Traumatsko iskustvo ratnih veterana sa i bez PTSP - Iz knjige "Poremećaj intelektualnih i kognitivnih sposobnosti kod psihički traumatiziranih ratnih veterana", Slobodana Pavlovića




Traumatsko iskustvo ratnih veterana sa i bez PTSP

 

Ratni veterani, sa i bez PTSP, u toku rata, bili su suočeni sa višestrukom traumatizacijom. Suočeni su sa različitim opasnostima, stresorima i stresnim situacijama. Traumatski doživljaji bili su višestruki, događaju se skoro svakodnevno. Jedan traumatski doživljaj sustizao je drugi ili su se događaju istovremeno. Prema dobivenim rezultatima 40-90% ratnih veterana sa PTSP imalo je u prosjeku 7 teških traumatskih doživljaja, kojima su bili često izloženi. Tako je 60,0% ratnih veterana sa PTSP bilo u situaciji, da im na rukama umiru teško ranjeni suborci, koje su izvlačili sa ratišta, 94,0% je bilo u situaciji da gleda umiranje suborca, 62,0% je bilo u situaciji da skuplja raskomadana tijela suboraca, 92% neposredno učestvuje u borbenim aktivnostima, često suočeni sa smrću, 36% nalazilo se u bliskoj borbi, 68% bilo je u situaciji da ih je «razbila» detonacija granate, bez povreda glave i bez gubitka svijesti, uglavnom su bili blago ošamućeni... Ratni veterani bez PTSP imali su značajno manje izraženu učestalost navedenih traumatskih doživljaja, tako kod 42% na rukama umiru teško ranjeni suborci, 51% gleda umiranje, 68% neposredno učestvuje u borbi, ofanzivnim akcijama, 18% nalazi se u bliskoj borbi, 30% razbila je detonacija granate, bez gubitka svijesti… To pokazuje, da je traumatizacija bila višestruka i da veliki broj ratnih veterana, koji se do sada nisu nalazili u tretmanu, nose u sebi još neotvorene tragove teške psihičke traume, sa izraženim psihičkim tegobama, koje daju sliku potpunog i jakog PTSP. Broj traumatskih doživljaja i njihova učestalost bili su osnovni faktori za razvoj PTSP. Dobiveni rezultati su suglasni i sa istraživanjima Drescher-a i Abueg-ea (1995), koji su nakon orkanske katastrofe, utvrdili kod 73,0% ispitanika, od ukupnog broja izloženih traumatskom doživljaju, simptome nepotpunog i potpunog PTSP. Podjela na pacijenate i zdrave vojnika je neodrživa. Veliki broj vojnika patio je od različitih vrsta stresnih reakcija, ponekad čak i ozbiljnog stupnja, ali bez doživljenog psihičkog sloma (Kleber i Brom, 1992). Na višestruku traumatizaciju ukazuje i Krizmanić (1994) kod ratnih veterana u Hrvatskoj, kao i Op den Velde sa sar. (1993) kod veterana holandskog pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu.

 

Pogibije članova porodice, pogibije suboraca, izvlačenje njihovih tijela, skupljanje iskomadanih dijelova tijela, gledanje dok mu na rukama umire suborac, bili su najteži doživljaji, koji su se najdublje urezani u svijest i koji se i 6 godina nakon rata i dalje teško podnose i proživljavaju.

 

Rezultati ukazuju na težinu traumatske boli, nastale zbog pogibije prijatelja, suboraca, «jarana» (nešto više od druga, prijatelja) iz djetinjstva, gledanja njihovog umiranja... Priroda i kvalitet odnosa, koji su postojali, između pokojnika i preživjelog (Kleber i Brom, 1993), su značajni pri savladavanju psihičke boli. Što je taj odnos bio bliskiji, preživjeli se teže hvataju u koštac sa psihičkom boli i teže je savladavaju.


Ako svaki traumatski doživljaj prihvatimo kao stresnu frustraciju, pred kojom se iznenada našao vojnik, obzirom na kumulativno svojstvo frustracije, može se istaći, da je svaki vojnik u toku rata u Bosni, bio izložen zbiru teških traumatskih doživljaja (Pavlović, 1998), gdje su «traumatska iskustva kao geleri, koji neprestano šetaju po cijelom tijelu i razaraju sve bez obzira na što naiđu» (Moro, 1996).

 

Značenje događanja određivalo je, da li će on postati traumatski, kao i njegovu težinu (Hendin i Hass, 1984; prema Brett, 1993), odnosno ozbiljnost, blizina i trajanje traumatskog doživljaja najvažniji su faktori koji utiču na razvoj PTSP (Husain, 1994).


Karakteristike PTSP kod ratnih veterana

 

Dugotrajna izloženost djelovanju borbenih stresora, stresnih situacija, uz povećanje broja i intenziteta subjektivnih i objektivnih, propratnih intrapsihičkih konfliktnih situacija, pod stalnim psihičkim opterećenjem, uticali su da je efikasna psihološka obrana počinjala da puca, emocionalna napetost je dostizala stupanj nepodnošljivosti, što je dovodilo do psihičkog sloma, a što je rezultiralo razvojem posttraumatskog stresnog poremećaja. Identifikacija simptoma PTSP, kod ratnih veterana, izvršena je pomoću PTSP-inventara, skrivenih simptoma PTSP (Colorado Institut, 1999), i Upitnika traume (Pavlović, 2009), čiji su dijagnostički kriteriji, zasnovani na kriterijima DSM-IV 1994), a imaju visok nivo validnosti i relijabilnosti, odnosno unutarnje konzistencije.

 

 


Prema rezultatima na testu PTSP-inventar, skriveni simptomi PTSP (Slika 1.), najveći broj (54,7%) ratnih veterana, u ukupnom uzorku, nije ispoljavao skrivene

simptome PTSP, dok je 31% ratnih veterana, bilo sa izraženim i značajno izraženim simptomima PTSP, odnosno ispoljavalo je simptome, koji su čekali pogodan moment da se iz skrivenog PTSP, razbuktaju u akutni stresni poremećaj, odnosno hronificirani posttraumatski stresni poremećaj.

 

Također, je utvrđeno da najveći broj ratnih veterana (95%), u ukupnom uzorku (N=300), koji su nakon rata zaposleni kao profesionalni vojnici, u toku rata, kao i prije početka istraživanja, nije imao dijagnosticiran PTSP, niti se zbog određenih psihičkih kriza, obraćaju ljekarima.

 

Mnogi ratni veterani u toku rata, nisu doživljavali psihički slom. Na iznenadna ratna

događanja, brzo su uspostavljali adaptibilno ponašanje, brzo se prilagođavali nastaloj ratnoj situaciji.

 

Simptomi PTSP razvijaju se tek kasnije, kad je prestala potreba da se emocionalne i kognitivne funkcije mobiliziraju u pravcu preživljavanja, kako da se izađe živ iz rata.


Kada je došao kraj rata, bez socijalne podrške, a uz prisustvo novih stresno-frustracionih doživljaja (neriješen niz osnovnih životnih problema), počeli su da nadiru «uskladišteni» sadržaji traumatskog iskustava, koji su uticali na razvoj simptoma PTSP.




Tako je, u nekomorbidnom uzorku ratnih veterana (N=300), koji nisu bili u akutnoj fazi stresa, zaposlenih nakon rata kao profesionalni vojnici (Slika 2.), utvrđeno da 49,3% ispoljava kriterije za potpuni ili nepotpuni PTSP, odnosno kod 37% je bio manifestan potpuni PTSP, dok je 50% bilo bez izraženih simptoma PTSP. Ovi rezultati su upozoravajući, kada se u jednom uzorku, kod zaposlenih ratnih veterana, gdje bi trebalo očekivati, da nakon rata, traumapostepeno blijedi, utvrdi da 49,3% ratnih veterana ima izražene simptome potpunog ili nepotpunog PTSP. Upozoravajući su i zato, što je to utvrđeno u jednom nekomorbidnom uzorku, zaposlenih ratnih veterana. Na rasprostranjenost psihičke traume nakon rata ukazuju i istraživanja Kleber i Brom-a (1993) i Figley-a (1978), kojinavode, da su štetni efekti stresa iz borbe bili široko rasprostranjeni, duboki i dugotrajni. Također, i Figley (1978) navodi da su bolni tragovi psihičke traume, kod određenog broja ratnih veterana površinski i neistrajni, dok su kod drugih duboki i dugotrajni.

 

Prema dobivenim rezultatima (sl. 3.), kod ratnih veterana sa PTSP, najviše su bili izraženi simptomi iz dijagnostičke grupe «Izbjegavanje stimulusa» «C» grupa prema DSM-IV, odnosno izbjegavanje svega što bi moglo podsjeti na traumatsko iskustvo, tako su, sa najvećim stupnjem učestalosti izraženi simptomi «Izbjegavanje stimulusa

 


 

prisjećanja, razgovora o traumatskom događaju (nivo učestalosti 4,56)», zatim simptomi «Izbjegavanja ljudi, aktivnosti, koje podsjećaju na traumatski događaj (nivo učstalosti 4,3)» sa «Osjećajem mučnine u želudcu, lupanjem srca, preznojavanjem (nivo učestalosti 4,1)» iz dijagnostičke grupe B prema DSM-IV, i značajno izraženim smetnjama u «Spavanju, poremećenom snu (4,2)» iz dijagnostičke grupe D (prema DSM-IV), a najmanje simptomi «Vidnih i slušnih obmana, (nivo učestalosti 1,6)» iz dijagnostičke grupe B (prema DSM-IV). Na podlozi toga utvrđeno je, da ratni veterani sa PTSP, nastoje da ratne doživljaje što prije zaborave, što je i ranije istaknuto, ne želeći da o tome razgovaraju, jer ih to jako uznemirava, vraća u period doživljavanja ratnih trauma, što je praćeno sa nizom psihofunkcionalnih somatskih smetnji. 


Priroda događanja (Dizdarević, 2003), socijalne okolnosti i karakteristike ličnosti, su osnovni faktori, koji uvjetuju nastanak, jačinu, i dužinu trajanja psihičke traume, psihičke boli. Kada će i što će biti «okidač», da se te «prikrivene» psihičke smetnje, rasplamsaju u bolni posttraumatski stresni poremećaj, u mnogome zavisi od socio-ekonomskih, društvenih i kulturoloških činilaca.




Nivo stresa, kao pokazatelj učestalosti simptoma PTSP, 6 godina nakon rata i dalje je bio visok (slika 4). Tako je utvrđeno,daje nivo stresa, kao indeks učestalosti ispoljavanja simptomaPTSP, kod 23,6% ratnih veterana bilo na nivou umjerenog do izuzetno visokog nivoa stresa, simptomi se javljaju od jedan puta nedeljno do skoro svakodnevno. Na podlozi tih rezultata, u zadnjih mjesec dana pred ispitivanje, 50,7% ratnih veterana nije imalo izraženog stresa, odnosno nisu imali izraženih simptoma PTSP. Međutim, 17,0% imalo je izrazito nizak nivo stresa, simptomi se javljaju jedan puta mjesečno; 8,7% ispoljava nizak nivo stresa, simptomi PTSP se javljaju 2-3 puta mjesečno; 9,0% je imaloumjeren nivo stresa, simptomi PTSP se javljaju jedan puta nedjeljno; dok je 9,3% imalo visok nivo stresa, simptomi se javljaju 2-4 puta nedjeljno; a 5,3% izuzetno visok nivo stresa, gdje se simptomi,u zadnjih mjesec dana,javljaju 5-7 puta nedjeljno, skoro svakodnevno.

 

Kako je ranije navedeno, u istraživanje o intelektualno-kognitivnim poremećajima, kod ratnih veterana sa PTSP, bili su uključeni ratni veterani, čiji je nivo stresa bio najmanje umjeren do izuzetno visok, odnosno kod kojih se simptomi PTSP javljaju najmanje od jedan puta nedjeljno do skoro svakodnevno. Na podlozi toga, za ispitivanje utjecaja PTSP na intelektualno-kognitivne deficite, od ukupnog broja, u grupi sa PTSP, 76,0% je bilo sa visokim i izuzetno visokim nivoom stresa, odnosno 46,0% je imalo visok, 30,0% izrazito visok, a 24,0% umjeren nivo stresa.

 

Dobiveni rezultati o težini i učestalosti izloženosti traumatskom doživljaju, gdje postoji značajna razlika rezultata između ratnih veterana sa PTSP i bez PTSP, potvrđuju pretpostavku, da težina traumatskog događaja i dužina izloženosti traumatskom događaju, povećava učestalost simptoma PTSP. Težina psihičke traume, traumatskog događaja nalazi se u značajnoj korelaciji sa Nivoom stresa i Indeksom pozitivnog znaka PTSP, jačinom PTSP. Što su bili teži traumatski događaji, veće učestalosti, to su i veću učestalost imali simptomi PTSP, odnosno bio je više izražen nivo stresa, jačina PTSP, simptomi PTSP se javljaju često ili skoro svakodnevno.



-----------------------------------------


Slobodan Pavlović




Slobodan Pavlović, rođen je 07.04.1937. godine. Studije psihologije završava na Filozofskom fakultetu – odsjek za psihologiju, Univerzitet u Ljubljani. Magistrirao na Medicinskom fakultetu, Univerziteta u Tuzli, doktorirao na Filozofskom fakultetu – odsjek za psihologiju, Univerziteta u Sarajevu. Do početka rata u BiH, kao psiholog zaposlen u Koksno hemijskom kombinatu u Lukavcu. U toku rata nalazi se na dužnosti psihologa u Armiji BiH. Nakon rata do penzionisanja radi na Psihijatrijskoj klinici UKC Tuzla, danas vodi privatnu ordinaciju za Kliničku i industrijsku psihologiju u Tuzli.


Završio edukacije, posjeduje: Certificat za rad sa traumatiziranom djecom, adolescentima i odraslim; Organizator i izvođač: Universitey of Missouri - Columbia, School of Medicine; Department of Psyichiatry & Neurology; Certificate za jednogodišnji trening program Posttraumatske terapije u organizaciji Svjetske zdravstvene organizacije - ured u Tuzli i Medicinskog fakulteta u Tuzli;  Kompletan trening kurs iz traumatske psihologije na Univerzitetu u Missuri - Columbia u SAD; Certificate completed the course in supervision methods arranged by the Psychiatric clinic, Sahlgrenska University Hospital in Getheburg; Certificate of Attendance the professional and scientific program of The Second International Meeting of Slovenian Physicians at Home and Abrouad, organized by the Slovenian World Congress; .  


U ranijem periodu završio više edukacija za upotrebu različitih psihodijagnostičkih instrumenata: CRD (Kompleksne  reakcije Drenovac) uz primjenu na računaru-verzija Zalar); MMPI i Profil-indeks emocija uz korištenje računara. 

   

U toku rata, započinje sa istraživanjima u oblasti psihičke traume (i danas radi na tome), što su bili predmeti magistarskog i doktorskog rada. Do sada objavio, ili učestvovao na Kongresima ili Simpozijima, sa 51 radom kao autor ili koautor, od toga 14 u inozemstvu (Hrvatska, Slovenija, Italija, Francuska, Turska, Pakistan, Švedska).

 

-----------------------------------------




Knjigu "Poremećaj intelektualnih i kognitivnih sposobnosti kod psihički traumatiziranih 

ratnih veterana", Slobodana Pavlovića moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete 

na link: http://www.digitalne-knjige.com/pavlovic3.php te pažljivo slijedite daljnje upute o 

uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.

 

May 30 '16

Osvrt na knjigu - "Izbjeglica", Borisa Golića




PREDGOVOR KNJIGE "IZBJEGLICA 

Život je u biti jednostavan. Nešto se nepredviđeno dogodi i mi to promatramo kao čudo. Ali što kad se ništa ne događa? Tada zazivamo da se to nešto dogodi. Ja sam zazivao novu ženu u mom životu. Dosta mi je bilo i moje bivše žene, i Barbare, ali i Pahuljice. Htio sam nešto novo. Tako se i meni dogodilo to da mi je jednog dana u djedov poljski wc, došla Jasmina, izbjeglica iz Sirije, moja nova, ali i posljednja ljubav. Istina, je da sam imao s njom raznih problema, ali mi se čini da sam to prevladao. Netko bi se za nju borio, a netko i ne bi. Ja sam se borio, pa eto možete čitati o toj mojoj borbi. 

Citat o Jasmininom dolasku: 

"Pitao sam se što da radim s tom izbjeglicom u djedovom wc-u, jer sam i dalje imao predrasude prema pripadnicima drugih naroda i vjeroispovjesti, ali sam se valjda iznenada snašao, otišao u kuću i donio joj rolu wc papira. Nisam imao ni volje, a ni snage slušati rad njenih crijeva, jer je to za mene bilo nepodnošljivo i neizdrživo. I ta osoba je pokušavala izići iz tog wc-a, ali bi nedugo zatim ponovo u njega trčala. Iz svega sam shvatio da ima proljev i da se muči s njim. Stoga sam odlučio joj skuhati čaj. Sjetio sam se da je moja baka za proljev koristila ščav, štavelj ili ljutiku i lišće dunje, pa sam to i ja potražio u svojoj kućnoj ljekarni i skuhao. Odnio sam to toj osobi i pružio joj kroz taj otvor ili ozraku. Naravno da je to tada ta osoba popila, a ja sam joj prepekao kruh i poslužio ga kao toast. Valjda je bila i gladna i to je odmah pojela. Otišao sam vidjeti gdje se nalazi taj njezin autobus, pa sam otkrio da mu nema ni traga, a ni glasa. Vjerojatno je već otišao, i nitko je nije čekao." 

Citat o mom prijedlogu da ostane: 

"Ja sam sada zdrava ili sam prizdravila, hvala vam na svemu, ali bih sada htjela nastaviti dalje na Zapad." 

Žena u crnom mi nešto vadi iz svoje torbe i pokazuje mi sliku Angele Merkel i njen poziv da izbjeglice dođu u Njemačku i tamo nastave svoj život. Kažem joj: 

"A da se ovdje okupate, sredite i onda nastavite gdje već morate ići. Odite tamo u kupatilo, okupajte se i očistite se. Sredite se, odmorite od svega, sigurno ste štošta propatili. Evo, ja sam spreman sve to saslušati." 

Ona me sluša i kaže: 

"Ime mi je Jasmin. Možda imate pravo. Samo ja vam nemam novu odjeću za promijeniti. Ovo što je na meni, to imam." 

"Ništa za to. Već ću ja vama nešto naći za obući. Odite se vi okupati, a ja kad nešto nađem, to ću vam i dati." 

Citat o mom prijedlogu da budemo muškarac i žena: 

"Zašto me tako gledaš?" 

"Kako te gledam?" 

"Kao da bi htio nešto od mene." 

"Ja bih to i htio. Samo ne znam hoćeš li mi ti to dozvoliti." 

"Pa, me onda pitaj." 

"Pa, eto te pitam." 

I Jasmina se odlazi oprati, šminkati i mirisati. Netko joj je to usadio da treba biti čista i uredna i uvijek spremna podati se svome mužu ili muškarcu s kojim je u vezi ili s kojim želi ostati u vezi. Stoga, dolazi iz kupatila, stavila je svoju noćnu kremu protiv bora oko očiju, miriše na sapun, kanu i parfem, i počne se svlačiti, pokrije se dekom i legne u krevet. Ja joj se priključim. Počnem je ljubiti. Prvo joj počnem ljubiti vrat, pa pune i mekane grudi, ispupčene bradavice i čvrstu i gipku stražnjicu, a onda pređem na stomak i niže od toga. Shvatim da je ona odgojena tako da žena samo treba ležati i pustiti muškarca da radi da zadovolji svoju želju i potrebu. Pa kad je tako, onda to valjda i trebam iskoristiti. 

Boris Golić 






-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golic20.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Izbjeglica", Borisa Golića




PREDGOVOR KNJIGE "IZBJEGLICA 

Život je u biti jednostavan. Nešto se nepredviđeno dogodi i mi to promatramo kao čudo. Ali što kad se ništa ne događa? Tada zazivamo da se to nešto dogodi. Ja sam zazivao novu ženu u mom životu. Dosta mi je bilo i moje bivše žene, i Barbare, ali i Pahuljice. Htio sam nešto novo. Tako se i meni dogodilo to da mi je jednog dana u djedov poljski wc, došla Jasmina, izbjeglica iz Sirije, moja nova, ali i posljednja ljubav. Istina, je da sam imao s njom raznih problema, ali mi se čini da sam to prevladao. Netko bi se za nju borio, a netko i ne bi. Ja sam se borio, pa eto možete čitati o toj mojoj borbi. 

Citat o Jasmininom dolasku: 

"Pitao sam se što da radim s tom izbjeglicom u djedovom wc-u, jer sam i dalje imao predrasude prema pripadnicima drugih naroda i vjeroispovjesti, ali sam se valjda iznenada snašao, otišao u kuću i donio joj rolu wc papira. Nisam imao ni volje, a ni snage slušati rad njenih crijeva, jer je to za mene bilo nepodnošljivo i neizdrživo. I ta osoba je pokušavala izići iz tog wc-a, ali bi nedugo zatim ponovo u njega trčala. Iz svega sam shvatio da ima proljev i da se muči s njim. Stoga sam odlučio joj skuhati čaj. Sjetio sam se da je moja baka za proljev koristila ščav, štavelj ili ljutiku i lišće dunje, pa sam to i ja potražio u svojoj kućnoj ljekarni i skuhao. Odnio sam to toj osobi i pružio joj kroz taj otvor ili ozraku. Naravno da je to tada ta osoba popila, a ja sam joj prepekao kruh i poslužio ga kao toast. Valjda je bila i gladna i to je odmah pojela. Otišao sam vidjeti gdje se nalazi taj njezin autobus, pa sam otkrio da mu nema ni traga, a ni glasa. Vjerojatno je već otišao, i nitko je nije čekao." 

Citat o mom prijedlogu da ostane: 

"Ja sam sada zdrava ili sam prizdravila, hvala vam na svemu, ali bih sada htjela nastaviti dalje na Zapad." 

Žena u crnom mi nešto vadi iz svoje torbe i pokazuje mi sliku Angele Merkel i njen poziv da izbjeglice dođu u Njemačku i tamo nastave svoj život. Kažem joj: 

"A da se ovdje okupate, sredite i onda nastavite gdje već morate ići. Odite tamo u kupatilo, okupajte se i očistite se. Sredite se, odmorite od svega, sigurno ste štošta propatili. Evo, ja sam spreman sve to saslušati." 

Ona me sluša i kaže: 

"Ime mi je Jasmin. Možda imate pravo. Samo ja vam nemam novu odjeću za promijeniti. Ovo što je na meni, to imam." 

"Ništa za to. Već ću ja vama nešto naći za obući. Odite se vi okupati, a ja kad nešto nađem, to ću vam i dati." 

Citat o mom prijedlogu da budemo muškarac i žena: 

"Zašto me tako gledaš?" 

"Kako te gledam?" 

"Kao da bi htio nešto od mene." 

"Ja bih to i htio. Samo ne znam hoćeš li mi ti to dozvoliti." 

"Pa, me onda pitaj." 

"Pa, eto te pitam." 

I Jasmina se odlazi oprati, šminkati i mirisati. Netko joj je to usadio da treba biti čista i uredna i uvijek spremna podati se svome mužu ili muškarcu s kojim je u vezi ili s kojim želi ostati u vezi. Stoga, dolazi iz kupatila, stavila je svoju noćnu kremu protiv bora oko očiju, miriše na sapun, kanu i parfem, i počne se svlačiti, pokrije se dekom i legne u krevet. Ja joj se priključim. Počnem je ljubiti. Prvo joj počnem ljubiti vrat, pa pune i mekane grudi, ispupčene bradavice i čvrstu i gipku stražnjicu, a onda pređem na stomak i niže od toga. Shvatim da je ona odgojena tako da žena samo treba ležati i pustiti muškarca da radi da zadovolji svoju želju i potrebu. Pa kad je tako, onda to valjda i trebam iskoristiti. 

Boris Golić 






-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golic20.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Priručnik za rekonstrukciju podsvijesti", Anđe Jotanović




KRATAK OSVRT NA “PRIRUČNIK ZA REKONSTRUKCIJU PODSVIJESTI” AUTORICA ANĐA JOTANOVIĆ 

Što god prihvatili, uvijek predstavljamo u sebi sliku Božju, njegovu providnost i tajanstvenost, spoznaju o duši kao jednoj jedinoj nedjeljivosti od Boga. Sve izvanjske osobnosti, koje nosimo, su tek krhke krinke iza kojih se skrivamo pokušavajući doći do onog tko je u nama, a to smo mi sami. 

Prizivajući u sebi ono mjesto gdje smo svi jednaki, otkud smo svi mi potekli, a sada smo tako razjedinjeni, različiti, zalutali, u pozitivnosti umreženih misli, koje svi duboko negdje u sebi znamo i koje zakopane spavaju u našoj podsvijesti, donosim ove kratke stihove, koje sam pronašla na internetu, meni nepoznatog autora: 

“Poštujem mjesto u tebi
gdje čitav svemir prebiva.
Poštujem mjesto u tebi
u kojem je Ljubav, Istina i Mir.
Kada si u tom mjestu u tebi
i ja u tom mjestu u sebi
mi smo Jedno ¦ Namaste ...” 


I poklonit ću se u sebi ovakvim dušama, koje nas pozivaju da se odazovemo pozivu i počnemo svaki od sebe graditi jednu dugačku stazu, kamenčić po kamenčić, da bismo se svi našli u jednom centru i zauvijek iz cjelokupnih života maknuli negativnost, koja se nakupila poput crnih oblaka i zaklanja nam Sunce providnosti i Božje Svjetlosti. 

Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 21.12.2015. 




-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic4.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Mirisna higijena duše i tijela", Natalije Lorković




RIJEČ AUTORA 

Rukopis sam nazvala „Mirisna higijena duše i tijela" sa podnaslovom „Mala škola aromaterapije", jer pored teoretskog dijela sadrži i praktični dio tj. radionicu male škole aromaterapije. U njoj se nalazi obilje praktičnih naputaka za izradu prirodne kozmetike. U uvodnom dijelu kratko objašnjavam što je aromaterapija i zašto nas privlači. U kratkom pregledu povijesti uporabe ljekovitog i miomirisnog bilja spominjem mirisnu tradiciju u kršćanstvu i ostalim drevnim civilizacijama, Indiji, Kini itd. 

Slijedi holistički podsjetnik za zdrave i uravnotežene životne navike za sve aspekte našeg bića: tjelesni, mentalni, emocionalni i duhovni. 

Nakon holističkog podsjetnika, preporučam prirodnu njegu i opisujem prednosti prirodne kozmetike nad sintetičkom. Nakon toga po svom izboru predstavljam četiri najupečatljivije biljke za zdravlje i ljepotu pa kratko upoznajemo ružu, kraljicu svega cvijeća; smilje, besmrtnu biljku; neven, moćnu biljku za zdravlje kože i gospinu travu, biljku sa prizvukom svetosti. 

Nastavno na ljepotu cvijeća kratko se upoznajemo sa nekim od radosnih i izlječujućih mirisa citrusa. 

Slijedi radionica prirodne kozmetike u kojoj dajem detaljne naputke za spravljanje prirodne kozmetike za sve tipove kože kao i pripravke od spomenute četiri biljke: meleme, macerate i ostalu prirodnu kozmetiku. Nadalje, dajem recepte za prirodnu njegu kose, kao i na kraju recepte i naputke za pripremu mirišljavih kupki i mješavina za aromamasažu. 

Osim u kozmetičke svrhe, aromaterapiju pokazujem kao moćnog saveznika u očuvanju zdravlja, opisujem svojstva nekih ulja za očuvanje zdravlja respiratornog sustava. 

Dio rukopisa kojeg sam nazvala „aromaterapijska metafizika", meni je najdraži (sadržaj pod 14), jer dotiče spiritualnu dimenziju čovjeka, naglašavajući da je čovjek i duhovno biće. 

U dodatku, u skladu sa kineskom orijentalnom medicinom i filozofijom, predlažem za ljepotu kože i zdravlje tijela, proljetno čišćenje organizma. 

Vrijednost rukopisa 

Cilj i vrijednost rukopisa je u pronalaženju i promoviranju iskonske ljepote u svijetu prirode koji nas okružuje. 

Uz ljepotu ide i radost i ushićenost životom, a to je jedino moguće, ako se ponovo okrenemo prirodi kao našem moćnom savezniku u održanju zdravlja i ljepote. 

Misija je osvjestiti i podsjetiti nas, da smo dio prirode u kojima kuca isti biološki sat kao i u prirodi što se budi u proljeće te da posjedujemo ista kreativna načela kao i priroda koja nas okružuje. 

Natalija Lorković 







-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/lorkovic.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


May 27 '16

Uvod u medicinsku etiku - Iz knjige Medicinska etika III. – Klinička etika, Doc. dr. sc. Marka Jukića



 

Uvod u medicinsku etiku

 

U praksi treba prepoznati  postoji li etički problem u sljedećim situacijama: bolesnikova suglasnost za dijagnostički postupak i liječenje, punomoć, kada ne reanimirati, kada prekinuti reanimaciju, moždana smrt, uzimanje organa, transplantacija, pomoć bolesnicima koji su u terminalnom stadiju bolesti, kada otkloniti primjenu sofisticirane tehnike pri liječenju bolesnika, eksperimenti na embrijima, kloniranje, čipiranje, istraživanje novih lijekova i metoda liječenja.

 

Pitanje edukacije liječnika glede gospodarstva vrlo je loše i takva loša edukacija također pretpostavlja etičke dvojbe. Trebalo bi liječnike educirati da razmišljaju o svrsishodnosti liječenja i gospodarskim učincima takvog liječenja. Nema nijedne države u svijetu koja bi mogla platiti troškove neracionalne zdravstvene zaštite i zato, osim medicinskih čimbenika, treba uzeti u obzir i gospodarske čimbenike. Zanemarivanje gospodarskih čimbenika etički je dvojbeno jer nesvrsishodnom potrošnjom u jednom slučaju onemogućujemo liječenje drugih u kojih bi liječenje bilo učinkovitije i svrsishodnije.

 

Svaki liječnik-kliničar u svojem radu mora se koristiti metodom kliničko-etičke analize (prema Jonsenu). Treba odgovoriti na sljedeća pitanja.

 

- Koja je medicinska indikacija za medicinske postupke (dijagnostiku, terapiju)? Poboljšava li postupak ili pogoršava bolesnikovo stanje?

 

- Kakva je kvaliteta života prije medicinskih postupaka, a kakva se očekuje nakon primjene medicinskih postupaka?

 

- Što bolesnik želi, očekuje?

 

- Što sve utječe na donošenje odluke: obiteljske prilike, socijalni status, novčane teškoće, političke prilike, različiti interesi itd.? 

 

- Donosi li se odluka o postupcima ili o odustajanju od tih postupaka pod pritiskom?

 

- Tko je izložen pritisku: liječnik, bolesnik ili i jedan i drugi?

 

O slučajevima  vezanima za medicinsku etiku raspravljatn će  medicinski stručnjaci s tog područja, pravni stručnjaci, teolog, sociolog, novinar, predstavnik zainteresirane skupine pacijenata i neovisni laici (građani). Svi oni moraju biti osposobljeni za to da raspravljaju o medicinskoj etici s različitih stajališta. Osobe koje ništa ne znaju o etici, medicinskoj etici i deontologiji ne bi trebale biti uključene u ovakve timove jer njihova nekompetentnost može napraviti nepopravljivu štetu, a ne pomoći da se problem prepozna i riješi na najbolji način. Svaka rasprava mora biti dobro medicinski obrađena, uspoređena sa slučajevima iz literature. Rasprava nije stručno medicinska, već je rasprava o etičkim problemima koji su se pojavili u nekom određenom slučaju. Problem ne mora biti etički, nego može biti emocionalni, autoritarni ili neke druge prirode. Važno je znati prepoznati etički problem.

 

Nadalje se ispituju: sposobnost rukovođenja, gospodarska pouzdanost, primjena rijetkih sredstava, profesionalni i ugovorni rezultati, javni nastupi.

 

Jezik komunikacije veoma je važan i u edukaciji treba posebnu pozornost posvetiti tomu. Način na koji se liječnik verbalno odnosi prema kolegama, bolesnicima ili rodbini vrlo je važan jer loš jezik komunikacije uzrokuje niz konfliktnih situacija. Preporučuje se kolege odvratiti od uporabe lošeg jezika komunikacije, upozoriti na neprimjeren jezik i istaknuti važnost dobre komunikacije.

 

1.1. Definicije: etika, moral, medicinska etika, bioetika, deontologija

 

1.1.1. Etika

 

Termin je nastao u staroj Grčkoj, a korijen je u riječi ethos, a znači običaj, narav, ćud, navika. U latinskom jeziku pandan za ethos (ethicos) jest u riječi mos (moralis). Etika je filozofska disciplina koja proučava moral, nastanak morala, njegove izraze, razvoj, teorije, načela, ciljeve i smisao moralnoga djelovanja. Etika ide u red najstarijih filozofskih i znanstvenih disciplina, a ishodište joj je u sustavu Aristotelove filozofije. Još uvijek nema jasne granice između etike kao filozofske i znanstvene discipline i morala kao predmeta kojim se etika bavi.

 

Etika je teorija o ispravnome djelovanju ili disciplina koja definira dobro i zlo ili pak doktrina o najboljem izboru.

 

Također se navodi da je etika znanost o moralu. U užemu smislu predmet etike jest moral i moralno djelovanje. Etika ispituje načela toga djelovanja, nastoji ih dokazati i objasniti. Etika raspravlja o tome kakav treba biti ljudski život, kako je rekao Sokrat. Ona dakle ima uputno, usmjerujuće normativno obilježje. Ne govori o onome što jest, nego o onome što treba biti i zbog toga je filozofska, a ne sociološka ili pravna disciplina.

 

Za proučavanje etike vrlo su važni individualni i društveni čimbenici (povijesni, kulturni, religijski, etnički, gospodarski, politički i ostali).

 

Kršćanska je etika znanost o moralu utemeljenu na kršćanskim načelima.

 

1.1.2. Moral

 

Moral (ćudoređe) skup je običaja, navika, normi ili pravila ponašanja kojima se ljudi rukovode. Moral je praktična primjena teorijskih postavki. Često se pojmovi etika i moral rabe kao sinonimi, iako to nisu. Moralno djelovanje podrazumijeva osviještenost praktične situacije, stvaranje moralne prosudbe i donošenje praktične odluke. Moralno je djelovanje predmet etike (filozofske i znanstvene discipline).

 

Odnos ljudi između sebe, kao i odnos jedinke prema društvu, čine moralnu normu. Objektivne moralne norme često se izražavaju u obliku posebnih moralnih kodeksa u kojima su određeni zahtjevi i pravila ponašanja za članove društva, zajednice. Pod moralom razumijevamo što je dobro, a što zlo, što je ispravno, a što neispravno u međuljudskim odnosima i odnosima jedinke prema društvu. Moralnim sudom ocjenjuje se neki postupak. Objekt je uvijek čovjek. Prosuđuju se motiv djelovanja, sam postupak kao takav i na temelju toga stvara se pojam moralne odgovornosti. Razvoj morala treba promatrati tijekom povijesti. Svaka je epoha imala svoje moralne zakone tako da je u jednom vremenu nešto bilo nemoralno, a u drugome je to isto bilo moralno.

 

1.1.3. Medicinska etika

 

Medicinska etika razmatra etičku teoriju i praksu u medicini i zdravstvu, a obuhvaća i profesionalnu etiku u području zdravstva (liječnik, sestra, ostali djelatnici u zdravstvu). Medicinska je etika primijenjena etika. Jedna od definicija medicinske etike glasi: „Znanstvena disciplina koja je grana etike koja se bavi teorijskim i praktičnim moralnim pitanjima vezanim uz medicinu i zdravstvo."

 

1.1.4. Bioetika

 

Urednik bioetičke enciklopedije (godine 1978.), Warren Thomas Reich, ovako je definirao bioetiku: „Sustavno proučavanje ljudskoga ponašanja na polju znanosti o životu i skrbi za zdravlje ako je ispitivano u svjetlu moralnih vrijednosti i načela." U drugom izdanju (godine 1995.) Reich je dao modificiranu definiciju bioetike: „Bioetika je sustavno proučavanje moralnih dimenzija - uključujući moralno gledanje, odluke, ponašanje i odgovorno držanje  - znanosti o životu i skrbi za zdravlje, primjenjujući različite etičke metodologije s interdisciplinarnom impostacijom."

 

Promjene u definiciji nisu kozmetičke, već su fundamentalne naravi. U prvoj definiciji najviše je prigovora bilo na pojam „načelo". Kritičari su, naime, tvrdili da pojam „načela" ne odgovara bioetici kao praktičnoj disciplini. Prihvaćajući kritiku, Reich je priznao pluralizam bioetike. Ne postoji jedna i jedinstvana fondacija bioetike koja bi kao takva bila univerzalno prihvaćena. Bioetika, neovisno o etičkom pluralizmu, može postojati kao samostalna disciplina.

 

Bioetika je „disciplina o etičkim problemima koji nastaju zbog razvoja znanosti, posebice biologije i medicine". Bioetika obuhvaća mnoga područja društvenog života: znanost, kulturu, politiku, pravo, novinarstvo itd.

 

1.1.5. Deontologija

 

Termin deontologija stvorio je začetnik utilitarističke filozofije Jeremy Bentham 1834. godine kombinacijom grčkih riječi deon - dužnost i logos - govor, znanost.

 

Bît deontologije jest isticanje vrijednosti nekog moralnog čina kao takvog. Deontologija se bavi proučavanjem i određivanjem prava i dužnosti zdravstvenih radnika. Prava i dužnosti zdravstvenih radnika propisani su zakonima, pravilnicima i kodeksima. Zdravstveni radnici imaju svoje stručne komore koje propisuju etičke kodekse za svaku profesiju pa postoje liječnički i sestrinske kodeksi, kodeks fizioterapeuta, primalja i drugih djelatnika u zdravstvu.

 

1.2. Kratki osvrt na povijest nastanka medicinske etike i bioetike

 

Liječništvo je profesija koja je imala prvi povijesni etički kodeks, poznatu Hipokratovu prisegu. U staroj Grčkoj liječništvo je bilo uzor moralnoga djelovanja. Hipokratova prisega (vidjeti poslije) nastala je 400 godina prije Krista. Hipokrat je znan kao otac medicine, rođen je u Grčkoj 460. godine prije Krista. On je pionir na nekim poljima „moderne" medicine:

 

proučavao je medicinske škole i ujedinio stajališta u prisegu o medicinskoj etici za liječnike. Ta je prisega temelj za mnoge medicinske prisege, za studente koji započinju medicinsku praksu. Glavne naznake prisege jesu:

 

- poštovanje učitelja medicinske umjetnosti

 

- dozvola za bavljenje medicinom samo onima koji polože tu prisegu

 

- praktično činiti dobro bolesniku, ne činiti štetu

 

- nikada ne dati sredstvo za izazivanje pobačaja ni ga izvesti

 

- ulazeći u bolesnikov dom koristiti bolesnom, uzdržavati se od nanošenja štete i korupcije

 

- dobar odnos između bolesnika i liječnika.

 

Kristijanizacija prisege nastala je u 10. ili 11. stoljeću. Čovjek treba nastojati djelovati prema drugome onako kako liječnik nastoji pomoći u ozdravljenju. Renesansni filozof  Paracelsus, štoviše, smatra da je liječnik slika Kristove ljubavi prema ljudima.

 

Engleski bolnički liječnik Thomas Percival početkom 19. stoljeća (godine 1803.) uporabio je termin medicinska etika. Prvi je napisao kodeks profesionalne medicinske etike 1803. godine koji je poslije prilagodilo udruženje američkih liječnika.

 

Percivalov kodeks propisuje tvrdi moralni autoritet i neovisnost liječnika u službi za druge, afirmira profesionalnu odgovornost u brizi za bolesne i ističe osobnu čast.

 

Etički kodeks Američkoga liječničkog udruženja (AMA) nastao je 1847. godine. Prvi je to profesionalni medicinski kodeks koji je prilagodilo nacionalno udruženje liječnika. Revizije Kodeksa provedene su 1903., 1912., 1947., 1994. i 2001. godine.

 

Američko liječničko udruženje osnovalo je 1858. godine Komitet za etiku,  a 1903. godine Kodeks je preimenovalo u Principe medicinske etike.

 

Etika medicinskih istraživanja mijenjana je nakon zabranjenih etičkih i moralnih standarda nacističkih doktora iz Drugoga svjetskog rata. Nekim je njemačkim doktorima (njima 23-ojici) suđeno jer su provodili kriminalne pokuse na logorskim zatvorenicima. Zato je nakon Drugoga svjetskog rata nastao Nürnberški kodeks (1947. godine) kojim se zahtijeva etički pristup pri istraživanja na ljudima. Zabranjena se istraživanja nisu događala samo u nacističkoj Njemačkoj u vrijeme rata nego i u drugim zemljama (SAD, Japan, Izrael i ostale), i to u vrijeme mira (nakon Drugoga svjetskog rata). Liječnici Američkog javnog zdravstvenog servisa izveli su neetično i rasističko istraživanje uskraćujući terapiju bolesnim afroameričkim Crncima koji su bolovali od sifilisa. Terapija je uskraćena u 399 ljudi, a istraživanje je trajalo 40 godina (1932. - 1972. godina u Tuskegeeu).

 

Nürnberški kodeks iz 1947. godine

 

Kodeks je sastavljen od 10 načela (principa) glede etike medicinskih istraživanja i osiguranja ljudskih prava. Principi uključuju:

 

-  informaciju i dobrovoljan pristanak osobe koja je uključena u istraživanje

 

-  istraživanje mora biti sa svrhom da je potrebno i korisno za društvo

 

-  istraživanje mora biti temeljeno na studijama na životinjama ili drugim racionalnim opravdanim ispitanicima

 

- izbjeći i zaštititi ispitanika od povrede i nepotrebne fizičke i mentalne patnje

 

- rizik za ispitanika ne će biti veći od humane važnosti problema

 

- istraživač mora biti znanstveno kvalificiran

 

- ispitanici mogu napustiti istraživanje u bilo koje vrijeme bez davanja obrazloženja.

 



-----------------------------------------




Knjigu "Medicinska etika III. – Klinička etika", Doc. dr. sc. Marka Jukića moći ćete 

preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/jukic2.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.

 

May 26 '16

Osvrt na knjigu - "Mudrost i moć duše", Anđe Jotanović




OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE '"MUDROST I MOĆ DUŠE" 

Što ljude čini sretnima, što ljude žalosti, što ih sputava, što ih porobljava, a što ih oslobađa? 

Ta pitanja i još mnoga druga dolazila su mi u misli, dok sam čitala novu zbirku poezije "MUDROST I MOĆ DUŠE" moje drage prijateljice, pjesnikinje Anđe Jotanović. 

Što je stvarnost? Ono što vidimo u ogledalu ili ono iza njega? 
Kako doživljavamo duhovnost? Zatvorenih očiju, potopljeno u meni izranja i obavija me poput najfinije svile ili se pokazujemo kao bezglave kreature, koje gomilaju svoj životni prostor masom materijalnog, zabaravljajući pri tome, da se bez srca ne može živjeti, da se bez osjećaja Ljubavi i Života - ne može disati. 

I ta čudna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisuću komadića i baca u beskraj Svemira, otkud ne dolazi odgovor. 

Samo tišina, nijema, svečana tišina... a tisuće pitanja sam imala, dok sam čitala ovu refleksivnu poeziju, zatvarala sam oči, pa sam ih ponovo otvarala, pa sam ih zatvarala, nastojeći prodrijeti u duboki smisao riječi, koje je pjesnikinja rasprostirala ispred mene znajući, da ova pitanja što ih postavlja u pjesmama, drže unutarnji ključ života svake osobe, koja se pita - što je smisao života, zašto sam rođena, koja je moja uloga na ovom prelijepom plavom nebeskom tijelu, neznatnom u čitavom Svemiru, a tako bitnom u našim životima? 

Ključ života je u ljubavi, međusobnom prihvaćanju, u bliskosti, a ne u daljinama i sjenovitim stazama gdje ljudi hodaju pognutih glava, tražeći još i još, a ne dobivaju ništa, jer to nije izvor otkud se može žedna duša napojiti, jer to nije mjesto gdje se čovjek može odmoriti. 

Pjesnikinja godinama traži odgovore na ova pitanja, iako je u dubini sebe shvatila, da "mudrost i moć duše" dolaze u tihim odgovorima, u onoj intuiciji, koju ne slušamo odmah, nego tek kasnije shvatimo, da je odgovor stajao ispred nas, jasan i točan, poznat i dubok. 

Prepoznala sam u Anđinom iskrenom srcu blistavu dušu, koja je otkrila svoje unutarnje lice pokazujući svu dubinu istih pitanja, koja sam i sama postavljala. 

To su trenuci kad sam sretna što sam dobila priliku napisati još jedan osvrt na predobru refleksivnu poeziju, koju nam je Anđa predstavila u ovoj knjizi i znam, čitatelji je neće čitati brzo - ova knjiga je za dugo sporo čitanje, uz puno puno razmišljanja baš o tim pitanjima, koja svi mi u dubini naših duša sami sebi postavljamo. 

Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 12.12.2015.



-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Sumnjive misli", Ive Mije Andića





SUMNJIVE MISLI i NESUMNJIVI AFORIZMI 

Pisac i književnik i pisac Ivo Mijo Andrić ovaj put nas je odlučio počastiti knjigom Aforizama po imenu "Sumnjive misli". 

O aforizmima smo već pisali i rekli da su AFORIZAMI (grčki aphorismos), kratak je oblik jednostavne i duhovito izrečene tvrdnje ili sažete misli, sa svojstvima paradoksa. 

No, ovaj put ćemo se upitati koja je vrijednost aforizama? 

Vrijednost aforizama je i zabava, no i mogućnost da nekom s kim se ne slažete ili čiji "stručni" rad, ne cijenite previše, na fini način kažete što ga ide, a da se on pri tome ne naljuti na vas. 

Znam, znam cinici će reći da se on nije naljutio jer zapravo nije shvatio, ni aforizam, ni poruku koju on daje, no ja ću reći da se bojim da tu nema pomoći. Aforizmi nas mogu zabaviti i učiniti mudrijim, no školstvo ili obrazovanje je to koje bi nas trebalo učiniti sposobnim da shvatimo smisao dvosmislenih rečenica. 

Uglavnom pisanje Aforizama je zabava u kojoj pisac prvo zabavlja sebe uočavajući razne anomalije, nedosljednosti, pa čak besmislenosti u društvu ili u ponašanju pojedinaca i prenosi ih u zabavnu formu. 

Koliko je on u tome bio uspješan moći će vam reći jedino nasmiješeno ili namršteno lice čitatelja, koji bude čitao njegovu knjigu. 

Oni koji vole Aforizme često će vam reći i da se u svakoj dobro napisanoj knjizi aforizama možete pronaći više mudrosti i suosjećanja, nego u stotinama saborskih sjednica ili glavama svih Hrvatskih političara. Ono najgore po sve nas je u tome što navodeći to neće pogriješiti. 

Vjerojatno je to i jedan od razloga što političari ne vole satiru, humor i aforizme i što humor i aforizmi kao da odumiru u ovom korporacijskom ili potrošačkom društvu. Uostalom, priznajte da ni korporacijama, ni trgovinama, baš kao ni političarima ne trebaju kupci, mušterije i glasači koji bi se rugali njihovim proizvodima ili uslugama. 

No, vratimo se na knjigu "Sumnjive misli". I u ovoj knjizi pisac i književnik Ivo Mijo Andrić ostaje dosljedan sebi i ni u jednom trenutku ne dozvoljava da ga danas nažalost etablirane pojave, zavaraju svojim glasom. Njihovu zavodljivost odbacuje i nudi nam danas pomalo skrivene i zaboravljene vrijednosti kao što su poštenje, rad, briga za bližnjega, ljudskost i suosjećanje s nasamarenim,prevarenim i opljačkanim narodom. 

I upravo zato usuđujemo se tu knjigu preporučiti vam za čitanje.

Nenad Grbac. U Zagrebu 23.02.2016





-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/andric9.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Sumnjive misli", Ive Mije Andića





SUMNJIVE MISLI i NESUMNJIVI AFORIZMI 

Pisac i književnik i pisac Ivo Mijo Andrić ovaj put nas je odlučio počastiti knjigom Aforizama po imenu "Sumnjive misli". 

O aforizmima smo već pisali i rekli da su AFORIZAMI (grčki aphorismos), kratak je oblik jednostavne i duhovito izrečene tvrdnje ili sažete misli, sa svojstvima paradoksa. 

No, ovaj put ćemo se upitati koja je vrijednost aforizama? 

Vrijednost aforizama je i zabava, no i mogućnost da nekom s kim se ne slažete ili čiji "stručni" rad, ne cijenite previše, na fini način kažete što ga ide, a da se on pri tome ne naljuti vas. 

Znam, znam cinici će reći da se on nije naljutio jer zapravo nije shvatio, ni aforizam, ni poruku koju on daje, no ja ću reći da se bojim da tu nema pomoći. Aforizmi nas mogu zabaviti i učiniti mudrijim, no školstvo ili obrazovanje je to koje bi nas trebalo učiniti sposobnim da shvatimo smisao dvosmislenih rečenica. 

Uglavnom pisanje Aforizama je zabava u kojoj pisac prvo zabavlja sebe uočavajući razne anomalije, nedosljednosti, pa čak besmislenosti u društvu ili u ponašanju pojedinaca i prenosi ih u zabavnu formu. 

Koliko je on u tome bio uspješan moći će vam reći jedino nasmiješeno ili namršteno lice čitatelja, koji bude čitao njegovu knjigu. 

Oni koji vole Aforizme često će vam reći i da se u svakoj dobro napisanoj knjizi aforizama možete pronaći više mudrosti i suosjećanja, nego u stotinama saborskih sjednica ili glavama svih Hrvatskih političara. Ono najgore po sve nas je u tome što navodeći to neće pogriješiti. 

Vjerojatno je to i jedan od razloga što političari ne vole satiru, humor i aforizme i što humor i aforizmi kao da odumiru u ovom korporacijskom ili potrošačkom društvu. Uostalom, priznajte da ni korporacijama, ni trgovinama, baš kao ni političarima ne trebaju kupci, mušterije i glasači koji bi se rugali njihovim proizvodima ili uslugama. 

No, vratimo se na knjigu "Sumnjive misli". I u ovoj knjizi pisac i književnik Ivo Mijo Andrić ostaje dosljedan sebi i ni u jednom trenutku ne dozvoljava da ga danas nažalost etablirane pojave, zavaraju svojim glasom. Njihovu zavodljivost odbacuje i nudi nam danas pomalo skrivene i zaboravljene vrijednosti kao što su poštenje, rad, briga za bližnjega, ljudskost i suosjećanje s nasamarenim,prevarenim i opljačkanim narodom. 

I upravo zato usuđujemo se tu knjigu preporučiti vam za čitanje.

Nenad Grbac. U Zagrebu 23.02.2016





-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/andric9.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Kamen nije sam", Jadranke Varge




Posveta 

ova knjiga je posvećena mojoj Šuški, mom malom cvjetiću 
…u cvijetu ruže je spavala, 
u mirisu jasmina se skrivala, 
u mojoj duši se smijala i u 
srcu nam je zauvijek ostala… 
in memoriam Šuška - 
15.2.2002. – 26.11.2015. 

RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "KAMEN NIJE SAM"

Pred nama je deveta zbirka poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga, koja nosi naslov „Kamen nije sam" i, uglavnom, bi se moglo reći, da je zbirka podijeljena na dva dijela, jedan dio koji je dokumentarnog karaktera, a koji se sastoji od recenzija drugih autora i prvi dio, koji se odnosi na autoričina iskustva sa njenom neprežaljenom prijateljicom Šuškicom, koja je zapravo bila njen psić o kojem je autorica vodila brigu nekih četrnaest godina. 

To je, dakle, jedan autobiografski zapis, koji nam dosta govori o pjesnikinji i njenom doživljaju svijeta, o ljudima, o njenim prijateljima, o njenim roditeljima tako, da se pitamo kako li je lijepo, da je pjesnikinja umjetnički zanesena i stvaralački djelatna. 

Ovo se pitanje može razriješiti u jednoj istini, da čovjek niti u krajnjoj svojoj samoći nije izdvojena jedinaka, već je vezan prirodnim sponama za ljudsku zajednicu u kojoj sjedinjen sa drugim ljudima određuje svojevrsno bivstvovanje i mogli bismo reći, da on (ili ona) ne bi mogao doživjeti ljudsku zasebnost kad u njemu ne bi živjelo to socijalno „mi",' koje je neizbježna pozadina sa kojom se odražava i osvješćuje njegovo „ja". 

Tako se čovjek pojedinačno kao i član skupa određuje kao dvobiće i podvrgnut je posljedicama te dvobitnosti u svim svojim očitovanjima pa tako i u onom umjetničkome. 

Stvaranje poezije, dakle, prima svoj puni smisao, ako pjesnik ima nešto nekome kazati, prikazati ili priopćiti pa se tako pjesničko djelo opravdava tek stavljajući se između onoga „mi" i „ja" kao neki posrednik između stvarateljeva i primateljeva doživljaja ukratko, dakle, kao sredstvo društvenog saobraćanja. 

Odatle je pjesničko djelo blago socijalne sredine i kao takvo odražava jedinstvo društvene zajednice, koje po duhovnoj svojoj srčiki jest budilačka ili uzbuđivalačka i sličnom je pobudnom snagom, koja djeluje u okviru društvene cjeline. 

To djelovanje može biti različito i napose usmjereno prema stalnim vrednotama, kojima se daje smisao našoj svakodnevnoj egzistenciji, a taj smisao pronalazimo i u sasvim običnim svakodnevnim „stvarima", u našem odnosu prema ljudima, prijateljima, kućnim ljubimcima ili pak u usamljenosti pjesničkog raspoloženja, koje uznemiruje ljudsku ćud i samim nas tim doživljajem zahvaća određujući čuvstvene i voljne naše snage i po toj običnosti autoričinog odnosa prema svijetu u cjelini i po snazi njena doživljaja tog svijeta, ova zbirka poezije „Kamen nije sam", svakako predstavlja izvanredan primjer tendencija u suvremenoj hrvatskoj lirici, koja se uspjela osloboditi konačno beznađa prethodnih generacija, koje su lutale od radikalnog nihilizma do obraćenja u novim socijalnim i političkim konstelacijama posljeratne Hrvatske. 

Prema tome, ova zbirka poezije i proze nije samo autentičan zapis o bolima jedne osobe, koja žali za onim čega više nema, nego i autentičan dokument, da je novija hrvatska poezija stala na čvrsto tlo emancipirana od nihilizma prethodnih generacija sa pogledom na buduće perspektive, koje su svakako svjetlije od onih, kojima smo bili svjedoci decenijama. 

Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, Australija 






-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Osvrt na knjigu -  "Slavonska molitva", Borisa Golića




Predgovor knjige "Slavonska molitva" 

Jednog dana, i ne znam zašto, podsjetio sam se jednog perioda iz mog života. Sve je počelo sa time što sam prolazio u blizini našeg starog paromlina i što sam ugledao njegove temelje, a onda sam se sjetio nečeg sličnog, nečeg promašenog i mog boravka u slavonskoj metropoli i mog bijega iz nje. 

Koliko god sam se ja trudio, nisam uspijevao zadovoljiti Direktorove i Generalove apetite. Naime, jedan je prebacio krivnju da sam ja dao robu nekakvoj tvrtci koja se zatvorila, a drugi me je optuživao da sam mu namještao krivu osobu, to jest Dašu. Ja iz toga nisam uspio pobjeći drugačije nego da sam potražio posao negdje drugdje i našao ga. Pa sam od njih otišao. Ali ništa mi to u konačnici i nije pomoglo, sustigla me starost, nekakva nemotiviranost, pa eto sada u tim starim danima čekam prijevremenu mirovinu. Tko zna kolika će ona i biti, ali sigurno neće više od 2.000 kuna. 

Pitam se hoću li sa time moći živjeti i preživjeti. Sjećam se da smo nekad živjeli i preživjeli i sa plaćom od 100 Njemačkih maraka, pa ću valjda i ja sa tom mizerijom od mirovine. Samo da mi više ne dolaze razni dušobrižnici i vrbuju me na tko zna što. 

Citat vrbovanja mog Direktora: 

I da ne duljim i meni je moj budući Direktor, za kojeg sam ja u tome trenutku mislio da je on nekakav znalac, stručnjak, vizionar i čovjek s imenom i prezimenom štošta obećavao, a ja se nisam znao tome oduprijeti i reći ne. 

Tako je iz tko zna kojeg razloga tom prilikom rekao: 

"Dosta je bilo tog tvoga dosadnog posla i nerada u državnoj i društvenoj tvrtci. Radit ćeš kod mene. Formalizirat ćemo ono što za mene neformalno radiš. Biti ćeš rukovodilac izvozno - uvoznog odjeljenja u mojoj tvrtci. Imat ćeš dobru plaću, dobra primanja i dnevnice kada budeš išao na službeni put. Radit ćeš u skladu sa današnjim trenutkom i vremenom i bit ćeš svima koristan. 

Ovdje si beskoristan ili nikome ne koristiš na pravi način. Moja tvrtka će biti za tebe El Dorado, obećana zemlja, Schlaraffenland ili Dembelija. Nećeš morati maštati o drugim zemljama i o drugim krajevima i nećeš nigdje morati ići. Radit ćeš prema svojim skromnim ili velikim mogućnostima, to ćemo još utvrditi, a imat ćeš i dobivat ćeš onoliko novaca kolike su tvoje potrebe. Nadam se da to ovo što ti nudim odgovara, a ako ti ne odgovara, a ti od svega odustani." 

Citat da je sve bilo obećanje ludom radovanju: 

I zato odlazim bez svađa i bez zamjeranja: 

"Čujem da odlaziš od nas?" 

"Odlazim. Bilo je za to i krajnje vrijeme." 

"Nećeš se ni oprostiti od mene?" 

"Što se imam opraštati. Dosta mi je svega ovoga i vas i Generala. Ni za što se ne osjećam kriv i nisam kriv. Osjećam da sam na životnoj raskrsnici i tražim svoju sigurnu životnu zonu, sigurnu luku i utočište." 

"Kriv si jer si neposlušan i društveno neprilagodljiv. Mi, kao tradicijski zatvorena zajednica, imamo svoja pravila socijalnog ponašanja, a ti se u to sve nisi uklopio. Izazivao si skandale i kršio naše norme ponašanja. Stalno si sipao sol na naše rane i stalno si nam pravio probleme." 

"Istina je da se nisam u sve to uklopio i nisam riješio Dašu, a i taj vaš elektro odjel. I zato odlazim." 

Boris Golić 




-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golic19.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Dijagnoze i nervoze", Sonje Krivokapić




DIJAGNOZE I NERVOZE 

Roman "Dijagnoze i nervoze", prati dvije pripovjedne linije - glavni ženski lik odlazi raznim doktorima pokušavajući otkriti što joj uzrokuje glavobolje, dok se unutar nje zbog afere boli s mozgom prvo sprema tužba mozga. Nakon nje se sprema žestoka revolucija u kojoj će se svi organi pobuniti protiv njega i na kraju ga izbaciti u eter, u kojem će ovaj planirati kontrarevoluciju, a od čega će na koncu odustati zbog žaljenja za svojom organskom domovinom iz koje je izgnan. 

Antropomorfizacijom organa i istovremenom depersonalizacijom glavnog ljudskog lika zbog lošeg funkcioniranja organa nastoji se postaviti pitanje koliko je nešto što zovemo ličnošću ili dušom, a smatramo nečim metafizičkim i smještenim onkraj nas, zapravo u vezi s onim što držimo banalnim, materijalnim i u nama prisutnim, kao što su organi. 

S druge strane, ovaj se roman može shvatiti i kao ironiziranje moderne zablude prema kojoj je svaki pojedinac do kraja sebe svjestan, koje je sadržano u mogućnosti da se u nama možda dešava revolucija organa a mi to ni ne znamo, ali i naglašavanje problema ravnodušnosti pojedinih doktora prema našim stanjima, onih koji bi o našem zdravlju najviše trebali voditi računa (osim nas samih). 

Sonja Krivokapić




-----------------------------------------


I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/krivokapic2.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Dijagnoze i nervoze", Sonje Krivokapić




DIJAGNOZE I NERVOZE 

Roman "Dijagnoze i nervoze", prati dvije pripovjedne linije - glavni ženski lik odlazi raznim doktorima pokušavajući otkriti što joj uzrokuje glavobolje, dok se unutar nje zbog afere boli s mozgom prvo sprema tužba mozga. Nakon nje se sprema žestoka revolucija u kojoj će se svi organi pobuniti protiv njega i na kraju ga izbaciti u eter, u kojem će ovaj planirati kontrarevoluciju, a od čega će na koncu odustati zbog žaljenja za svojom organskom domovinom iz koje je izgnan. 

Antropomorfizacijom organa i istovremenom depersonalizacijom glavnog ljudskog lika zbog lošeg funkcioniranja organa nastoji se postaviti pitanje koliko je nešto što zovemo ličnošću ili dušom, a smatramo nečim metafizičkim i smještenim onkraj nas, zapravo u vezi s onim što držimo banalnim, materijalnim i u nama prisutnim, kao što su organi. 

S druge strane, ovaj se roman može shvatiti i kao ironiziranje moderne zablude prema kojoj je svaki pojedinac do kraja sebe svjestan, koje je sadržano u mogućnosti da se u nama možda dešava revolucija organa a mi to ni ne znamo, ali i naglašavanje problema ravnodušnosti pojedinih doktora prema našim stanjima, onih koji bi o našem zdravlju najviše trebali voditi računa (osim nas samih). 

Sonja Krivokapić




-----------------------------------------


I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/krivokapic2.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Iz knjige Medicinska etika III. – Klinička etika, Doc. dr. sc. Marka Jukića




Ljudi – pokusni kunići?

 

Većina informacija objavljenih u britanskom časopisu „The Independent" rezultat je opsežna istraživanja koje je proveo dr. Chandr Gulhati. Istraživanjem je obuhvaćeno puno desetljeće testiranja lijekova na indijskoj populaciji. Dr. Gulhati ističe da je manjkava kontrola, prije svega, stvorila okruženje u kojemu su se u ispitivanja koja krše nacionalne i međunarodne smjernice uključile i mnoge vodeće institucije. „Indijce zapadne tvrtke iskorištavaju da bi zaradile novac prodajom skupih lijekova na Zapadu! Koriste se nepismenima i siromašnim Indijcima koji si nikad neće moći sami priuštiti ove vrste lijekova"! rekao je dr. Gulhati.

 

Početkom 2011. godine indijski ministar zdravstva Ghulam Nabi Azad u tamošnjem je parlamentu podnio zapanjujući izvještaj prema kojemu je 10 stranih farmaceutskih tvrtki rodbini 22-oje ljudi koji su umrli tijekom ili nakon ispitivanja lijekova prethodne (2010.) godine isplatile u prosjeku samo 238.000 rupija ili 3.000 funti po čovjeku. Među tvrtkama koje su navedenu naknadu isplatile ističu se neke od najutjecajnijih farmaceutskih kompanija današnjice: Pfizer, PPD, Bristol-Myers Squibb, Amgen, Bayer, Eli Lilly, Quintiles, Merck KGaA, Sanofi-Aventis i Wyeth. Većina navedenih kompanija ustrajno odbija dati bilo kakve pojedinosti o načinu dogovaranja i isplaćivanja naknada ožalošćenim obiteljima. Prema upitnim informacijama naknade su dogovorene i određene u suradnji s Etičkim povjerenstvom i Indijskim uredom kontrole lijekova.

 

Sudionici ispitivanja navode da su u pokusima sudjelovali po preporuci svoga liječnika koji je u velikom broju slučajeva bio i osoba koja je obavljala ispitivanje. 

 

Prema navodima „Independenta", masovna testiranja novih lijekova i dalje se intenzivno provode na stanovništvu Kine, Brazila, Južne Koreje, Ukrajine i Poljske. U istraživanja velikih farmaceutskih tvrtki (Astra Zanec, Pfizer, Merck, Brysto-Myers, Bayer, Sanofi-Aventis…) trenutačno je uključeno više od 150 000 ljudi. U periodu od 2007. do 2010.  umrlo je čak 1730 „ljudskih kunića".

 

Istraživanja ovoga tipa našla su svoje pokrovitelje u nekima od najutjecajnijih pojedinaca današnjice. Zaklada Billa i Melinde Gates financirala je testiranje cjepiva na stotinama malodobnih djevojaka. Većina djevojaka uključenih u navedena testiranja nisu imale roditeljsku suglasnost za to, a ishod je bio tragičan s nekoliko izgubljenih mladih života prije prekida izvođenja testiranja.

 

Kompanija Merck također je provodila nadasve neetična testiranja cjepiva  na populaciji mladih djevojaka. Riječ je o anti-HPV cjepivu (GARDASIL-u). Tijekom provođenja testiranja smrt jedne od djevojaka uključenih u testiranje čelnici kompanije Merck proglasili su samoubojstvom!!! Za ostale tragične smrtne ishode ispitivanja kompanija odbija odgovornost. Apsurdna je izlika na temelju koje se proglašavaju nedužnima: smrt je uslijedila nekoliko tjedana nakon primjene cjepiva! U našoj zemlji spomenuto se cjepivo primjenjuje se za procjepljivanje populacije, a cijena procjepljivanja iznosi 3.300 kn!!

 

Kompanija Astra Zaneca jedna je od rijetkih farmaceutskih tvrtki koja je priznala svoje „etičke propuste" u testiranjima koja je provodila. Indijska se vlada pri tome nedvojbeno suglasila s tim da je tijekom izvođenja testova bilo mnogo propusta te da su ispitivanja često obavljana bez ikakve kontrole.

 

Upozorenja Europskoga parlamenta s početka 2011. godine ističu da samo u 36 zemalja svijeta postoje valjani zakoni koji reguliraju testove i omogućuju da se nad njima uspostavi adekvatna kontrola. Samo jedna afrička zemlja ima takvo zakonodavstvo, a slična je situacija i u Latinskoj Americi. Prava obećana zemlja za testiranje lijekova na ljudima jest Brazil gdje se trenutačno testira čak 2520 različitih lijekova! Zemlje Europske unije također su (u manjoj mjeri) plodno tlo za neetično postupanje vodećih farmaceutskih kompanija. Među navedenima svakako se ističe Poljska, gdje se slična ispitivanja lijekova provode na brojnoj populaciji beskućnika i skitnica.

 

U testove su uključivane i žrtve najgore industrijske katastrofe u povijesti: žrtve Bhopala. Trećeg prosinca 1984. pri curenju metil izocijanata iz lokalne tvornice na stanovništvo slamova  došlo je do katastrofe neslućenih razmjera s brojnim ljudskim žrtvama i posljedicama na zdravlje stanovništva vidljivima i danas. U nekoliko dana zbog posljedica curenja plina umrlo je više od 15 000 ljudi. Tijekom provođenja testiranja na žrtvama Bhopala umrlo je 14-ero ljudi. Lijekovi koji su bili ispitivani mahom su bili najrazličitiji antibiotici i lijekovi za srce. Nažalost, većina žrtava ovoga nesretnoga događaja nije znala da služe moćnicima kao pokusni kunići. Živjeli su u uvjerenju da im se lijekovima nastoji pomoći i izliječiti ih od problema koje imaju. Budući da je, ipak, većina njih nepismena, o svojoj sudbini nisu znali mnogo. Nekima je od njih, nakon testiranja, ipak rečeno da nisu bili liječeni, već da su poslužili kao predmet testiranja lijekova.

 

Tijekom 2002. godine diljem SAD-a, ali i na svjetskoj razini, provodila se promocija novog (spasonosnog) lijeka protiv AIDS-a, Nevirapina, čija je osnovna primjena planirana u Africi. Promocija novoga lijeka provodila se velikim dijelom pod pokroviteljstvom političke moći i veličine tadašnjeg američkog predsjednika Georgea Busha. Prema navodima agencije Associated Press, najviši javnozdravstveni dužnosnici znali su i pri tome bili posebno upozoreni da lijek izaziva vrlo teške popratne posljedice, uključujući i smrt. Usprkos navedenome,  javnozdravstveni sektor pod pokroviteljstvom političkih vođa države objavljuje plan distribucije novoga lijeka diljem Afrike!

 

Očekivanja Amerike i cijeloga svijeta bila su dramatičnih razmjera. Govorilo se i pisalo po dnevnim tiskovinama većine civiliziranih i razvijenih zemalja o dostupnosti lijeka milijunu afričkih žena godišnje uz redukciju prijenosa virusa HIV-a na dijete tijekom porođaja za 50%.

 

Tadašnji američki predsjednik davao je pompozne izjave svim medijima veličajući uspjeh ispitivanja i očekivane zadivljujuće rezultate primjene lijeka.

 

Jedna od izjava Georgea Busha koja je tada obišla svijet jest i ova: „Moja administracija planira osigurati 500 milijuna dolara za prevenciju prijenosa virusa HIV-a s majke na dijete!"

 

U međuvremenu, na površinu je isplivalo sve ono loše o samom istraživanju, što predsjednik u svojim govorima nikada nije priopćio široj javnosti. Nacionalni institut za zdravlje (vladina medicinska znanstvenoistraživačka agencija) u istom razdoblju odlučuje se obavijestiti Bijelu kuću o popratnim pojavama uporabe lijeka: potencijalno smrtonosnom oštećenju jetre i teškim osipima. Iz priopćenja navedene organizacije, koje je naknadno citirao Asssociated Press, doznaju se široj populaciji neprihvatljive informacije koje su zgrozile cijeli svijet. Tijekom testiranja lijeka u Ugandi zabilježene su tisuće teških reakcija ispitanika, a 14 smrtnih slučajeva zabilježenih tijekom ispitivanja nikada nisu predočeni kao njegova najstrašnija posljedica. Podatci slični, ili gori od ovih, tajili su se od javnosti jer vodeći američki dužnosnici nisu željeli ugroziti jeftin način prevencije prijenosa HIV-a s majke na novorođeno dijete primjenom lijeka zabrinutošću zbog dvojbene sigurnosti lijeka. Testiranja lijeka u Ugandi, uz upozorenja tamošnje vlade na probleme testiranja, prekinuta su tijekom perioda od 15 mjeseci. Razdoblje od 15 mjeseci bilo je i više nego dovoljno da proizvođač lijeka povuče svoj zahtjev za dozvolu uporabe lijeka u zaštiti novorođenčadi u Sjedinjenim Državama!

 

Unatoč protivljenju svoga osoblja, voditelj programa istraživanja djelovanja Nevirapina naredio je nastavak studije, odbacujući sve probleme testiranja lijeka kao prenapuhane. Voditelja programa istraživanja podržali su i dužnosnici Nacionalnog instituta za zdravlje. Oni su i dalje (i nakon ponovnog razmatranja ispitivanja u Ugandi i nakon objavljivanja rezultata drugih studija o Nevirapinu) isticali da se lijekom kao takvim afričke majke mogu potpuno sigurno koristiti u jednoj dozi za sprječavanje prijenosa virusa HIV-a na svoje dijete tijekom porođaja.

 

Jonathan Fishbein, ekspert za lijekove u Nacionalnom institute za zdravlje, oštro je, međutim, kritizirao poteze svoje agencije glede Nevirapina. Jedna od njegovih, hvalevrijednih, izjava, u kojima se kritički osvrnuo na problem ispitivanja Nevirapina jest sljedeća:

 

„To je jedan od najsramotnijih medicinskih skandala za koje sam ikad čuo. Znamo za smrtne slučajeve zbog otkazivanja jetre. Znamo za strašne rane i vjerojatne smrtne ishode u vezi s osipom."

 

Suprotno je mišljenje imao je tadašnji glasnogovornik bivšega američkog predsjednika Georgea Busha, Svott McClellan. Svojom je izjavom jasno dao na znanje da se zalaže za daljnju primjenu lijeka usprkos svim navedenim tragičnim posljedicama njegova testiranja.

 

Rekao je: „Taj je lijek odobren za uporabu u Sjedinjenim Državama. On pomaže u spašavanju života. Američke javnozdravstvene smjernice i dalje preporučuju kratkoročnu terapiju Nevirapinom kao opciju za žene koje počinju liječenje u kasnome stadiju trudnoće."

 

Istraživanje lijekova za liječenje AIDS-a

 

U razdoblju između 1988. i 2001. uprava New Yorka za dječju službu počinje dopuštati da se djeca koja žive u dvadesetak dječjih domova koriste pri testiranju eksperimentalnih lijekova protiv AIDS-a. Testiranja je sponzorirao Nacionalni instituti za zdravstvo (NIH). Ta su djeca (465)  iskusila ozbiljne nuspojave koje su uključivale nemogućnost hodanja, proljeve, povraćanje, otečene zglobove i grčeve. Zaposlenici dječjih domova nisu bili svjesni da su djeci davani eksperimentalni umjesto standardnih lijekova protiv AIDS-a.

 

„Sindrom Zaljevskog rata"

 

Godine 1990. SAD šalje 1,7 milijuna pripadnika oružanih snaga u Zaljevski rat („Pustinjska oluja"). Naređeno je da više od 400 000 vojnika dobije eksperimentalni lijek za živce naziva piridostigmin za koji se vjeruje da je poslije uzrokovao „sindrom Zaljevskog rata" čiji su simptomi varirali od kožnih bolesti, neuroloških poremećaja, inkontinencije do nekontroliranog slinjenja i problema s vidom. Godine 1996. Ministarstvo obrane priznalo je da su vojnici koji su sudjelovali u Zaljevskom ratu bili izloženi kemijskim sredstvima. Međutim, 33 % svih vojnih osoba koje su bolovale od sindroma nisu nikada napustile SAD, što je diskreditiralo popularno uvjerenje da su ovi simptomi posljedica izloženosti iračkom kemijskom oružju.

 

Cjepivo protiv ospica

 

Centar za borbu protiv raka i Kaiser Farmaceutika (1990. godine) uštrcavaju šestomjesečnoj dojenčadi (1500  dojenčadi) eksperimentalno cjepivo protiv ospica koje nije licencirano za uporabu u SAD-u. Rizik je bio utoliko veći jer djeca mlađa od godine dana nemaju adekvatnu količinu mijelina oko svojih živaca, što je rezultiralo oštećenjem razvoja živčanog sustava zbog cjepiva. Centar poslije priznaje da roditelji nisu bili obaviješteni da je cjepivo eksperimentalno.

 

Istraživanje o serotoninu

 

Godine 1992. Psihijatrijski institut Sveučilišta Columbia u New Yorku i Medicinska škola Mount Sinai daju djeci 10 miligrama fenfluramina po kilogramu tjelesne težine. Istraživanje je provedeno na 100 afroameričke i latinoameričke djece u dobi između 6 i 10 godina kako bi testirali teoriju da su niske doze serotonina povezane s nasilnim ili agresivnim ponašanjem. Svaki je od sudionika dobio po 125 USD, uključujući i poklon-bon za igračke u vrijednosti od 25 USD.

 

Amfetamin

 

Godine 1994. u eksperimentu u newyorškoj VA bolnici istraživači oduzimaju lijekove (23 bolesnika) psihičkim bolesnicima na 30 dana. Šestorici shizofreničara tada je dan placebo, a 17 njih dobivalo je 0,5 mg/kg amfetamina, nakon čega su slijedila PET skeniranja u laboratorijima Brookhaven. Prema istraživačima, svrha je eksperimenta bila „konkretna procjena metaboličkih učinaka u ispitanika s različitim stupnjevima amfetaminima induciranih psihotičnih pogoršanja". Jedan od pacijenata počinio je samoubojstvo. 

 

Zračenje

 

Američki odjel za energiju (DOE) 1995. godine, objavljuje Pokuse zračenja nad ljudima, gdje se navodi 150 plus dodatnih 275 eksperimenata zračenja koje su proveli DOE i Komisija za atomsku energiju u razdoblju između 1940-ih i 1970-ih godina.

 

Godine 1997. istraživači daju kemikaliju naziva johimibin radi namjernog izazivanja Posttraumatskoga stresnog poremećaja (PTSP).

 

 

 

-----------------------------------------




Knjigu "Medicinska etika III. – Klinička etika", Doc. dr. sc. Marka Jukića moći ćete 

preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/jukic2.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.


 

Osvrt na knjigu - "Putovanja Marca Pola III", Zlatana Gavrilovića Kovača




PREDGOVOR TREĆOJ KNJIZI “PUTOVANJA MARCA POLA” 

I konačno, pred nama se nalazi treća knjiga “Putovanja Marca Pola” točno slijedeći upute iz Prologa knjige gdje je rečeno, da je podijeljena na tri dijela. 

Novost američkog izdanja je u tome, da je dodana i četvrta knjiga o mongolskoj povijesti, Rusiji i Sibiru, koja se ne pojavljuje u prvom Marsdenovom prijevodu. 

Kao Yule i drugi urednici Ruggoff je pridodao malo vjerujući, da su sekcije o Rusiji i Sibiru dovoljno interesantne, ali ih sažimajući kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje i verbalni dijelovi. 

Ovom izdanju je, također, dodan na kraju knjige i Zaključak, koji se pojavljuje samo u dva manuskripta što su vjerojatno dodani od strane prevoditelja ili prepisivača, ali su vrlo stari pa ih je urednik ovog izdanja smatrao neophodnim publicirati. 

Time smo napokon dobili jedan kompletan uvid u cjelinu ovog djela, ali će svakako trebati ubuduće nastojati na tome, da na hrvatskom jeziku vidimo i duge varijante prijevoda, koji se nekada i znatno razlikuju jedan od drugog. 

Prvi manuskripti nastali su vjerojatno na francuskom jeziku kako nam i svjedoči pisac predgovora američkog izdanja, ali je malo vjerojatno, da je ono napisano na francuskom, jer je to bio jezik koji se čitao, da tobože talijanski dijalekti nisu razumljivi jedni drugima. 

Vrlo je vjerojatno, da Polo nije pisao na talijanskom, jer se nije osjećao Talijanom kako i sam napominje na kraju druge knjige (str.227. američkog izvornika), da “…različiti dijelovi zemlje imaju razlike u dijalektima slično između genoveškog, milaneškog, florentinskog i drugih talijanskih država čiji stanovnici, iako imaju svoj vlastiti čudnovati jezik, mogu razumjeti jedni druge”. 

Pisao je, dakle, na francuskom kako bi stekao što veće europsko čitateljstvo, ali isto tako i zato, da bi na jedan specifičan način istakao i svoje hrvatske korjene, jer je ta veza sa rodnom grudom kod Marca Pola bila za čitava njegova života što posredno saznajemo iz zapisa u Trećoj knjizi na mjestu gdje govori o kraljevstvu Lambri na otoku Sumatri i sjemenu povrća, koje služi kao sredstvo za bojanje pa onda na stranici 242. američkog izdanja stoji zapisano: “Marco Polo je donio nešto sjemena ove biljke sa sobom u Veneciju i posadio ga tamo, ali je klima previše hladna pa niti jedno nije izraslo.”, jer je Venecija iznad 45 stupnjeva sjeverne geografske širine pa je klima nepogodna za uzgoj i rast tropskih biljaka. 

Sa druge strane, blaga i topla klima Dubrovnika i njegove okolice te dalmatinskih otoka pogoduje rastu ovih biljaka pa onda nije čudno, da Dubrovnik obiluje rijetkim tropskim raslinjem i različitim vrstama tropskog bilja o čemu danas možda najbolje svjedoči arboretum u Trstenom. 

I konačno treba reći, da se u američkom izvorniku pojavljuje i knjiga o Rusiji i Sibiru, koje karakterizira duga zima visokih geografskih širina pa je onda primjerenije o njima govoriti kao o “kraljevstvu zimske tame” sasvim suprotno uvriježenim predrasudama zapadnjaka, da te zemlje karakterizira duga “neolitska noć”. 

Isto tako u sukobima istočnih i zapadnih Tatara ne treba vidjeti istočne i zapadne tendencije ovog dijela svijeta, jer je to onda jedno nekritičko čitanje ovog djela, koje bi htjelo aktualne političke probleme vezane za egzistenciju blokovskih sila prenijeti na jedan prostor i u jedno vrijeme, koje nema nikakve veze sa današnjim događanjima . 

Na kraju bih iskoristio ovu priliku, da se posebno zahvalim gospodinu Nenadu Grbac i gospođi Jadranki Varga, koji su svesrdno podupirali prijevod ovog izdanja kao što su mu i doprinijeli svojim grafičkim rješenjima i lektorskim zahvatima kao i mome sinu Vlahu Ezri Rex, koji je bio moja velika podrška i savjetodavac u neprohodnim dijelovima prijevoda i na njegovom strpljenju, dok prijevod nije ugledao danje svjetlo na portalu 
www.digitalne-knjige.com iz Zagreba .

Lt.dr. Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, siječanj 2016. 




-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic30.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Osvrt na knjigu -  "Gimnazijski dani", Borisa Golića




GIMNAZIJSKI DANI 

I tako sam dobio poziv za obljetnicu moje gimnazijske mature. 

Migula koji je išao sa mnom u gimnaziju, najviše inzistira na mom dolasku, a ja se dvoumim hoću li ići i odazvati se ili neću. Meni je sve teško, pa tako i to. Nisam vam rekao da imam novu kućnu pomoćnicu po imenu Barbara i sa nadimkom Barbi i ona me nagovara da se ipak na to odlučim. Kažu da tko je motiviran, nađe rješenje, a tko nije, nađe jedan ili više izgovora. I ja sam takav, pronašao sam na tisuće izgovora, da ne idem. Naime, iz gimnazije me prate više strahova i bojazni nego što sam mislio. Jedan je Pahuljica, moja stara i neprežaljena gimnazijska ljubav, drugi je Čuča, nešto nedefinirano, a još su tu moja razrednica i razni gimnazijski dušobrižnici. 

Tko zna kako će oni reagirati što me vide? Hoće li me prihvatiti kao odraslu osobu ili ću za njih ostati nešto nedoraslo, slabo i nemoćno? I tko zna kako će se oni odnositi sa mnom? Usput me prati i nerazjašnjeno ubojstvo moje prve kućne pomoćnice Mire i tko zna hoću li se iz toga izvući. Zato dajem nekoliko citata: 

"Kakvu godišnjicu? Koliko godina? I tko još to slavi? Pa pola ljudi iz škole se i ne sjećam. I što se tu ima slaviti? Tko će uopće i doći i odakle? Znaš li ti da nas ima po cijelom svijetu. Svatko je sa svojim razlogom otišao odavde. Ima nas u Norveškoj, Njemačkoj, Bosni, Srbiji i Austriji. Nema gdje nas nema. Svi su nekud otišli trbuhom za kruhom. Ne dijelim ljude ni po vjeri, ni po naciji, nisam baš neki ni šovinist, a ni nacionalist, ali mislim da to neće ići. I kao da će ti se svi oni vratiti i s tobom slaviti obljetnicu ili godišnjicu mature." 

"Baš zato to i organiziram. To i je razlog da se proslavi 30 godina od završetka naše gimnazije. Da zakopamo ratne sjekire, ako ih je uopće i bilo i živimo u miru. Treba obnoviti stare veze i poznanstva i one sretne dane kada smo bili bezbrižni i bez problema." 

"Ama, koji sretni dani? Ja se baš i ne sjećam tih sretnih dana. Sjećam se samo crnih, olovnih, turobnih i tužnih dana. Da ne može biti crnjih, tužnijih i turobnijih dana. Ne ponovilo se ono teško i olovno vrijeme i ne vratilo se." 

"Kako hoćeš. Ako se hoćeš sastati sa starim prijateljima iz razreda, onda ćeš nam se priključiti, a ako nećeš, onda nam se i nećeš priključiti. Uskoro će ti na kućnu adresu doći i pismeni poziv. Ja te sada zovem, da ti najavim da ćeš dobiti poziv za godišnjicu mature, a na tebi je da odlučiš hoćeš mu se odazvati ili nećeš." 

Boris Golić 




----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golic18.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Zmrda, zgola", Franje Martinovića Frama




SREĆA U NESREĆI 

Šalju se i primaju čestitke. Mnogi ne znaju zašto ih šalju. Sretan ili čestit i blagoslovljen Božić! 

Zvuči kao dobitak na lutriji, a je li doista tako? Sretna Nova godina! Kakva i koja? Je li ovo sreća u nesreći? 

Nezakonito otpuštenim radnicima sretan Božić! 

U svijet otišlo tridesetak tisuća gastarbajtera, sretna im Nova godina! Trudbenicima nije plaćeno za rad, umjesto toga, čestit im Božići sretna Nova godina! Čestit Božić i sretna Novu godinu blokiranim ovrhama i deložiranim, ako prežive?! 

Eurojackpot nije pogođen, ali milijuni stižu u Hrvatsku! Milijuni su otišli i Srećku iz lutrije u Novsku. Prema tome, sreća u nesreći smiješi se po glavi stanovnika! 

Unesrećeni su na humanitarnom koncertu pokazali da imaju veliko srce, jer su donirali pet kuna, plus PDV. Sretna im Stara, Nova, glazbena i raspjevana Godina! 

Bivše radnice i radnici otišli u prijevremenu mirovina, što je sreća, ali je nesreća što će od te mirovine teško živjeti. 

Možda zvuči paradoksalno, ali najviše sreće u nesreći za Božić i Novu godinu imaju neradnici ispod šatora, jer imaju doniranog ića i pića, te višestruko veća primanja od onih koji rade, a nemaju ni šatora!

Zmrda zgola

Ak' si čovjek, a ne pola,
tad pročitaj Zmrda zgola.
Vidi kad dođeš do pola
tko se tamo mrda zgola.
Zbrda zdola, Zmrda zgola,
knjige su za ubit vola.
Zašto mene sada pitaš?
Ne mrdaj dok ne pročitaš
.
Zbrda zdola, Zmrda zgola,
pročitaj ih bar do pola.
Duša meka, glava tvrda,
vidi nešto dole mrda.
Da te ne bi glava bola,
čitaj sve, a ne do pola.
Velika te nužda stisla,
pa čekanje nema smisla.

Franjo Martinović FRAM 




----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/fram2.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


May 15 '16

Osvrt na knjigu - "Bleiburg - holokaust hrvatskog naroda", Vladimira Biondića




PROLOG AUKTORA 

Sedamdeset godina peče nas ta otvorena rana. Masovni zločini koje je jugoslavenski totalitarni komunistički režim počinio krajem drugog svjetskog rata i nakon njega bili su jedna od javnih tajni koje je jugoslavenska država budno nadzirala. Bila su zabranjena bilo kakva istraživanja s tim u svezi, te bilo kakvo spominjanje kako Bleiburške tragedije, tako i postBleiburških tragedija, te obilježavanje spomena na njihove žrtve. Sva ta stradanja dobila su svoj simbolički naziv - BLEIBURŠKA TRAGEDIJA. Ali usprkost brojnim javnim zabranama i kažnjavanjima, Bleiburška tragedija ostala je sačuvana u sjećanjima rodbine i prijatelja žrtava, kao i svih pravih Hrvata, te je ostala kao središnja tema iseljeničkog društvenog života. 

Od svog dolaska u ovu zemlju snova Hrvati su kroz povijest imali niz teških trenutaka u borbi za svoj goli opstanak . Primivši na leđa zadatak čuvanja kršćanstva i križ Krista Kralja postali su predziđe kršćanstva za Evropu i prihvatili sve muke i patnje plaćajući pri tom veliki danak u krvi vlastitog naroda . 

I hrvatska krv se nemilice prolijevala, prolijevala se danima, mjesecima, godinama kroz hercegovske planine, slavonsku ravnicu i nemirne rijeke sve do prekrasnog morskog plavetnila kako bi jednoga blagoslovljenog dana (10. 04. 1941.) hrvatski narod konačno dočekao SVOJU državu. 

No njegova tragedija, s time nije prestala. Nakon četiri godine provedene u grčevitoj borbi za opstanak svi naši nanovo sazdani SNOVI srušiše se u prah. 

I tada HRVATSKI NAROD dočeka svoj - HRVATSKI HOLOKAUST. 

Prilikom pisanja, pravilnije bi bilo reći sastavljanja ove knjige na pameti i pred očima mi je bio samo jedan temeljni cilj - sačuvati spomen na sve pretrpljene ljudske gubitke, ljudsku patnju i bol, te zadržati ovaj spomen u trajnom narodnom pamćenju. 

Vladimir Biondić 



-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/biondic11.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



May 11 '16
Osvrt na knjigu - "Turopolska rapsodija", Slavice Sarkotić




''TUROPOLSKA RAPSODIJA'' SLAVICE SARKOTIĆ 

Slavica Sarkotić do sada je objavila desetak knjiga; članica je Društva hrvatskih književnika a njena "Turopolska rapsodija" predstavlja vrijedan doprinos hrvatskom pjesništvu, posebno kajkavskom i zavičajnom stvaralaštvu. 

Zbirku od pedeset pjesama karakterizira jedinstvena melodioznost turopoljske kajkavštine te pjesnička i ljudska toplina. 

Mnoge su njene pjesme uglazbljene – posebno ističemo "Turopolsku divju rožu". 

Na naslovnici knjige je slika velikogoričkog umjetnika Zlatka Odrčića "Turopolje". 

Miljenko Muršić 







-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/sarkotic.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Imam dvije različite čarape", Sonje Krivokapić




IMAM DVIJE RAZLIČITE ČARAPE 

Zbirka drama „Imam dvije različite čarape" tematski je vrlo različita. U ovim dramama pljačkaši upadaju u neobične situacije pri pljačkanju dućana, pisci se odlučuju na pomalo nadrealne metode samoizbavljivanja iz spisateljske blokade, patolozi love neposlušne mozgove po podu, a ljudi različitih profila ulaze u svakakve neobične dijaloge u vlaku na putu do svojih odredišta. 

Ono što ih objedinjuje je inspiriranost poetikom apsurda, danas već zaboravljenom, pa ova zbirka predstavlja svojevrsnu posvetu toj poetici temeljenoj na apsurdu tekstova onih autora koji su je popularizirali, kao što je Harms, Beckett, Ionesco i drugi. 

Ova knjiga, osim što se trudi biti nešto nalik hommageu toj poetici, nastoji skrenuti pažnju na one njene karakteristike zbog kojih je nekad bila cijenjena – ozbiljan humor, onaj koji nije larpurlartristički, nego služi kao kritika određenih društvenih pojava. Pritom čitaoc ima priliku da radi dvije stvari – razmisli o kritiziranom i nasmije se.

Autorica 






-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/krivokapic.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Osvrt na knjigu - "Putovanja Marca Pola II", Zlatana Gavrilovića Kovača




PREDGOVOR DRUGOJ KNJIZI "PUTOVANJA MARCA POLA" 

Pred hrvatskim čitateljstvom nalazi se prijevod druge knjige trilogije pod imenom "Putovanja Marca Pola", koji je rađen prema američkom izvorniku The travels od Marco Polo objavljene u The American Library of world literature 1961. godine u New Yorku pod uredništvom i piscem predgovora Miltonom Rugoffom i ova edicija predstavlja suvremenu verziju poznatog Marsden-Wright teksta. 

Najpoznatija engleska verzija je svakako ona Williama Marsdena iz 1818. Godine, koju je editirao Thomas Wright 1854. Godine, a bazira se na Ramusio verziji i nju u suvremenom izdanju predstavljamo cijenjenom čitateljstvu sa nadama, da će na primjeren način steći uvid u tekst, koji je ostao sakriven hrvatskoj publici za čitavih 717 godina. 

Knjiga je, inače, prvi put napisana u obliku manuskripta 1298. godine za vrijeme Marcova boravka u zatvoru u Genovi i to na francuskom originalu i nosi naslov Livre des merveilles du monde. 

Postoje neke interpretacije, da je knjiga napisana na francuskom jeziku zato, jer venecijanski dijalekt talijanskog jezika nije bilo moguće razumjeti niti u Pisi i da je bio manje pogodan, nego francuski, koji nije bio samo lingua franca velikog dijela Europe, nego također i jezik romansi, koje je Rustichello pisao za sebe. 

Zato se pretpostavlja, da su prve kopije ovog manuskripta, koje su pisane na talijanskom i latinskom jeziku, bile bazirane na francuskoj verziji pa se onda i vjeruje, da je originalna verzija bila na francuskom jeziku. 

Tako postaje signifikantno, da su prvi prijevodi na latinski i nekoliko talijanskih dijalekata uslijedili tijekom slijedecih stoljeća, a onda kasnije na španjolski, njemački, irski. 

Međutim, teško je povjerovati, da Marco Polo nije pisao na talijanskim dijalektima, iako se u Prologu često navodi, da je riječ o Venecijancu i ta nas činjenica ostavlja u velikim dilemama pogotovo, ako imamo na umu i ona dokazivanja, da Marco Polo nije pisao na talijanskom zato što se nije osjećao Talijanom. 

I bili bismo bliski istini kad bismo utvrdili, da mu je francuski jezik ostao rješenje kako bi na jedan poseban način istakao svoje hrvatske korjene . 

Kao jedan kuriozum, koji ide u prilog ovoj tvrdnji, jest i navod Marca Pola sa stranice 163. američkog izdanja, koje smo ovdje uzeli u obzir, a glasi: „Oni pišu svoja predviđanja za godinu na malim kvadratnim knjižicama, koje zovu TACUIN...." 

Nije ovdje suviše reći, da ista ova riječ TACUIN u dubrovačkom dijalektu i na dubrovačkom području, iz kojeg i potječe Marco Polo, znači NOVČANIK. 

Nema nikakve sumnje, da se transmisija ove riječi u hrvatskom jeziku može pripisati utjecajima, koje je Polo izvršio na leksik i botaniku dubrovačkoga područja. 

Pisci predgovora običavaju istaknuti sve značajke i važnost ove knjige, posebno one koje se odnose na srednjovjekovnu kartografiju kao i činjenicu, da je Kolumbo dva stoljeća kasnije čitao Polovu knjigu u latinskom prevodu na temelju koje je pretpostavljao kako mora postojati put do Kine morskim pravcima, međutim, nije ova knjiga važna samo za srednjovjekovnu kartografiju. 

Ona je važna za čitav niz novena, koje su uvedene u Europu zahvaljujući bilježenjima Pola i običajima te socijalnoj i državnoj praksi kineskih vladara. 

Tako su, na primjer, uveden čaše sa drškom što je do tada bila nepoznanica. 

Nepoznanica za Europljane je bio i sistem pošte i slanje pošiljki iz jednog udaljenog mjesta u drugo, nepoznanica su bili i drvoredi i oznake na cestama, koje su trebale ukazati putnicima na pravce kretanja, ali i jedna velika nepoznanica Europljanima tog vremena bio je i papirnati novac, koji se izrađivao od stabla duda i koji je imao ekvivalent u zlatnim polozima u državnom trezoru, koji je bio pod direktnom upravom Velikog Khana. 

Nepoznanica je bila Europljanima mogućnost, da se ovaj papirnati novac može razmijeniti za zlato ili srebro ili skupocjeno kamenje i da je za njegovo krivotvorenje bila predviđena smrtna kazna. 

To su stari Kinezi znali tisuću godina ranije pa je malo čudno, da i danas ima ministara financija i guvernera državnih banaka, koji ne znaju kako novčana masa mora imati izraz u zlatnim polozima što se čuvaju u državnom trezoru, a da je svako otuđivanje zlata iz trezora kriminalni čin za kojeg su predviđeni kazneni sudovi sasvim suprotno našoj nedavnoj praksi, da je svaka šuša mogla iz državne banke otuđiti zlatnih poluga koliko je htjela. 

Nema nikakve sumnje, da su zapisi Marca Pola ostavili jedno svjedočanstvo o drevnoj Kini kao jedno solidno uređenoj državi sa velikim civilizacijskim i kulturnim tekovinama o jednoj urbanoj zajednici, koja je imala svoj grad što se znatno razlikovao od srednjovjekovnog grada u Europi i da je Europa bila jedno veliko smetlište, dok je ovdje cvjetala kultura i civilizacija. 

Odatle svakako stoji zapažanje, da ova knjiga nudi vijesti o drevnoj Kini iz prve ruke, koje i danas mogu imati aktualno značenje i biti inspiracija mnogima, željnima novih iskustava i novoga znanja. 

Zlatan Gavilović Kovač, Adelaide, October, 2015 




-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic29.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Osvrt na knjigu - "Sam svoj kreator", Anđe Jotanović




PREDGOVOR KNJIGE "SAM SVOJ KREATOR" 

Drevni mitovi i legende, bajke, raznorazni rituali... Ma koliko sva ova ljudska mudrost i iskustvo bili preneseni potomstvu na ovaj ili onaj način, i bez obzira što su nastajali na potpuno različitim točkicama svijeta i u potpuno različitim kulturološkim postavkama, vrlo je lako uočiti jedinstvenu poveznicu - svi oni imaju neke svoje magične riječi. 

Sjetimo se samo Aladina i špilje s basnoslovnim blagom. Sjetimo se kako su američki Indijanci dozivali kišu - ratnici izvode određene pokrete uz određenu glazbu i ritam, a onda se, ako je vjerovati režiserima westerna, pojavi plemenski vrač i izgovara molitvu za kišu. 

I na našim prostorima religija ima zapise koji, vjerujemo, tjeraju zlo, skidaju uroke i pomažu nam živjeti bolje, ljepše, bez dijela težine. Zašto je to važno? Zato što je suvremeno društvo kojemu svi mi pripadamo u svojoj žurbi da se postigne bolje, više i brže, zaboravilo na bitan sastojak ljudskog života - na sreću. Prečesto se događa da svoj život ulažemo u više, a kada željeno dobijemo, shvatimo da smo i dalje nezadovoljni, da nam nešto nedostaje. 

Upravo to prošla je, spoznala i definirala autorica ove knjige, u čije ćemo misli i život na narednim stranicama zaviriti. Na jednoj točki svog životnog puta ona je zastala i zapitala se: Ako imam i postigla sam sve "normalne'' stvari koje društvo definira kao uspjeh, zašto sam nesretna? Što mi nedostaje? 

Potraga za odgovorom dovela ju je vrlo brzo do spoznaje da je najveći dio svoga života proživjela "napamet'' - po diktatu unaprijed zadanih smjernica iz svoje bliže i daljnje okoline, nikad ne propitujući postavke koje su joj dnevno "servirane'' kao istina, kao postulati po kojima se živi dobar život. Vrlo je brzo shvatila da u svemu tome nije nikada upoznala najvažniju osobu u svom životu - samu sebe. A potom je uslijedila i zapanjujuća spoznaja da ona - koja je sve odradila "kako treba'', po pravilima - nije tako dobra osoba kao što je oduvijek mislila. 

Ova neugodna spoznaja od koje bi većina prosječnih ljudi najradije pobjegla, za našu je autoricu bila tek možda prvi pravi duhovni izazov u životu. Ona je hrabro krenula naprijed - u propitivanje sebe i svojih postupaka, u propitivanje društva oko sebe. 

Danas ona je sretna osoba čije oči svaki dan blistaju, koja živi na način koji ju ispunjava i koja ima snage i ljubavi za sebe i svoje bližnje, ali i za sve ostale ljude koje susreće u svom životu. Rado daruje, rado pomaže, sretna je. 

U međuvremenu dogodilo joj se ono što su spoznavali ljudi svih vremena i svih civilizacija - dogodile su joj se magične riječi. Ne, nije ona pronašla čarobni štapić koji u priči o Pepeljugi mijenja bundevu u kočiju, niti neki tajanstveni ritual. Ali spoznala je snagu riječi. Riječima oblikujemo misli, misli spoznaju svijet i vode nas u djela. Spoznala je jednostavnu činjenicu da je cijelo naše društvo usmjereno ka traženju i izražavanju nezadovoljstva u pojedinačnom životu. Spoznala je i činjenicu da svakodnevno baratamo s jako malo pozitivnih riječi u svojoj svijesti.

Zanimljivo je vidjeti kako se ljudi iznenade prazninom papira kada im ona kaže da sjednu i u sljedećih pet minuta napišu sve pozitivne pojmove kojih se mogu sjetiti. Iznenađujuće ih je malo. Ona nije iznenađena jer tako je bilo i na početku njezine spoznaje o samoj sebi. 

Njezina osobna preobrazba počela je učenjem pozitivnih pojmova - napamet. A onda ih je počela svjesno koristiti u svakodnevnim životnim situacijama. Slijedilo je razmišljanje o raznim segmentima života kojima je do tada bila nezadovoljna. Pozitivne riječi, dakle pozitivno razmišljanje odvelo ju je u potragu za pozitivnim afirmacijama za svaki pojedini segment. Na sve moguće načine ugrađivala je pozitivne pojmove u svoj život, pa su se tako pojavili i stihovi čija pretenzija nije da budu prepoznati kao lirika već da igrom u stihu dodatno osvijeste pojedine pojmove. 

Danas popis pozitivnih pojmova koje je osvijestila čini dugačku listu, a ona sve te lijepe riječi i osjećaje koji ih prate ugrađuje u svoju svakodnevicu. Promijenila je svoje postupke, obogatila svoj život, a to čini i sa životima ljudi oko sebe. Magične riječi promijenile su njezin svijet, a ova je knjiga najdobronamjerniji pokušaj da i drugima ukaže na moguću promjenu. 

Jadranka Bota, prof. 






-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic2.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Osvrt na knjigu - "Sam svoj kreator", Anđe Jotanović




PREDGOVOR KNJIGE "SAM SVOJ KREATOR" 

Drevni mitovi i legende, bajke, raznorazni rituali... Ma koliko sva ova ljudska mudrost i iskustvo bili preneseni potomstvu na ovaj ili onaj način, i bez obzira što su nastajali na potpuno različitim točkicama svijeta i u potpuno različitim kulturološkim postavkama, vrlo je lako uočiti jedinstvenu poveznicu - svi oni imaju neke svoje magične riječi. 

Sjetimo se samo Aladina i špilje s basnoslovnim blagom. Sjetimo se kako su američki Indijanci dozivali kišu - ratnici izvode određene pokrete uz određenu glazbu i ritam, a onda se, ako je vjerovati režiserima westerna, pojavi plemenski vrač i izgovara molitvu za kišu. 

I na našim prostorima religija ima zapise koji, vjerujemo, tjeraju zlo, skidaju uroke i pomažu nam živjeti bolje, ljepše, bez dijela težine. Zašto je to važno? Zato što je suvremeno društvo kojemu svi mi pripadamo u svojoj žurbi da se postigne bolje, više i brže, zaboravilo na bitan sastojak ljudskog života - na sreću. Prečesto se događa da svoj život ulažemo u više, a kada željeno dobijemo, shvatimo da smo i dalje nezadovoljni, da nam nešto nedostaje. 

Upravo to prošla je, spoznala i definirala autorica ove knjige, u čije ćemo misli i život na narednim stranicama zaviriti. Na jednoj točki svog životnog puta ona je zastala i zapitala se: Ako imam i postigla sam sve "normalne'' stvari koje društvo definira kao uspjeh, zašto sam nesretna? Što mi nedostaje? 

Potraga za odgovorom dovela ju je vrlo brzo do spoznaje da je najveći dio svoga života proživjela "napamet'' - po diktatu unaprijed zadanih smjernica iz svoje bliže i daljnje okoline, nikad ne propitujući postavke koje su joj dnevno "servirane'' kao istina, kao postulati po kojima se živi dobar život. Vrlo je brzo shvatila da u svemu tome nije nikada upoznala najvažniju osobu u svom životu - samu sebe. A potom je uslijedila i zapanjujuća spoznaja da ona - koja je sve odradila "kako treba'', po pravilima - nije tako dobra osoba kao što je oduvijek mislila. 

Ova neugodna spoznaja od koje bi većina prosječnih ljudi najradije pobjegla, za našu je autoricu bila tek možda prvi pravi duhovni izazov u životu. Ona je hrabro krenula naprijed - u propitivanje sebe i svojih postupaka, u propitivanje društva oko sebe. 

Danas ona je sretna osoba čije oči svaki dan blistaju, koja živi na način koji ju ispunjava i koja ima snage i ljubavi za sebe i svoje bližnje, ali i za sve ostale ljude koje susreće u svom životu. Rado daruje, rado pomaže, sretna je. 

U međuvremenu dogodilo joj se ono što su spoznavali ljudi svih vremena i svih civilizacija - dogodile su joj se magične riječi. Ne, nije ona pronašla čarobni štapić koji u priči o Pepeljugi mijenja bundevu u kočiju, niti neki tajanstveni ritual. Ali spoznala je snagu riječi. Riječima oblikujemo misli, misli spoznaju svijet i vode nas u djela. Spoznala je jednostavnu činjenicu da je cijelo naše društvo usmjereno ka traženju i izražavanju nezadovoljstva u pojedinačnom životu. Spoznala je i činjenicu da svakodnevno baratamo s jako malo pozitivnih riječi u svojoj svijesti.

Zanimljivo je vidjeti kako se ljudi iznenade prazninom papira kada im ona kaže da sjednu i u sljedećih pet minuta napišu sve pozitivne pojmove kojih se mogu sjetiti. Iznenađujuće ih je malo. Ona nije iznenađena jer tako je bilo i na početku njezine spoznaje o samoj sebi. 

Njezina osobna preobrazba počela je učenjem pozitivnih pojmova - napamet. A onda ih je počela svjesno koristiti u svakodnevnim životnim situacijama. Slijedilo je razmišljanje o raznim segmentima života kojima je do tada bila nezadovoljna. Pozitivne riječi, dakle pozitivno razmišljanje odvelo ju je u potragu za pozitivnim afirmacijama za svaki pojedini segment. Na sve moguće načine ugrađivala je pozitivne pojmove u svoj život, pa su se tako pojavili i stihovi čija pretenzija nije da budu prepoznati kao lirika već da igrom u stihu dodatno osvijeste pojedine pojmove. 

Danas popis pozitivnih pojmova koje je osvijestila čini dugačku listu, a ona sve te lijepe riječi i osjećaje koji ih prate ugrađuje u svoju svakodnevicu. Promijenila je svoje postupke, obogatila svoj život, a to čini i sa životima ljudi oko sebe. Magične riječi promijenile su njezin svijet, a ova je knjiga najdobronamjerniji pokušaj da i drugima ukaže na moguću promjenu. 

Jadranka Bota, prof. 






-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic2.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Osvrt na knjigu - "Brončani David", Miroslava Pelikana




BRONČANI DAVID 

U svakom romanu ili kratkim pričama pronaći ćete i dijelove života ili interese pisca koji ga je napisao. Sve to vrijedi i za knjigu "Brončani David" u kojem nas pisac Mioslav Pelikan uvodi u pomalo sakriveni svijet ljubitelja umjetnosti 

Radnja priče Brončani David vrti se oko malenog i pomalo neuglednog brončanog kipa Davida. No, taj kip u očima ljubitelja umjetnosti znatno je više od običnog predmeta želja. 

I upravo zbog te želje ponekad neshvatljive ili teško shvatljive želje za posjedovanjem oko malenog kipa Davida vrte se sudbine i prolaze ljudski životi. Prolaskom ili nestankom tih života on najčešće ostaje jedini svjedok ili jedina vrijedna ostavština. 

Ljudskost se gubi pred materijalnima, a materijalno postaje jedina prava vrijednost. 

No, uz Brončanog Davida u ovoj čete knjizi pronaći i cijeli niz drugih priča. Ljudske sudbine ili točnije sudbine običnih i malih ljudi očito su bile i inspiracija i predmet zanimanja pisca. 

A upravo to ispitivanje prolaznosti života i traganje za pravim vrijednostima govori nam da je pisac ušao u zrelu fazu stvaralaštva i da na njegove knjige i što se poezije i što se proze tiče svakako treba obratiti pažnju. 

U Zagrebu dana 18.11.2015. Nenad Grbac 





-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/pelikan6.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Pokidane niti'', Kristine Koren




OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE "POKIDANE NITI" HRVATSKE PJESNIKINJE KRISTINE KOREN 

Dobila sam opet izvanrednu radost i čast napisati osvrt na novu zbirku poezije "POKIDANE NITI" moje drage prijateljice, pjesnikinje Kristine Koren. 

Čitajući pjesmu po pjesmu, zavirivala sam u skroviti dio njene duše, njenog neprosanjanog sna, njenog plavog neba i njene ljubavi prema voljenoj osobi. 

Sve ove godine, Kristina je pisala svoje stihove, pisala ih u duši i spremala negdje duboko u sebe i u neku bijelu bilježnicu, da bi se istinski objavila svima nama svojim izvanrednim pjesničkim darom u njenim do sada izdanim zbirkama. 

Sunce njenog neba će sjati jarkim sjajem, glazba njenog srca će pjevati o ljubavi, koju nosi otkad zna za sebe, a mi čitatelji opet imamo sreću zaviriti u taj ocean ljepote poetskih bisera sa kojima nas daruje Kristina.

Sa čežnjom nedosanjanog sna, u pjesmi "VJETAR" razgaljuje mi srce dok čitam ove stihove:

Nosi mu ovo moje pismo
pozdravi ga i poljubi
nek se sjeti tko ga voli
nek se sjeti tko ga ljubi 


Pjesma iz 1997. godine "VEČERAS SAM SHVATILA SVE", vratila me u davne godine, kad sam i sama shvaćala neke trenutke kad voljena osoba više nije dušom uz moju dušu, već kako lijepo kaže Kristina u ovim stihovima: 

Nema nade za nas
Jer večeras si dokazao sve
Znala sam vec duže vrijeme
Da već dugo dolaziš od nje 

Ljubavna bol je ponekad najjača bol, koju srce osjeti... o njoj se ne priča, o njoj se šuti i u sebi se moli, da voljena osoba osjeti tu ljubav, koju šalje srce u daljine i da se zauvijek stope negdje u tom krugu ljubavi, a što Kristina lijepo opisuje u pjesmi iz 1995. godine "BOJIM SE, MAJKO": 

Bojim se majko priznati
Što donosi sudb"a ovih dana
Jer bio je ljubav moje mladosti
A ostat će vječita rana 


Kako ljubav nema rok trajanja i vječna je u nečijim životima, ipak se događaju rastanci. 
Voljena osoba odlazi ili živi u limbu života, koji nije život, već je tek nešto preživljeno i odživljeno, ali se više ne ponavljaju impulsi između dva tijela, koja prolaze jedno kraj drugog u prostoru gdje dijele i dobro i zlo pa se Kristina u svojoj pjesmi "POKIDANE NITI" tiho u sebi pita i odmah zna odgovor, a prateći te nevidljive znakove: 

Pratim tragove ranjenog labuda
I svu tugu želi, kao i ja, od ljudi skriti
Ništa nas više ne veže zajedno
Poslije nas ostaju pokidane niti. 

I kad se dogodi rastanak, ostaje jedno prazno vrijeme, koje gleda bezizražajnim pogledom sivog neba na sve ono što nam treba, a to je ljubav voljenog. 

U tom vremenu, zatvori se srce samo u sebe, potone u neke podzemne koridore kretanja, živi samo da bi živjelo i disalo, ali ne i da bi letjelo, a tome nam svjedoči i Kristinina pjesma "OPET U SUZAMA PROVODIM VRIJEME": 

Zatvaram za tebe srce svoje
Zatvaram dušu koja je tako ranjena
Jer za ljubav je potrebno dvoje
A od ove naše ne ostaje ni sjena

 

Jadranka Varga, pjesnikinja, 11.7.2015. 






-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/koren6.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu -  "Tihi jecaj zarobljene duše", Marina Klein




UVODNA RIJEČ AUTORICE: 

Tijekom svog zemaljskog postojanja padali smo (i to još uvijek činimo) pod utjecaj nametnutih struktura koje su nas dovele u duboko i nesvjesno stanje o sebi. Na takav način, onemogućili smo buđenje, rast i probijanje duše kroz UM, kako bi ona zagospodarila nad tijelom, te nas povela kroz svoju suštinu.

Neznanje, nepoštivanje Univerzalnih zakona, pohlepa za ovozemaljskim dobrima, rezultirali su padom duše u ropstvo, a posljedice tog pada su duhovno siromaštvo, ratovi, zločini, neopravdana mržnja, kaos i dezorijentiranost u svijetu, te odricanje od sreće i života koji nam pripadaju.

Bez svjesnog prisustva duše u tijelu, mi nismo u stanju živjeti kvalitetnijim životom niti ovaj svijet pretvoriti u jedno mirno mjesto, u kojem bi vladali ljubav, međusobna povezanost i harmonija. Naš UM nije u stanju to ostvariti. 


Do tog ostvarenja može nas dovesti samo naša duša, kroz svoje ponovno spajanje s onim najuzvišenijim, Božanskim dijelom sebe. Dušu ćemo tad osloboditi ropstva, te ćemo joj dozvoliti preuzimanje vodstva nad našim životom.

Marina Klein 




-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/klein2.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Osvrt na knjigu -  "Dubravkina priča (II dio)", Franke Fani Kohn




RECENZIJA KNJIGE DUBRAVKINA PRIČA (II dio) 

Optimizam, vedrina, pozitivno mišljenje, koje se širi i dalje, ali iza sjene očiju – zid boli niz kojeg se cijedi tuga.

To sam osjetila, dok sam čitala drugi dio romana Franke Fani Kohn, “Dubravkine priče, II dio”, razmišljajući, koliko toga može podnijeti jedna žena, a pri tome ostati normalna i psihološki i emotivno i kako god mi to nazvali, ta žena je za mene – majka hrabrost!

Život ju je bacao na oštre hridi svoga nepreglednog oceana, ali Fani se nije dala. 

Unatoč svemu, padala je, ali se i dizala jača, nego ikada prije, spremnija, nego ikada prije, odlučnija, nego ikada prije, šaljući svijetu poruku: “ne dam na sebe, dok znam za sebe!”

“… života knjiga nije ti bijela sva
i zlatan rub mladosti je više ne kruni,
ali sada, kad se napunila,
za naslov na kraju,
hoće li te biti strah?..”

Jednu pjesmicu iz davnog spomenara, koju mi je davno netko napisao, a ja sam je zapamtila, prilagodila sam ovoj knjizi i ovoj izuzetnoj književnici, jer znam, da je neće biti strah za naslov na kraju puta, kojem svi polako idemo.

Krenula je tim tajnovitim putem, kao svatko od nas što ide, uz put srećući osobe, sudbinski joj namijenjene i odavno dogovorene negdje na Nebu, gdje se duše sastaju pa dogovaraju, koja će sa kojom dijeliti život, što će koja duša naučiti drugu dušu, da bi se jednog dana našle kompletne u tom divnom astralu, koji Bogom se zove i kojeg svi osjećamo, a nitko ga vidio nije, osim u mistici vjere, kad se susrećemo sa Njim u sebi, dobivajući odgovore na pitanja, koja nas slijede kroz život.

Sve što sam pročitala, dirnulo me duboko u srce, ponekad je to bilo toliko jako, da sam morala stati kod onog što sam pročitala, jer sam znala – čitam istinu jednog života. 

Nema tu izmišljene radnje, nema tu raznih likova, čitam jedan život, koji je ispisan ležao ispred mene i za kojeg nisam znala, kako se postaviti i što napisati, nakon svega što sam pročitala.

Istinu je teško pobiti, istinu je teško opisivati, istinu je teško prepričati, osim – doživjeti.

A tu istinu, o kojoj Fani piše, nisam nikada doživjela, naprotiv, ovo je nešto što će svakog čitatelja prikovati za slova, dok ih sve ne pročita do kraja.

Fani je ovdje, a i u prvom dijelu, progovorila o obiteljskom nasilju, o kojem se kod nas do nedavno šutjelo, jer je bilo “normalno”, da suprug udari suprugu, djecu.

Sve te primitivnosti, koje su bile sastavnice života nekih obitelji, hvala Bogu, danas više nisu sastavnice, već su za svaku osudu, ali i svaka žena treba progovoriti o tome, kao što je to Fani učinila, rješavajući se pakla u kojem je živjela.

Zato sam i napisala na početku, da je Fani iz svega toga izlazila jača, nego ikada prije, ali više nikada spremna to ponovo dočekati, proživjeti.

Samo uz svog zaštitnika, dragog Boga i našeg Isusa Krista, dobiva se takva snaga o kojoj Fani piše u drugom dijelu ovog potresnog životnog romana.

Živeći u jednom od najljepših gradova na planeti, lijepom Gradu Dubrovniku, spisateljica ima prilike vidjeti kako je to bilo nekada, a kako je to sada.

Svako vrijeme nosi svoje, ali ono u što se sada Grad pretvara, starosjediocima je čisto svetogrđe.

No, ipak, par fenjera gori u toj samoći kojom odiše Grad, dok nema turista, a to su pjesnici, pisci, glazbenici, bohemi, koji su kao i prije, znali sjesti na skaline pa otpjevati romantiku, dok je miris noći zaluđivao mlada srca i spajao mnoge živote.

Vratit će se ljubaznost na lice čovjeka, bez obzira na mjesto gdje živi, vratit će se milost na lice čovjeka, bez obzira kako živi, vratit će se ljubav u srce čovjeka, bez obzira sa kim živi, jer ljubav je sastavni dio ljudskog srca.

Iako je čovjek zaboravio na ljubav, na tren osjeti onaj titraj kad srce preskoči svoje poznate ritmove pa se kao déja vu vrate slike djetinjstva, slike toplih ljeta mladosti, bezbrižnosti, valova plavog mora, sunčanih dana, leta galebova i toplih mirisnih noći.

Završavajući ovaj osvrt ne mogu, a da ne primijetim kako je spisateljica opet rasprotrla na bijelu površinu monitora svoju dušu, da čitamo iz nje, ne samo napisana slova, već ono između redaka, jer u svakom slovu, a i u onome između redaka, spava istina, koju Fani svjedoči svojim životom. 

Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 3.8.2015.



-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/kohn2.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Spod mojih prsti", Denis Kožljan




UVODNA RIJEČ AUTORICE: 

Još jedna moja pjesnička misija. 

Biti ću kratka ali želim nešto reči mojim dragim čitateljima i svim ostalim ljubiteljima dijalektalne poezije, posebno onima koji vole ČA, koji žive u krajevima gdje progovara riječ koja liječi dušu. Govorim to ne samo tako, već iz velikog iskustva, jer sam rođena u Istri , jer više od pola vijeka svakodnevno slušam i osluškujem ČA to ima za ispričati jedan cvijet, jedna kuća, jedna mačka ili naposlijetku čovjek u svom prepoznatljivom identitetu. 

Kao i svaki domoljub, pa tako i moja malenkost voli, jednostavno obožava, besidu istrijanskega kantuna, voli istrijansku kantu ali i verše koji su možda najbolji dokaz egzistencije, tj, postojanja čovjeka i preslika dijela kraja iz kojega dolazi. Međutim, istovremeno sam pomalo i ogorčena jer se u današnjim prilikama otvorenosti, internetskih prozora i općenito globalizacije, nekako zanemaruje ovaj vrlo važan dio hrvatskog izričaja u obliku dijalekta, mislim konkretno na čakavski, onaj čakavski koji se govori ovdje na istarskoj crvenoj zemlji, ali odnosi se to i na ostala prekrasna narječja Lijepe naše. 

Kao umjetnica, prvenstveno književnica i pjesnikinja na prvom mjestu, pobornica sam iznošenja oznaka jednog jezika i kulture u svim mogućim oblicima, kako u folkloru tako i u poetskom izražavanju. Naš se govor s vremenom mijenja, možda i modificira usporedno sa okolnostima koja su prisutna u čitavom svijetu, no u globalu, ostaje nam korijen riječi, osnovno obilježje ČA beside koja je, kako sam to jednom napisala u mojoj prvoj zbirci pjesama, toliko jaka, toliko zvučna, toliko žestoka, da zna ubosti jače i više od svake drače. Mislim ubosti, ne u smislu da poteče krv, već da čitanjem stihova, nakostriješi se koža, osjeti se otkucaj srca više no inače, a duša zaigra. 

Ovo je dakle moje ukupno trinaesto samostalno autorsko djelo, druga pjesnička zbirka , nakon Kolajne ud verši, koja je pisana na istarskoj čakavici. Naslov joj je „Spod mojih prsti" i oni koji poeziju kao takvu vole, koji znaju pravu vrijednost dijalektalnog izričaja, mogu naslutiti možda što se krije u ovih nešto više od pedesetak pjesama. Ne želim stvari prejudicirati, ni iznositi samohvalu, no mislim da će čitatelji moći uživati u mojim stihovima koji progovaraju na jedan vrlo profinjen, istančan, osjetilni način o nekim jednostavnim stvarima, bićima i pojavama. 

Pišem kao i u prethonoj zbirci, pomalo o životu sela, o onim malim radostima koje su još uvijek u mojoj memoriji, a odnose se na moje odrastanje kod bake na selu. Ali kako se ne bi ponavljala, uznapredovano, misaono, s trenutnim osjećajima, sreće ili tuge, samoće ili ushitrenosti pišem o majčinim brigama za mene, opisujem predmete i vremenske pojave kao i općenito svijet koji svakim danom nekako šokira, donosi neke trzavice u čovjeka. A onda zna se...nema više mirnoće, ljubavi, nema druženja pod mjesečinom, i razgovora ispod stare ladonje kao nekad. 

Samo brzina, brige, uključivanje na društvenim mrežama i bojim se unedogledno korištenje virtuale koja otuđuje čovjeka kao takvog. Ne, osjećam se dobro u takvim okolnostima, kao da su se moji prsti ukočili, zamrzli, kao da njima ne kola više ona krv, kao nekad...jednostavno je stvarnost i realnost života dvadeset prvog vijeka uzela stvar u svoje ruke. Ja sam pobornica sačuvanja onog toliko toplog, jakog, finog, želim pod svaku cijenu sačuvati govor kakvim me majka naučila pa i sada kada ulica i neki drugi i drugačiji socijalni momenti uzimaju sve više maha. 

Eto, također trebam napomenuti kako ovu cjelokupnu pjesničku formu kao i pjesmu „Feta sriče" koja se u zbirci nalazi, posvećujem jednoj anđelici, mojoj unuci koja bi svjetlo dana trebala ugledati krajem studenog. 


Autorica: Denis Kožljan 





 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/kozljan10.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu - "Putovanja Marca Pola", Zlatana Gavrilovića Kovača




PREDGOVOR PRVOM HRVATSKOM PRIJEVODU PUTOVANJA MARCA POLA 


Ovaj prvi hrvatski prijevod knjige ''Putovanja Marca Pola'' rađen je prema američkom izdanju "The Travels of Marco Polo'' u izdanju The New American Library iz 1961. Godine, a predstavlja kompletnu modernu verziju poznatog Marsden-Wright prijevoda. 

To je moderno američko izdanje uredio i popratio bilješkama Milton Rugoff, koji je također napisao i predgovor i ono se razlikuje od prijašnjih prijevoda po tome što nije opterećeno mnogobrojnim komentarima, bilješkama, notama, napomenama, nego je uglavnom usredotočeno na sam tekst Marca Pola. 

Ova knjiga je tiskana prvobitno na francuskom originalu, ali je doživjela brojne prijevode na latinski, talijanski i engleski jezik. 

Poznato je, da je Cristopher Columbo koristio latinsku verziju ove knjige i da je uspoređivao svoja iskustva sa iskustvima Pola nekoliko stoljeća ranije. 

Nema nikakve sumnje, da je manuskript ove knjige cirkulirao kulturnim svijetom nekih 180 godina prije pojave prve tiskane verzije. Bila je to njemačka verzija iz 1477. godine, dakle, svega 21 godinu kasnije od Gutembergove prve tiskane verzije Biblije. 

Prvi engleski prijevod sastavio je William Marsden 1818. Godine, a nju je ponovno uredio 1854. godine Thomas Wright pa onda poznati orijentalist Yule 1871. godine, Cordier 1902. i tako do dana današnjeg ova je knjiga doživjela mnoga izdanja, a sada vidimo da doživljava i prvo hrvatsko izdanje na portalu digitalne-knjige.com iz Zagreba. 

Sama knjiga je nastala kao Marcov zapis u zatvoru u Genovi, u koji je dospio negdje oko 1298. godine nakon poraza venecijanske flote u bitci sa Genovom kraj našeg otoka Korčule. Među njegovim društvom u zatvoru bio je, također, i jedan zatvorenik imenom Rustichello, porijeklom iz Pise, pisac metričkih romansi, a složio se da ispiše Marcov život u obliku manuskripta. 

Ovaj je manuskript kasnije bio kopiran i danas imamo svjedočanstva o tome dvojice uglednih ljudi: Pietra d'Abano, koji je bio profesor Sveučilišta u Padovi i jednog francuskog uglednika, koji je reprezentirao Charlesa od Valoisa, koji je prenio primjerak manuskripta, prolazeći Venecijom 1307. godine. 

Tako je knjiga sačuvana i dospjela do nas. 

Budući su prvi manuskripti na latinskom i talijanskom jeziku bili bazirani na francuskoj verziji, vjeruje se da je prva verzija bila na francuskom jeziku. 

Kasnije su uslijedili i mnogi drugi prijevodi kao što su prijevodi na španjolski, njemački, irski, da bismo danas također imali i prvi hrvatski prijevod ove knjige. 

Nikola, Marcov otac i njegov brat Marco, poduzetni trgovci sa Istokom, prevalili su između 1261. i 1269. godine put do Kine, priključivši se ambasadi perzijskog kana Hulagua velikom mongolskom kanu Kublaju, koji je u to vrijeme imao svoju prijestolnicu u današnjem Pekingu. 

Iz Kine su se vratili kao Kublaj kanovi poslanici papi sa pismom u kojem Kublaj kan moli papu, da mu pošalje učene ljude, koji bi poučavali u njegovom Carstvu. 

Kad su sa papinim odgovorom i sa dva dominikanca krenuli ponovo prema Mongoliji 1271 .godine, poveli su sa sobom i 17- godišnjeg Marca Pola. Nakon četiri godine putovanja, 1275. godine, stigli su do Kublaja. 

Marco Polo je postao kanov namještenik i ostao u njegovoj službi punih 17 godina. Proputovao je mnoge zemlje Dalekog istoka sve do današnje Burme i Vijetnama i upoznao mnoge jezike i običaje tih naroda.

 

Zlatan Gavilović Kovač 




-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic28.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.