| | | | | | | | | | Milan Rupčić rodio se (l5.siječnja 1948.) u Vrbovljanima |
| Kako se mali Ličan rodio u srcu Slavonije? | | | | Bilo je to vrijeme poraća, nakon Velikog rata. Kuća djeda Martina | | Rupčića (Trutine) u Rastoci kod Smiljana, bila je puna djece, | | stasalih za samostalan život. Skromnost i neimaština pokrenuli su | | poznati lički egzodus odlaska ljudi od kuće, nazvan "trbuvom za | | kruvom". Kako tko, netko na školovanje a neki na rad u tvornice | | - gdje se tko snađe u to dinamično i burno vrijeme. |
|
|
| Kao i sedmero braće i sestara i djevojka Kata uputila se u svijet za svojom sudbinom, boljim i sigurnijim | | životom. Tražeći zaposlenje našla ga je, sticajem okolnosti, u Slavoniji. Tu je srela zgodnoga i | | pristalog Simu, planula ljubav na prvi pogled - što bi rekli: "lička vatra zapalila slavonsku slamu"... | | | | I, tako, rodio se mali Milan. Ali, slama ne gori dugo, nitko se ogrijao nije, vatra se ugasila. Nakon | | godine dana samohrana Kata dolazi sa sinom u Zagreb. Smješta se u jednu sobicu na Roosweltovu | | trgu (današnja Gospodarska komora) kod ujca Tome Jelića. Nalazi ubrzo i posao, ali dijete ostaje | | samo jer ga nema tko čuvati. Odlučuje sina povjeriti didu Martinu. | | | | Tako se mali Milan, u dobi od 3-4 godine vratio svojim ličkim korjenima i praiskonu, kod djeda | | u Rastoku. | | | | Tada je život u Rastoci bio vrlo živ i dinamičan, s puno naroda, u svim kućama i na rodnim poljima i | | oranicama brojni članovi obitelji različitih generacija i dobi, radila je osnovna škola s bogatim | | društvenim i zabavnim životom. Uz puno seoskog rada, čuvanja blaga, odlaska u drva i sličnih | | poslova, našlo se vremena i za mnogo dječjih događanja. | | | | Tako Milan počinje i proživljava djetinjstvo, stiče prva znanja i iskustva. Tu stvara i svoje | | svjetonazorske temelje. Istina, nije okružen obiteljskom toplinom i roditeljskom ljubavlju. Bez | | roditelja, sestre ili brata, samo s djedom i ujakom, bez i bake, rekli bi oskudno ličko življenje. | | | | U rastočkoj školi polazi i prva četiri razreda osnovne škole. Drugi dio školu nastavlja u Zagrebu, po | | odluci majke i njenog novog čovjeka, a zbog rješavanja uvjeta stanovanja. Osnovnu školu završava | | 1963.g. | | | | Poslije osnovne škole roditelji ga upisuju i upućuju na školovanje u srednju vojnu školu u Zadru, koju . | | završava 1967. Zadar i bogata školska biblioteka ostavljaju upečatljiv trag. Školske raspuste uvijek | | provodi u Rastoci s djedom i ujakom | | | | Nakon trogodišnjeg službovanja 1970. vraća se u Zagreb gdje i ostaje trajno (tada prvi put vidi i | | upoznaje oca). | | | | Nastavlja školovanje uz rad i diplomira organizaciju rada te politologiju 1989. Prvo zaposlenje našao | | je u tvornici ambalaže a raditi je nastavio u Radio-televiziji. | | | | Ponosan je i na svoj sindikalni rad, boreći se za boljitak i veću dobrobit radnika. To baš i nije pomoglo | | u poslovnoj karijeri u firmi ali je stvaralo zadovoljstvo i omogućilo profesionalni rad u sindikalnoj | | organizaciji grada. | | | | U međuvremenu stekao je status oca četvero djece, sada već odraslih ljudi. Burno je to vrijeme i | | dinamično, ispunjeno mnogim aktivnostima i obvezama na oblikovanju i usmjeravanju djece. Bilo je | | vrlo zahtjevno i sadržajno. Može se reći - trud se višestruko opravdao. | | | | Život i turbulentno vrijeme u kojem je živio i radio bili su inspiracija nekih tekstova. | | | | | | | | |
| | | | | | | MUDROST UTKANA U STIH | | Stihovi Milana Rupčića stvaraju galeriju umjetničkih slika koje otvaraju dušu čitatelja i | bude emocije. | | Veličanstvena priroda Rastoke, u kojoj je odrastao, oblikovala ga je, prvenstveno kao | čovjeka, a onda i kao vrsnog umjetnika: ...Utkala si ljubav prema prirodi / smisao za lijepo | i skladno / i brižnost o drugima i slabima... | | U prvom dijelu zbirke – Mjesec nad Otešicom, nostalgična se prisjećanja na boje, mirise i | zvukove zavičaja isprepliću s bolnim slikama praznog doma, kao zahrđalog spomena | neostvarenim obećanjima o povratku. Čežnju potaknutu sjećanjima produbljuje svijest o | sadašnjem vremenu koje je obilježeno površnim zna- njima, lošim kopijama i povijesnim | reprizama: „Novi“ umjetnici i umjetnine / trebaju i novu publiku/ za neke stare slike i | predstave. | | Istina o pravoj svrsi čovjekova postojanja gubi se u vrtlogu besmislenih sukoba | uzrokovanih željom za posjedovanjem. Ispod prašine vremena nestala su i vrijedna znanja | starih, vrsnih majstora: Znanja duboko zakopana / pod naslagama vremena,/ zahrđao | lanac tradicija,/jede ga vlaga zaborava. | | Rupčićeve Limerick pjesme, oblikovane od pet vješto nanizanih akcenatskih stihova stroge | forme, inspirirane su crticama iz života pa su tematski vrlo različite. Ljudske sudbine, | karakterne osobine, te uvriježe- ne navike nepresušan su izvor kreativne pjesničke | imaginacije. Humor prožima odabir bliskih i prepoznatljivih motiva (zagrebački purger, | sloboštinski penzić, zagrebački gospon, šibenska braća, splitski... ), a dodatno je naglašen | dijalektalnim izražavanjem te umjerenom ironijom i satirom. Takvi smo kakvim nas i drugi | vide. | | Društveno- kritičko promišljanje snažna je odrednica Rupčićeve osobnosti, što je i ovdje | prisutno. | | Haiku pjesme prenose jasnu pjesničku sliku, vrlo često popraćenu dojmom, odnosno | čovjekovim unutrašnjim doživljajem: U stogu sijena/ miš dočekuje zimu/ s obitelji. Te su | pjesme jednostavne i rasterećene patetike, a slika koja se njima oblikuje je poput skice | koju nadopunjuje čitateljeva mašta. One potiču na razmišljanje o neodvojivosti čovjeka | od prirode te raspršuju iluziju o čovjekovoj nadmoćnosti. | | Haiku poezija nas oplemenjuje – uči nas pridati pažnju nečemu, naizgled običnome i u | tome prepoznati ljepotu. | | Prije Aforizama, kojima Rupčić završava ovu zbirku, priložena je „uputa“ o čitanju, jer | osvještavanje istine može imati trajne posljedice. | | Tvrdnje su izrečene na duhovit način, pa kada se smijete slikama, koje nam je Milan | oslikao riječima, znajte da se, zajedno s Milanom, smijete – istini. | | U ponekim aforizmima glupost je personificirana (Glupost sa zastupničkim imunitetom; | Gluposti ne treba motorističkakaciga; Gluposti imaju svoju republiku, kraljevstvo ili | carstvo), što jasno pokazuje da glupost u velikoj mjeri upravlja društvenim procesima. | Ona je eskalirala s tehnološkim napretkom i modernizacijom društva, u smislu komunikacije | i informatizacije (Po mailu se dan poznaje; S mobitelom nikad nisi sam...). Nestajanje | direktne komunikacije rezultiralo je bujanjem površnosti i nesigurnosti te nepostojanjem | stvarnog znanja i nepoznavanjem prirodnih zakona. Ljubav se više ne iskazuje dodirom ili | pogledom kao ogledalom duše, već sms-om i prikladnim gif-om. I eto plodnog tla za rast i | razvoj gluposti! | | Nije lako osjetiti posljedice gluposti na vlastitoj koži, ali u gomili gluposti i naša vlastita (a, | ne možemo je poreći) više nema toliku snagu. | | Glupost je čovječji proizvod, koji se i dalje uporno uzgaja. Prestat će onoga trenutka kada | uspijemo racionalno sagledati posljedice svoga djelovanja i kada je zamijeni – mudrost. | | U moru beskrajnih propagandnih trikova, kvaziintelektualnih frazeologija, mondenih | apstraktnih prenemaganja, prava je rijetkost susresti stvarnog, iskrenog, prirodnog i | razumljivog umjetnika riječi – kakav je Milan Rupčić. | | Ovu knjigu smatram istinskim poklonom duši, pravim poetskim biserom. | | Neka se pjesnikovi krugovi, kao na vodi, dalje nesputano šire, do čitatelja, koji će u | čitanju doživjeti sav smisao nalaženja na zajedničkoj doživljajnoj obali. | | | |
|
|
| | | | | | | | Književnik Milan Rupčić, literarni rad započeo je relativno kasno, zbog čega do sada ima | | deset izdanjazbirki pjesama, pripovijetki, haiku-pjesama, limerick-pjesama, tradicijskih | | napjeva i aforizama. | | | | Kronološkim redom to izgleda ovako: | | | | Sjećanja pod hrastom; pjesme, 2012. g. | | | | Sjećanja pod hrastom; dopunjeno izdanje, 2013. g. | | | | Kaleidoskop jednog života; pjesme, 2013. g. | | | | Iz okrugle krletke; pjesme, 2014. g. | | | | Nakon isteka; pjesme, 2016. g. | | | | Kamen u grudi snijega;pjesme i pripovijetke,2017.g | | | | Kaplje od vremena; pjesme i pripovijetke, 2018. g. | | | | Boje, zvuci, mirisi; haiku-pjesme, 2018. g. | | | | Mi ili o nama; limerick pjesme, 2018. g. | | | | Krugovi na površini, zbirka radova, 2019.g. | | |
|
| | | | | | | Mudrost utkana u stih | | Mjesec nad Otešicom | |
| Nova svanuća | Pjesma srca | Zaleđene slike | Obećanja | Vraćena pošta | Spoznaja | Strah od pitanja | Prošlost i sadašnjost | Novo staro | Filigrani i kovači | Spirala nestajanja | Ubrati jabuku | Moje pisme, moja dica | Zašto ih voliti | Iza vremena | Noćni sati | Trava u domu | | Limerick pjesme | |
| Haiku pjesme | |
| Slike iz zavičaja | Na valu uspomena | Koloplet od sudbine | |
| Aforizmi | |
| Politika i oko nje | Glupost naša, nepresušna | E-mailovi naši svagdašnji | Prinčevi, kraljice i konji | Nekada i sada | Radnička prava i slobode | O vranama i vrapcima | O vukovima i ovcama | Promocija naša nasušna | Amo-tamo i natrag | Zaključne misli | Milanov poučak | |
| Drugi o Milanu Rupčiću | |
| Epilog | |
| Neke riječi i izrazi | |
| Iz biografije pisca | |
| Bibliografija | |
| Sadržaj | |
| | 7 | | |
10 | |
| 11 | 12 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
| 31 | |
| 52 | |
| 53 | 67 | 79 | |
|
| 88 | |
| 89 | 90 | 102 | 104 | 105 | 108 | 110 | 110 | 113 | 114 | 116 | 119 | |
| 121 | |
| 133 | |
| 135 | |
| 140 | |
| 144 | |
| 145 | |
|
|