Zanimljivosti o književnicima…




Pojedine zanimljivosti o književnicima i njihovim privatnim životima ponekad nas i zaprepaste i začude,… No, sve to dokazuje nam da su pisci i pjesnici, kao i mnogi drugi umjetnici, na neki svoj način neobični i „na svoju ruku“.

 

Ovo je samo izbor nekih neobićnosti dragih nam majstora pisane riječi!


---------------

 

Charles Dickensje u svom domu imao tajna vrata u obliku police za knjige!


Isaac Asimovje jedini je pisac čija se djela mogu podijeliti u deset kategorija, na policama biblioteka!


James George Frazer morao se iseliti iz svog stana jer je pod polako popuštao pod teretom njegove biblioteke!


Ernest Hemingway je preživio je četiri automobilske nesreće i dvije avionske (uzastopnim danima). Također je preživao i niz raznih bolesti: rak kože, malariju, dijabetes, hepatitis… a vlastiti život je prekratio svojom rukom; 1961. – u svojoj šezdeset prvoj godini, ubio se svojom omiljenom puškom!

 

Walt Whitman donirao je svoj mozak u medicinske svrhe. Jedan laboratorijski radnik jednog dana pazio, pa je njegov mozak bačen u smeće!

 

Vladimir Nabokov je čuvenu „Lolitu“ napisao na papirićima dok je putovao po Americi i sakupljao leptire! 


„Alisa u zemlji čudesa“ je bila zabranjena u Kini zbog životinja koje govore!


Gabriel García Márquez nikad nije dozvolio da „Sto godina samoće“ postane film!


Gordost i predrasuda“ (engl. Pride and Prejudice) – naslov te knjige u originalu znači: „Prve impresije“!

 

Jugoslavenski, bosanski ili točnije srpski pisac - Ivo Andrić je 1961. u Stokholmu primio Nobelovu nagradu uz zvuke „Marša na Drinu“. Pisac je staru predratnu ploču ponio sa sobom u Švedsku i insistirao da mu nagrada za roman „Na Drini ćuprija“ bude uručena uz ovu pjesmu! Šveđanima se ta melodija dopala, a pjesma se munjevitom brzinom proširila po cijelom svetu!


Pre nego što ga je sustigla slava za knjigu „Lovac u žitu“ (neki tvrde u raži), Jerome David Salinger  je bio oficir u Drugom svjetskom ratu, a zbog nagomilanog stresa je završio u bolnici. Tvrdili su da je rekao kako generacije koje su kasnije stasale i koje nemaju iskustvo rata ne mogu da podjele njegovo osjećaje koje je opisao na sljedeći način: „…nikad iz nosnica neću izbrisati mirisa spaljenih ljudskih tijela“. Poslije 1965. se povukao iz javnog života.

 

Marcel Proust sam sebe je zatvarao u spavaću sobu obloženu plutom kako ne bi čuo zvukove bučnog pariškog života i neutralizirao prodor alergena jer je bolovao od astmu! Posljednje tri godine života, spavao bi danju, a pisao noću, imao samo jedan obrok dnevno i insistirao na besprijekornoj čistoći sobe u kojoj je boravio. Oni koji su ga poznavali, tvrdili su da je ličio na pustinjaka koji nije planirao da napusti svoju pećinu.

 

José Saramago, jedan od najutjecajnijih portugalskih pisaca, završio je mašino bravarski zanat u Lisabonu, a kasnije se bacio na proučavanje literature van formalnih institucija. Nobela za književnost, dobio je 1998. godine.

 

William Shakespeare, engleski pjesnik i dramski pisac, jedan od najutjecajnijih dramaturga u povijesti i autor „Romea i Julije“, imao je samo nekoliko završenih godina tadašnje osnovne škole!



-----------


Preveo, obradio i uredio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Rujan 24 '17 · Oznake: zanimljivosti o književnicima…
DVANAEST NAJPOZNATIJIH ZABRANJENIH KNJIGA



 

Bez obzira radilo li se o knjizi s svinjama koje govore ili skandaloznoj knjizi o seksu, mnogi ljudi pronalaze razne razloge za zabranu knjiga. Glas neukog i zaostalog naroda se čuo, crkva i političari su navukli zabrinute izraze na lica, sudski procesi su provedeni, knjige su spaljene i kletve su bačene. I baš zato ovom prilikom predstavljamo vam dvanaest knjiga koje su zabranjene u mnogim zemljama.


------------------



 

Lady Chatterley’s Lover (Ljubavnik Lady Chatterley)- D.H. Lawrence

 

„Seksualni čin počeo je 1963. god. – između kraja zabrane ove knjige i objave prve LP ploče Beatlesa. Phillip Larkin nije jedina osoba za koju je ‘Ljubavnik Lady Chatterley’ označio seizmičku promjenu u društvu. Inicijalno objavljena privatno 1928. god. u Italiji, potom objavljena 1960. god. od strane britanskog nakladnika Penguina, ovaj roman doveo je do najpoznatijeg suđenja u književnoj povijesti. E.M. Forster je bio pravobranitelj na suđenju na kojem je tužitelj postavio čuveno pitanje „Želite li da ovu knjigu čita vaša supruga ili sluškinja?“. Knjiga je tiskana u stotinama tisuća primjeraka i dovela je do početka seksualne revolucije tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.


------------------



 

Brave New World (Hrabri novi svijet) – Aldous Huxley

 

Zanimljiva priča o svijetu previše naviknutom na umjetne udobnosti, a izgrađenom na eksploataciji, cenzurama iz ne tako hrabrog staroga svijeta. Irska je zabranila ovu knjigu smatrajući kako govori protiv religije i tradicionalne obitelji, a Indija je otišla još dalje nazivajući Huxleya „pornografom“, naime zasmetao im je njegov opis svijeta u kojem ohrabruje mlade ljude na korištenje rekreativnog seksa.


------------------

 



Tropic of Cancer (Rakova obratnica) – Henry Miller

 

Tijekom trideset godina pravne borbe iskrena seksualnost u razmišljanjima Henryja Millera o ljudskom stanju, opisana u ‘Rakovoj obratnici’, učinili su ovu knjigu nevjerojatno poznatom, unatoč činjenici da ju je malo čitatelja ikad dobilo priliku čitati. Uostalom, tko ne bi bio znatiželjan kad je riječ o knjizi opisanoj od sudaca iz Pennsylvanije kao “otvorena kanalizacija, jama puna truleži, sluz koja okuplja sve što je trulo u krhotinama ljudske izopačenosti?“ Takav ugled knjige i činjenica kako je knjiga prvi put objavljena 1960. god. bili su veliki presedan koji je omogućio da sve knjige o iskrenoj seksualnosti budu nadalje objavljene, kao da bez seksualnosti ne mogu niti postojati.


------------------



 

The Satanic Verses (Satanski stihovi) – Salman Rushdie

 

Iako su mnoge knjige bile zabranjene prije ili poslije objave ‘Satanskih stihova’, nijedna dotad nije imala za posljedicu da se autoru prijetilo smrću. Zapravo, nekolicina modernih knjiga imala je krvavu povijest tijekom svoga objavljivanja. Kao rezultat svega Salman Rushdie se morao skrivati cijelo jedno desetljeće, nakon što je Ajatolah u Iranu objavio fetvu (op.a. smrtnu presudu) za njega i drugu fetvu koja je značila smrt za Rushdijevoga prevoditelja iz Japana. Mnogi u muslimanskom svijetu su je oplakivali zbog prividnog bogohuljenja, a knjiga je bila zabranjena u Velikoj Britaniji i diljem islamskog svijeta.


------------------



 

Lolita – Vladimir Nabokov

 

Zabranjena knjiga čiji je prijem često zaklanjao njen stvarni sadržaj mnogima koji su u romanu ‘Lolita’ očekivali kako će biti užasnuti ili ugodno iznenađeni, bivali su razočarani. Gorka satira o američkim vrijednostima sredinom 20. stoljeća, sa svega nekoliko kvazi-erotskih pasusa. Ipak, tematika knjige je smatrana kontroverznom, što je rezultiralo zabranom u Velikoj Britaniji i, obično, liberalnoj Francuskoj tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća, nakon što je jedan od prvih tabloida Sunday Express paničario o moralnosti.


------------------



 

Ulysses – James Joyce

 

Roman za one s možda najviše prefinjenog ukusa, iako su mnogi u potpunosti propustili reference o samozadovoljavanju u poglavlju ‘Nausicaa’ iz remek-djela Jamesa Joycea, pod nazivom ‘Ulysses’ i mnogi neće dalje ni otići od tog poglavlja jer se knjiga izgubila među slavnim neprobojnim proznim djelima. Nakon što je objavljen u književnom časopisu, ovaj odlomak je proglašen opscenim od strane sudaca. Možda su cenzori smatrali da je cijela knjiga teško shvatljiva, vjerujući kako i ostatak knjige sadrži slične nepristojnosti – cijeli roman je stoga zabranjen u SAD-u i Velikoj Britaniji tijekom 1930-ih, a poštanska služba SAD-a je sve primjerke poslane poštom spaljivala.


------------------



 

All Quiet on the Western Front (Na zapadu ništa novo) – Erich Maria Remarque

 

Iako je mnogo knjiga bilo spaljeno u nacističkoj noći krjesova 1933. god., uključujući djela iskonskih pisaca i mislilaca kao što su Kafka, Thomas Mann i Albert Einstein, nijedno od njih nije bilo kritično prema Njemačkoj u ratu, kao djelo ‘Na zapadu ništa novo’. Viđena kao nepatriotska, od strane nacionalsocijalista, pa čak i od jednog broja nenacističkih vojnih osoba i pisaca. Ono što su te grupe i pojedinci zamjerali ovoj knjizi je upravo ono što je čini tako uvjerljivim prikazom pravih strahota rata.


------------------



 

Animal Farm (Životinjska farma) – George Orwell

 

Iako ne čudi kako je Orwellova slabo prikrivena satira brutalnosti komunizma bila zabranjena u staljinističkom SSSR, njen status kao zabranjenoj knjizi je trajao dugo nakon pada Berlinskog zida. Ona je još uvijek zabranjena na Kubi i u Sjevernoj Koreji (iz istih razloga kao što je bila zabranjena od strane Sovjeta), a također je zabranjena u Keniji, zbog kritike korupcije i još bizarnije, od strane škola iz UAE zbog prikaza govora svinje što se smatra protivno muslimanskim vrijednostima.


------------------



 

The Catcher in the Rye (Lovac u žitu) – J.D. Salinger

 

‘Lovac u žitu’ posjeduje fascinantan kontrast – roman koji je najviše zabranjivan i da je druga najčešće predavana knjiga u američkim školama. Njeni branitelji je vide kao konačni pogled na frustracije i dosadu tinejdžerskog života, a njezini tužitelji su je vidjeli kako je uzrok za sve – od ubojstava do samoubojstva, te širenju komunističkih ideja u Americi. Što cenzori nisu uspjeli ostvariti je zabraniti ovu knjigu zbog prikaza tinejdžerske pobune jer je buntovni tinejdžeri traže još više.


------------------



 

The Grapes of Wrath (Plodovi gnjeva)- John Steinbeck

 

Ova knjiga je dobila možda najviše pohvala koje jedan autor može primiti. John Steinbeck prikazuje otežane uvjete rada u Kaliforniji, u eri Velike depresije. Njegovi prikazi su bili toliko brutalni da je knjiga zabranjena u pokrajini gdje se obitelj Joad seli, unatoč činjenici kako su povjesničari potvrđivali da je Steinbeckov prikaz istine o životu realan. Lokalni dužnosnici u pokrajini Kern su uvjerili radnike da spale knjigu, ironično dalje provodeći manipulaciju nad radnicima migrantima u području koje Steinbeck oslikava nevjerojatno dobro u knjizi.


------------------



 

The Well of Loneliness (Zdenac samoće)- Radclyffe Hall

 

Kao simbol pronađene homoseksualnosti u ranom 20. stoljeću, lezbijska romansa autorice Radclyffe Hall bila je u središtu jednog opscenog suđenja unatoč tome da nema erotskih scena opisanih u romanu, osim u jednom kratkom opisu koji implicira da su dvije ličnosti možda provele noć zajedno. Bez obzira kolika je čestitost u samom sadržaju knjige, cenzori nalaze kako roman piše o lezbijkama i lezbijskim odnosima. Iako su se mnogi književni prosvjetitelji pobunili protiv cenzuriranja, uključujući Virginiu Woolf, E.M. Forstera i T.S. Eliota, kampanja protiv ‘Zdenca samoće’ ostaje homofobna mrlja u britanskoj književnoj povijesti.


------------------

 

American Psycho (Američki psiho) – Brett Easton Ellis

 



Iako ‘Američki psiho’ polako kreće prema tome da postane satira, čitatelj mora pročitati stotine stranica o dubljenju oka, rezanju dojke i čupanju noktiju prije nego se to stvarno i dogodi. Nije ni čudo, stoga, kako je roman bio naširoko zabranjen, a u mnogim drugim zemljama knjiga se prodavala s omotom na kojem je bila naznačena restrikcija dobne skupine kupaca/čitatelja. 





-----------


Preveo, obradio i uredio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Što čitati ove jeseni: 5 klasika koji su osvojili svijet!

 



Možda su “50 nijansi sive” i “Djevojka u vlaku” trenutno najpopularnije knjige i možda jedva čekate da ih pročitate, ali predlažemo da uz ovu kišnu jesenju idilu izaberete klasičnije naslove koji će vam pružiti odgovore na mnoga pitanja o ljubavi, životu, prijateljstvu...

 

Vrijednost klasike odnosno klasične literature je ta što nam klasici pružaju povratak u prošlost kako bi saznali kako su ljudi živjeli stoljećima prije nas i tako naučimo nešto novo i o sebi i našoj prošlosti.

 





 

Prohujalo sa vihorom, Margaret Mitchell


Nijedna lista knjiga ne može biti potpuna bez naslova “Prohujalo sa vihorom”. Ukoliko se do sada niste susreli sa ovom knjigom, ili gledali film i sjajnu Vivijan Li sigurno tad niste propustili, ni rečenica “Frankly, my dear, I don't give a damn. A, ukoliko baš sad pokušavate da se spasite iz ljubavnog trokuta, eto još jednog dobrog razloga da ove jeseni pročitate ovo knjigu.

 






 Veliki Getsbi, F. Scott Fitzgerald


Vjerujemo da niste propustili film sa Leonardo, DiCapriem u glavnoj ulozi, ali dodajemo i to da je knjiga "Veliki Getsbi" nešto što svakako morate imati u svojoj biblioteci. Fitzgerald nam je sjajno dočarao kako je divno voljeti, ali u granicama, jer i previše ljubavi ponekad zna stvoriti i velike probleme. Priča koja će vas oduševiti i koju nikako ne smijete propustiti ove jeseni...

 






Gordost i predrasude, Jane Austen

 

Postoje knjige koje uvijek možemo čitati i nikad nam ih nije dosta? "Gordost i predrasude" je jedna od takvih knjiga. Divna romantična priča koja ne samo da nas uči o ljubavi već nas i uči i da ne izgubimo nadu i da nikada ne odustajemo. Jane Austen nam kroz ovaj roman govori o tome da je ljubav moguće pronaći na neočekivanim mjestima.

 






Romeo i Julija, William Shakespeare

 

Znamo da ste pročitali ovo djelo još u srednjoj školi, ali sigurno tada niste bile pametni i iskusni kao sada. Da li ste sa 16. godina mogle gledati na svijet i ljubav očima kojim to činite danas? Naravno da ne! Zato je ova topla i romantična jesen idealan trenutak da potražite lektiru iz školskih dana i naučite razliku između zaljubljenosti i prave ljubavi.

 






Orkanski visovi, Emily Brontë

 

Prva i jedina novela književnice Emily Brontë  vraća nas u viktorijansko doba i priča nam neobičnu priču o zabranjenoj ljubavi. Ljubav glavnih likova je često sebična i razorna, a i oni u nekim trenucima nisu, ni simpatični, ni dobri što nas u stvari podsjeća na stvaran život i stvarne probleme koje proživljavamo. Osim što je u centru ljubavna priča, Orkanski visovi dokazuju nam i ono što smo već i sami znali: “Novac zaista mijenja ljude”.



-----------


Preveo, obradio i uredio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Jack Nicholson - U životu lažite samo svojoj ženi i policiji


 

 

John Joseph Nicholson (New Jersey, 22. travnja 1937.), poznatiji kao Jack Nicholson, američki filmski glumac, redatelj, scenarist i producent.

 

Nicholson je 12 puta bio nominiran za Oscara i osvojio triput (dva puta za najboljeg glumca i jednom za sporednog). Izjednačen je s Walterom Brennanom po broju glumačkih pobjeda kod glumaca (tri), te je ukupno drugi iza Katharine Hepburn (četiri). On je i jedan od dva glumca koji je bio nominiran za Oscara (za glavnu ili sporednu ulogu) u svakom desetljeću od šezdesetih; drugi je Michael Caine.

 

Osvojio je sedam Zlatnih globusa te 2001. primio Počasnu nagradu Kennedy centra. 1994. je postao najmlađi glumac kojem je Američki filmski institut dodijelio nagradu za životno djelo. Najpoznatiji je po ulogama u filmovima Kineska četvrt, Let iznad kukavičjeg gnijezda, Isijavanje Stanleyja Kubricka, Bolje ne može, Batman Tima Burtona i Pokojni Martina Scorsesea.



 


Zablude iz djetnjstva

 

Zanimljivo je i da je dugo živio je u uvjerenju da mu je baka majka, a majka sestra. Prava istina izišla je na vidjelo tek u njegovim tridesetim godinama, i to tek nakon što je postao zvijezda pa je vijest osvanula u novinama.

 

Da paradoks bude veći, novinar tjednika Time, koji je 1974. pisao veliki članak o tada mladom glumcu u usponu, prvi je otkrio da mu je žena za koju je vjerovao da mu je sestra - zapravo majka. Kako su baka i majka umrle mnogo prije toga (1963. i 1970.), više nitko nije mogao svjedočiti o tome, a Nicholson nije želio razgovarati s novinarom.

 

Kako je postajao slavniji, tako je pitanje o njegovom ocu pobuđivalo sve više zanimanja. U raznim nagađanjima najdalje je otišao Patrick McGilligan, koji je 1995. objavio knjigu "Jack's Life" ("Jackov život"). On je postavio tezu da je otac slavnog glumca mogao biti i Eddie King, ravnatelj kazališta u kojem je radila Nicholsonova majka. Donald Fucillo odmah je energično otklonio takvu mogućnost te priznao kako je brakom s June, doduše, počinio bigamiju, ali da očinstvo nikada nije nijekao. Iako je u vrijeme izlaska knjige postojala mogućnost da se očinstvo s velikom sigurnošću utvrdi DNK analizom, i time izbjegnu sva daljnja nagađanja, Nicholson je to kategorično odbio. "Otac je osoba koja ti pomaže dok odrastaš, a ne netko tko ima iste spirale u genskom kodu.


 

 

Manje poznati detalji o Nicholsonu

 

Nicholson je osvojio svoj prvi Oscar za najboljeg glavnog glumca portretom Randlea P. McMurphyja u ekranizaciji romana Kena Kesseyja Let iznad kukavičjeg gnijezda, redatelja Miloša Formana iz 1975. Nicholsonu je ponuđena uloga Michaela Corleonea u Kumu, ali ju je odbio.

 

Nakon toga je slijedilo nekoliko čudnih odluka. Prihvatio je manju ulogu u Posljednjem tajkunu, s Robertom De Nirom. Zatim i manje simpatičnu ulogu u vesternu Arthura Penna Missouri Breaks, samo kako bi radio s Marlonom Brandom. Po tome je uslijedio njegov redateljski rad na vesternu Goin' South. Njegov redateljski debi bio je film iz 1971., nazvan Drive, He Said.

 

Iako nije privukao pozornost Akademije u adaptaciji Isijavanja Stanleyja Kubricka (1980.), to ostaje jedna od njegovih značajnijih uloga. Njegov sljedeći Oscar, za najboljeg sporednog glumca, došao je za ulogu umirovljenog astronauta Garretta Breedlovea u Vremenu nježnosti (1983.) redatelja Jamesa L. Brooksa. Nicholson je u osamdesetima nastavio produktivnu karijeru filmovima kao što su Poštar uvijek zvoni dvaput (1981.), Crveni (1981.), Čast Prizzijevih (1985.), Vještice iz Eastwicka (1987.) i Ironweed (1987.). Još je tri puta nominiran za Oscara (Crveni, Čast Prizzijevih i Ironweed).

 

Odbio je ulogu Johna Booka u filmu Svjedok. Batman iz 1989., u kojem je Nicholson glumio Jokera, postigao je veliki komercijalni uspjeh, a postotak od ukupne zarade donio je Nicholsonu oko 60 milijuna dolara. Trebao je reprizirati ulogu u petom nastavku iz franšize o Batmanu 1999., ali je studio Warner Bros. otkazao projekt.

 

Za ulogu usijanog pukovnika Nathana R. Jessepa u Malo dobrih ljudi (1992.), filmu o ubojstvu među američkim marincima, opet je nominiran za Oscara. Film je postao najpoznatiji zbog njegove rečenice "You can't handle the truth!" ("Ti ne možeš podnijeti istinu!") koja je postala predmet imitiranja i dio popularne kulture.

 

No, nisu sve Nicholsonove izvedbe bile dobro ocijenjene. Nominiran je za nagrade Razzie za najgoreg glumca u filmovima Nevolje s muškarcima i Hoffa (1992.). Međutim, uloga u Hoffi mu je donijela i nominaciju za Zlatni globus.

 

Sljedeći Oscar za najboljeg glavnog glumca je došao za ulogu Melvina Udalla, neurotičnog pisca s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, u romantičnoj komediji Bolje ne može (1997.), ponovno s redateljem Jamesom L. Brooksom.



 

Jack Nicholson privatno.

 

Nicholson je u privatnom životu poznat kao čovjek koji se "ne zna skrasiti". Ima petero djece s četiri različite žene; ženio se jednom. 17. lipnja 1962. se oženio sa Sandrom Knight. Par je dobio jednu kćer, Jennifer Nicholson (rođenu 1963.), a razveo se 8. kolovoza 1968. Njegova druga kćer, Honey Hollman (rođena 1981.), je iz veze s danskim modelom Winnie Hollman. Ima jednog sina, Caleba Goddarda (rođenog 1970.), iz veze s glumicom Susan Anspach. Iz veze s Rebeccom Broussard ima dvoje djece, Lorraine Nicholson (rođena 1990.) i Raymonda Nicholsona (rođenog 1992.).

 

Dobar je prijatelj s redateljem Romanom Polanskim, kojeg je podupirao kroz mnoge osobne krize uključujući smrt njegove žene, Sharon Tate, od ruke obitelji Manson. Podupirao je Polanskog i nakon osude za silovanje maloljetnice, zločina koji se dogodio na Nicholsonovu imanju na Mullholand Driveu.

 

Nicholson je dugo živio u susjedstvu s Marlonom Brandom na Beverly Hillsu. U blizini je živio i Warren Beatty, pa je cesta zaradila nadimak "Bad Boy Drive". Nakon Brandove smrti 2004., Nicholson je kupio susjedov bungalov za točno 5 milijuna dolara kako bi ga srušio. Izjavio je kako je to učinio iz poštovanja prema Brandovoj ostavštini, budući da bi bilo preskupo renovirati "napuštenu" građevinu koju je zahvatila plijesan.

 

-------------------------------------------

 

Jack Nicholson - izreke, citati, misli...

 

Mrzim davati savjete, jer ih ljudi ne žele uzeti.

 

Jack Nicholson

 

Sa mojim sunčanim naočalama - ja sam Jack Nicholson. Bez njih ja sam šezdesetogodišnji debeljko.

 

Jack Nicholson

 

Onog trenutka kada prestaneš učiti, vjerujem da si tada mrtav.

 

Jack Nicholson

 

Moj moto je - što više dobrog vremena.

 

Jack Nicholson

 

Ljudi koji govore u metaforama mi mogu nasapunati prepone.

 

Jack Nicholson

 

Jedna od mojih djevojaka mi je jednom rekla da se nikada ne treba boriti sa nekime koga ne voliš.

 

Jack Nicholson

 

Ja sam Irac - ja uvijek razmišljam o smrti.

 

Jack Nicholson

 

Reći ću vam jednu stvar - nikada nikome ne dajite svoj najbolji savjet, jer ga nikada neće slijediti.

 

Jack Nicholson

 

U životu lažite samo svojoj ženi i policiji

 

Jack Nicholson

 

Ranije, ukoliko bih proveo dvije-tri noći sam počeo bih pisati poeme o samoubistvu.

 

Jack Nicholson

 

Kada bi ljudi bili iskreni priznali bi da je sve što rade i bilo gdje da idu samo zbog žena.

 

Jack Nicholson

 

Davno sam naučio da je jedina osoba koja je zaslužila da glasam za nju u stvari ja sam.

 

Jack Nicholson

 

Gluma je svačiji drugi najbolji posao.

 

Jack Nicholson

 

Ja uzimam Viagru samo kada spavam sa dvije ili tri žene.

 

Jack Nicholson

 

Ja čak i nemam mobilni telefon.

 

Jack Nicholson

 

Prije sam mislio da je jedan od najvećih znakova sigurnosti mogućnost da uvijek odeš negdje drugo.

 

Jack Nicholson

 

Neću sjediti ovdje i pretvarati se da nisam bio grubijan veći dio svoga života.

 

Jack Nicholson

 

Ne želim da ljudi znaju šta ja zaista volim. Mislim da to nije dobro za glumca.

 

Jack Nicholson

 

Volio bih da ne marim toliko oko kritika, ali imak marim o njima.

 

Jack Nicholson

 

Prosječna zvijezda u jednoj godini sretne deset puta više ljudi nego što prosječna osoba sretne za cijelog života.

 

Jack Nicholson

 

Zvijezda na snimanju je poput vremenski tempirane bombe. Neko je mora isključiti, kako bi joj ljudi mogli prići.

 

Jack Nicholson

 

Ja sam osoba koja je utrenirana da gleda druge ljude u oči.

 

Jack Nicholson

 

 



 -----------


Preveo, obradio i uredio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Rujan 14 '17
Nekoliko činjenica koje su obilježile 20 godina Harryja Pottera




Kad je 26. lipnja 1997. prvi roman o Harryu Potteru objavljen u Engleskoj, nitko nije slutio što se to dogodilo. Serijal JK Rowling danas broji sedam knjiga prodanih u 500 milijuna primjeraka i prevedenih na 79 jezika, osam filmova (plus spin-offi), nekoliko tematskih parkova... Donosimo pregled najsjajnijih točaka Pottero-povijesti


Nije bilo novaca ni za fotokopiranje


Joanne Rowling priču o Harryu Potteru razvijala je početkom devedesetih. Bila je mlada samohrana majka, živjela od socijalne pomoći i pisala po edinburškim kafićima dok joj je kći spavala. Izvorni primjerak 'Harrya Pottera i Kamena mudraca' napisala je 1995. na staromodnom pisaćem stroju. JK Rowling je od osobe koja si nije mogla priuštiti fotokopiranje svoga rukopisa postala prva osoba koju je pisanje pretvorilo u milijarderku.


Broj 13 ipak sretan


Knjigu je odbilo tiskati 12 izdavačkih kuća, a Rowling je nedavno na Twitteruobjavila nekoliko odbijenica. Možda bi je odbila i trinaesta, Bloomsbury, da njezin direktor nije svojoj osmogodišnjoj kćeri rekao da pročita prvi odlomak. A ona je, progutavši ga, odmah zatražila ostatak.


'Dečki neće čitati ako piše cura'


Prvo izdanje u Velikoj je Britaniji izašlo 26. lipnja 1997. u svega 500 primjeraka koji su danas za kolekcionare sveti gral, osobito jer je na njima autorica potpisana pravim imenom, umjesto JK, što je kasnije preuzela kao pseudonim na savjet izdavača koji je vjerovao da dečki neće čitati knjigu o čarobnjaku ako znaju da ju je napisala žena.




J.K. Rowling 


Simboli borbe s depresijom


Dementori, bića tame iz serijala, koji se hrane radosnim ljudskim osjećajima, tjerajući žrtve da se prisjećaju svojih najgorih uspomena, nadahnuti su depresijom s kojom se JK borila nakon majčine smrti. Majka joj je preminula 1990. od multiple skleroze.'Bezjaci' ušli u rječnikRiječ bezjak ('muggle'), koja označava nečarobnjake, odnosno one koji nemaju urođeni dar magije, 2003. je ušla u Oxfordov rječnik engleskog jezika.


Najbrže prodavanija knjiga u povijesti


Serijal je dosad prodan u 500 milijuna primjeraka i preveden na 79 jezika, među njima i na latinski i antički grčki. 'Harry Potter i Darovi smrti', sedma i posljednja knjiga, najbrže je prodavanija knjiga u povijesti. U prva 24 sata samo je u Britaniji prodana u 2,65 milijuna primjeraka. Jedan od podataka je i da svakih trideset sekundi netko u svijetu počne čitati knjigu o Harryu Potteru.


Odbila ponudu koja se ne odbija


Jedan od najuspješnijih pjevača svih vremena, Michael Jackson, htio je skladati glazbu za filmove o Harryju Potteru, no spisateljica nije bila uvjerena da je on pravi čovjek za to, pa ga je odbila.


'Pravi' prolaz do Hogwartsa


U Pottermaniju se svojedobno bila uključila i Britanska Kraljevska pošta, koja je za ljeto uoči izlaska sedme knjige u Potter serijalu bila objavila prigodnu seriju od sedam poštanskih maraka. Na markama su bile prikazane naslovnice svih sedam knjiga o Harryju Potteru, a na tržištu su se našle 17. srpnja, kao dio tradicije Pošte da obilježava 'društvene teme i značajne prilike vezane uz naš način života'. Na londonskom King's Crossu, osim toga, između perona devet i 10 uprava je postavila i natpis 'Peron 9 3/4' u čast prolaza do škole vještičarenja i čarobnjaštva Hogwarts.




I najlošiji 'Potter' bolji od najboljeg 'Sumraka'

 

Filmski nastavak Harrya Pottera koji je zaradio najmanje novca, 'samo' 90 milijuna dolara, opet je zaradio više od najuspješnijeg nastavka sage 'Sumrak'. Drugi dio 'Harrya Pottera i Darova smrti' iz 2011. zaradio je 1,341,500000 dolara. Osam snimljenih filmova na kino blagajnama diljem svijeta uprihodilo je ukupno 6,5 milijardi dolara.


Napisala: Tina Barbarić 



 

---------------


Odabrao i uredio: Nenad Grbac


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

 

Rujan 10 '17
Miroslav Krleža i hrvatsko iskustvo



 

Kada je pak riječ o hrvatskim duhovnim horizontima, onda se može kazati da hrvatska kultura, od svojih davnih početaka, ne poznaje književnu riječ koja je tako moćno utjecala na njezin život, na njenu sudbinu, kao što utječe riječ Miroslava Krleže. Njezin plodonosni utjecaj odrazio se jednakim intenzitetom na hrvatsku književnost i onda kada je ta riječ prokazivala naše slabosti, rušila lažne idole, rastakala mitove i iluzije. I onda kada je ta riječ svojom žestinom i sugestivnom snagom otvarala perspektive i gradila mostove prema budućnosti. Zato je naraštajima Krležina riječ bila i ostajala jedini svjetionik, kriterij i kompas, naročito u vremenima pomrčina, sumnji i kriza. Nakon Krleže, doista, u hrvatskoj književnoj republici ništa ne ostaje ondje gdje je prije bilo.

 

Sve o čemu i o komu je Krleža pisao i govorio u svojim polemikama, kritikama, razgovorima i dnevnim zapisima, od Pijane novembarske noći(1918.) do posljednjeg teksta iz 1981., sve njegove slutnje i dijagnoze, lucidne prosudbe i poruke – i danas su podjednako aktualne, štoviše, veoma bliske i prepoznatljive novim naraštajima čitatelja.

 

Od one “da je došlo vrijeme da se spali i uništi i razbije laž hrvatske književnosti” (1919.); da “Evropa za nas ionako već ima pripremljen štrik” (1933.); strahujući od toga hoće li ga progutati endehazijski mrak (1941. – 1945.); jer, u konačnici i trajnom obračunu vlasti s intelektualcima i ljudima duha – piscu je “svejedno od koga će stradati: od Dide ili Đide”; uz opomenu šezdesetosmašima “da će i oni jednoga dana doživjeti ostvarenje svojih ideala”; a proljećarima “da među Hrvatima nije zahvalno svjedočiti istinu” (1971.); dok je svima ostalima, na odlasku 1980., poručio: “Tito je učinio za položaj Hrvata više nego itko ikada u njihovoj povijesti. U nekoj ne znam koliko dalekoj budućnosti, doći će vrijeme kada će biti objektivno valoriziran i kada će mu se priznati velike zasluge.”

  

Da je Krleža danas u prilici sagledati “turobno stanje kulturnih, društvenih i političkih fakata” u Hrvatskoj i svijetu, vjerojatno bi ponovio, po tko zna koji put: “Glupost je svemirska sila.” A možda bi, s tridesetgodišnje distance i dodao: Glupost i svemir su doista beskonačni. Ali za ovo drugo više nisam siguran!

 

Čengićevi dnevni zapisi, kronika jedne epohe S Krležom iz dana u danautentična su svjedočanstva jednoga književnika, njegova burnog života, enciklopedista i angažiranog intelektualca o najznačajnijim pojavama, događajima i ličnostima XX. vijeka. S velikom erudicijom i slobodom iskaza u knjigama se autentično očituju Krležina intima, emotivnost, artističke sklonosti, intuicija i refleksija, ljudi i događaji, a također i niz iskaza o nepoznatim ili manje poznatim privatno-biografskim činjenicama. Čengić je, suradnički i urednički, družeći se i prijateljujući s Krležom, uspio zabilježiti sve njegove misli, meditacije i nedoumice, monologe i dijaloge, iz širokog registra umjetničkih, kulturnih, društvenih i političkih tema.

 

Jedno je sigurno: Nitko se, prije i poslije Krleže, nije tako strasno i s takvim stilom uhvatio u koštac s našim fatalnim nesporazumima i razdorima, palanačkim mentalitetima, tromostima duha i mitovima. Svaka stranica ove knjige izraz je i glas intelektualne i moralne savjesti, koja tako nedostaje danas i ovdje.

 

Pred nama je opet erudit i polihistor Krleža, sa svim svojim senzibilitetima i otvorenim ranama, mudrošću i lucidnošću, prokletstvima i protuslovljima, preokupacijama i artističkim sklonostima. Iz dana u dan svjedočimo Krležinim monolozima i dijalozima, sa živima i mrtvima, ponovno smo s Krležinom literaturom i Krležinom epohom. I ovi dnevnički zapisi pokazuju da sve ljubavi i mržnje Krležijane plamte prekogrobno.

 

Hrvatska je bila Krležina sudbina, a on je bio njezin usud. Ali nikada nije bilo dobro, nikada nije bilo preporučljivo Krležu voljeti javno. Jer, kako ističe Mladen Kuzmanović, predstavljajući šesterosveščanu Krležologiju:

 

“Krležijanstvo je bilo mnogo više od izbora pisca, ono je bilo izbor svijeta. Ponekad je značilo i izbor smrti i umiranja, a uvijek je svjedočilo stil, ukus i pogled na svijet. Krleža je Hrvatsku volio bez stida, bez iluzija, bez uljepšavanja, krastavu, gladnu, nepismenu i provincijalnu, obožavao ju je nemilosrdno i bez praštanja (prašta se naime samo djeci i slaboumnicima) i to mu Hrvati tu i takvu njegovu ljubav hrvatske stvarnosti, hrvatske istine, nikada nisu oprostili.”

 

Pa, ako bismo razdoblje od prvih Krležinih javnih nastupa s početka XX. vijeka do njegove smrti, u dijaloško-polemičkom smislu, mogli svrstati pod Moj obračun s njima, onda bismo sve ono što se događa s Krležinim imenom i djelom od njegove smrti do danas po crti hrvatske prosvjetne, kulturne i državne vlasti – mogli nazvati Njihov obračun s njim.

 

A sve je počelo ceremonijom pokopa na zagrebačkom groblju Mirogoj, gdje mu je priređen “državnički sprovod uz počasne plotune i vojne počasti, govore najviših partijskih i državnih funkcionera”. Bože, kakva li paradoksa i ironije sudbine: zakletog antimilitarista i velikana pera na posljednji počinak ispraćaju počasni plotuni. Čast i dostojanstvo kulturne Hrvatske tada je spasio pjesnik Jure Kaštelan koji se od Krleže oprostio riječima: “Veliki brate, svih nas koji držimo pero u ruci, stojim pred vama u nekoj čvrstoj vjeri da vi niste mrtvi. To uvjerenje nije privid. Vi ste sugestivnom snagom pjesničke riječi prevladali granice vremena i prostora i uspostavili razgovor mrtvih i živih i onih budućih.”

 

Sljedećih deset godina pisalo se i pričalo po zagrebačkim kulturnim krugovima tko je sve i zbog čega provaljivao i krao rukopise iz Krležinih zapečaćenih ormara u Leksikografskom zavodu, kojem je Krleža od osnutka bio glavni ravnatelj i glavni urednik. Krešo Vranešić, Krležin nasljednik i uz Enesa Čengića izvršitelj Krležine Oporuke, navodi da je “ormar, kad su ga došli službeno zapečatiti, u Krležinu uredu bio potpuno prazan, a njegova je gornja ploča čak bila odvaljena pajserom”.

 

Dolaskom HDZ-ove vlasti, od 1990. do 1997. u Hrvatskoj nije tiskana ni jedna Krležina knjiga (!), a saborski zastupnici ultimativno traže da se Leksikografskom zavodu oduzme ime Miroslava Krleže. (!!!) Štoviše, sa znanjem i odobrenjem glavnog ravnatelja Leksikografskog zavoda i glavnog urednika Općeg religijskog leksikona, otisnuta je i imprimirana denuncirajuća, osvetnička i herostratska natuknica KRLEŽA, u kojoj se za toga hrvatskog prvosvećenika književnosti kaže da je “najradikalniji osporavatelj religije” (Apage Satanas!), te da je “Krleža u estetizmu našao nadomjestak za religioznu duhovnost, a u pozitivizmu i evolucionizmu dogmatsko uporište svog svjetonazora, u komunističkoj revoluciji i Partiji potražio je surogat za izgubljenu vjersku zajednicu”.

 

I ne samo to, pakuje ovaj Religijski leksikon, “da je Krleža pjevao hvalospjeve totalitarnim diktaturama… i da je svojim antireligioznim stavovima snažno obilježio liberalnu građansku i komunističku inteligenciju te neosporno pridonio protukatoličkoj kampanji u komunističkom poraću.”

 

Pravu i iskrenu mjeru hrvatstva Krleža je iskazivao često i na različite načine, a za ovu prigodu citirat ćemo samo jednu Krležinu “propovijed” i jedan Krležin “blagoslov”.

 

“Hrvatstvo nije Jedno Jedinstveno Hrvatstvo kao Takvo, i to je osnovno kod ovog razmatranja. Biskup grof Drašković, koji potpisuje smrtnu osudu Matiji Gupcu, hrvatski je feudalac, a Gubec hrvatski kmet. Nema hrvatstva koje je u stanju da pomiri hrvatskoga kmeta sa hrvatskim grofom. Ja, dakle, hrvatstvo biskupa i grofa Draškovića ne priznajem za svoje hrvatstvo, i takvo feudalno hrvatstvo, stoljećima kulturno jalovo, a politički parazitsko i renegatsko, ja izrazito poričem, što još uvijek ne znači da sam i negator ‘hrvatstva kao takvog’, kao da biskup i grof Drašković ima monopol na svoje biskupsko i grofovsko hrvatstvo, a ja na svoje pučko i narodno nemam.

 

Hrvatstva ‘kao takvog’, hrvatstva an sich, hrvatstva po sebi uopće nema, i bilo bi dobro da se u uvodu ovog razmatranja sporazumijemo o vrijednosti i o smislu nekih pojmova. Ničeg na ovoj planeti ‘kao takvog’ ili ‘po sebi’ nema, pa čak ni naše planete ‘kao takve’ – po sebi same. ‘Po sebi’, ovo naše hrvatstvo ne postoji, jer nije balon da lebdi nad vremenom i nad prostorom, a nije ni Platonska Ideja da bi naše misli o njemu bile tek božanski odraz jednog vrhunaravnog pojma.

 

Hrvatstva u prošlosti bilo je čitav niz, jer ta hrvatstva u neprestanom protjecanju vremena i sama protječu u trajnoj fluktuaciji pojmova i odraza, i, prema tome, protječući, ta su hrvatstva u prelijevanju uvijek druga i druga, jedno na drugo nalik, ali nikad podudarna, u sukcesivnom nizu i sama samo odrazi okolnosti i prilika kroz koje se probijaju.”

 

“I postoji li u našoj historiji lice koje je prošlo svijetom kao simbol hrvatstva, to je bio ovaj ingeniozni dominikanac, Juraj Križanić, koji je petnaest godina jalovo pročamio u Sibiriji, pod ljagom da je Latin, a koji je u Rimu pao u nemilost pod sumnjom da je slavenofil, koji se priklanja šizmi.”

 

Na dvadesetu godišnjicu Krležine smrti, 2001. godine, u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci, u prisutnosti “hrvatskog državnog vrha” i kulturne vlasti, svečano se otvaraju, po Krležinoj Oporuci, na dvadeset godina zapečaćeni sanduci s Krležinim rukopisima, mapama, skicama, pismima i marginalijama. Krešo Vranešić, očevidac, koji je zajedno s Enesom Čengićem, uz službene predstavnike Ministarstva pravosuđa i Ministarstva kulture, spremao i pečatio ostavinsku rukopisnu građu, opet je primijetio da je netko otvarao sanduke i radio inventuru. Preciznije: “Na četrnaest zapečaćenih sanduka nije više bilo ni jednog pečata, nekoliko konopa je pokidano ili presječeno, vijci su odšarafljeni, a poklopci deformirani…” (Čovjek iz Krležine mape, str. 235.)

 

Prije nekoliko godina HAZU, čiji je dugogodišnji potpredsjednik bio Miroslav Krleža, u suradnji s jednom zagrebačkom izdavačkom kućom, pokrenula je projekt Kritičkog izdanja Sabranih djela Miroslava Krleže u šezdeset svezaka. Izišla su samo tri kola (dvadeset i dvije knjige) i stalo se. Muk, nitko ništa ne pita, zašto je i gdje zapelo?! A knjige iz prva tri kola mogu se naći i kupiti samo kod tog izdavača – knjižara, i to povremeno i na hrpi, rasprodaji i akciji pod modernim marketinškim sloganom: “Uzmi 3 – plati 2.”

 

Na tridesetu obljetnicu Krležine smrti, u prosincu 2011., u organizaciji Društva hrvatskih pisaca priređen je znanstveni simpozij na kojem su sudjelovali naši najeminentniji krležolozi, redom sveučilišni profesori, šefovi katedri, akademici, vrsni publicisti i ugledni nakladnici, svi jedinstveni u ocjeni da je “Krležino djelo i danas podjednako aktualno”; da je “Krleža arhitekt nove kulturne paradigme”; da je “Krleža bitna, ako ne i najbitnija karika u nacionalnom književnom i intelektualnom kanonu XX. stoljeća”, ali da mu se, nažalost, “vodeće nacionalne institucije, kako za života tako i postumno, nisu primjereno odužile, štoviše, neke su ga zatajile, neke ga ustrajno niječu, a neke mu, latentno i manifestno, zatiru svaki trag”, izbacujući ga iz hrvatskoga javnog života.

 

U čemu su uglavnom i uspjeli, usprkos nacionalnom anketama jednog zagrebačkog tjednika koje Krležu svrstavaju među “najveće Hrvate i najcjenjenije hrvatske pisce”. Čak je jedan od sudionika simpozija postavio nimalo retoričko pitanje: “U ime čega se i zašto hrvatska ljevica i hrvatska socijaldemokratska misao, ergo, hrvatska Vlast i Država odriču svojih protagonista i velikana: Josipa Broza Tita i Miroslava Krleže?!”

 

Autor:  Božo Rudež





---------------


Odabrao i uredio: Nenad Grbac


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Rujan 8 '17 · Oznake: miroslav krleža i hrvatsko iskustvo
26 mudrosti koje bi vas mogle natjerati da se zamislite


 

Izdvojili smo 26 citata i poslovica od kojih se čovjek naježi. Od nobelovaca do narodnih uzrečica i neimenovanih autora, postoje brojne misli koje tjeraju čovjeka da se zamisli. To u i Albert Einstein, Mark Twain, Friedrich Nietzsche…


----------------------

 

1. Sampouzdanje je tiho. Nesigurnost je glasna.

 

2. Čuvaj se bijesa tihog čovjeka

 

3. Mali lijesovi su najteži.

 

4. Sada, kada više ne moraš biti savršen konačno možeš biti dobar.

 

5. Postojao je dan kada su te roditelji spustili, i nikada te više nisu podigli.

 

6. Godine ljubavi zaboravljene su u minuti mržnje

 

7. Brod je siguran u luci. Ali nije za to stvoren.

 

8. Slobodnog čovjeka nemožeš pokoriti. Možeš ga samo ubiti.

 

9. Majstor je podbacio više puta no što je šegrt uopće probao.

 

10. Tri stvari se svaki mudar čovjek plaši – olujnog mora, noći bez svjetla i bijesa mirnog čovjeka.

 

11. Došao je čas odlaska, i odlazimo svojim putem. Ja u smrt, a ti u život. Što je bolje, sam bog zna.

 

12. Oprosti drugima ne zato što zaslužuju oprost nego zato što ti zasluješ mir.

 

13. Pamćenje zla i zamjeranje je kao da ispijaš otrov i očekuješ da neko drugi umre.

 

14. Onog trena kada dobri ljudi odluče kako su sva sredstva dopuštena u borbi protiv zla, njihovo dobro se više ne može razlikovato od zla kojeg žele uništiti.

 

15. Onaj koji se bori protiv čudovišta mora biti oprezan inače će i sam postati čudoštve. Gledaj u ponor dovoljno dugo i ponor će gledati u tebe.

 

16. Najjednostavniji način da iskvarite mlade jest da im kažete da više poštuju one koji se s njima slažu od onoh koji misle drugačije.

 

17. Nakon partije šaha, i kralj i pijun idu u istu kutiju.

 

18. Kada si dobar u nečemu. To ćeš svima reći. Ako si izvrstan u nečemu, to će svi reći tebi.

 

19. Kada sjekira dođe u šumu, mnoga stabla kažu ” barem je drška jedna od nas”.

 

20. Od svih riječi ikada napisanih i izgovorenih, najtužnije su “moglo je biti”

 

21. Ne znam kojim oružjem će se ratovati u Trećem svjetskom ratu. Ali za četvrti sam siguran – kamenjem i štapovima.

 

22. Neki ljudi umru s 25. Ali tek sa 75 postaju leševi.

 

23. Samo su dvije opcije – ili smo sami u svemiru ili nismo. Obje su podjednako zastrašujuće.

 

24. Svatko koga ćete ikada upoznati zna nešto što vi ne znate.

 

25. Nikada ne zaboravite da je sve što je Hitler činio u Njemačkoj bilo posve legalno.

 

26. Dajte čovjeku masku, i pokazat će vam svoje pravo lice.





---------------


Obradio i uredio: Nenad Grbac


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


OBRAČUN SA OSTAVŠTINOM Parnim valjkom uništena neobjavljena djela slavnog pisca




Hard disk na kojem su se nalazila neobjavljena djela britanskog pisca Terry Pratchett nepovratno je uništen parnim valjkom, prema želji samoga autora koji je preminuo u ožujku 2015.


Na tradicionalnom godišnjem sajmu parnih strojeva u Dorsetu, Engleskoj, retro parni valjak marke John Fowler & Co., pod imenom Lord Jericho, pregazio je hard disk na kojemu je bilo sve što Terry Pratchett nije objavio. Pisac humoristične fantastike umro je 2015., nakon duge borbe s Alzheimerovom bolesti.


Njegovi prijatelji, među ostalima i pisac Neil Gaiman, tada su Timesu otkrili kako je Pratchett htio da 'sve na čemu je radio prije smrti uklone s njegova računala, potom stave nasred ceste i puste da preko toga prijeđe parni valjak'.


Uništavanje je obavljeno pred izložbu 'Terry Pratchett: HisWorld', koja se otvara u rujnu u Salisburyu. Pregaženi hard disk bit će dio njenog postava.




Pratchett je bio jedan od najprodavanijih engleskih autora 90-ih godina, a prodao je i preko 85 milijuna knjiga diljem svijeta. Najpoznatiji je po serijalu humoristične fanatastike 'Discworld' koji čini više od 40 knjiga, a tijekom karijere napisao ih je više od 70.


Unatoč bolesti koju su mu dijagnosticirali 2007. godine, Pratchett  je nastavio s pisanjem. Svoju posljednju knjigu iz serijala završio je i objavio 2014. 






-------------


Preveo i obradio: Nenad Grbac


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.