Naslovna stranica   O projektu   Svrha i ciljevi projekta   Digitalne knjige   Upute o korištenju   Uvjeti korištenja   Sve knjige   Najava sljedećih izdanja   Izrada knjiga   Korisnička podrška   Kontakt   Sve knjige na jednom mjestu   Top lista najčitanijih knjiga   Klasici hrvatske književnosti   Digitalne slikovnice   Poezija na internetu   Virtualna antologija hrvatske poezije   Povijest hrvatskog naroda   Romani, crtice i pripovijetke   Književnost za djecu   "Duhovnost"   Izrađujemo i vaše digitalne knjige   Najave sljedećih izdanja   Linkovi koje svakako vrijedi posjetiti   Što mediji govore o nama ?               Rođen je 2.2.1942. godine u Crnićkom Kameniku kod Kreševa.   Osnovnu školu završio je u Fojnici, a Učiteljsku školu u Sarajevu.   Nakon završetka Učiteljske škole, pet godina je radio kao učitelj   u kreševskom kraju.     Godine 1969. odlazi sa suprugom Lucom na privremeni rad u   Njemačku. Tu stječe početni kapital te bogato radno i životno   iskustvo, koje ga kasnije usmjerava na pokretanje i razvijanje   privatnog biznisa. U tom poslu roditeljima se pridružuju i trojica   sinova: Zvjezdan, Svjetlan i Goran, koji nastavljaju poduzetničku   obiteljsku tradiciju i danas su vlasnici tvrtki koje posluju u BiH i   Hrvatskoj.   Uporedo s poslovnim aktivnostima, Anto Stanić bavi se i književnim stvaralaštvom. Do sada je   objavio više od 30 knjiga poezije i proze. Poetske i književne radove objavljuje u časopisima i   listovima te na radijskim i televizijskim programima. Snimio je i film pod naslovom "Pečat moje duše"   u kome prezentira svoje pjesničko stvaralaštvo.       O knjigama Ante Stanića pisali su brojni profesori, književnici i književni kritičari. Djela su mu   prevedena na više stranih jezika. Roman "Bako, zašto plačeš" proglašen je 2014. romanom godine   od Udruženih 48 TV stanica Srbije.     Utemeljitelj je i predsjednik Književne zaklade/fondacije "Fra Grgo Martić" iz Kreševa.     Član je Društva pisaca BiH, Društva hrvatskih književnika HB, te Hrvatske Akademije znanosti u   umjetnosti u Mostaru.             e-mail adresa: stanicanto@hotmail.com           Čovjek kao kriterij i kao instanca   Kratki roman Ante Stanića, sa naslovom koji donekle asocira na Remarka, govori o trojici nerazdvojnih drugova koji su se u deceniji pred rat upoznali, sprijateljili i živjeli skupa kao studenti u Sarajevu – naravno, po nacionalnosti pripadajući „trima konstitutivnim narodima“. Ivan, Dragan i Jasmin likovi su koji svojom sudbinom, prije, u toku i nakon rata, dosta vjerno oslikavaju osobnost, ozračje, pa i paradokse epohe – koja je, kao sjekirom udarena, razvaljena u paramparčad „ratom protiv čovjeka i čovječnosti“ što je na ovim prostorima vođen 90-ih godina prošlog stoljeća i u kojem su svi bili gubitnici.   Autor prati život trojice nerazdvojnih prijatelja u razdoblju desetak godina prije rata, tokom rata, i napokon još jednu deceniju nakon rata. Roman je pisan nepretenciozno, u literarnom smislu on nije ni želio zalaziti „u dubine ljudske psihe“ niti raskrivati neki posve novi ugao gledanja na povijesni kontekst i na ljudske sudbine u njemu. Stanić je htio postaviti neka bitna pitanja – u vezi sa besmislom ovog rata, odnosno u vezi sa stranputicom koju su „konstitutivni narodi“ izabrali (ili im je ona bila nametnuta?) u procesu društvene i političke tranzicije, kroz koji su prolazile sve zemlje socijalizma potkraj prošlog i početkom ovog stoljeća. Aspekt s kojeg autor promišlja povijesni kontekst jest aspekt humanizma, tolerancije među narodima, vjerama i ljudima te kulturno-civilizacijske otvorenosti i konstruktivnosti; on želi podcrtati u kojoj su mjeri ideologizacija, nacionalistička paranoja te raspad sistema vrijednosti i humanističkog morala uvjetovali patnje, stradanja, žrtve i opći nazadak svih nacionalnih, etničkih i vjerskih skupina ovoga podneblja, svih ljudi u Bosni i Hercegovini.   Vidno je pritom Stanićevo nastojanje da u oslikavanju tog vremena bude što objektivniji i da posebno mladim generacijama čitatelja pokuša predstaviti sve bitne razlike u pozicioniranosti suprotstavljenih nacionalnih ideologija – od njihovog različitog tumačenja zajedničke povijesti, pa sve do ovakvog ili onakvog njihovog shvaćanja i opravdanja sukoba koji će se zametnuti i četiri godine kao krvavi rat voditi na ovim prostorima. U romanu ima desetak izvoda dokumentarnog karaktera, citata ili sažetaka raznih tekstova i dokumenata (od povjesničarskih, preko publicističkih, do ideološko-političkih) – prenošenjem kojih on želi upravo to: da čitatelji dođu u situaciju što objektivnije sagledati i one druge i drugačije, suprotne pa čak i neprijateljske pozicije, interpretacije ili vizije historijskog puta, porijekla, sudbine, suodnosa i budućeg razvoja svih nacionalnih, etničkih i vjerskih skupina u BiH. Nije pritom riječ ni o kojoj vrsti nostalgičnog ili “romantičarskog” osvrta na “lijepu prošlost” neojugoslavenske socijalističke epohe: naprotiv, iz narativnih tokova u romanu jasne su i uočljive i brojne slabosti i ograničenja tog doba, osobito u domenu ideologizacije stvarnosti i restriktivnog pa i represivnog stava prema drugim i drugačijim (u odnosu na koncept “samoupravnog socijalizma”) ideološko-političkim i duhovnim nazorima. Međutim, ono što jest bitno i na čemu autor u svom duhovnom postavu insistira - to je koliko-toliko stabilan sistem vrijednosti u kojem su na prvom mjestu čovjek i njegovi zbiljski interesi, potencijali i ciljevi; dakle, čovjek kao kriterij i kao instanca - a nipošto ne silom natureni ili nametnuti okvir kolektiviteta koji nužno teži isključivanju drugog i drugačijeg. Glavni likovi romana pripadaju trima najvećim etničkim skupinama u BiH, ali se u svome senzibilitetu i svjetonazoru drže na tim bitnijim i prinudnijim za život kriterijima, o kojima je gore bilo riječi: sva trojica stupaju u etnički-konfesionalno miješane brakove, i usprkos “zlu vremenu” koje ih silom nastoji satjerati svakoga u svoj “nacionalni tor”, uspijevaju sačuvati svoju ljudsku dimenziju (ili barem u okviru svoje ljudskosti ostati i kad pogriješe ili zablude u životu - kao što to pokazuje primjer Ivanova udaljavanja od obitelji i utapanja u alkoholizam). Stanićeva romaneskna prerada ide za tim da u životima glavnih junaka pronađe i ponudi čitateljima potvrdu za tri bitne stvari: prvo, nije prošlost (kakva god bila) ta koja može i koja treba da oblikuje i oslovljava živote i sudbine pojedinaca i skupina svakog nivoa organiziranja, već je to, naprotiv, budućnost - kojoj svojim ljudskim kapacitetima moramo biti okrenuti i posvećeni, čineći koliko je u našoj moći da sami sebi izgradimo i oblikujemo život; drugo, ako nismo u mogućnosti ili u spremnosti sagledavati, priznavati, pratiti i uvažavati čovjeka u drugome - pouzdano je da ćemo vrlo brzo i lako izgubiti i izdati i čovjeka u samom sebi; i napokon, treća stvar, život je iznad nas samih koji ga živimo, u smislu da će se obnavljati, rasti i ispunjavati - šta god mi sa samima sobom uspijemo ili ne uspijemo uraditi (o čemu najbolje svjedoči epilog romana, u kom se dvoje mladih, djeca dva glavna lika, posve slučajno sreću, upoznaju i zavole - mimo onog što su ranije imali njihovi roditelji, pa i usprkos onom minulom, mutnom, ili onom još živom sadržaju odnosa njihovih očeva).   Kao što je to i ranije bio slučaj sa prozama Ante Stanića, i ovaj roman ima u sebi nečeg “programerskog” i tendencioznog - u smislu ciljanog edukativnog i spoznajnog dejstva na čitateljstvo; s tim što i u intelektualnom i u moralnom smislu toj “tendencioznosti” nemamo šta zamjeriti, ne može joj se “ni pera odbiti”. Autor na pravi način afirmira izvorne vrijednosti života uopće, pa i posebno života ljudi i naroda ovoga podneblja kroz povijest, uspijevajući u svojoj kritici minule epohe postaviti ona prava pitanja, bez odgovora na koja nema ni perspektive ni napretka za našu društvenu i državnu zajednicu. Jezik ovog romana pitak je, sintaktički i stilistički jednostavan, pa čak i reduciran, onoliko koliko je autoru bilo potrebno da sažme i ekstrahira sudbine glavnih likova kao na neki način uzorne i poučne za današnje generacije. Ovo je žanrovsko-stilistički gledano roman koji može pripadati i takozvanoj popularnoj literaturi - posebno s obzirom na spremnost autora da štošta od umjetničke transkripcije svijeta i života pojednostavi i “posvakodnevi”, samo kako bi se u tom stilističkom redukcionizmu lakše približio što širem krugu čitatelja. To uopće ne znači, u ovom slučaju, a i inače ne mora da znači, da je popularna literatura ovoga tipa nekakva “književnost drugog reda”; stanje tekuće produkcije u nas i u svijetu zorno pokazuje u kojoj mjeri čitanost i protočnost na tržištu presudno određuju epohalnu misiju, ulogu i sudbinu literature danas - a Stanić je, kad o tome govorimo, sigurno u onoj struji pisaca koji imaju i koji će uvijek imati puno čitalaca.   Željko Grahovac           Krik protiv iracionalnog ljudskog razmišljanja   U najnovijem romanu Ante Stanića Bili su k'o braća čitalac će odmah prepoznati događaje iz nedavno minulog vremena na bosanskohercegovačkim prostorima. I prije početka pisanja romana on je jasno znao o čemu želi da piše i da sasvim suvereno vlada materijom od koje želi da gradi svou priču. Svoju zamišljenu priču izlaže na veoma zanimljiv način, sa svoga stanovišta. Posebnu pažnu obraća na genezu koja je dovela do krvavog ratnog sukoba u BiH, kada smo danima i mjesecima preživljavali trenutke straha koji se ni sa čime ne mogu porediti, romanopisac pokušava da odgovori na pitanje zašto se to desilo? Na samom početku čitaoce uvodi u radnju jednom veoma idiličnom i uspješno datom slikom predratnog Sarajeva kada, naizgled, ništa ne sluti na ono strašno i krvavo koje će uskoro uslijediti.   Radnja romana je veoma intrigantno komponovana te čitaoce neodoljivo vuče naprijed jer to je baš ono štivo koje oni vole.   Roman je svojevrstan munkovski krik protiv iracionalnog ljudskog razmišljanja, protiv ubijanja i rata. Ali zastrašujuće je što je, i nakon toliko vremena od završetka rata, nemali broj onih koji svojom lažljivom retorikom ponovo pokušavaju da daju doprinos eventualnom ponavljanu svega toga na ovim prostorima. Na stranicama ovog djela autor iznosi čiste nepatvorene događaje koji na čitaoce ostavljaju utiske što se trajno pamte, čvrsto stojeći iza svojih likova, njihovih postupaka i onoga što oni kažu. Stojeći na stabilnim nogama povjesničara i svjedoka događaja o kojim piše, Stanić je zabilježio i ono što je ispod ili iznad vidljive realnosti. Djelo mu je pisano čvrstim, građenim stilom, koherentno i homogeno, kao rezultat spoja književnog senzibiliteta i oštroumnog sagledavanja svijeta i događaj u njemu.   Stoga moglo bi se kazati da je Anto Stanić svojom velikom ljubavlju prema pisanoj riječi čitaocima ponovo podario veoma vrijedno književno djelo prepuno dragulja, koje obogaćuju riznicu bosanskohercegovačke savremene književnosti.   Momčilo Spasojević           Gdje je istina?   Trojica protagonista romana, zaneseni ideologijom bratstva i jedinstva, odjednom se nađu u nametnutoj (ne)snošljivosti postojanja u kojoj nekadašnji emocionalni naboj nestaje i gdje vlada 'istina' naroda iz kojeg potječu. U sveopćem kaosu, koji sve zahvaća, osjećaju da su izgubili bajku na koju su imali pravo, kako glasi dio iz mota romana, i svaki od njih na svoj način pokušava pronaći izlaz iz svega. Autor Anto Stanić u jednom trenutku postavlja biblijsko pitanje gdje je istina i provlači da je ona, samo dijelom, u slobodi i neopterećenoj svijesti i savijesti. U takvom stanju moguća je ne samo snošljivost već i ljubav, što dokazuju mlađe generacije glavnih protagonista, oslobođene svih indoktrinacija predaka. Pretjerano tretiranje različitim ideologijama opterećuje i stvara kritičnu masu pa se osjeti bojazan naratora da bi se sve moglo zavrtjeti u krug, jer svaka prekomjernost iz početnog zanosa uglavnom vodi u zaslijepljenost, a potom u mrak destrukcije. Može se pretpostaviti da je ta bojazan glavni povod što se autor osmjelio na odabir ovako zahtjevne teme, jer je i sam svjedokom mnogih ratnih zbivanja, i makar što će se možda učiniti da je samo zatalasana površina tog do kraja kompleksnog pitanja odnosa među ljudima, roman uspijeva dotaknuti i potaknuti na duboko razmišljanje. Ako razmišljanje stimulira razvoj onda je sasvim izvjesno da će vučja narav i krvoločni atavizmi jednom nestati iz obličja istinskog, od Stvoritelja zamišljenog čovjeka, no do tada imaju proteći rijeke i rijeke vode - autorova je želja - ne i krvi. Upravo taj pacifizam, koji cijelo vrijeme upozorava, čini ovaj roman značajnim, vjerujem uskoro zapaženim.   Vlado Kudić         POEZIJA Biseri ispod Inča, IP Mladost, Bijeljina, 1998. Poetske kovanice iz Kreševa, Štamparija Fojnica, 2001. Zlatni stihovi, Štamparija Fojnica, 2002. Pečat moje duše, Blicdruk Centar, Sarajevo, 2003. Život je poezija, Prosperitet, Sarajevo, 2005. Tebi ljubavi, HKD Napredak, Kreševo, 2005. Bosnom do Hercegovine, koautor sa I.M.Andrićem, Sarajevo, Kad sam bio dijete, S&A Company, Sarajevo, 2006. Anticiklona, Štamparija Fojnica, 2006. Epske pjesme Ante Stanića, Štamparija Fojnica, 2006. Kreševski kod, Štamparija Fojnica, 2008. Stotinu i jedna pjesma, Štamparija Fojnica, 2009. Jesen života, Štamparija Fojnica, 2011. Hodočašće, Štamparija Fojnica, 2013. Pjesme od A do Z, Štamparija Fojnica, 2015. Zalazak sunca, Štamparija Fojnice, 2017. PROZA Istinita bajka, roman, Arka pres, Sarajevo, 2006. Tko umije njemu dvije, roman, Štamparija Fojnica, 2010. A samo je jednom pogriješio, roman, Štamparija Fojnica, 2011. Tragovi sudbine, pripovijetke, Štamparija Fojnica, 2012 Čovjek jakog srca, roman, Štamparija Fojnica, 2012. Gdje je moja zvijezda, roman, Štamparija Fojnica, 2013. Bako, zašto plačeš, roman, Štamparija Fojnica, 2014. Bili su k'o braća, roman, Štamparija Fojnica, 2015. Ljubavne priče i pjesme, Štamparija Fojnica, 2015. I Bogu treba pomoć, roman, Štamparija Fojnica, 2016. Život ispostavlja račune, roman, Štamparija Fojnica 2017. Bijeg bez povratka, roman, Štamparija Fojnica, 2018. DUHOVNOST I ESEJISTIKA Ti si kormilar svoga života, Štamparija Fojnica, 2004. Zlatna pravila života, Prosperitet, Sarajevo, 2005. Mudrost življenja, Štamparija Fojnica, 2008. Nadživjeti sebe, narodne izreke, Štamparija Fojnica, 2009. Nadnaravnost, pripovjetke o nadnaravnim ljudima, Štamparija Fojnica, 2010. Životni putokazi, eseji, mudrost življenja, Štamparija Fojnica, 2015. Moje viđenje života, Štamparija Fojnica, 2018. Pjesnik i spisatelj Ivo Mijo Andrić, Digitalne knjige, Zagreb, 2019. Navigatori života, HKD Napredak, podružnica Kreševo, 2019.           Dosad smo na portalu objavili tri knjige gospodina Ante Stanića. Te knjige možete preuzeti ukoliko svojim mišem kliknete na bilo koji od sljedećih linkova Pjesnik i spisatelj Ivo Mijo Andrić; digitalne knjige, 2019.   http://www.digitalne-knjige.com/stanic.php   Život ispostavlja račune; digitalne knjige, 2019.   http://www.digitalne-knjige.com/stanic2.php   Bili su k'o braća; digitalne knjige, 2019.   http://www.digitalne-knjige.com/stanic3.php   Navigatori života; digitalne knjige, 2019.   http://www.digitalne-knjige.com/stanic4.php           Predgovor PRVI DIO DRUGI DIO Napisali su o knjizi: Čovjek kao kriterij i kao instanca Željko Grahovac Krik protiv iracionalnog ljudskog razmišljanja Momčilo Spasojević Gdje je istina? Vlado Kudić Bilješka o piscu: Sadržaj   5 9 83 150 151 157 161 162 164 Copyright ; Nenad Grbac & Impero present