Veliki pad prodaje digitalnih knjiga u Americi




Prema rezultatima istraživanja koje je objavilo Udruženje američkih izdavača knjiga i u kojem je sudjelovalo 1200 različitih izdavača, u prvih pet mjeseci ove godine prodaja elektroničkih knjiga pala je za 10%.

 

Kao glavni razlog za takav pad navodi se rast trenda korisnika koji kombiniraju čitanje tiskanih i elektroničkih knjiga, odnosno takozvanih hibridnih čitatelja. Još jedan mogući razlog su i visoke cijene elektroničkih knjiga, koje se u većini slučajeva ne razlikuju previše od cijena usporedivih tiskanih izdanja knjiga.


Sljedeća i vrlo vjerojatno i odlučujuća stavka je i to što sve više korisnika knjige ne kupuje nego ih besplatno preuzima s interneta. Baza takvih besplatnih knjiga ubrzano raste i one uglavnom mogu pokriti potrebe prosječnog čitatelja. Uz takve besplatne a, kvalitetne knjige dovoljno je kupiti samo knjigu koja vam iz nekog razloga neophodna.


Također se primjećuje da se zbog skupoće E-knjige koju su izdavačka industrija i država (raznim porezima) nametnuli sve više korisnika odlučuje i za razmjenu knjiga pa je mnoge knjige moguće preuzeti na takozvanim Torentima ili forumima specijaliziranim za razmjenu knjiga.

 

Treba napomenuti i to da tržište elektroničkih knjiga bilježi pad već duže vrijeme. Prema istraživanju tvrtke Forrester Research, 2016. godine prodano je 12 milijuna uređaja namijenjenih čitanju sadržaja, što je veliki pad u odnosu na 20 milijuna takvih uređaja prodanih 2015. godine.


Sve to objašnjava se i zasićenošću tržišta kao i potrebom da se u e-knjige uvedu neki formati koji će biti interaktivniji, moderniji i zanimljiviji od postojećih formata.



Napisao i obradio: Nenad Grbac


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


PUTOVANJA MARKA POLA (Poglavlje 60 - 61)


POGLAVLJE 60

GRAD CHAGAN NOR, O ŽDRALOVIMA, PREPELICAMA I JAREBICAMA

Napuštajući ovaj grad i provinciju, koju smo upravo spomenuli i putujući tri dana, stižete u grad imenom Chagan Nor, koji significira Bijeli Bazen.

Na ovom mjestu Khan ima veličanstvenu palaču, koju često posjećuje zato što je okružena jezerima i rijekama na kojima živi puno labudova.

Postoji, također, i ravnica gdje ima jako puno fazana, jarebica, prepelica i ostalih vrsta u iznimno velikom broju, a odavde potječe najveća zabava lova pomoću sokolova i sličnih vrsta, kojih je ovdje u velikom obilju.

Od ždralova postoji pet vrsta:

-  prva vrsta je u otpunosti crna kao ugljen i ima duga krila;

-  druga vrsta ima krila duža, nego prva, ali je bijela i perje na krilima je predivno, ono je kao kod pijetla, ali je  zlatne boje i vrlo sjajno, glava je crvena crna i jako lijepo formirana, vrat je crn i bijeli i opći izgled ove ptice je vrlo lijep;

 treća vrsta je u veličini naše;

-   četvrta vrsta je mali ždral, koji ima perje ljupko prošarano sa crvenim i azurnim;

-   peta vrsta je sive boje, ima crvenu i crnu glavu i veća je.

U blizini grada je dolina sa velikim brojem jarebica i prepelica za koje Veliki Khan osigurava proso i ostale žitarice tako, da ptice bivaju privučene ovdje svake sezone pa je Veliki Khan izdao naredbu, da niti jedna osoba ne smije žeti sjemenje.

Mnogi su čuvari također stacionirani ovdje tako, da paze kako ptice nisu ukradene ili pak uništene i, također, zato da prostru proso za ptice tijekom zime.

Oni su toliko navikli na ovo hranjenje, da kad su žitarice razbacane i kada čovjek zazviždi, one odmah dolete na svaki komadić zemlje.

Veliki Khan je isto tako naredio, da broj malih kućica bude pripravljen za njihovo sklonište tijekom noći i sukladno ovoj pažnji, on uvijek nađe obilje sporta kad dođe posjetiti ovu zemlju.

Čak i zimi, kada je prilično hladno, on ne stoji ovdje, nego je na devi poslana količina ptica tamo gdje je njegov dvorac.


 POGLAVLJE 61


GRAD CHANGAN NOR, O ŽDRALOVIMA, SHANDU I CEREMONIJAMA, KOJE SE TU ODVIJAJU


Odlazeći iz grada, kojega smo upravo spominjali i putujući tri dana u sjeveroistočnom pravcu, dolazite u grad imena Shandu (Shangtu), kojeg je gradio Veliki Khan Kublai što sad vlada.

U njemu je sagrađena palača od mramora i drugog lijepog kamenja, koja plijeni svojom elegancijom i dizajnom kao, također, i vještinama kojima je izvedena.

Hodnici i dvorane su svi pozlaćeni i vrlo lijepi.

Jedan dio njih gleda na unutrašnjost grada, a drugi gledaju prema zidu i kroz svaki produžetak ovih građevina ide drugi zid u dužini od šesnaest milja prema susjednoj ravnici otkud nema ulaza, nego jedino kroz palaču.

Na rubovima ovog kraljevskog parka su bogate i prekrasne livade, koje se navodnjavaju preko mnogih potočića gdje ima puno vrsta životinja od srna, koza, koje su ovdje na ispaši i koje služe kao hrana sokolovima i ostalim pticama.

Broj ovih ptica kreće se od otprilike dvjesto bez da se računaju sokolovi i Veliki Khan ovdje dolazi osobno svaki tjedan kako bi izvršio inspekciju.

Često kad on jaše ovom zatvorenom šumom, ima jednoga ili više malih leoparda i kad im naredi,oni odmah zaplijene jelene, koze ili srne, koje ih prate i on ih daje svojim sokolovima pa i na taj način on sebe tako zabavlja.

U centru ovog prekrasnog zdanja su prelijepa stabla uz koje je izgradio Kraljevski paviljon potpomognut kolonadom prekrasnih stupova, koji su pozlaćeni i lakirani.

Oko svakoga stupa je zmaj, također pozlaćen i upleten njihov rep, dok glava podržava projekciju krova i pandžama je produžen prema desnom i prema lijevom.

Krov je kao i ostalo, od  bambusove trske pa tako je lakiran, da štiti od vlage.

Bambus, koji je uzet za tu svrhu, je tri dlana u opsegu i deset do petnaest koraka u dužinu i tako je sječen na spojevima, da je podijeljen u dva jednaka dijela tako da formira oluke i sa tim konkavnim i konveksnim dijelovima paviljon je pokriven, ali da bi se krov osigurao protiv jakog vjetra, svaki od tih bambusa je vezan na svakom kraju okvira.

Gradevina je podržavana sa svake strane kao šator sa nešto više od dvije stotine vrlo jakih svilenih užadi ili zbog lakoćematerijala, inače može biti uništena snagom jakog vjetra.

Cijeli ovaj kompleks je konstruiran sa toliko genijalnosti i inventivnosti, da svaki dio može biti uzet posebno ili uklonjen i ponovno postavljen, ako to njegovo veličanstvo zahtijeva.

On je izabrao ovaj sport za svoju rekreaciju s obzirom na blage temperature i vrlo zdrav zrak pa on je čini svojom rezidencijom tijekom tri mjeseca u godini uglavnom u lipnju, srpnju i kolovozu, dakle, u ljetnim mjesecima.

Svake godine dvadeset i 28. kolovoza njegova je navika doći na ovo mjesto u namjeri, da obavi izvjesno žrtvovanje na slijedeći način

Treba dodati, da Khan drži nekih deset tisuća konja i kobila, koje su bijele kao snijeg.

Mlijeko ovih kobila niti jedna osoba ne smije piti, koja nije osoba iz obitelji potekle od Genghis Khana sa izuzetkom onih iz drugih obitrelji kao na primjer obitelj Horiat, kojoj je monarh dao privilegije kao nagradu za njihove doprinose u borbama, koje su oni imali pod njegovim vodstvom.

Toliko je veliki respekt pokazan prema ovim konjima, da čak i kada su na paši na kraljevskim livadama ili šumi, nitko se ne usuđuje smjestiti sebe prije njih ili  pokušati ometati njihovo kretanje.

Astrolozi, koji dolaze na njegov servis i koji su duboko verzirani dijaboličkom magijom, izvršavaju njegovu dužnost godišnje na 28. Kolovoza, da rasprše na vjetru mlijeko, koje je uzeto od ovih kobila kako bi se umilostili svi duhovi i idoli što ih oni obožavaju.

S obzirom na ove okolnosti, astrolozi ili magi kako se oni mogu također nazvati, nekada prezentiraju svoje vještine na jedan prekrasan način tako, da kada izgleda kako je nebo puno oblaka i da prijeti kiša, s oni se penju na krov palače Velikog Khana i sa bajanjem sprječavaju kišu da padne i da spriječe oluju.

Čarobnjaci, koji izvode ova čuda, su iz Tibeta i Kasmira, dvije nacije idolopoklonika, koji su mnogo više vještiji, nego drugi.

Oni uvjeravaju ljude, da je ovaj rad efektivan kroz svetost njihova života i njihove pokore, sebe predstavljaju u prljavom i nepristojnom stanju i bez respekta za sebe same i za one, koji ih vide.

Oni idu neopranih lica i nepočešljane kose živeći zajedno u sirotinjskom stilu, ali oni su ovisni o ovoj zvjerskoj i užasnoj praksi kada je bilo koji krivac osuđen na smrt, oni nose njegovo tijelo, pripremaju ga za spaljivanje i proždiru ga, ali oni ne jedu tijela osoba, koje su umrle prirodnom smrću.

Pored čudesa, koja smo upravo spomenuli i zbog kojih se oni razlikuju od drugih, oni su kao Bakshi (budistički svećenici, koji se zovu lame u Tibetu) i koji pripadaju ovoj religijskoj sekti ili redu.

Kao eksperti u svom unutrašnjem životu i umijećima, oni mogu učiniti sve ono što žele i ja ću dati jedan primjer, gdje će se vidjeti sva njihova učinkovitost.

Kad Veliki Khan sjedi i jede svoj obrok, u njegovom državnom holu kao što će biti opisano u slijedećoj knjizi, je stol smješten u centru i uzdignut do u visini od otprilike osam lakata i u daljini od njega stoji veliki buffet gdje je aranžirano svako piće u posudama.

Sada, imajući na umu njihovu super nadnaravnu moć i umjetnost, oni čine, da boce vina, mlijeka ili bilo kojeg drugog pića napune čaše spontano, bez da ih se dodiruje od prisutnih i čaše se kreću kroz zrak u udaljenosti od nekih deset koraka, dok ne dođu nadohvat ruke Velikog Khan!

Kada ih on isprazni, one se vraćaju na mjesto otkud su i došle i ovo je načinjeno u prisutnosti posebnih ljudi, koji su pozvani od njegovog veličanstva, da svjedoče ovim događajima.

Kada se približavaju dani festivala njihovih idola, ovi Bakshi idu u palaču Velikog Khana pa ga oslovljavaju:

“Gospodine, poznato je njegovom veličanstvu, da ako čast i priznanje nije plaćeno našoj svetosti, oni će prouzročiti lošu sezonu sa korovom na našim žitaricama, kugom na našoj stoci i sa ostalim bolestima.

S obzirom na ove činjenice, molimo vaše veličanstvo, da nam ponudi izvjestan broj ovaca sa crnim glavama zajedno sa velikom količinom tamjana i aloje drveća u namjeri, da možemo održati uobičajene rituale dok traje svetkovina''.

Njihove riječi, međutim, nisu izgovorene direktno Velikom Khanu, nego njegovim visokim oficirima, koji mu ih prenose i nakon što je primio ove vijesti, on nikada nije iznevjerio njihove  zahtjeve pa primjereno tome, kad taj dan svetkovine dođe, oni žrtvuju ovcu izlijevajući tekućinu u kojoj se meso kuhalo u prisutnosti njihova idola i obavljaju ceremoniju obožavanja.

U ovoj zemlji ima velikih samostana i opatija, koji su toliko veliki, da bi mogli biti mali grad, neki od njih sadrže više od dvije tisuće svećenika, koji su odani službi njihovog božanstva, a sve u namjeri uspostave religijskih običaja vlastitog naroda.

Oni su bolje odjeveni i boljeg stila odijevanja, nego ostalo stanovništvo, briju svoje glave i brade i proslavljaju svoje festivale idola sa najvećom mogućom odanošću, zajedno sa grupom pjevača i ostalih, a neke od ovih klasa imaju mogućnost, da uzimaju žene.

Postoji, također, i drugi religiozni red, čiji se članovi  zovu Sensin (a to su taoistički asketski svećenici), koji održavaju strogu apstinenciju i žive vrlo strog život nemajući nikakvu drugi hranu, nego mekinje pomiješane sa toplom vodom tako, da je njihova hrana isključivo mekinje i ništa drugo, nego mekinje i voda za piće.

Ova sekta nekada plaća svoje obožavanje i općenito se smatraju hereticima zato što ne svetkuju idole.

Postoje materijalne razlike pravila dva reda, onaj koji smo posljednji spomenuli, nikada se ne ženi, oni briju svoje glave i brade kao i ostali i oblače odjeću od kudelje crne i plave boje, ali ako je materijal i od svile, boja će biti ista, spavaju na grubom madracu i prolaze velike teškoće u njihovom načinu života po kojem se razlikuju od bilo kojeg naroda na svijetu.

Mi ćemo sada napustiti ovaj predmet pa ćemo nastaviti i pričati o prekrasnom aktu Vrhovnog Gospodina svih Gospodina, o velikom imperatoru svih Tatara, Kublai Khanu.


-----------------------------


Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač

PUTOVANJA MARKA POLA (Poglavlje 57-59)


POGLAVLJE 57

KRALJEVSTVO ERGINUL I PROVINCIJA SINJU I O OBICAJIMA TE ZEMLJE I O LJEPOTI ŽENA

Napuštajući Campichu (Kanchau) te idući dalje za pet dana putovanja prema istoku, u smjeru u kojem su putnici često u strahu po noći od zvukova duhova, dolaze u kraljevstvo imenom Erginul (Koko Nor), koji je subjekt Velikog Khana i uključen je u provinciju Tangut.

Sa nekim ograničenjima, ovo kraljevstvo ima nekoliko kneževina sa stanovništvom, koje je općenito idolopokloničko, sa nekoliko nestorijenskih kršćana i onih, koji slave proroka Muhameda.

Među mnogim gradovima i utvrđenim mjestima, glavni grad je Erginul.

Slijedeći dalje, u jugoistočnom pravcu, put vas vodi do Cathaya, a to je srednjovjekovno ime za sjevernu Kinu i na ovoj ruti prolazite grad imenom Singui u području sa istim imenom.

Ima mnogo gradova i zamkova, također, koji pripadaju provinciji Tangut i pod upravom su Velikog Khana.

Populacija ove zemlje sadrži uglavnom idolopoklonike, ali također ima nešto muhamedanaca i kršćana.

Ovdje je pronađeno mnoga divlje stoke kao što su divlji jakovi, koji se s obzirom na veličinu mogu usporediti sa slonovima.

Njihova boja je mješavina crne i bijele i jako su lijepi.

Griva njihovoga tijela leži prema dnu, osim one na vratu gdje stoji uspravno i u visini i do tri dlana.

Njihova griva ili radije vuna, je bijele boje i puno je mekša i osjetljivija, nego što je svila.

Marko Polo je nosio nešto od nje u Veneciju kao veliki kuriozitet i svi su bili jako iznenađeni kad su je vidjeli.

Mnogo od ove stoke je divlje i, također, domesticirana i mladunčad, koja je oteljena između mužjaka ove stoke i uobičajene krave, tako da je ta mladunčad vrlo vrijedna životinja, jer bolje izdržava umor, nego ostale vrste.

Ova vrsta je navikla nositi velike terete i učini čak dva puta veći posao, nego obična vrsta stoke, a istovremeno je aktivna i vrlo snažna.

U ovoj zemlji se proizvodi najfiniji i najvrijedniji mošus.

Životinje, koje pridonose tome, nisu veće od ženke koze, nego su u obliku antelope, ime im je gudder na tatarskom jeziku.

Njihova koža je kao kod velike vrste srne, njihova stopala i rep su kao one kod antilopa, ali nemaju rogove, imaju četiri zuba ili kljove, svaki u dužini od tri inča, dva koja su na gornjoj čeljusti upravljena su prema dolje i dva na donjoj čeljusti, koja su upravljena prema gore, ali su međutim mali u odnosu na ukupne proporcije životinje i bijeli su kao da je riječ o slonovači i u cjelini gledajući, to su jako lijepe životinje.

Mošus se stvara na ovakav način:

U vrijeme kad je pun mjesec, vreća ili kesa zgrušane krvi formira se oko pupka.

Onima, kojima je zanimanje uzeti životinjsku pomoć za vrijeme mjesečine za tu svrhu, presjeku membranu i nakon toga je suše sa svim sadržajem na suncu, a to proizvodi najfiniji mošus i tako se proizvodi taj prekrasni parfem.

Veliki broj se, također, hvata, a i meso je izvanredno dobro za jesti, a Marko Polo je donio u Veneciju sušenu glavu i stopala jedne od njih.

Stanovništvo ove zemlje zaposleno je u trgovini i manufakturi, ali također imaju u obilju i žitarica.

Veličina provincije je dvadeseti pet dana putovanja.

Fazani, koji su pronađeni ovdje, veći su dva puta od naših, ali su manji nego pijetlovi i sa repom čije perje je osam ili deset dlanova u dužini.

Postoje, također, i drugi fazani u veličini i pojavi kao što su naši, kao također i veliki varijetet ptica od kojih neke imaju prekrasno perje.

Stanovništvo su idolopoklonici, a gledajući pojedinačno, inkliniraju debljini sa malim nosevima, kosa im je crna i jedva, da imaju nekakvu bradu, nego samo nekoliko razbacanih dlaka na bradi.

Žene visokih klasa su, također, slično slobodne od prekomjerne kose, njihova koža je lijepa i one su jako lijepo oblikovane.

Muškarci vole žensko društvo i primjereno njihovim zakonima i običajima, oni mogu imati onoliko žena koliko žele, ukoliko su sposobni brinuti se za njih.

Ako je mlada žena siromašna, ali atraktivna, a bogat čovjek je želi oženiti, on mora napraviti vrijedan poklon njenim roditeljima i rođacima, jer je ljepota sama po sebi velika kvaliteta, koja se visoko cijeni.

Mi ćemo sada napustiti ovo područje i nastaviti pričati o drugome, koje je smješteno dalje, prema istoku.


POGLAVLJE 58

PROVINCIJA EGRIGAIA I GRAD KALACHAN

Odlazeći iz Erginula, idući dalje istočno, za osam dana dolazite u zemlju imenom Egrigaia (Ninghia, koja je locirana gdje se susreću Veliki zid i Žuta rijeka) i još uvijek pripada velikoj provinciji Tangut, subjekt je Velikog Khana.

U ovoj zemlji ima mnogo gradova i zamkova, a glavni grad se zove Kalachan.

Stanovnici su, općenito uzevši, idolopoklonici, ali postoje također i tri crkve nestorijsnksih kršćana.

U ovom gradu se proizvodi prekrasan kamlets (to je material, odnosno, tkanina), najfiniji u svijetu od devine grive na isti način kao bijela vuna, prekrasno je bijela zato što imaju bijelih deva i kupuje se od trgovaca u značajnom kvantitetu pa onda nosi u mnoge druge zemlje, posebno u Cathay.

Napuštajući ovu provinciju, sada ćemo govoriti o drugoj, koja je smještena prema istoku pa ćemo ući u teritorij apostola Ivana.


POGLAVALJE 59

PROVINCIJA TENDUK, KOJOM UPRAVLJA PRINC ČOVJEČANSTVA, APOSTOL IVAN

Tenduk pripada teritoriji apostola Ivana, istočna je provincija sa mnogo gradova i zamkova, subject je uprave Velikog Khana i svi prinčevi iz te obitelji imaju zavisne članove još od Geghisa, koji je bio prvi car i koji je ukrotio zemlju.

Glavni grad se također naziva Tenduk (Tokoto), a najveći dio stanovništva čine kršćani .

Sad vlada kralj imana George i drži svoju zemlju kao feudalno dobro Velikog Khana, dakle, ne cijelu zemlju originalnog apostola Ivana, nego jedan dobar dio nje.

Khan uvijek daje svoje kcerke i ostalu žensku čeljad kraljevskoj obitelji kako bi se oženili sa njim i ostalim prinčevima njegove kuće.

U ovoj provinciji je kamen azurne boje pronađen u velikim količinama i obilju te je izuzetno fine kvalitete.

Ovdje, također, proizvode tkanine od dvine grive, dok stanovništvo živi od agrikulture, trgovine i mehaničkog  rada.

Među stanovništvom, medutim, ima i onih, koji se klanjaju idolima kao i slijedbenika zakona Muhameda kao također i kršćana.

Uprava provincije je u rukama kršćana.

Postoji, također, i klasa ljudi koja je poznata pod imenom Argon zato što su u neku ruku rezultat mješavine dviju rasa onih kojih su domorodačko stanovništvo Tenduka, koji su idolopoklonici (a to su budisti) i muhamedanaca.

Muškarci su u ovoj zemlji pravednije mješavine i boljeg izgleda, nego što je slučaj sa drugim zemljama o kojima smo već govorili, a također su bolje obučeni i mnogo vještiji trgovci.

U ovoj provinciji Tenduk je, također, locirano i vladajuće mjesto uprave suverena stila apostola Ivana iz vremena kad je on vladao Tatarima u ovoj i susjednim zemljama, koji još uvijek bivaju okupirani od njegovih sljedbenika.

George, sadašnji kralj, je četvrti potomak od apostola Ivana za kojega je vezana ova obitelj kao vladajuća.

Dva su područja u kojima prakticiraju svoje dominione i u našem dijelu svijeta su poznati kao Gog i Magog, ali od domaćeg stanovništva kao Ung i Mongul, u svakoj je različita rasa, u Ung to su Gog, a u Mangul to su Tatari.

Putujući sedam dana kroz ovu provinciju u istočnom pravcu prema Cathayu prolazite mnoge gradove, koji su naseljeni idolopoklonicima, ali također i muhamedancima i nestorijanskim kršćanima.

Oni uglavnom žive od trgovine i manufakture, tkanja, zlatne odjeće ornamentirane sa majkom svih bisera, svile različite teksture i boja, ali ne kao kod nas u Europi kao također i od varijeteta vunene odjeće.

Svi su ovi ljudi subjekti Velikog Khana.

Jedan grad, Sindachu, je slavan zbog manufakture svake vrste ratne opreme i artikala, koji su potrebni za vojne trupe.

U planinskim dijelovima provincije također se nalazi i mjesto imenom Ydifu (Yuchow), koje je poznato po rudnicima srebra gdje se proizvodi velika količina ovog metala, a također ima mnogo ptica i zvijeri.



-----------------------------


Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač

Rujan 3 '15

KOMPARATIVNA RELIGIJA

 


 

Knjigu Komparativna religija objavio je profesor James 1938 godine i dožvjela je nekoliko izdanja  dok je srbijansko izdanje na  čirilici objavila Matica Srpska  1978 godine dakle nekih  četrdesetak godina kasnije. Tu je knjigu za čirilični tisak preveo Sreten Marić u štampariji Budućnost u Novom Sadu kao jedan uvod u povijesno istraživanje  religije.

 

Inače je priznati profesor Edwin Oliver James napisao preko 30 knjiga u tijeku svoje plodne stvaralačke karijere i to od  knjige Evolution and the Fall iz 1923 godine do posljednje knjige koju je  štampao 1969 godine  a koja je imala naziv  Creation and Cosmology. Rođen je 1888 godine a umro je 1972 godine i bio je priznati britanski antropolog na području komparativne religije. On je bio profesor emeritus Povijesti i  Filozofije religije Sveučilišta u Londonu i također profesor  University  College London  i Kings College London  i također predavač na Sveučilištima  u Leedsu, Amsterdamu i Oxfordu. On je primio svoje obrazovanje na Exeter College u Oxfordu i  također  sveučilištu u Londonu gdje je studirao pod ravnateljstvom poznatoga egiptologa Sir Williama Matthew Flinders Petriea.

 

Hrvatskom čitateljstvu  ovom prilikom predstavljamo njegov predgovor  knjizi Komparativna religija sa čiriličnoga izdanja  kako bi se dobila jedna opća slika interesa ovoga  znanstvenika koji je mimo proklamacija vremena u kojem je živio  osvijetlio religijsku problematiku kao  zajedničko vlasništvo čovječanstva u svim periodima ljudske kulture:

 

''Predavajući na katedrama  posvećenim istraživanju povijesti  religije već  odavno sam osjećao potrebu za jednom knjigom napisanom  shodno metodama  znanstvenoga istraživanja , knjigom koja bi obuhvatila  cijelo područje  kao uvod u podrobnije, specijalizirane  rasprave. Da bi ispunilo svoj cilj  takvo djelo mora biti eklektično, mora izložiti ideje  koje  su postale ili postaju  zajedničke svim  ozbiljnim istraživačima. Ma koliko to bilo teško izvesti, uzevši u obzir  da mnoge  raspoložive  činjenice  ne  dozvoljavaju  neko preciznije tumačenje , ovakva priručna knjiga  ne smije predstavljati rezultate  neke posebne  škole  da bi i znanstvenik  kao i obični čitatelj  bili slobodni sami stvarati zaključke tamo gdje  su stručna mišljenja podijeljena. Zato sam se trudio izložiti stvari sa što je moguće neutralnijega stajališta mada je pisac koji i sam  istražuje neminovno   bar u izvijesnoj mjeri  pod uticajima shvaćanja  koja su usmjerila ta istraživanja.

 

Problemi koji se postavljaju pri ispitivanju viših religija  po karakteru se umnogome  razlikuju  od problema koji se javljaju u svezi sa primitivnim kultovima koji zahtijevaju drugačije metode. No u svakom slučaju mišljenja  i običaji civiliziranih naroda ne mogu se oštro odvajati od običaja i vjerovanja  koji im prethode  i koji su igrali odlučujuću ulogu u  uobličavanju onoga  što je  iz njih proisteklo ma koliko da su kasnija  znanja  i etička vrednovanja  izmijenili te  rane pojmove. Kao što je to Robertson Smith  istakao krajem  prošloga  stoljeća dok su ideje o evoluciji još bile primane  s nepovjerenjem u teološkim krugovima '' zakon je znanosti da ako hoćemo da neku stvar do kraja upoznamo mi je moramo upoznati u njenoj genezi i u njenom rastu.'' da bismo upoznali puteve  Gospodnje  i puno značenje njegovoga plana  spasa  potrebno je ići unazad i vidjeti njegovo djelo  na počecima, ispitivati primitivne periode u procesu  otkrovenja.''. Ovo načelo vrijedi u svakom slučaju pa ma koji bio stav koji bismo prihvatili u pogledu  krajnjega  smisla nekoga religijskoga sistema. i najprimitivniji ljudski  poduhvat u utvrđivanju pravila  vjere i običaja značajan je kao  dio  zajedničkog kulturnoga obrasca koji konsolidira društvo, određuje moralno ponašanje  i društveno ustrojstvo. Otuda u povijesti religije ne može biti potpunoga jaza između visih , drevnih ili modernih sistema , istočnih ili zapadnih i vjerovanja koja  su zajedničko vlasništvo čovječanstva  u primitivnim periodima kulture.

 

U dugom i burnom razvoju čovječanstva  izvijesni elementi religioznih, etičkih, socijalnih i tehničkih tekovina  pokazali su da imaju trajnu vrijednost, pa da bismo  odvojili ono što je trajno  od prolaznoga, potrebito je izvršiti komparativno ispitivanje  materijala  kojim raspolažemo . U religioznom području  gdje  su slučajne razlike  vidljivije  no unutrašnja srodnost, da bi se utvrdila osnovna priroda fenomena  mora se tražiti  ono što im je zajedničko, quod ubique, quod semper, quod  ab omnibus. Ali ako i moramo prihvatiti  da je čovjek uvijek i svuda religiozan  onda moramo biti vrlo širokogrudni kada je riječ o pitanju u kojoj je mjeri prava religija  prisutna među ljudima. To podrazumijeva prihvaćanje  što obuhvatnijih definicija  i  shvaćanje  funkcije religije  kao opće  karakteristike  svake poznate ljudske kulture, bila ona primitivna ili razvijena. U procjeni kvaliteta  i vrijednosti tipova ponašanja   koji se sa pravom mogu  nazvati religioznim, bit će više od  pomoći  nego na smetnji ako budemo u stanju da ta ponašanja  vidimo iznutra- to jest sa stajališta religioznoga  čovjeka- pod uvjetom da ostanemo strogo vjerni znastvenome duhu i metodi. Danas  je malo onih koji bi poricali da istine religije transcendiraju njihovo poimanje pomoću ma kog teološkog ili etičkog sistema , mada se sasvim razumno može  smatrati  da se te istine manifestiraju punije i obuhvatnije  pod  izvijesnim uvjetima   nego pod nekim drugim. Pitanje njihove valjanosti  je van okvira ove knjige  ali smo  tijekom svega našega  rada  uzimali u obzir potrebe  onih koji se bave  važnim poslom tumačenja  činjenica  sa stajališta vrijednosti i njihovog odnosa sa stvarnošću života.

 

Jedan sinoptičan pogled na religiju kao uostalom na ma koje drugo područje  ljudskoga iskustva može se ostići samo ako se razni dijelovi koji čine potpunu cjelinu  '' prikladno uzajamno povežu''. Zadatak je antropologa  i istraživača   prikazati materijal za filozofiju religije. Oni isto tako moraju pružiti činjenice koje će onda  teolog pokušati  staviti u vezu sa filozofskim tumačenjima  sa ciljem da tako objasni  religiozno iskustvo sa gledišta vjere i  misli zasnovane  na izvijesnim  fundamentalnim  stvarnostima  koje upravljaju  ljudskim životom  i ljudskim ponašanjem. Nadam se da će ova knjiga  pomoći da se ti ciljevi postignu pa je kao uput onima koji bi htjeli podrobnije  proučavati materijal  koji je ovdje  dat samo u obrisu, na kraju knjige data  potpuna bibliografija važnije literature pored mnogobrojnih pozivanja na nju i u samom tekstu.

 

 

                                       E.O. James  All  Souls College Oxford  Veljača 1961.

 

 

Pa mi smo htjeli ovdje posebno istaknuti  tu činjenicu da je riječ o komparativnoj religiji dakle  onoj  u kojoj nema povijesnoga kontinuiteta u razvoju religija  niti pak nekih zakona  toga razvoja dok postoji mnogo svima  njima zajedničkih pojava . Animizam, totemizam, politeizam, monoteizam, razni oblici vjere u  zagrobni život javljaju se  cas konzekutivno cas  komparativno u  raznim religijama  dok bi povijest upućivala  također i na  teološke sisteme  sa crkvenom hijerarhijskom i složenom  religioznom praksom.  Odatle izvanredna vrijednost opusa  profesora Jamesa koji nam je izložio tu veliku ideju da je religija  svaki čovjekov pokušaj  da pronađe mističnu sigurnost  poistovjećujući sebe  na ovaj ili onaj način  sa nečim  što se nikada  ne može spoznati. Ali se može osjećati. i na tome njegovom pokušaju velika mu hvala!!

 

Zlatan Gavrilović Kovač

Rujan 2 '15 · Oznake: komparativna religija