|
RECENZIJA28.
ZBIRKE POEZIJE “CVJETANJE U TAMI” JADRANKE
VARGA |
|
Nalazimo
se pred 28. zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje
Jadranke Varga i ako bih trebao |
nekako
sažeti osnovnu poruku ove knjige, onda bih
svakako istaknuo da je ovdje riječ o temi |
smrti
čovjeka i vječnom životu kojeg zadobivamo
vjerom u Isusa Krista. Ovdje je riječ o smrti |
drage
osobe, njene majke, koja je činjenica prijelomno
odredila daljnje tokove autoričinog |
interesa
kao i tokove njene duševnosti prema poetskom
predstavljanju fundamentalnih |
životnih
pitanja. |
|
Kao
da je riječ o jednom razvoju duševnosti pjesnikinje
koja pitanja života prikazuje kao |
bitne
momente oko kojih se koncentriraju životna
hrvanja i borba i u kojima se pojavljuje bol, |
smrt,
bolno osjećanje ništavnosti i patnja duha
i naše tjelesnosti, jer kao što Bog odvaja
od |
sebe
konačnu stvarnost, tako i smrtni čovjek, čiji
početak leži izvan Božjeg carstva, dobiva |
zadatak
da se uzdigne do Boga, da odstrani ništavnost
koja ga pritišće i da postane ono što |
je
Bog u svojoj pojavi, a to je čovjek koji postoji
objektivno kao jedina prava stvarnost i |
realitet. |
|
Dakle,
ako je čovjek u svom duhovnom i duševnom unutrašnjem
biću nešto od beskrajne |
vrijednosti,
onda je smrt negacija same te uzvišenosti
i vrijednosti i zbog toga je užasna, |
ona
je umiranje duše koja tim načinom osjeća sebe
kao nešto negativno, zauvijek isključeno |
od
svake sreće, apsolutno nesretno, prepušteno
vječnom prokletstvu. Osnovno je pitanje |
kako
sada bol i smrt čovjeka preobratiti u umirenje
i blaženstvo i ono fundamentalno |
afirmativno
određeno biće koje prevladava svoju negativnu
egzistenciju u kojoj je odvojen |
od
svoje prave istine i života. To je prema pjesnikinji
moguće samo u jednoj apsolutnoj |
povijesti
Kristova spasenja, u jednoj povijesti jednog
čovjeka ili ljudske jedinke gdje se |
pojedinac
tjelesno i duhovno oslobađa svoje pojedinačnosti
i sudbine stradavanja i smrti, |
ali
koji pomoću bola smrti uskrsava kao proslavljeni
Bog, kao stvarni duh i duša koja je |
realno
stupila u egzistenciju (kao subjekt). |
|
Revnost
koja ovdje odgovara pojmu duševnosti i smirenog
i slobodnog duha je ljubav. Prava |
bit
ljubavi sastoji se u tome što se napušta svijest
o samom sebi, što se u nekom drugom |
„Ja“
zaboravlja na sebe, ali se ipak u tome napuštanju
i zaboravljanju ima i posjeduje sam |
sebe.
Tako je i ljubav prema Isusu Kristu to zaboravljanje
vlastitog sebstva i zadobivanje |
vječitog
kraljevstva beskonačnog subjekta koji je duhovna
i duševna ljepota ili Bog je ljubav, |
a
Krist je božanska ljubav ili materinska ljubav,
ljubav svete Marije koja je najuspjeliji |
predmet
religijske romantičke fantazije. |
|
Najviše
realna, ljudska, ona je ipak potpuno duhovna,
bez interesa i bez potrebitosti |
prohtjeva,
nije osjetna, a ipak je neposredna, apsolutno
umirena blažena revnost. To je |
ljubav
bez žudnje, ali ona nije prijateljstvo, nego
je više od toga, ona je materinska ljubav |
kojoj
je pravi sadržaj ono božansko, ono što je
blažena ljubav majke i samo jedne majke |
koja
prvobitno prebiva u sreći. Dakle, to je ljubav
koja je duhovna ljepota, ideal, ljudsko |
identificiranje
čovjeka s Bogom, s duhom i dušom, s istinom,
dobrotom i ljepotom. |
|
Upravo
o tome govori ova zbirka poezije koja je još
jedan dokaz da je pred nama pjesnikinja |
visokog
moralnog i estetičkog karaktera. |
|
|
|
dr
Zlatan Gavrilović Kovač, politički
književnk, filozof, klinički pedagog, |
|
|
urednik
na radio-postaji i pjesnik, 1.11.2024.,
Adelaide, Australija |
|
|