Predstavljamo vam pisce i književnike: Milan Rupčić

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

———–

Milan Rupčić

Bilješka o piscu:

Milan Rupčić rodio se (15.siječnja 1948.) u Vrbovljanima kod Okučana.

Kako se mali Ličan rodio u srcu Slavonije?

Bilo je to vrijeme poraća, nakon Velikog rata. Kuća djeda Martina Rupčića (Trutine) u Rastoci kod Smiljana, bila je puna djece, stasalih za samostalan život. Skromnost i neimaština pokrenuli su poznati lički egzodus odlaska ljudi od kuće, nazvan „trbuvom za kruvom”. Kako tko, netko na školovanje a neki na rad u tvornice – gdje se tko snađe u to dinamično i burno vrijeme.

Kao i sedmero braće i sestara i djevojka Kata uputila se u svijet za svojom sudbinom, boljim i sigurnijim životom. Tražeći zaposlenje našla ga je, sticajem okolnosti, u Slavoniji. Tu je srela zgodnoga i pristalog Simu, planula ljubav na prvi pogled – što bi rekli: „lička vatra zapalila slavonsku slamu”…

I, tako, rodio se mali Milan. Ali, slama ne gori dugo, nitko se ogrijao nije, vatra se ugasila. Nakon godine dana samohrana Kata dolazi sa sinom u Zagreb. Smješta se u jednu sobicu na Roosweltovu trgu (današnja Gospodarska komora) kod ujca Tome Jelića. Nalazi ubrzo i posao, ali dijete ostaje samo jer ga nema tko čuvati. Odlučuje sina povjeriti didu Martinu.

Tako se mali Milan, u dobi od 3-4 godine vratio svojim ličkim korjenima i praiskonu, kod djeda u Rastoku.

Tada je život u Rastoci bio vrlo živ i dinamičan, s puno naroda, u svim kućama i na rodnim poljima i oranicama brojni članovi obitelji različitih generacija i dobi, radila je osnovna

škola s bogatim društvenim i zabavnim životom. Uz puno seoskog rada, čuvanja blaga, odlaska u drva i sličnih poslova, našlo se vremena i za mnogo dječjih događanja.

Tako Milan počinje i proživljava djetinjstvo, stiče prva znanja i iskustva. Tu stvara i svoje svjetonazorske temelje. Istina, nije okružen obiteljskom toplinom i roditeljskom ljubavlju. Bez roditelja, sestre ili brata, samo s djedom i ujakom, bez i bake, rekli bi oskudno ličko življenje.

U rastočkoj školi polazi i prva četiri razreda osnovne škole. Drugi dio školu nastavlja u Zagrebu, po odluci majke i njenog novog čovjeka, a zbog rješavanja uvjeta stanovanja.

Osnovnu školu završava 1963.g.

Poslije osnovne škole roditelji ga upisuju i upućuju na školovanje u srednju vojnu školu u Zadru, koju završava 1967. Zadar i bogata školska biblioteka ostavljaju upečatljiv trag. Školske raspuste uvijek provodi u Rastoci s djedom i ujakom.

Nakon trogodišnjeg službovanja 1970. vraća se u Zagreb gdje i ostaje trajno (tada prvi put vidi i upoznaje oca).

Nastavlja školovanje uz rad i diplomira organizaciju rada te politologiju 1989. Prvo zaposlenje našao je u tvornici ambalaže a raditi je nastavio u Radio-televiziji.

Ponosan je i na svoj sindikalni rad, boreći se za boljitak i veću dobrobit radnika. To baš i nije pomoglo u poslovnoj karijeri u firmi ali je stvaralo zadovoljstvo i omogućilo profesionalni rad u sindikalnoj organizaciji grada.

U međuvremenu stekao je status oca četvero djece, sada već odraslih ljudi. Burno je to vrijeme i dinamično, ispunjeno mnogim aktivnostima i obvezama na oblikovanju i usmjeravanju djece. Bilo je vrlo zahtjevno i sadržajno. Može se reći – trud se višestruko opravdao.

Život i turbulentno vrijeme u kojem je živio i radio bili su inspiracija nekih tekstova.

———–

Kontakt:

E-mail adresa: milank.rupcic@gmail.com

———–

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

“Krugovi na površini”, zbirka radova; digitalne knjige, 2017.

http://www.digitalne-knjige.com/rupcic.php

—————

Naslovnice knjiga:

—————

Bibliografija

Književnik Milan Rupčić, literarni rad započeo je relativno kasno, zbog čega do sada ima deset izdanja zbirki pjesama, pripovijetki, haiku-pjesama, limerick- pjesama, tradicijskih napjeva i aforizama.

Kronološkim redom to izgleda ovako:

Sjećanja pod hrastom;   pjesme, 2012. g.

Sjećanja pod hrastom; dopunjeno izdanje, 2013. g.

 Kaleidoskop jednog života;   pjesme, 2013. g.

 Iz okrugle krletke; pjesme, 2014. g.

 Nakon isteka; pjesme, 2016. g.

 Kamen u grudi snijega;pjesme i pripovijetke,2017.g

 Kaplje od vremena; pjesme i pripovijetke, 2018. g.

 Boje, zvuci, mirisi; haiku-pjesme, 2018. g.

 Mi ili o nama ; limerick pjesme, 2018. g.

 Krugovi na površini, zbirka radova, 2019.g.

—————

Kritike

MUDROST UTKANA U STIH

Stihovi Milana Rupčića stvaraju galeriju umjetničkih slika koje otvaraju dušu čitatelja i bude emocije.

Veličanstvena priroda Rastoke, u kojoj je odrastao, oblikovala ga je, prvenstveno kao čovjeka, a onda i kao vrsnog umjetnika: …Utkala si ljubav prema prirodi / smisao za lijepo i skladno / i brižnost o drugima i slabima…

U prvom dijelu zbirke – Mjesec nad Otešicom, nostalgična se prisjećanja na boje, mirise i zvukove zavičaja isprepliću s bolnim slikama praznog doma, kao zahrđalog spomena neostvarenim obećanjima o povratku. Čežnju potaknutu sjećanjima produbljuje svijest o sadašnjem vremenu koje je obilježeno površnim zna- njima, lošim kopijama i povijesnim reprizama: „Novi” umjetnici i umjetnine / trebaju i novu publiku/ za neke stare slike i predstave.

Istina o pravoj svrsi čovjekova postojanja gubi se u vrtlogu besmislenih sukoba uzrokovanih željom za posjedovanjem. Ispod prašine vremena nestala su i vrijedna znanja starih, vrsnih majstora: Znanja duboko zakopana / pod naslagama vremena,/ zahrđao lanac tradicija,/ jede ga vlaga zaborava.

Rupčićeve Limerick pjesme, oblikovane od pet vješto nanizanih akcenatskih stihova stroge forme, inspirirane su crticama iz života pa su tematski vrlo različite. Ljudske sudbine, karakterne osobine, te uvriježene navike nepresušan su izvor kreativne pjesničke imaginacije. Humor prožima odabir bliskih i prepoznatljivih motiva (zagrebački purger, sloboštinski penzić, zagrebački gospon, šibenska braća, splitski… ), a dodatno je naglašen dijalektalnim izražavanjem te umjerenom ironijom i satirom. Takvi smo kakvim nas i drugi vide.

Društveno-kritičko promišljanje snažna je odrednica Rupčićeve osobnosti, što je i ovdje prisutno.

Haiku pjesme prenose jasnu pjesničku sliku, vrlo često popraćenu dojmom, odnosno čovjekovim unutrašnjim doživljajem: U stogu sijena/ miš dočekuje zimu/ s obitelji. Te su pjesme jednostavne i rasterećene patetike, a slika koja se njima oblikuje je poput skice koju nadopunjuje čitateljeva mašta. One potiču na razmišljanje o neodvojivosti čovjeka od prirode te raspršuju iluziju o čovjekovoj nadmoćnosti.

Haiku poezija nas oplemenjuje – uči nas pridati pažnju nečemu, naizgled običnome i u tome prepoznati ljepotu.

Prije Aforizama, kojima Rupčić završava ovu zbirku, priložena je „uputa” o čitanju, jer osvještavanje istine može imati trajne posljedice.

Tvrdnje su izrečene na duhovit način, pa kada se smijete slikama, koje nam je Milan oslikao riječima, znajte da se, zajedno s Milanom, smijete – istini.

U ponekim aforizmima glupost je personificirana (Glupost sa zastupničkim imunitetom; Gluposti ne treba motoristička kaciga; Gluposti imaju svoju republiku, kraljevstvo ili carstvo), što jasno pokazuje da glupost u velikoj mjeri upravlja društvenim procesima. Ona je eskalirala s tehnološkim napretkom i modernizacijom društva, u smislu komunikacije i informatizacije (Po mailu se dan poznaje; S mobitelom nikad nisi sam…). Nestajanje direktne komunikacije rezultiralo je bujanjem površnosti i nesigurnosti te nepostojanjem stvarnog znanja i nepoznavanjem prirodnih zakona. Ljubav se više ne iskazuje dodirom ili pogledom kao ogledalom duše, već sms-om i prikladnim gif-om. I eto plodnog tla za rast i razvoj gluposti!

Nije lako osjetiti posljedice gluposti na vlastitoj koži, ali u gomili gluposti i naša vlastita (a, ne možemo je poreći) više nema toliku snagu.

Glupost je čovječji proizvod, koji se i dalje uporno uzgaja. Prestat će onoga trenutka kada uspijemo racionalno sagledati posljedice svoga djelovanja i kada je zamijeni – mudrost.

U moru beskrajnih propagandnih trikova, kvaziintelektualnih frazeologija, mondenih apstraktnih prenemaganja, prava je rijetkost susresti stvarnog, iskrenog, prirodnog i razumljivog umjetnika riječi – kakav je Milan Rupčić.

Ovu knjigu smatram istinskim poklonom duši, pravim poetskim biserom.

Neka se pjesnikovi krugovi, kao na vodi, dalje nesputano šire, do čitatelja, koji će u čitanju doživjeti sav smisao nalaženja na zajedničkoj doživljajnoj obali.

Maja Grubišić

—————-

 

 

—–

Uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.