Ivan Slamnig (Metković, 24. lipnja 1930. - 3. srpnja 2001.)
 suvremeni je hrvatski pjesnik, prozni pisac, esejist,
 prevoditelj, sveučilišni profesor, komparatist književnosti.
 
  Njegova je poezija značajna po duhovitoj igri riječi, uporabi
 žargona i intoniranosti ironijom, a proza po temama

 o ratnom iskustvu dječaštva.
 

 Sastavio je više antologija hrvatske poezije, a prevodio
  

 je s engleskog i ruskog jezika. Autor je i knjiga kritičko-esejističke proze (Disciplina mašte,
 Hrvatska versifikacija, Svjetska književnost zapadnoga kruga).
  
  Neke su mu pjesme i uglazbljene (Barbara, Zvonko Špišić). Jedna je od njegovih
 najznačajnijih književnokomparatističkih publikacija knjiga pod naslovom Svjetska književnost
 zapadnoga kruga - od srednjeg vijeka do današnjih dana koja je svoje prvo izdanje imala
 1973.
  
 Godine 1988. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, a od 1992. bio je redoviti
 član HAZU. Preminuo je u Zagrebu 2001. godine.
  
 
 
 
 
Ivan Slaming - pjesništva s elementima humora, ironije i poetizacije
nepoetskoga
 
Antun Šoljan u pogovoru Slamnigovim Sabranim pjesama kaže da je Slamnigova
poezija prošla gotovo neopaženo pokraj većine suvremenika, no mi i nismo baš
posve sigurni u kolikoj se mjeri možemo složiti s tom tvrdnjom.
Naime poezija Ivana Slaminga nije nedovoljno vrednovano pjesništvo, već
pjesništvo za sladokusce i poznavatelje, koji će uvijek pronaći razlog da se vrate
Slamnigovim jezično-stilskim igrama, promišljenosti, dosjetljivosti, drskosti,
 
Njegov cjelokupni poetski opus, obilježava i navođenje i citiranje tekstova iz
brojnih književnosti. Sklonost povezanosti s drugim tekstovima, sam je Slamnig
svojedobno nazvao i "knjiškošću" vlastite poezije. Njegovi tekstovi time postaju
svojevrsnim čitateljskim izazovom jer zahtijevaju od čitatelja i široko poznavanje
autora i djela hrvatske i svjetske književnosti, koji su u njima zastupljeni.
U nekrologu povodom smrti Ivana Slamniga, Mile Stojić rekao je da u Slamnigovom
pjesništvu nema "ujevićevskih ekstaza"ni "šimićevske metafizičke refleksije". No,
to nije nedostatak, nego upravo obrnuto, nevjerojatna prednost pjesnika kome
svi, pa čak i oni koji ga ne poštuju, priznaju da nije loša i nevjerodostojne kopija,
nego original čiju vrijednost oni sami jednostavno nisu sposobni realno i
vjerodostojno ocijeniti.
 
 U Zagrebu 07. 11. 2017. Nenad Grbac
 
 
 
 
Značajne su mu knjige pjesama (Aleja poslije svečanosti, Odron, Naronska
siesta, Pjesme, Dronta i dr.) te proze (Neprijatelj i Povratnik s Mjeseca).
Odron,)
 
 
  
  
 
 
Predgovor
 
Navek je nekak bilo
Barbara
Što više gledam, to više vidim
Jelenovac
Stižeš me
Zemlja I. - Seattle
Zemlja II. - Kikiriki
Volim krajeve gdje ima mnogo vlage
Brodeto i kravata
Bogočovjek
Bijah jednom jedan luđak
Čini mi se da se vozim u sebi
Evanđelisti
Himna paradajzu
Mi na podu
Posjet galeriji
Nostalgija ostanka
Ranjeni tenk
Razmišljanje slijepca o suncu i mjesecu
Svetac
Stari prijatelj
Ubili su ga ciglama
Užasni se
Žene
Prolazila sam kroz staklena vrata šume
Puži
Uže
Naša mržnja s vatrom naše utrobe
Ovako ti šapćem
Literatura
Relativno naopako
More vrvi vrnutima
Ona dolazi
 
Bilješka o piscu
Sadržaj
 
 
7
 
9
10
13
14
15
16
17
18
19
21
22
23
24
25
26
27
29
30
31
33
34
35
36
37
39
40
41
42
43
44
45
46
47
 
50
52
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present