Zašto klinci sve manje čitaju i da li je to pogrešno?

Kako znanstvenici objašnjavaju nezainteresiranost djece za knjigu?

Znanstvenici kažu da je jedan od razloga za nezainteresiranost djece za knjigu i taj što roditelji sve rjeđe čitaju knjige djeci, te da u skladu s današnjim vremenima djeca sve više vremena provode pred ekranima. Naravno to i ne mora biti loše jer upravo im digitalno doba može ponuditi mnogo toga što je u knjižnicama nemoguće naći.

Jasno je stoga da dolaze i neke nove generacije koja ne smatraju da je čitanje knjige neophodno jer budimo realni danas postoje i medij koji im može ponuditi znatno više i znanja i informacija.

Priče za laku noć postaju stvar prošlosti!

Kako se mijenjaju djeca tako se mijenjaju i roditelji pa su najnovije istraživanje pokazala  da roditelji sve rjeđe čitaju djeci i da se djeca sve teže uživljavaju u priče iz prošlosti poput Crvenkapice ili današnjih slikovnica čija vrijednost je krajnje upitna. Logično je i da će klinci radije potražiti sadržaj koji ih zanima nego slušati priče nastale prije više stotina godina. Možemo im li to zamjeriti. Naravno da ne.

Utjecaj države na obrazovanje djece

Budimo realni i recimo da je utjecaj države na obrazovanje djece gotovo siguran put u katastrofu što je lako zapaziti i kod nas. Naime državu uz političare vode i bankari i razne korporacije a svima njima zapravo i nije u interesu da djeca znaju logično razmišljati i zaključivati.

Trebaju li državi porezni obveznici koji će shvatiti da je sve velika prevara?

Trebaju li jednom bankaru klijenti koji će u tren oka izračunati kamatu na kredit i shvatiti da će potpisom na ugovor biti prevareni i da će im banka za godinu ili dvije ovrhom oteti kuću ili stan? Naravno da ne! Njima trebaju neuki i neškolovani ljudi. Trebaju li vlasniku luksuznog supermarketa kupci koji će vidjevši njegovu robu zaključiti da je sve to roba iz Kine i da je isplativije kupiti je direktno putem Interneta po 5, 7, 10 ili 15 puta nižoj cijeni. Naravno da ne! Njima trebaju neuki i neškolovani ljudi. Trebaju li državi glasači i porezni obveznici koji će shvatiti da je sve to što političari rade jedna velika prevara, te kroz neko vrijeme pokrenuti promjenu ili revoluciju? ? Naravno da ne! Njima trebaju neuki i neškolovani ljudi.

Zašto država sve manje ulaže u školstvo?

Upravo zato država sve manje ulaže u školstvo i lošim nastavnim programima nastoji većini djece ogaditi i pomisao na daljnje školovanje. A, one koje ustraju čekaju raznorazne zamke poput državne mature ili plaćanje daljnjeg školovanja. Svim tim postupcima država selekcionira djecu kako bi samo djeca bogatih roditelja mogla nastaviti školovanje ili prikupila dovoljno znanja da bi kad odrastu mogli zamijeniti svoje roditelje. Tko ne vjeruje u ovu tvrdnju neka samo pogleda tko i što su bili roditelji današnjih hrvatskih političara. Cilj današnjeg školstva je jednostavan: djeca bogatih postaju još bogatija, a djeca siromašnih još siromašnija.

Kako na sve to reagiraju djeca?

Logično je da u takvom okruženju djeca nalaze spas u kompjuterima ili internetu a ne knjizi. Knjiga im nažalost postaje omržen predmet. Tko u to ne vjeruje neka samo pokuša pročitati spisak obaveznih knjiga iz lektire. Sigurno je da te i takve knjige ne mogu klince zainteresirati i navući na daljnje čitanje. No, da bavljenje kompjuterima ne mora nužno biti loše ili da knjige nisu baš sve na svijetu govore nam i promjene, koje ta navodno nenačitana djeca uvode. Naime pojava free ili nevlasničkog softvera najveća je revoluciju u zadnjih 100 godina usporediva s Oktobarskom revolucijom u Rusiji. Da nije toga svi mi bismo danas koristili vrlo skupa računala i mobitele.

Isti ti nekadašnji klinci omogućili su nam i besplatno čitanje knjiga, slušanje glazbe, gledanje filmova, rad na računalu, stotine i tisuće free programa i operacijskih sustava i još mnogo toga što se političarima, bankarima i korporacijama nimalo ne dopada. Zaboga pa gdje je tu profit i uživanje u vlastitoj pohlepi! Upravo zbog toga novine nas gotovo svakodnevno izvještavaju o napadima i hapšenjima navodno zlih hakera, koji jednostavno ne žele raditi ono što im političari, bankari i korporacije narede.

Kako to vidimo mi odrasli?

Kad odrasteš postaješ malo prevrtljiv i naučiš izbjegavati istinu da se kojim slučajem ne bi zamjerio nekom tko ti može upropastiti život. I zato ćemo često pročitati tvrdnje da su današnja djeca drugačija, da imaju smanjenu sposobnost koncentracije, te da ih nimalo ne zanimaju povijesne priče o ustašama i partizanima. Krivnju ćemo svaliti na roditelje, nastavnike, poslodavce, ured za nezaposlene, no nitko neće priznati da je za neznanje i nesnalaženje te djece krivo društvo koje ih je takvim stvorilo.

Nitko neće priznati da političari, bankari i kojekakve korporacije i djecu oblikuju prema svojim potrebama, Nitko se ne usuđuje reći dosta nam je bankara i njihovih sluga političara. Djeci treba omogućiti da se školuju i razvijaju bez interesa kapitala. Njihove karijere mora određivati njihov talent, a ne bogatstvo roditelja ili pripadnost plemenu ili kasti.

Jer bez obzira što mi mislili o tome njima ovaj svijet ostaje i nadam se da će ga učiniti boljim i plemenitijim od ovog nakaznog koji smo mi (ili samo neki od nas) odrasli stvorili.

 

 

Napisao: Nenad Grbac

———————————-

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.