ljudi ili točnije pisci, koji nikad i nikako nisu zaslužili nagradu, koju su nekim slučajem dobili. No, postoje i pisci koji su svojim pisanjem i životnim djelom i više nego zaslužili nobelovu nagradu, a nikad je nisu dobili. Neki od njih nikad nisu, ni prepoznati, ni nominirani za nobelovu nagradu, neki od njih su nominirani više puta, no začudo nikad ju nisu uspjeli osvojiti, odnosno odbor za dodjelu nobelove nagrade uvijek bi je dodijelio nekim drugim piscima.

A, više o tome o kakvim se uglednim književnicima tu radi saznati ćete uz pomoć našeg popisa deset uglednih književnika, koji su po nama svakako trebali dobiti nobelovu nagradu za svoj doprinos u književnosti.

 


10.

Jorge Luis Borges (1899-1986)

Borges je bio je kandidat u mnogim izborima, ali Nobelov odbor odbio mu je dodijeliti nagradu zbog njegove podrške desničarskim diktatorima poput Pinocheta.  No, isti taj odbor je rutinski dodijelio nagradu piscima koji su podržavali diktatore poput Staljina.

No, svakako treba napomenuti da je Borges pisao možda najbolju nadrealnu književnost i osvojio prvu međunarodnu Pulitzerovu nagradu.

 


9.

Vladimir Nabokov (1899-1977)

Jedan je od najvećih engleskih pisaca kojem engleski nije bio materinji jezik. Njegov najpoznatiji roman je Lolita. Napisao je još mnogo sjajnih djela. Nominiran je 1974., zajedno s Grahamom Greenom, a izgubio je od Eyvind Johnson i Harryja Martinsona, zajedničkih pobjednika.

Jedan od njih bio je šveđanin, a obojica su u to vrijeme bili članovi Nobelove komisije.

 


8.

WH Auden (1907-1973)

Jedan od najvećih pjesnika 20. stoljeća, osvojio je Pulitzera, nacionalnu nagradu za knjigu i utjecao na sve pjesnike, koji pišu na engleskom jeziku. Vjeruje se da ga je Odbor odbio jer je pogriješio u prijevodu knjige dobitnika Nobelove nagrade za mir Daga Hammarskjolda.

No, mnogi vjeruju da se to dogodilo ponajviše zato što je sugerirao da je Hammarskjold homoseksualac (poput Audena).

 


7.

Miroslav Krleža (1893. –  1981)

Ni, najveći hrvatski književnik nije imao puno sreće, ni s politikom, ni s nobelovom nagradom. Naime njegova najveća nesreća je ta što je živio u Jugoslaviji, zemlji prepunoj suprotnosti i kulturne i civilizacijske različitosti, pa je za nobelovu nagradu umjesto srednje europskog pisca Miroslava Krleže predložen baštinik Turskog i Otomanskog nasljeđa Ivo Andrić. Andrić je začudo na kraju i osvojio nobelovu nagradu ispred J. R. R. Tolkien.

No, nitko nas nikad neće moći uvjeriti da je Andrić bio bolji i značajniji pisac od Tolkiena i Miroslava Krleže.

 


6.

Emile Zola (1840-1902)

Najveći pisac francuske škole književnog naturalizma. Napisao je preko 30 romana, a svaki od njih mogao je dobiti i Nobela i Pulitzera, bez konkurencije.

Dva puta je nominiran, no izbornoj komisiji za nobelovu nagradu, iz nekog nama nepoznatog razloga, njegova djela se jednostavno nisu dopala.

 


5.

Henrik Ibsen (1826-1906)

Najveći norveški autor i jedan od najboljih modernih dramskih pisaca u povijesti. Imao je 6 nominacija, budući da je dodjela započeta 1901., ali je izgubio zbog uvjeta za dobivanje nagrade. Naime prema Alfredu Nobelu namjera je nagradu dodijeliti samo piscima čija djela iskazuju “uzvišeni i zvučni idealizam.” A, od 1901. do 1912. Odbor je smatrao da to znači „idealan smjer“.

Odbor je smatrao da Ibsen, otac moderne drame, nije vodio književni svijet u idealnom smjeru.  Očito je i da se to posebno odnosilo na dramu po imenu “Lutkina kuća” (1879.).

 


4.

Marcel Proust (1871-1922)

Autor je najmonumentalnijeg djela fikcije 20. stoljeća knjige po imenu “U potrazi za izgubljenim vremenom”. To je roman u 7 svezaka koji pokazuje jedan od prvih, ako ne i prvi, primjer toka pisanja svijesti. No ipak, Odbor je za nagradu 1920. godine dodijelio Knutu Hamsunu (norveškom piscu) za njegov „Rast tla“.

Koje djelo od tih dva obični danas ljudi više čitaju? Da, ne varate se, obični ljudi danas više čitaju knjigu po imenu “U potrazi za izgubljenim vremenom”. A, za knjigu po imenu „Rast tla“ mnogi od njih vjerojatno nikad nisu ni čuli, a kamoli je pročitali.

 


3.

James Joyce (1882-1941)

Riječ je o najvećem irskom piscu. Joyce je ujedno i najveći pisac struje fikcije svijesti u povijesti. Praktično je izumio modernu ideju spekulativne fikcije, posebno to vrijedi za njegovo posljednje djelo Finnegans Wake, koje je običnim ljudima iz odbora za nobelovu nagradu djelovalo i teško i pomalo neshvatljjivo. No on sam je tu knjigu smatrao svojim najboljim djelom. Danas je daleko poznatiji je po Ulyssesu, Dublinerima i Portretu umjetnika kao mladića.

No, naravno ni za jedno od tih  djela nikad nije dobio nobelovu nagradu.

 


2.

Lav Tolstoj (1828-1910)

Najveći uzor književnoga realizma u povijesti, a možda i najveći romanopisac u povijesti. Njegova dva monumentalna djela, Rat i mir i Anna Karenjina, trebala su biti i više nego dovoljna da mu osiguraju nobelovu nagradu. Ali samo u slučaju da se Tolstoj rodio malo bliže Švedskoj. Naime Odbor bi u tom slučaju možda i zanemario Nobelove “uzvišene i zvučne idealizame”.

No, očito je da je i ovdje je odbor smatrao da ruski grof koji se zalagao za prava siromašnih i koji se nije najbolje slagao s ruskom pravoslavnom crkvom, ne vodi moderni književni svijet u “idealnom smjeru”.

 


1.

Mark Twain (1835-1910)

Bio je otac američkog romana, Toma Sawyera i Huckleberry Finna, te jedan od najvećih romanopisaca, humorista, esejista, kritičara i svestranih autora. Poput Tolstoja, imao je 10 nominacija, a deset puta je poražen, u korist sljedećih jedanaest autora:

Sully Prudhomme, Theodor Mommsen, Bjornstjern Bjornson, Frederic Mistral i Jose Echeragay (obojica 1904.), Henryk Sienkiewicz, Giosue Carducci, Rudyard Kipling, Rudolf Christoph Eucken, Selma Lagerlof, Paul Heyse.

Priznajte da su vam sva ova imena poprilično nepoznata.  Možda ste nedavno na našem portalu čitali nešto o Rudyardu Kiplingu, no za ostale pisce s tog popisa najvjerojatnije nikad niste ni čuli.

A, ime Marka Twaina čuli ste još u djetinjstvu.

 

 

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.