DA LI JE STUDIRANJE KOD NAS BESPLATNO?


Danas je najpoznatija ravnateljica neke hrvatske škole i bivša ministrica prosvjete Ljilja Vokić izjavila kako bi diplomirani studenti trebali odraditi svoj besplatini studij:

''Najpoznatija ravnateljica neke hrvatske škole i bivša ministrica prosvjete Ljilja Vokić, u utorak 16. lipnja posljednji je put ispratila svoje učenike iz zagrebačke Sedme gimnazije na zasluženi ljetni odmor. U sobi u kojoj je godinama obavljala svoje ravnateljske obveze, ali i koja je često bila utočište njenim učenicima, svojevrsna ispovjedaonica kad su imali problema i trebali pomoć, bilo je nekoliko buketa cvijeća...

.– Diplomiranim studentima uvela bi obvezu da u Hrvatskoj odrade onoliko godina koliko su besplatno studirali. Medicina je, na primjer, skup studij, puno košta hrvatsku državu, oni ga završe i odu iz zemlje. Mislim da trebaju odraditi ono što im je država platila – objašnjava. Osmaše bi u srednju školu upisivala na temelju rezultata na testovima koje bi pisali na kraju petog, šestog, sedmog i osmog razreda te ocjena koje su postigli u školi. Testove bi svi pisali u isto vrijeme, ali nimalo ne bi bili slični državnoj maturi protiv koje je otpočetka i koju, smatra, treba organizirati po područjima: umjetničkom, prirodoslovno-matematičkom, humanističkom i jezičnom.''

Pa ja mislim  da postoje neke nejasnoće u pogledu ukupnih  troškova studiranja studenata kod nas i da naše diplome nikako nisu besplatne. Naravno odrađivanje tih diploma bilo bi poželjno  ako je u struci u kojoj je postignut znanstveni stupanj a ne  da nam  stručnjaci ''kopaju kanale'' ili da nam pak traže vize za druge zemlje. Ja bih samo naveo neke  bazične podatke u pogledu troškova studiranja kod nas kako bih osporio tu tezu da je studiranje besplatno:

Ukupni troškovi studiranja u Hrvatskoj po studentu iznose u prosjeku 15.755 kn po semestru, odnosno 31.510 kn godišnje, prema podacima istraživanja Eurostudent.

.Ovaj iznos uključuje i izravne i neizravne troškove studija: u prosjeku semestralni troškovi školarina, upisnina i drugih davanja vezanih uz studij (izravni troškovi) iznose 2.816 kuna, dok troškovi života (neizravni troškovi) iznose gotovo pet puta više: 12.939 kuna.

Što se tiče iznosa prihoda koji studenti u Hrvatskoj imaju mjesečno na raspolaganju, u prosjeku su sudionici istraživanja Eurostudent naveli kako mjesečno dobivaju novčanu potporu ili zarađuju u iznosu od 1.937 kuna. Glavni izvor financiranja studenata je obitelj. 82% studenata je navelo da se oslanja na taj izvor. Stipendije je kao izvor prihoda navelo 28% studenata, i to u prosječnom iznosu od 807 kuna mjesečno. Zajmove koristi tek 3% studenata.

Više od polovice studenata ne radi tijekom semestra, dok je 45% studenata tijekom semestra u kojem je provedeno istraživanje obavljalo neki plaćeni stalan (18%) ili povremeni posao (27%). Nešto više od polovice studenata radilo je plaćeni posao za vrijeme praznika. Studenti su nešto češće tako radili nego studentice.

Najveći broj studenata živi kod kuće s roditeljima (45%), ali i značajan broj studenata su podstanari (31%). Ukupno 11% studenata smješteno je u studentskim domovima i to su znatno češće studenti koji studiraju na sveučilišnim nego na stručnim studijima.

Velika većina studenata studij upisuje s 18 ili 19 godina (86%). Veći je udio studenata koji su upisali prvi studij nakon dvadesete godine života na stručnim studijima (18%) naspram sveučilišnih (2%), a i studenti koji trenutno studiraju u statusu izvanrednog studenta u većoj su mjeri studij upisivali nakon dvadesete u usporedbi s redovitim studentima. Žene čine većinu studentskog tijela (56%) i nešto su više zastupljene na sveučilišnim naspram stručnih studija.

Ukupno 6% studenata imaju djecu. Udio studenata roditelja značajno je viši na stručnim studijima (13%) u usporedbi sa sveučilišnim studijima (2%). Udio studenata koji su roditelji raste s godinama ispitanika: među studentima mlađim od 24 godine tek je 1% roditelja.

Više od polovice studenata je studij upisalo nakon gimnazije (53%), dok se 41% studenata upisalo na osnovi završene četverogodišnje srednje strukovne škole. Oko 4% studenata je studij upisalo nakon trogodišnje srednje strukovne škole.

Prema tome teško bismo se mogli složiti sa gospođom Ljiljom Vokić da je studij kod nas besplatan. Ali se slažemo da bi diplome trebalo ''odraditi'' u struci u kojoj su postignuti znanstveni stupanj.

Zlatan Gavrilović Kovač

 

UZ DISKUSIJU O POSEBNOSTI PAULA DAVISA

 

Nema sumnje u to da su mnogi fenomeni našega kozmosa nama neobjašnjeni i da egzistiraju kao velike nepoznanice.

Dobar primjer je diskusija koju sam imao sa ruskim astronomom dr. Entelom prije mnogo godina ovdje u Adelaideu gdje sam mu izložio zapažanje da postoje neke intrepretacije da su stijene na Mjesecu 20 puta starije od naših na Zemlji. 

On me pogleda sa čuđenjem pa me zapita: ‘‘Pa dobro koliko su stare stijene na Zemlji?’‘ ‘‘Četri milijade godina’‘odgovorim ja.‘‘A koliko je star nas kozmos?’‘ opet me zapita dr.Entel. ‘‘Pa otprilike 16 milijardi godina''. ‘‘Znači prema vašim tvrdnjama poštovani kolega proizilazi da je Mjesec daleko stariji od čitavoga našega kozmosa a to mi se čini nemogućim!’‘''Pa u tome i jest problem,dragi doktore, da koješta u našem kozmosu nije sasvim jasno našem ograničenom umu’‘zaključim samouvjereno.

‘‘Ali mi startamo sa uvjerenjem da razumom možemo dokućiti svijet kozmičkih fenomena inače ne bi imalo smisla da se bavim astronomijom’‘odgovori konačno Entel i ja se složim sa njim.

Ova je diskusija kasnije nastavljena na svojevrstan način i u Kozmologiji zlatnoga prstena koja je indirektno stajala nasuprot uvriježenim znanstvenim stajalistima u teoriji o Big bangu ili Velikom prasku kao uvjetu postanka našega kozmosa koju je teoriju u Adelaideu najbolje prezentirao Paul Davis koji je dugo vremena bio direktor katedre prirodne filozofije na adelaidskom univerzitetu.

I on je u to vrijeme početka prve decenije ovoga stoljeća objavio jednu knjigu koja je imala naslov The last three minutes u kojoj je pokušao razjasniti kako to izgleda kraj života našega kozmosa imajući na umu i religijske predstave o smaku svijeta pa onda nije čudno da se u svojim referencijama također pozivao i na religijske iluminate.

Ne treba dakle upućivati također i na činjenicu da je Davis pokušao nastaviti prethodni rad Stevena Weiberga koji je u svojoj knjizi The first three minutes govorio o porijeklu i nastanku našega kozmosa. Kod Davisa se govorilo o njegovom kraju. Bilo kako bilo iz ovih knjiga je proizilazilo da naš kozmos ima svoj početak, svoj razvoj ali također i svoj kraj na sličan način na koji život imaju sva stvorenja na našoj planeti poput smokve na primjer koja proljećem prolista mladim i novim listovima, da bi u jesenjim danima ti listovi požutjeli i opali sa stabla. A onda ih hladni jesenji vjetar raznosi po cesti. Tako bi nekako izgledalo i sa našim kozmosom.

Međutim naš kozmos je toliko nerazumljivo star, sa tolikim nevjerojatnim distancijama i veličinom, sa tolikim ogromnim masama milijarde zvijezda i planeta, sa milijardama galaksija koje ponekada kolidiraju medu sobom na način da naprosto prođu jedna kroz drugu jer su distancije između nebeskih tijela ogromne... tako da se čini nebulozama tvrdnje naših najmodernijih stručnjaka da bi sve to trebalo završiti u nekom Big kranču za svega nekoliko sekundi.

I ja kada razmišljam o tim problemima onda takoder mislim da nije važno za nas da sve znamo objasniti, da nam je sve raspoloživo pomoću matematičkih ili fizikalnih formula nego da nam je svijet dat kao poklon na način da sudjelujemo kao učesnici u njegovoj kreaciji, da smo svjedoci toga mirakuloznoga svjetskoga događanja u kojem mi sudjelujemo kao stvaralački subjekti svjesni svoje ograničenosti, svoje konačnosti i svoje mizerije u odnosu prema veličinama i snazi kozmosa i konačno da živimo život poput svake zvijezde koja ima svoj početak svoj život i svoj kraj ali da je cijelo vrijeme njena postojanja grijala i osvijetljavala svoju nebesku obitelj i da je na taj način imala svrhu koju su joj stručnjaci oduzeli u njihovim potragama za apsolutnom istinom. 

Pri tome oni su zaboravili da gledajući u nebo mogu previdjeti takve obične i svakodnevne spoznaje da će na čovječanskom stablu na proljeće ponovno niknuti novo mlado lišće. U vječnom povratku istoga vječna je mijena stvari i sve će ponovno biti kako je i bilo.

Zlatan Gavrilović Kovač

plaćanju i neplaćanju izrade knjiga




Pismo upućeno na našu adresu:

 

-------------------------------

 

Poštovani Nenade,

 

video sam u najavama da ste  stavili 6 knjiga koje su naručene, izrađene ali nije plaćena njihova izrada, mislim da je jako dobro da ste to napravili kako bi se osramotili ti ljudi za svoju bezobraštinu, a s druge strane mislim da tih 6 knjiga i nije velika cifra, sa nekim gubicima se ipak mora računati.

 

Uglavnom je istina  da je većina prilično korektna i fer u plaćanjima naručenih knjiga, tako da ja mislim da smo ipak dobili  informaciju  da ima i  drugačijih pisaca, onih koji nisu korektni i koji misle ljude preveslati  svojom bezobraštinom, tako da ja mislim da je ta najava jako dobro ispala,

 

Eto to sam  vam htio reći,

 

Srdačno Zlatan

 

 

Naš odgovor Zlatanu:

 

 ---------------------------

 

Poštovanje,

To je postavljeno ponajprije zato da se ne bi ponovno događalo.

Ja nastojim biti korektan prema piscima, pa je logično da isto tražim i od njih.

Svaka od tih knjiga ima svoju priču.

Neki mi zahvaljuju na prekrasnoj knjizi i onda opet ne plate, neki sami traže da plate jer sam im ranije učinio puno usluga, pa onda opet ne plate, a neki se nakon mjesec, dva jave protestirajući što im nisam besplatno objavio knjigu.

Uglavnom u pravu ste kad kažete da je većina ljudi korektno i da se mora računati i na to da postoje oni koji nisu ni korektni ni pošteni.

Ja i inače mrzim ponašanje s placa i cjenkanje.

Radije ću platiti više nego da nekog ponižavam i cjenkam se oko svakog novčića.

Recimo uvijek ću pamtiti lice čovjeka koji mi je prodao Schnautzi.

On je u telefonskom razgovoru rekao cijenu šteneta, a ja sam mu rekao, cijepi ju, sredi papire i dovedi je do granice s Hrvatskom.

Kad smo se našli na granici i kad sam mu pružio novac čovjek nije mogao vjerovati jer sam mu dao tri puta više nego što je tražio za štene. Izraz njegovog lica odavao je zaprepaštenost.

Kad smo se vračali u Zagreb prijatelj me je upitao: A nisi li mu dao previše novaca? Skoro je doživio infarkt kad je vidio koliko mu novaca daješ!

Ja sam na to odgovorio: Prvo: Štene je i ovako puno jeftinije, nego da sam ga kupio ovdje kod nas u Hrvatskoj, što znači da sam dobro prošao. Drugo: Čovjek se potrudio, a svačiji trud i poštenje treba biti nagrađen. I treće: Na tog čovjeka opet mogu računati bez obzira što mi trebalo.

Toliko zasad

Srdačan pozdrav

Nenad


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.